Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

ODLIKE MJESECA REDŽEPA

S obzirom da se nalazimo na početku mjeseca redžeba, spomenućemo nekoliko hadisa Poslanika s.a.v.a. o ovom svetom mjesecu:

“Redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je mjesec Božijeg Poslanika, a ramazan je mjesec vjernika, mjesec Božijih stvorenja.”

Od najčasnijih među svim mjesecima je mjesec redžeb. Jedan dan posta u mjesecu redžebu izazvaće zadovoljstvo i radost Allaha, dž.š. - i  jedan dan posta u mjesecu redžebu udaljiće  postača od srdžbe Allahove i zatvoriće mu jedna od vrata Džehennema.

Hazreti Musa ibn Džafer, a.s. prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a. da je rekao:

“Jedan dan posta u mjesecu redžebu udaljiće postača od srdžbe Allahove za jednu godinu, a tri dana posta u redžebu uvešće postača u Džennet.”

Imam Es-Sadik, a.s. prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a. da je rekao:

“Redžeb je mjesec istigfara mog Ummeta, mjesec traženja oprosta. U tom mjesecu mnogo činite istigfar, tražite oprosta, a Allah, dž.š. je milostiv.”

Imam Es-Sadik prenosi od Božijeg Poslanika da je rekao:

“Jedan dan posta u redžebu je kao izvor u Džennetu koji je bjelji od mlijeka, čija je voda bjelja od mlijeka, a slađa od meda.”

Imam Es-Sadik, a.s. prenosi dovu za one koji nisu u mogućnosti da isposte jedan dan u redžebu da sto puta prouče tu dovu. Kako nalazimo u vjerskim izvorima, smisao posta prvenstveno se odnosi na izgradnju čovjekove ličnosti, odnosno njegovu samoizgradnju. U Nehdžu-l-balagi se kaže:

“O ljudi, vi ćete se sigurno na Sirat ćupriji tresti i drmati, a ustvari Sirat ćuprija je sazdana od vaših djela - i od svojih djela vi ćete se tresti. Mnogi će na Sirat ćupriji naići na strašne bezdane i s nje će padati u ponore. Konstantno će biti u strahu prilikom tog prelaska i non-stop će zastajkivati pred novim problemima. Svaka riječ, svaka rečenica koju smo rekli na Ovom svijetu pohranjuje se i snima u Knjizi - kasnije niko neće moći poreći ono što je snimljeno: s kim je sjedio i šta je govorio. ”

Ali ova knjiga ne snima samo naše vanjske manifestacije, “sni­matelji” Allaha, dž.š. “snimaju i pohranjuju” sve u knjigu naših djela. Oni snimaju baš sve, pa i našu unutarnjost, naš bātin, naše ni­jjete i naše namjere. Još jedna razlika leži u tome da se u ljudskom sni­manju u ovom životu može nešto i namontirati, međutim, ono što bilježe Božiji pisari tu nema omaške – i sve će to biti  u korist nas ili protiv nas. Tako imamo u rivajetima:

“Čuvajte se grijeha u samoći, jer će vaš svjedok biti vaš Go­spodar. Allah, dž.š. sve prati.”

Ili: “Očistite svoja djela, jer se ona snimaju za Allaha, dž.š. i neka ona budu čista, jer je to snimanje precizno i sve će biti zabilježeno.”

Imam ‘Ali, a.s. u Nehdžu-l-balagi kaže:

“O robovi Božiji, sačuvajte u svojoj svijesti Allaha, dž.š.. Neka vas krasi takvaluk i bogobojaznost! Budite razumni tako da razum i vaša misao obuhvati vaše srce, vaš um i da ste stalno u razmišljanju o tome odakle ste došli - jer nijedan razuman čovjek neće nešto što je trajno, što je vječno, zami­jeniti nečim što je privremeno, što je kratko.”

U opisu onog koji je obdaren takvalukom Imam ‘Ali dalje kaže:

“Njegov strah ga pokreće na aktivnost, njegova bojazan ga motiviše na činjenje dobra. Noćno bdijenje zamijenilo je njegov miran san. Nada u Allaha, dž.š. i nada u njegove beskrajne nagrade pretvorila je njegove dane u dane posta.”

Na kraju ovog govora o takvaluku spominje se post i naprijed citirani hadis “da će se postač koji posti jedan dan u mjesecu redžebu napiti sa izvora čija je voda bjelja od mlijeka, a slađa od meda”, tu je riječ o metafori kojom se želi dočarati ljepota stvari koje očekuju vjernike u Džennetu, ali je sigurno da mi ne možemo prodrijeti u suštinu tih riječi i da ne možemo znati njihovo pravo značenje, jer naš razum ne doseže dotle. Imam ‘Ali dalje kaže:

“A njegove riječi, njegove strasti, njegove porive, nagone porazio je asketizam i ustezanje od Ovog svijeta. Njegovo sjećanje na Allaha, dž.š. manifestuje se u sjećanju jezikom, u zikru Allahu, dž... Današnji strah učinio je takvom vjerniku osiguranje za sutra. Za sigurnost sutrašnjeg dana dovoljan mu je strah današnjeg dana. Izbjegava svaki sumnjiv put. I da bi stigao do željanog cilja kreće se putem srednjim, putem ravnoteže.”

Kada je Imam ‘Ali nakon citiranih riječi vidio da ovakvo kazivanje u to vrijeme nije imalo puno slušalaca, onda on, nakon što je izgovorio te riječi, silazi sa minbera i počinje da plače spominjući prve ashabe Božijeg Poslanika. Tada je rekao:

“Gdje su sada oni koji prigrliše poziv u Islam, koji se s ra­došću odazvaše pozivu u Islam? Učili su Kur’an i po njemu i na osnovu njega djelovali. Nisu se zadovoljili samo učenjem, citiranjem njegovih ajeta nego su Kur’an uzeli kao baklju, kao svjetiljku koja će im osvijetliti i pokazati Pravi put. Na poziv za džihad odazvali su se sa mnogo elana; borili su se sa mnogo izgaranja. Hrliše u džihad kao što deva sa ljubav­lju hrli i traži svoje mladunče. Prigrlili su i isukali svoje mačeve, očistiše svijet od kufra mačevima, očistiše ovu zem­lju od prljavštine i nevjerstva i staviše je pod kontrolu hakka. Neke od njih u tome prekide smrt i oni odoše svome Gospo­daru, a neki su ostali čvrsti i nepokolebljivi.

Oni koji ostadoše živi i koji se vratiše sa ratišta i sa bojnih polja, nije ih veselila ta činjenica što su ostali živi. A oni, čiji najmiliji dadoše svoj život i ostadoše na bojnom polju kao šehidi, nisu se osjećali ožalošćenim i nisu osjećali potrebu za sućuti. Oni koji su tako hrlili u džihad i koji su sa toliko elana i hrabrosti jurišali u borbi protiv kufra, kada bi se našli u kutku svoje kuće obraćali bi se svome Gospodaru i bili bi toliko blaženi da bi njihove plačne oči lile suze. Oni bijahu svoje utrobe i svoj stomak sprijateljili i navikli na post. Njihova usta, njihove usne bijahu se osušile od dove i šaputanja, od obraćanja Allahu dž. š.. Oni osjetiše Allaha, dž.š. svim svojim bićem, tako da je to bilo vidljivo na licima njihovim, jer njihova lica bijahu melanholična. Oni su moja braća i moji saborci. Zaslužili su da ih se sjećamo i da ih spominjemo kao što žedan u pustinji priželjkuje vodu.”

Eto tako ‘Ali, a.s. opisuje najbolje ashabe Božijeg Poslanika.

Imam ‘Ali, također, upozorava:

“O ljudi, svi ćete vi na Sudnjem Danu čitatii knjigu svojih djela.”

I kada na Sudnjem danu, ovi o kojima govori Imam ‘Ali, a.s., koje žali i koje priželjkuje da vidi, budu čitali svoju knjigu - šta ćemo mi tada sa sobom? Nećemo imati tada ništa osim stida i sramote. Stid će nas tada biti pokazati i pročitati svoju knjigu pred Allahom dž.š. i pred Njegovim Poslanikom, s.a.v.a. i pred njegovim dobrim robo­vima.

Mjesec redžeb je jedna dobra prilika da se potrudimo i da se očistimo od grijeha. Pripremimo se i ne zaboravimo u ovom mjesecu postiti, činiti istigfar, tražiti oprost od Allaha, dž.š. i činiti dove. Božiji Poslanik je jednom rekao:

“Redžeb je mjesec prosipanja Božije milosti po Zemlji.”

Kada počne da pada jaka kiša, pokisnuće svi koji se nađu pod njom, osim onih koji su zaklonjeni ispod nekog pokrivača i zastora. U mjesecu redžebu prosipa se Allahova dž.š. milost poput ove jake kiše, pa potrudimo se da naši grijesi ne budu pod zastorom koji će spriječiti da ih ta kiša Božije milosti dotakne i sapere. Mi ne znamo hoće li slijedeće godine u ovo vrijeme iko od nas biti živ, jer ni jedan čovjek ne zna do kada će živjeti - a tek u času smrti ćemo shvatiti koliko smo milosti Božije propustili.

Božiji Poslanik, s.a.v.a. kaže:

“Ko god umre nastao mu je Kijamet.”

Kijamet znači jedan vječni život. Razlika između Ovog svijeta i Ahireta jeste u tome što ćemo mi na Ahiretu biti gosti svojih djela. Ako u mjesecu redžebu, ili bilo kad u životu postimo, činimo ibadet Allahu, dž.š., činimo istigfar i molimo Ga za oprost – posigurno ćemo zauzvrat biti obdareni Allahovim blagodatima na Ahiretu. Ali, avaj, neka naš post ne bude post bezvrijednih, kako ga Muhammed s.a.v.a. nazvaše u jednom hadisu:

“Mnogo je onih koji poste, a od toga nemaju ništa osim gladovanja. Koliko je noćobdija, onih koji ustaju noću i čine ibadet, čine dovu, ali od toga nemaju ništa osim patnje i nespavanja. Koliko je onih koji spavaju, ali razmišljaju i žive razumno. Njihov san je vredniji od posta onih koji gladuju.”

Ne smijemo nasjesti na zamke ovosvjetske, na ove ukrase, na mamce Dunjaluka. Allah dž.š. u Kur’anu kaže:

رُّبَمَا يَوَدُّ الَّذِينَ كَفَرُواْ لَوْ كَانُواْ مُسْلِمِينَ

“Zažaliće nevjernici često što nisu postali mus­limani.” (Hidžr, 2)

Sugeriše se Poslaniku: O Božiji Poslaniče, tako mi tvoje duše, svi ovi nevjernici, ovi kafiri će na Sudnjem danu reći: - Kamo sreće da smo i mi bili muslimani!

Molimo Allaha, dž.š. u nadi da nam podari sreće da ovaj mjesec redžeb provedemo u pročišćenju svoga srca i prosvjetljivanju kako bi svijetla i čista srca ušli u mjesec ša’ban. I da ša’ban provedemo pros­vijetljena i svijetla srca kako bi sa još većom čistotom i svjetlošću ušli u mubarek mjesec ramazan, pa da s tom uzvišenom svjetlošću ozračimo svoja srca u mjesecu ramazana, a osobito u Noći Kadr - u kojoj je ibadet vredniji od ibadeta koji se čini hiljadu mjeseci. Među­tim treba znati da je ibadet u noći Kadra vredniji od ibadeta hiljade mjeseci samo ako je onaj ko čini ibadet čista srca i s uzvišenim prosvjetljenjem izašao iz redžeba i ša’bana i takav ušao u ramazan. Kako reče Hafiz u jednoj svojoj pjesmi:

“Ako nakalemimo i zasadimo trn, pa nećemo ubrati hurmu. Ako posadimo konoplju nećemo od toga napraviti svilenu odjeću.”

Hoće da kaže: kako posijemo, tako ćemo i požnjeti

sadržaj