Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

BOŽIJA PRAVA UVIJEK SU IZNAD LJUDSKIH PRAVA

Kazali smo da svi naši potencijali proističu iz naše veze sa našim Stvoriteljem. Kazali smo također da naša obaveza naspram našeg Stvoritelja sve dok ima duše u našem tijelu ne prestaje. Sljedeća naša obaveza jeste da se moramo truditi dokle god imamo snage. Dakle, ono što se zāhirski tretira kao Božije pravo – odnosno, ono što nam zāhirski dolazi u formi Božijih Riječi koje tretiraju Božije pravo –u bātinskom smislu zapravo su stvari koje su u intresu i u korist ljudi.

Može se reći ovako:

Božija prava u biti, u bātinskom smislu, zapravo su ljudska prava.

Prošli puta smo kazali da su Božija prava temelj na kojem po­čivaju svi ljudski zakoni. Zašto ne smijemo kršiti prava drugih? Zato, što Kur’anski ajet kaže:

إِنَّ اللَّهَ يُدَافِعُ عَنِ الَّذِينَ آمَنُوا إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ خَوَّانٍ كَفُورٍ

“Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.” (El-Hadždž, 38)

Kada je Imam ‘Ali poslao Malika Aštara u Egipat kao namjes­nika jedne velike Islamske provincije, dao mu je dvije direktive: jednu kratku i jednu dugu. U kratkom pismu on mu je saopćio one temeljne i najvažnije islamske propise kojih se mora besprijekorno držati. Imam ‘Ali ovim obavještava narod Egipta:

“Poslao sam vam jednog od Božijih robova.” A, onda navodi 5 karakteristika svog namjesnika Malika Aštara, iz kojih se naslućuje kakav minimalni broj osobina mora imati neko da bi se zvao Božijim robom.

1. ”To je onaj kojeg ne spopada lijenost, razonoda, srah niti gubljenje vremena kada nastupi sukob sa neprijateljskom vojskom.” Zašto? Zato što nas Kur’an upravo upozorava:

وَدَّ الَّذِينَ كَفَرُواْ لَوْ تَغْفُلُونَ عَنْ أَسْلِحَتِكُمْ وَأَمْتِعَتِكُمْ فَيَمِيلُونَ عَلَيْكُم مَّيْلَةً وَاحِدَةً وَلاَ جُنَاحَ عَلَيْكُمْ إِن كَانَ بِكُمْ أَذًى مِّن مَّطَرٍ أَوْ كُنتُم مَّرْضَى أَن تَضَعُواْ أَسْلِحَتَكُمْ وَخُذُواْ حِذْرَكُمْ إِنَّ اللّهَ أَعَدَّ لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا

“Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi od­jednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Al­lah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.” (En-Nisa’ 92)

Iz ovog Kur’anskog ajeta jasno se naslućuje da ako je neko Božiji rob, onda on neminovno mora posjedovati odlike predostrožnosti i čuvanja od neprijatelja. Kada je Imam ‘Ali svojevremeno poslao Kumejla kao vojskovođu u jedan grad, i kada je s druge strane na­pala neprijateljska vojska i uzela taj grad, Imam ‘Ali je napisao Kumejlu (koji je inače vrlo poznat po čuvenoj “Kumejlovoj dovi” - koju je ovaj prenio od Imama Alija) jedno vrlo oštro pismo gdje mu je bez imalo uvijanja kazao:

“Ti si bio most preko koga je neprijatelj prešao i zauzeo ovaj grad, a istovremeno si bio prepreka svojima.”

O dvije druge osobine koje Imam ‘Ali navodi narodu Egipta, o nam­jesniku i Božijem robu Maliku Aštaru, kaže se:

2. On je onaj koji se u teškim situacijama ne plaši nikoga osim Boga. A to je upravo ono kako navodi Kur’anski ajet:

قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ

“One kojima je, kada su im ljudi rekli: "Nepri­jatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!" - to im je učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik!" (Ali Imran, 172-173)

3. On (Malik Aštar) je od onih koji su prema neprijateljima Islama i razvratnicima opasniji i žešći nego što su to vatreni plamenovi. Upravo prema duhu onog Kur’anskog ajeta koji kaže:

مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ اللَّهِ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاء عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاء بَيْنَهُمْ تَرَاهُمْ رُكَّعًا سُجَّدًا يَبْتَغُونَ فَضْلًا مِّنَ اللَّهِ وَرِضْوَانًا

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klan­jaju i licem na tle padaju želeći Allahovu na­gradu i zadovoljstvo.” (El-Feth, 29)

Znači koliko su prema dušmanima strogi i oštri u istoj mjeri su međusobno blagi i samilosni. Prenosi se hadis od Imama Džafera es-Sadika koji kaže:

“Oni koji naprave zaklon između sebe i naroda, a na položaju su, Neka znaju da će im Allah, dž.š. na Sudnjem danu postaviti sedamdeset zastora, a između svakog zastora hiljadu godina hoda.”

Dakle, da bi ovakvi samo došli na suđenje Sudnjeg dana, čekaće sedamdeset puta po hiljadu godina.

Sljedeća karakteristika Malika Aštara, Božijeg roba, je:

4.“On je sablja od Božijih sablji.” Njegova sablja je tako oštra da će uvijek njena oštrica biti usmjerana prema utjerivanju pravde. S tim što neće biti nesvjesno oštra u smislu da će možda kazniti nekoga ko to ne zaslužuje, nego naprotiv. Ona će uvijek biti na braniku pravde i ničija snaga niti moć neće biti razlogom da ova sablja ne utjera pravdu i nad takvima.

Naredna osobina njegova je:

5.“Iako imam veliku potrebu prema njemu (Maliku Aštaru), ja vam ga šaljem. On će vam biti valjan zapovjednik i uvijek će vam biti na usluzi. Uzde njegove će uvijek biti okrenute protiv dušmana Islama, i nikada neće dozvoliti da vas ugroze neprijatelji Islama.”

Dalje Imam ‘Ali narodu Egipta poručuje:

“I slušajte ga, pokoravajte mu se sve dotle dok su njegove riječi, njegova djela u skladu s hakkom.”

A, zašto ga ne treba slušati u okolnostima kada njegove riječi i djela nisu u duhu istine. Pa, zato što hadis kaže:

“Nema poslušnosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju.”

U suri Lukman, 14. i 15. ajet, veli se:

وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَى وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ

“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan ro­diteljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdrav­lje trpi, i odbija  ga u toku dvije godine. Budite zahvalni Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.” (Lukman, 14)

Ovdje se pod pravom roditelja misli na usluge koje djeca trebaju njima da čine i ta prava se tiču oba roditelja - ali u izvjesnoj mjeri više se pažnja poklanja majci.

وَإِن جَاهَدَاكَ عَلى أَن تُشْرِكَ بِي مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ فَلَا تُطِعْهُمَا وَصَاحِبْهُمَا فِي الدُّنْيَا مَعْرُوفًا وَاتَّبِعْ سَبِيلَ مَنْ أَنَابَ إِلَيَّ ثُمَّ إِلَيَّ مَرْجِعُكُمْ فَأُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se na Ovom svijetu velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavij­es­titi.” (Lukman, 15)

Ovdje se ističe vrlo bitan princip: nikad se ne smije pogaziti Božije pravo da bi se ispunilo neko ljudsko pravo, Božije pravo je uvijek gornje.

Kada smo upotrijebili sintagmu Božija prava pozvaćemo se po­novo na Nehdžu-l-balagu, govor Imama Alija, u kome se na­glašava koja su to Božija prava prema njegovim robovima. Imam ‘Ali kaže:

“Kada dođeš u narod, razmotri stanje ljudi, oni su svrstani u dvije skupine:

- u mnogo manjem broju bogati

- i u mnogo većem broju sirmasni.”

Šta to znači? To znači da su bogataši previdjeli jednu stvar, a to je da je bogatstvo njima dato samo na privremeno čuvanje, jer je zapravo riječ o Božijem imanju koje je Uzvišeni namjenio kao opskrbu svih ljudi, a ne samo uske grupe. A prenošenje viška prava od strane jednih ljudi na druge ljude važnije je od svakog drugog posla.

Zanimljiva je anegnota o Jusufu, a.s. kad je bio u zatvoru faraonovog namjesnika. Taj faraonov namjesnik je rekao:

وَقَالَ الْمَلِكُ ائْتُونِي بِهِ أَسْتَخْلِصْهُ لِنَفْسِي فَلَمَّا كَلَّمَهُ قَالَ إِنَّكَ الْيَوْمَ لَدَيْنَا مِكِينٌ أَمِينٌ

“I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu" - i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouz­dan biti." (Jusuf, 54)

Kada mu je namjesnik ponudio razne funkcije, Jusuf , a.s. je na kraju kazao:

قَالَ اجْعَلْنِي عَلَى خَزَآئِنِ الأَرْضِ إِنِّي حَفِيظٌ عَلِيمٌ

"Postavi me” - reče - "da vodim brigu o maga­cinima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan." (Jusuf, 55)

Dalje Imam ‘Ali kaže:

“Jedan broj ljudi kada im se govori istina ponaša se tako kao da im je neko stavio vatru u oči. Takvi ništa ne čuju i ne može se od takvih očekivati da će oni ljudima vratiti njihova prava.”

A onda pita Imam ‘Ali:

“Gdje su oni dobročinitelji iz vremena Poslanika, šta je bilo sa njima, gdje su ti nosioci bajraka slobode, gdje su oni samilosni, šta bi sa onim ljudima koji su u svojim poslovima i transakcijama bili iskreni i pošteni. Gdje to nestadoše oni koji su prije za svoje političke smjernice uzimali istinu, a danas se koriste samo lažima, obmanama i prevarama. ”

Imam ‘Ali ovdje citira 11. ajet sure El-Hadždž i defeniše ove prevrtiljivce u vjeri:

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَى حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَإِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَى وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَالْآخِرَةَ ذَلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ

“Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pra­vog uvjerenja; ako ga prati sreća on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i onaj i Ovaj svijet. To, je uistinu, očiti gubitak.”

Dakle, ovi su gori od kafira, jer su ušli pod zastavom dîna u društvo, i pljačkaju ga parazitski iznutra pod Islamskim bajrakom. Takvi su upropastiti svoj Ahiret i svoj Dunja. Kako? Tako što im Ahiret nikad i nije bio cilj. A Dunja? – Pa, po zakonu prirode sve što se stekne brzo - mijenja se i nestaje. Jedan pjesnik kaže:

“O ti koji si kupio Dunja za vjeru, upropastio si sve - upropastio si i Ahiret i Dunja - jer Dunja ionako propada.”

Imam ‘Ali zato bogatstvo tretira kao hakk svih ljudi, a škrtost kao najgoru osobinu i protivljenje Bogu. Ovako, zloupotreba n’imeta Božijih vodi kufru. Jer, ako je čulo sluha namijenjeno čovjeku da sluša samo dobre i pozitivne stvari, onda svaka zloupotreba toga znači zloupotrebu Božijeg n’imeta. Šta je to hakk jednog vladara ili jedne Islamske vlade. Njihov stvarni hakk, pravo i obaveza jeste da nadležnosti koje im vlast donosi stave u funkciju raspodjele životnih sredstava među ljudima na što ravnomjerniji način. Dakle, da us­postave pravdu u društvu. Sa Islamskog aspekta snaga mora biti razlog uvećanja rahmeta, milosti, a ne nikako oholosti, obijesti i tvrdoglavosti. Zato Kur’an kad savjetuje bračne partnere, odnosno muža, poručuje:

وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِّتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُم مَّوَدَّةً وَرَحْمَةً إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

“I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21)

وَإِذَا طَلَّقْتُمُ النَّسَاء فَبَلَغْنَ أَجَلَهُنَّ فَأَمْسِكُوهُنَّ بِمَعْرُوفٍ أَوْ سَرِّحُوهُنَّ بِمَعْرُوفٍ وَلاَ تُمْسِكُوهُنَّ ضِرَارًا لَّتَعْتَدُواْ وَمَن يَفْعَلْ ذَلِكَ فَقَدْ ظَلَمَ نَفْسَهُ

“Ili na lijep način zadržite (svoje žene) ili ih ve­likodušno otpremite. I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi - ogriješio se prema sebi.” (El-Bekare-231)

Ovim nam se poručuje: žena ti je data na raspolaganje i ne čini joj zulum, jer ako imaš moć da joj činiš zulum, nemoj misliti da iznad tebe nema moći koja te ne može na svaki način osujetiti i sankcioni­sati.

Isto tako, Kur’an djeci, naročito sinovima, preporučuje da kada se kod njih nađe stara majka, da je ne gledaju kao jednu nesposobnu staricu, kao smetalo u kući - nego da gledaju u njoj onu koja ih je kad su oni bili nemoćni odgojila. Sada oni treba da ulože napor i da shvate da je to dug i da je došlo vrijeme da svojom nesebičnošću počnu vraćati dugove svojoj majci

sadržaj