RAMAZANSKO PRODUHOVLJENJE
Prethodna naša predavanja ticala
su se Kur’ana sa stanovišta Kur’ana. Obradili smo različite
stupnjeve spoznaje Boga. Ali budući da se nalazimo na pragu svetog
mjeseca ramazana, ovu noć ćemo iskoristi kao priliku da kažemo neke
važne napomene vezano za mjesec ramazan. Ono najbitnije na što
posebno ukazuje Kur’an jeste: postići i odgojiti odsobni takvaluk -
bogobojaznost. U suri El-Bekare kaže se:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ
كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن
قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
“O vjernici! Propisuje vam se
post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili
bogobojazni (da
biste stekli takvaluk).” (El-Bekare, 183)
Ako se takvaluk odgoji u čovjeku,
a mjesec Ramzan je idealna prilika za to, to polučuje niz drugih
pozitivnih rezultata. Prva dobra posljedica priskrbljivanja
takvaluka jeste povećan stepen razumijevanja Kur’ana:
هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ الَّذِينَ
يُؤْمِنُونَ
“ Ova Knjiga, u koju nema
sumnje uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali
(imali takvaluk) i
vjerovali ”(El-Bekare, 2)
Čime se hoće reći: ova Knjiga,
Kur’an, uputa je većeg nivoa. Druga pozitivna posljedica takvaluka
jeste da Allah, dž.š. na viši stupanj stavlja djela učinjena u
ozračju bogobojaznosti:
Allah prima dobra djela muteqina
-bogobojaznih.
A ako Allah primi nečija dobra djela, to mu je šansa
da postane Božijim miljenikom:
وَتَزَوَّدُواْ فَإِنَّ خَيْرَ
الزَّادِ التَّقْوَى وَاتَّقُونِ يَا أُوْلِي الأَلْبَابِ
“A najbolja opskrba je
bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!”(El-Bekare,
197)
بَلَى مَنْ أَوْفَى بِعَهْدِهِ
وَاتَّقَى فَإِنَّ اللّهَ يُحِبُّ الْمُتَّقِينَ
“Samo onoga ko obavezu svoju
ispuni i postigne bogobojaznost Allah voli.”
(Ali ‘Imran, 76)
وَاتَّقُواْ اللّهَ وَاعْلَمُواْ
أَنَّ اللّهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ
“I Allaha se bojte, i znajte da
je Allah na strani bogobojaznih.” !”(El-Bekare,
194)
Ako neko postane prijatelj Božiji,
onda se Allah, dž.š. o njemu brine, skrbi ga tokom cijelog života,
jer Allah, dž.š. kaže:
اللّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُواْ
“Allah
je skrbnik onih koji vjeruju”
(El-Bekare, 257)
Sada se postavlja pitanje: da li
je baš svaki postač onaj koji će steći ovu Božiju naklonost i Božiju
nagradu - ili se to, pak, odnosi samo na određene postače? U dovi
našeg Poslanika s.a.v.a., koja se uči poslije svakodnevnih pet
vakata namaza, kaže se:
“Bože naš, spusti svoju milost
i radost na vjenike u njihovim domovima.”
Ova dova zapravo upućuje na
iskrenost u našim djelima, jer naši odnosi i naše relacije sa
ljudima u našem okruženju u Ovom svijetu su ekonomski interesne
prirode. Ali, stanovnici kaburova za nas, sa ovog dunjalučkog
aspekta, nemaju nikakve koristi od bilo kakvih naših djela ovamo.
Pa, prema tome, ako neko moli za one u kaburovima dovom, oni, po
ovoj logici, nemaju nikakvu dunjalučku korist niti blagodat od toga.
No, s druge strane, stvari stoje unekoliko drugačije. Molbe i dove
upućene na ovaj način se primaju i priskrbljuju korist mrtvima, a
što ukazuje na rasprostranjenost Božije milosti.
Dakle, ovo ukazuje na širinu
Božije milosti, jer iako ovi mrtvi počivaju u svojim grobovima,
defnitivno završivši svoju misiju na Dunjaluku, reklo bi se da su s
odlaskom s Ovog svijeta presahla njihova dobra djela. No, Allah je
Svojom milošću omogućio, pa nas čak na određen način i obavezao, da
pridodamo njihovom fondu još koji sevab - odnosno, da im svojim
dovama, svojim dobrim djelima pomognemo, čak i kada je njihova
misija završena. Ali, ovdje moramo voditi računa o jednoj stvari:
mrtvi nisu samo oni koji su u kaburovima! Nažalost, naše mnoge duše
i naša duhovna energija odavno su umrli u mnogima od nas - i naše
tijelo samo je nosilac jednog mrtvog tabuta naše duše. Veliki ‘alim
Ibn Sina kaže:
“Naše duše su se uplašile od
terora naših tijela, te su se sakrile od tjelesnih prohtjeva kojima
ih opterećujemo.”
I sada se postavlja pravo pitanje
prije starta mjeseca ramazana: da li pripadamo onim mrtvima koji još
uvijek hodaju, ili smo srećom još živi? Kur’anski ajet kaže:
وَيَسْتَجِيبُ الَّذِينَ آمَنُوا
وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَيَزِيدُهُم مِّن فَضْلِهِ
“On se odaziva onima koji
vjeruju i čine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom još više.”
(Eš-Šura, 26)
Ili kur’anski zov: O vi,
koji vjerujete u Allaha i Poslanika , odazovite im se da biste se
oživili.
Ako, sa stanovišta Kur’ana,
prihvatimo Allahov i Poslanikov poziv mi smo se oživili, a ako, pak,
ne odgovorimo ovom Allahovom i Poslanikovom pozivu, onda smo zaista
među mrtvima, pa makar se još uvijek kretali. U dovi se kaže:
“Bože naš, sve siromašne
muslimane učini bogatim i imućnim.”
Ova dova hoće da kaže, da naša
ruka treba da otkloni nečije siromaštvo, dakle, da Allah, dž.š.
posredstvom nas učini da oni siromasi imadnu nešto. Dalje se u dovi
kaže:
“Bože naš, nahrani sve one
gladne.”
Resulullah kaže:
“Dvojica su koji su uvijek gladni
i nikada se neće zasititi: jedan je koji trči za Dunjalukom, a drugi
je koji traga za znanjem.”
U tom smislu ovaj mjesec ramazan
treba da bude mjesec traganja za znanjem, za naukom, mjesec
proučavanja i upoznavanja svoje vjere.
“Bože naš, sve one siromašne
bez odjeće zaodjeni.”
Dvojica ili dvije grupe su ljudi
koji su bez odjeće: Jedni su zbog materijalnog siromaštva
neodjeveni, a drugi su loše odjeveni zbog duhovnog siromaštva.
Kur’anska poenta je:
يَا بَنِي آدَمَ قَدْ أَنزَلْنَا
عَلَيْكُمْ لِبَاسًا يُوَارِي سَوْءَاتِكُمْ وَرِيشًا وَلِبَاسُ
التَّقْوَىَ ذَلِكَ خَيْرٌ
“O sinovi Ademovi, dali smo vam
odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela,
ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje.”
(Al-A’raf, 26)
“Najbolja odjeća je odjeća
takvaluka - odjeća bogobojaznosti.”
Ova dova upućuje nas na to da se u
ovom mjesecu potrudimo da odjednemo one koji su fizički u manjku
dunjalučke odjeće, a i one kojima je manjak duhovne odjeće -
takvaluka, da i njima nešto podarimo i da ih utoplimo u toj odjeći.
“Bože naš, dugove dužnika
otplati.”
Prema tome, jedan postač mora čak voditi računa o dugovima brata
muslimana, da mu ih olakša.
“Bože naš, svima onima kojima
manjka, obraduj ih i opskrbi ih od Sebe.”
Pitanje je sad: da li je
Resulullah sa nama zadovoljan ili je, ne daj Bože, ljut na nas? Kada
posjećujemo mezar Poslanikov s.a.v.a. onda ga selamimo na način: “Es-selamu
‘alejkum o ti, koji si se zaodjenuo odjećom belaja, iskušenja i
tegoba.” A on je bio taj Poslanik koji je bio izložen
maltrertiranju i zlostavljanju svojih neprijatelja ali od strane
nekih muslimana i svojih sljedbenika - no sve to je on čuvao u sebi
i nije pred drugima ispoljavao. Puno je Kur’anskih primjera koji
govore o tome kako je Božiji Poslanik trpio razna omaložavanja i
zadirkivanja od strane munafika i u tom smislu Kur’an bodri
Poslanika da ustraje na tome. U sljedećem Kur’anskom ajetu se kaže:
أَلَمْ
يَعْلَمُواْ أَنَّ اللّهَ هُوَ يَقْبَلُ التَّوْبَةَ عَنْ عِبَادِهِ
وَيَأْخُذُ الصَّدَقَاتِ وَأَنَّ اللّهَ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ
“ I reci: “Trudite se! Allah će
trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti
vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o
onome što ste radili obavijestiti.”
(Et-Tevba, 105)
Vidi li Poslanik djela drugih ljudi?
Ovo je karakteristično po tome što će
Poslanik i odabrani mu’mini moći vidjeti djela ljudi čak i na
Dunjaluku. Jer, na Sudnjem danu će svako vidjeti djela drugih - tad
neće biti tajni ni za koga, pa će čak i munafik vidjeti šta je ko
uradio. Ali, ovdje se govori da će ti odabranici stalno vidjeti
ljudska djela, što će reći da oni u svakom momentu vide i znaju šta
mi radimo. U jednom
hadisu se kaže:
“Obradujte Poslanika svojim
djelom.”
Dakle, sad i ovdje ga obraduj, a ne na Sudnjem danu.
“Bože, odagnaj jad od svakog
onoga koji je potlačen, koji je u stisci.
Spasi ih od njihove tuge i nevolje.”
Trebamo se zapitati da li smo mi razlog Poslanikove tuge zbog naših
djela.
“Bože naš, sve garibe,
usamljenike, nemoćne, vrati u njihovu domovinu.”
U
jednom rivajetu se kaže:
“Mu’min je u Ovom svijetu
garib, on je uvijek usamljen, uvijek je u stisci, i uvijek je on
neshvaćen. Dunja nije njegovo stanište, on je ovdje samo
privremeno.”
Prema tome, gornje dove će nas
podučiti da jedan postač musliman treba voditi računa i o ovim
garibima, usamljenicima u fizičkom smislu, ali i u onom mentalnom i
psihičkom smislu.
“Bože naš, oslobodi sve
muslimanske zarobljenike.”
Da li u mjesecu ramazanu treba da
nam bude svejedno što su naša muslimanska braća, postači, u nekim
kafirskim zatvorima zarobljeni, i treba li da shvatimo u ovom
mjesecu da su ta naša braća zatvorena, potlačena, ali da smo i mi
poniženi širom svijeta upravo zato što su nas odvojili od temelja i
principa našeg dîna. Kur’anski ajet kaže:
إِنَّ فِرْعَوْنَ عَلَا فِي
الْأَرْضِ وَجَعَلَ أَهْلَهَا شِيَعًا يَسْتَضْعِفُ طَائِفَةً
مِّنْهُمْ يُذَبِّحُ أَبْنَاءهُمْ وَيَسْتَحْيِي نِسَاءهُمْ إِنَّهُ
كَانَ مِنَ الْمُفْسِدِينَ
“Faraon se u zemlji bio ponio i
stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku
im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista, je smutljivac
bio.” (El-Qasas,
4)
Drugim riječima, faraon je ponizio svoje sljedbenike, a onda je iz
njih izvlačio poslušnost. Umjesto da Kur’an dalje napada
faraona kao uzročnika tog tlačenja, Kur’an nam poručuje:
Oni su bili ti zalimi, jer su
svjesno i dobrovoljno prihvatili tu moć.
Riječ fasiq potiče od arapske riječi
fasaqa što znači skrenuti na neki drugi pravac. Prema tome, oni
su skrenuli sa Pravog puta i dobrovoljno su odabrali svoj položaj u
poniženju. Imamo vrlo važnu predaju Božijeg Poslanika, u kojoj se
ističe:
“Zālim i munzalim, onaj kome se
čini nasilje, obojica će se naći u Džehennemu.”
Arapska riječ zalama
znači činiti nasilje nekom, inzalama znači prihvatati to
nasilje, a prihvatanje inzalama znači postati munzalim.
Hadisom se dakle sugeriše:
Oni koji dobrovoljno i svjesno
pristanu na zulum ili se predaju zulumćarima
ili nasilnicima, bez da pruže otpor, idu zajedno sa njima u
Džehennem.
Imam Homeini je često znao istaći i govoriti svojim sunarodnicima:
“Zalima treba udariti na prvom
koraku, jer se kaže: ako ga udariš na prvom koraku, udario si ga tad
u glavu i nikada više neće doći, a ako ga pustiš na prvom koraku, on
će ti ponovo doći, ali svakim korakom bliže on je sve snažniji.”
“Bože naš, ukloni sve
spletkaroše i smutljivce iz redova muslimana, iz poslova muslimana i
njihovih djelovanja.”
Dakle, jedan postač musliman
treba, u duhu svojih mogućnosti, spoznati koji su to temeljni
fesadi i koji su to ključni veliki grijesi koji se čine u
društvu - i potom, šta treba učiniti da bi se oni otklonili
|