Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

KO SU LJUDI NA NAJVIŠIM STUPNJEVIMA VJERE?

   Na prvoj stepenici spoznaje, spoznajemo da iza ovog gran­dioznog Univerzuma stoji jedan Moćni i Umni Stvaralac. To je upravo ona tačka na kojoj se dijele materijalisti i zastupnici vjere u jednog Boga. Kur’an ovu spoznaju najnižeg stupnja u potpunosti prihvata i odo­brava. Ona je dakle, potrebna, ali nije i dovoljna za kompletnu spoznaju i spokojan dolazak na Sudnji dan. Možda u Kur’anu imamo više od stotine ajeta koji govore o spoznaji Allaha i Njegovih atributa, i da nije tih tumačenja u Kur’anu mi te činjenice nikad ne bismo shvatili pukim promatranjem prirode. Prema tome, nije do­voljno promatrati samo prirodu i doći do svih spoznaja.

Imam ‘Ali je kazao u Nehdžu-l-Belagi:

“Početak vjere je spoznaja, tj. svijest o postojanju Allaha, a vrhunac spoznaje je potpuno uvjerenje - jekin.”

Jer postoji bitna razlika između pojmova vjerovati u nešto i znati nešto. Znanje ili jekin, koji su stvar srca, na mnogo su većem stupnju od vjerovanja. Dobar primjer je intervju jednog novinara sa čuvenim psihoanalitičarem Jungom, koji je bivši upitan vjeruje li u Boga, odgovorio: “Ne vjerujem, nego znam da On postoji.” To je kao da bi te neko upitao vjeruješ li u postojanje ove kuće, a ti mu odgo­voriš:“Ne vjerujem, ja znam da ona postoji jer je upravo gledam.”

وَكَأَيِّن مِّن آيَةٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ يَمُرُّونَ عَلَيْهَا وَهُمْ عَنْهَا مُعْرِضُونَ وَمَا يُؤْمِنُ أَكْثَرُهُمْ بِاللّهِ إِلاَّ وَهُم مُّشْرِكُونَ

“A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću! Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatraju ravnim.” (Jusuf, 105-106)

Uistuinu između direktnog vjerovanja i posrednog vjerovanja postoji razlika. Za posredno vjerovanje potrebujemo neke dodatne pokazatelje putem kojih vjerujemo u Stvoritelja.

قَالَتِ الْأَعْرَابُ آمَنَّا قُل لَّمْ تُؤْمِنُوا وَلَكِن قُولُوا

14. Neki beduini govore: "Mi smo mu’mini!" Reci: "Vi niste mu’mini, ali recite: ‘Mi smo muslimani!’ ( El-Hudžurat, 14)

Nisu ni svi beduini nevjernici, jer:

وَمِنَ الأَعْرَابِ مَن يُؤْمِنُ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَيَتَّخِذُ مَا يُنفِقُ قُرُبَاتٍ عِندَ اللّهِ وَصَلَوَاتِ الرَّسُولِ أَلا إِنَّهَا قُرْبَةٌ لَّهُمْ

“A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže..” (Et-Tewba, 99)

Ovaj ajet razbija gore rečenu generaliju, i specificira da i među beduinima ima dobrih. Dakle, u gornjem ajetu negira se njihova tvrdnja da su postali mu’mini, ali se prihvaća činjenica da su oni muslimani. Prema tome sa stanovišta Kur’ana postoji bitna razlika između imana i Islama. A ihsan nije produkt ovoga dvoga kako neki misle.

Iman ima niz stupnjeva. Iman je kao jedan vrijednosni krug u kojem su smješteni i muhsinini (posjednici ihsana). Na najvećem stupnju imana su mukarrebini i mutahherini. A na osnovu analize svih kur’anskih ajeta moguće je odrediti uporednu ljestvicu vrijed­nosti svih ostalih stupnjeva imana. Za svaku grupu mu’mina Kur’an specificira naročite vrste osobina koje pripadaju toj grupi. Tako Kur’an govori o muhsinima (dobrima), o muttekinima (posjed­nicima takvaluka), o Muhsinima koji obožavaju Allaha kao da Ga vide. Jer:

قُلْ كَفَى بِاللّهِ شَهِيدًا بَيْنِي وَبَيْنَكُمْ إِنَّهُ كَانَ بِعِبَادِهِ خَبِيرًا بَصِيرًا

“Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje." (El-Isra’, 96)

A oni vjeruju u princip:“Ako vi Njega ne vidite On vas vidi.”

Kur’an to ovako pojašnjava:

الَّذِينَ اسْتَجَابُواْ لِلّهِ وَالرَّسُولِ مِن بَعْدِ مَآ أَصَابَهُمُ الْقَرْحُ لِلَّذِينَ أَحْسَنُواْ مِنْهُمْ وَاتَّقَواْ أَجْرٌ عَظِيمٌ الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ

“ One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili - čeka ve­lika nagrada; One kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, tre­bate ih se pričuvati!" - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!" (Ali Imran, 172-173)

Muhsini su ljudi koji u svom životu nemaju drugog oslonca do Allaha. To je taj praktični tevhid. Za muhlisine ima i drugo kur’ansko tumačenje.

Muhbitini (muhbit - jedna ptica koja nepomično stoji na devinoj glavi i ni na što ne obraća pažnju) – tiče se mu’mina koji svu svoju pažnju usmjeravaju ka Allahu..

Muhlesini (pažnja: muhlesini je različito od muhlisini, i još je ve­ćeg stupnja, tiče se onih najiskrenijih).

Mukarrebini su ljudi najvećeg stupnja imana – taj iman pos­jeduju najodabraniji Božiji poslanici a.s. - i od ovog nema većeg stup­nja imana: “Oni će svjedočiti o djelima drugih ljudi.” Oni, dakle, imaju uvid u gajb i djela drugih ljudi. O kakvom imanu je ri­ječ, najbolje svjedoči sljedeći hadis: “Dobročinstvo običnih dobrih ljudi grijeh je mukarebina.” Naprimjer za ono što je Junus, a.s. kažnjen, mi bismo bili nagrađeni. On je iz ljubavi prema Bogu napustio nevjerni narod. Kažnjen je samo zato što je to učinio prije nego je iscrpio sve opcije.

A Džafer es-Sadik veli: ”Kad bi Ebu Zerr znao šta je u srcu Salmana (koji je imao mnogo prefinjeniju spoznaju), ubio bi ga ili bi halalio da ga neko drugi ubije.”

Drugim riječima, ljudi na viskom stupnju spoznaje ne mogu sve reći šta vide i osjećaju, onima ispod sebe – jer bi to ovi usljed svog nerazumijevanja mogli nazvati kufrom.

“Mi Poslanici razgovaramo s ljudima na nivou njihove spoznaje, nastojeći podići njihovu spoznaju na veći stu­panj.”

Nisu, međutim, tačne tvrdnje onih koji kažu da se Božiji poslanici, a.s. nikada nisu izražavali nejasnim i filozofskim rječ­nikom, te da je filozofija izlišna i nepotrebna nauka. Kako bismo drukčije osim filozofski objasnili smisao ajeta:

وَلَهُ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ كُلٌّ لَّهُ قَانِتُونَ

“Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. (Er-Rum, 26)

أَفَلَا يَنظُرُونَ إِلَى الْإِبِلِ كَيْفَ خُلِقَتْ وَإِلَى السَّمَاء كَيْفَ رُفِعَتْ وَإِلَى الْجِبَالِ كَيْفَ نُصِبَتْ وَإِلَى الْأَرْضِ كَيْفَ سُطِحَتْ

Ili sjedeći ajet:

Pa zašto oni ne pogledaju kamile - kako su stvorene, i nebo - kako je uzdignuto, i planine - kako su postavljene, i Zemlju - kako je prostrta?! (El-Gašija, 16-20)

Neko može da kaže: nebesa uzdignuta, Zemlja rasprostrta, pa se još i vrti – pa šta, šta se tu ima diskutovati! Međutim, ne upotrije­bimo li ovdje dubinske razumske dokaze, kako ćemo ispuniti Kur’anski zahtjev o nužnosti promišljanja. Zar sam razum nije arbi­tar u ocjeni da li je neko Božiji Poslanik ili ne. Kada Božiji Poslanik donese mu’džizu tada ovaj promišljajući konstatuje:

”Vidi stvarno, ovaj čini nešto što je izvan naših mogućnosti, biće da je on u vezi sa nekim svijetom (gajbom) izvan nas. Prema tome, postoji Neka velika Sila izvan nas koja mu da­ruje ovu nadnaravnu moć.”

Mi ne možemo bez razuma doći do srčike poslanstva. Jer ako odsiječemo grane razuma, onda stablo Islama ostaje golo. Prema tome, mnoge od poslaničkih mu’džiza i odgovora spadaju u filozof­sku problematiku. Nevjernici osporavajući Božijim poslanicima, a.s. pravo na poslanstvo, kako Kur’an kaže, govore:

قَالُوا مَا أَنتُمْ إِلاَّ بَشَرٌ مِّثْلُنَا وَمَا أَنزَلَ الرَّحْمن مِن شَيْءٍ إِنْ أَنتُمْ إِلاَّ تَكْذِبُونَ

"Vi ste ljudi kao i mi" - oni odgovoriše - "Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govor­ite!" (Ja-sin, 15)

Ali pravilo o sličnosti kaže: onda u svemu moramo biti isti. Ti (poslaniče) tvrdiš da vidiš Džennet, Džehennem i ono iz svijeta skrivenog što mi ne vidimo. A budući da mi pripadamo istoj vrsti, a mi ne vidimo nikakav Džennet i Džehennem, očito je da ti lažeš.” Poslanici  a.s. bi im odgovorili: Pola vašeg govora je istina, a druga polovica je lažna. - Tačno je da smo mi ljudi kao i vi, ali ono u čemu se razlikujemo je što mi možemo učiniti jedan broj djela koje vi ne možete. A to što mi možemo izvršiti neke činove, to dokazuje da smo spojeni sa uzvišenijim svijetom sa kojim vi nemate kontakta. A onda oni, po Kur’anu, zapećačeni kafiri ovdje staju zatečeni - oni sa svo­jom logikom ne mogu dalje.

Filozofija nije samo onaj specifični govor koji su govorili Ibn Sina, Farabi i drugi filozofi. Božiji Poslanici, a. s. su donosili razum­ske argumente na jedan prefinjen način bez pretenzija da to čine nekim naročitim filozofskim rječnikom. Stav Ibn Sinaa, Mula Sadraa i drugih o filozofiji je: jedina prava i ispravna fiozofija je ona koja uznastoji da potvrdi zakonitosti vjere.

Bio sam lično na dersu Tabatabaija, r.a. i jedan je kazao:

“Ali, profesore, taj vaš stav je u koliziji sa mišljenjem tog i tog filozofa. A onda mu je Tabatabaija odgovorio: ‘Mi nismo sljedbenici ni jednog filozofa, već Božijeg Poslanika, s.a.v.a. i Ehlu-l-Bejta.’”

Gdje god je Kur’an dao decidan dokaz o nečemu, onda sve drugo ostavljamo po strani.

مِنَ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعًا كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ

“Od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka će biti zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 32)

Svi misle da je istina kod njih. Vehabije misle da su oni u pravu, šijje misle da su oni, sufije za sebe... i svi tako. A bićemo tamo obaviješteni ko je najbolje slijedio Božijeg Poslanika, s.a.v.a.. Aja­tollah Mutahari je o tome da li treba koristiti razum (‘akl) kazao:

“Pa zar i ‘akl nije jedno od Božanskih stvorenja, pa zašto ne koristiti njegov od Boga dati potencijal.”

Uzvišeni Allah kaže:

هُوَ الَّذِي أَنزَلَ مِنَ السَّمَاء مَاء لَّكُم مِّنْهُ شَرَابٌ وَمِنْهُ شَجَرٌ فِيهِ تُسِيمُونَ يُنبِتُ لَكُم بِهِ الزَّرْعَ وَالزَّيْتُونَ وَالنَّخِيلَ وَالأَعْنَابَ وَمِن كُلِّ الثَّمَرَاتِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

“On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate; On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju.”(En-Nahl, 10-11)

Sada bi neki ahmak mogao kazati: “Aha, dakle, Bog potrebuje zemlju, jer da mu nije zemlje ne bi bilo ni povrća ni voća. Isto tako je ovisan od kiše, jer bez nje ni Zemlja ne bi davala svoje plodove.”

Međutim, kiša, Zemlja, voće i povrće – sve su to Božija stvorenja koja stoje na raspolaganju Stvoritelju. Svi su oni karike u lancu stvaranja, koji ispunjavaju zadatu im ulogu u zakonu stvaranja. Slično tako je s melecima ili Levhi-Mahfuzom, Bog ne gubi pam­ćenje da bi mu oni bili pomoćnici. On ih je jednostavno učinio pos­rednicima u svom zakonu upravljanja svijetom – a mogao je sve to činiti i bez njih. Isto tako je i s ‘aklom. Može neko kazati:

Kada imamo vahj – objavu onda nam ne treba ni ‘akl ni bilo kakvo pametovanje, jednostavno treba samo objavu slijediti.

Ako bismo slijedili ovu logiku onda bismo mogli kazati: šta će nam onda Božiji Poslanik, s.a.v.a. Neka svakom od nas Bog prikači po jednog Džibrila, i on će mu tumačiti vahj. Ali nije tako, Bog nam je poslao jednog Džibrila i na nama je da dalje koristimo potencijale svoga razuma i da tako nađemo Pravi put. Uzvišeni je stvorio svijet tako smisleno da je svakom svom stvorenju dao odgovarajuću moć, ulogu i shodno tome zadaću.

Na temelju čega smo napravili razliku između imana i Islama ? Kur’an kaže beduinima:

وَأَطِيعُواْ اللّهَ وَالرَّسُولَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ

“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.” (Ali ‘Imran, 132)

Drugim riječima: Ako se vi budete pokoravali Allahu i Božijem Poslaniku, Mi ćemo popraviti vaše stanje.

Šta znači pokornost Božijem Poslaniku, s.a.v.a.?, pa to znači treba izjednačiti vanjštinu i nutrinu – tj. povećati iskrenost i onda se dolazi do izjednačavanja Islama i imana. A ono što je Bog naredio nije više od dvije stvari: i’tikad i ‘amel (uvjerenje i djelo). A to prak­tično znači: Slušati i dosljedno primjenjivati sve ono što kaže Božiji Poslanik, s.a.v.a., tj. i srcem, drage volje, i djelom to manifestovati.

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يَرْتَابُوا وَجَاهَدُوا بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ أُوْلَئِكَ هُمُ الصَّادِقُونَ

“Zaista su mu’mini samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i koji zatim ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu ime­cima svojim i životima svojim. Oni su iskreni! ” El-Hudžurat.

Zaista su (innema – zaista, znači nešto nasuprot čega ništa drugo ne postoji) mu’mini oni koji vjeruju u Allaha i Resulullaha, i koji zatim ne sumnjaju (sume, zatim, ovdje znači ustrajnost i kontinuitet vjerovanja) i bore se na Allahovom putu imecima svojim i živ­otima svojim (zekat na tijelo: borba, post, ibadeti).

Ta spoznaja do koje smo došli na prvoj stepenici tek dobija svoju punoću ovaploćenjem u praksi svega shvaćenog. I najveća stepenica iskrenosti je da to činimo sa potpunom sviješću i da samo njemu ro­bujemo. Imam ‘Ali je smisao Božijeg vahdanijjeta ovako opisao:

“Potpuni vahdanijjet je kada nijednoj stvari na Dunjau ne pridajemo neovisnost, nego svaki tren egzistencije svake od stvari povezujemo s Božijom ovisnosti.”

Ovdje nas Imam ‘Ali upućuje na prirodu i navodi primjer šišmiša kojem, nasuprot svemu čemu svjetlost otvara oči, svjetlost zatvara oči – i obrnuto - mrak svemu zatvara oči, a šišmišu otvara. Ovim je Imam ‘Ali sugerisao da je svjetlost samo jedan od Božijih vojnika koji nema pravo da postupa po svom već po Božijem naho­đenju.

Tako je osobina vatre da prži, ali kad Bog hoće može biti i su­protno:

قُلْنَا يَا نَارُ كُونِي بَرْدًا وَسَلَامًا عَلَى إِبْرَاهِيمَ

"O vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spasonosna Ibrahimu!" (El-Enbija’, 69)

Karakteristika vode je da čim se prolije da teče:

فَأَوْحَيْنَا إِلَى مُوسَى أَنِ اضْرِب بِّعَصَاكَ الْبَحْرَ فَانفَلَقَ فَكَانَ كُلُّ فِرْقٍ كَالطَّوْدِ الْعَظِيمِ

“63. I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" - i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo ” (Eš-Šu’ara’, 63).

Dakle, ovdje vidimo da je more razdvojeno na 12 velikih vodenih valova, jer je bilo 12 jevrejskih plemena. Ovim je Allah sta­vio do znanja da su i voda i vatra Božiji vojnici, koji nemaju neovis­nost već se ponašaju onako kako im On naredi.

Da sumiramo:

Tewhid ni u kom slučaju nije suspenzija razuma, intelekta i filozofije. Naprotiv, Božanski je imperativ korištenje svih Božijih potencijala stavljenih nam na raspolaganje da bismo dokučili Božanske istine

sadržaj