Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

NEMOĆ SPOZNAJE ZÂTA STVORITELJA

Prethodna tema je bila spoznaja Allaha i rekli smo da se na dva načina uspijeva u toj spoznaji. Kazali smo da postoje dvije vrste spoznaje:

Ø      spoznaja Biti, Zâta, Stvoritelja našeg Univerzuma;

Ø      a druga je spoznaja Njegovih osobina i atributa.

Spoznaja Biti je nemoguća i nema nikakva načina spoznaje suštine i Biti Allaha, dž.š. niti postoji put ka toj spoznaji, i ne samo da mi taj put ne poznajemo, nego on uopće i ne postoji.

Uzročno posljedična veza između Stvoritelja i stvorenog

Budući da je Stvoritelj beskonačan, beskrajan i stalan, On je Taj koji je Prvotni Stvaralac, a budući da je čovjek Njegovo stvorenje i to ono stvorenje koje je u kasnijoj fazi došlo na svijet - ne postoji ni­kakav način niti mogućnost da taj stvoreni čovjek, na daleko nižem stupnju spoznaje, pristupi shvaćanju i spoznaji onoga što je neograničeno i što je suštinski nedokučivo. Samim tim što smo kao stvorenje ograničeni i stavljeni u okvire materijalnog ne možemo ni­kako izaći iz tih okvira i spoznati nešto što je neograničeno i što je izvan bilo kakvih okvira.

No, ostavljena nam je druga opcija, opcija spoznaje Stvoritelja putem Njegovih Imena, putem Njegovih osobina, putem Njegovih manifestacija i putem spoznaje Univerzuma u kojeg je On utkao svoja Imena. Ostavljena je mogućnost našem razumu da spozna neku vrstu kakvoće našeg Stvoritelja. Kada nam je naš Stvoritelj naredio da namaz obavljamo, stavio nam je do znanja da su nam neki Nje­govi atributi spoznatljivi i da Ga samo u tom okviru možemo spoznati. Jer, kada bi naš Stvoritelj bio potpuno skriven i nepoznat nama, onda ni ibadet ne bi bio smislen, i sve bi bilo nesvrsishodno.

وَأَقِيمُواْ وُجُوهَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَادْعُوهُ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ

“I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se, iskreno Mu ispovijeda­jući vjeru!” (Al-A’raf, 29)

    Pitanje: Da li spoznaja Boga ima jednu stepenicu ili više njih?

Odgovor: Budući da je naš Stvoritelj Biće neograničenog dometa, u tom slučaju Ga ne možemo upotpunosti shvatiti. Ali zemni čovjek ima u sebi nešto nebesko, upravo ono što je u Kur’anu re­čeno:

وَنَفَخْتُ فِيهِ مِن رُّوحِي فَقَعُواْ لَهُ سَاجِدِينَ

“Udahnuo sam u njega od Svoga ruha.” (El-Hidžr, 29)

Ako čovjek kojemu je podaren taj Božanski ruh - sačuva taj svoj Duh onakvim kakvog ga je dobio, otvaraju mu su neslućene moguć­nosti i horizonti spoznaje njegova Stvoritelja. U suri Es-Saffat, 180. ajet nagovještava se:

سُبْحَانَ رَبِّكَ رَبِّ الْعِزَّةِ عَمَّا يَصِفُونَ

“Veličanstven je Gospodar tvoj, Dosto­janstveni, i daleko od onoga kako Ga oni opisuju!” (Es-Saffat, 180)

Koliko god ljudi pokušali da opišu svoga Stvoritelja, trud će im biti uzaludan, osim ako to učine neki od robova Božijih iz reda ‘muhlesina’ - evlija najvišeg reda i Božiji Poslanici. Ako ovi nešto kažu o svom Stvoritelju, to je tačno.

Srazmjerno pročišćenosti naših duša i jačini naših intelekata u stanju smo spoznati našeg Stvoritelja. Spoznaja nekog običnog čovjeka neće biti nikad na istom stupnju sa spoznajom nekog mudraca. S druge strane, nikada filozofi koji barataju sa suhoparnim činjenicama i pojmovima neće dosegnuti onu spoznaju koju spoznaju pobožnjaci visokog stupnja – ‘arifi. No, spoznaja ‘arifa neće nikada dosegnuti stepen spoznaje Božijih Poslanika. Zašto? Zato što ovi od svoga Stvoritelja dobijaju neposredno osvjedočenje Njegovih atributa. Nadalje, nikada dubina i širina spoznaje ovih Poslanika neće dosegnuti širinu spoznaje posljednjeg Božijeg Poslanika, Mu­ham­meda, s.a.v.a. Vidimo da postoje velika odstupanja i velike razlike u spoznaji. Desetine ajeta o tome govore, a mi ćemo spomenuti samo dva.

U 253. ajetu sure El-Bekare ističe se:

تِلْكَ الرُّسُلُ فَضَّلْنَا بَعْضَهُمْ عَلَى بَعْضٍ مِّنْهُم مَّن كَلَّمَ اللّهُ وَرَفَعَ بَعْضَهُمْ دَرَجَاتٍ وَآتَيْنَا عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ الْبَيِّنَاتِ وَأَيَّدْنَاهُ بِرُوحِ الْقُدُسِ

“Neke od Poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali da bismo ga i Džibrilom podržali.”

Iz navedenih ajeta vidimo da jedni Božiji Poslanici u odnosu na druge imaju određene prednosti. Uzvišeni Bog u Kur’anu navodi primjere da Božiji Poslanici imaju prednosti u nivou spoznaje u od­nosu na obične ljude. U suri El - Mudžadalla 22. ajet kaže se:

لَا تَجِدُ قَوْمًا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلَوْ كَانُوا آبَاءهُمْ أَوْ أَبْنَاءهُمْ أَوْ إِخْوَانَهُمْ أَوْ عَشِيرَتَهُمْ أُوْلَئِكَ كَتَبَ فِي قُلُوبِهِمُ الْإِيمَانَ وَأَيَّدَهُم بِرُوحٍ مِّنْهُ وَيُدْخِلُهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ أُوْلَئِكَ حِزْبُ اللَّهِ أَلَا إِنَّ حِزْبَ اللَّهِ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

“Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni, bili, očevi njihovi, ili braća njihova, ili ro­đaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjero­vanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašće kroz koje će ri­jeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Al­lahovoj strani će sigurno uspjeti.”

Čuveni iranski mufessir Tabatabai u vezi ovog ajeta dao je sljedeći komentar:

“Ako mi kao vjernici osjetimo u svom srcu makar i najmanju količinu zavisti i zlobe prema bratu muslimanu, onda pouz­dano treba da znamo da nam upravo toliko manjka imana u našim srcima. Isto je tako kada su u pitanju nevjernici: ako prema nekom nevjerniku, kafiru, u svom srcu osjetimo imalo ljubavi - upravo srazmjerno količini te ljubavi prema njemu naš iman će toliko biti umanjen. Ako dva brata muslimana ne govore više od tri dana - tri dana se tolerišu nekako - jer je Allah, dž.š. znao da ćemo se mi neminovno gložiti, onda naš post i naš namaz neće biti primljeni.”

Prema hadisu Božijeg Poslanika, prijatelji Pejgamberovi su trovrsni:

Ø      Prva vrsta ljubavi je kada jedna grupa ljudi uspostavi prijatel­jske relacije sa drugom - i oni se jednostavno vole.

Ø      Druga grupa je kada je neko prijatelj svoga prijatelja. Ovdje vlada harmonija prijateljstva za koju se pretpostavlja da je na pravim osnovama.

Ø      Treća relacija je da dušman moga dušmana bude meni pri­jatelj.

Iz Kur’ana proističe: Ako ste vi neprijateljski raspoloženi prema onim najboljim vjernicima koji obavljaju namaz i ispunjavaju sve vjerske propise kako treba, a vi za sebe mislite da ste muslimani, a zapravo ste dušmani pravim vjernicima, onda ste i vi neprijatelji Božiji - a Allah, dž.š. ne prima ibadet svojih dušmana. Prema tome, moramo napraviti reviziju naših prijateljstava i odnosa sa našom okolinom.

sadržaj