Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

NOĆ ROĐENJA IMAMA ALIJA

 Večeras je velika noć. Noć uoči petka i noć rođenja Imama Alija. Noć uoči petka spada u velike noći u Islamu. Također, ova noć obil­ježava i polovicu mjeseca redžeba, pa je i u tom smislu ovo ve­lika noć. U ovoj noći je dobro obaviti nekoliko dobrovoljnih ibadeta. Jedno od prvih djela koje je dobro uraditi jeste da se u jednoj od ovih noći insan okupa. Naročito je poželjno ove noći što duže klanjati i ibadetiti. Posebno je to dobro učiniti u dijelu noći koji pada nepos­redno pred zoru. Ove noći je lijepo učiniti zijaret Imamu Husejnu. No, mi smo daleko i ne možemo posjećivati Kerbelu. Ne možemo biti na tom dalekom mjestu u toku ove noći. Kako ćemo premostiti ovaj problem i prepreke? To ćemo učiniti na sljedeći način: iziđimo vani, stanimo pod vedro nebo, okrenimo se prema Kibli i kažimo tri puta:

“Es-selamu ‘alejkum, ja Hazreti Husejn, ja Imam Husejn”!

Također je, ove noći, lijepo klanjati dvanaest rekata nafile, koji se klanjaju kao sabahski namaz, šest puta po dva rekata. Na svakom rekatu treba proučiti po četiri puta sure Felek, Nas i Ajetu-l-kursijju.

Božiji Poslanik Muhammed s.a.v.a. rekao je da se u ovih dvanaest rekata krije velika blagodat. Važno je spomenuti da, sa ovih dvanaest rekata i nagradom od njih, možemo počastiti svoje umrle i obradovati ih. Posebno se to odnosi na naše roditelje koji su potrebni i koji očekuju naš poklon i sjećanje. Nemojmo se zavaravati i neke svoje sevabe poklanjati samo svojoj užoj rodbini. U dovama koje upućujemo možemo spomenuti više osoba. Njima se neće umanjiti nagrada kod Allaha, dž.š., jer Allah, dž.š. nema granica u Svom bogatstvu, a nema ni škrtosti.

Budući da je ovo večerašnje predavanje namijenjeno rođenju Imama Alija, ponadajmo se da će ovo naše druženje biti razlogom zadovoljstva našeg Pejgambera i našeg Imama Alija.

No, prije svega, moramo sebi postaviti dva pitanja:

Ø      da nismo postali muslimanima, šta bismo propustili, kakvu bismo sebi štetu nanijeli? Drugim riječima, šta smo to sve postigli i priskrbili sebi time što smo muslimani?

Ø      i da nismo muslimani, da li bismo bili ovo što smo sada? Kada smo već muslimani, šta smo to postigli, šta smo to mi učinili do sada?

Uzmimo za primjer jednog kršćanina i vidimo, sada, kakva je razlika između našeg ponašanja, govora i djelovanja u odnosu na tog kršćanina. Kakav stav ima jedan kršćanin u odnosu na iskvarenost i izopačenost u svom ahlaku, ponašanju i djelovanju? Ne smijemo dozvoliti da nas šejtan prevari svojom varkom, pa da nasjednemo na to i da kažemo sebi:

“Vidiš, da nisam musliman ne bih klanjao, ne bih postio, ne bih imao osjećaja gledanja ne-mahrema.”

Ne smijemo misliti da smo obavljanjem nekoliko zāhirskih rad­nji upravo riješili sva pitanja u Islamu. Jer, svaki čovjek na ovom Dunjaluku ima akidu, ima neku ideologiju. Nema čovjeka bez ideologije. U svakom slučaju, sljedbenik bilo koje akide ustanovljava neka osnovna pravila svoga ponašanja, pa makar to bio i komunista. Kao što vidimo kršćani, odnosno njihove žene, prema njihovoj ideologiji, odlaze povremeno u crkve i obavljaju neke svoje molitve i neke svoje ibadete u duhu pravila koje zagovara njihova vjera. Da vidimo sada nas, koji vjerujemo u ono što je došlo od Pejgambera i koji slijedimo ispravni put Imama. Pokušajmo uporediti naš život sa stvarnim smislom Islama. Koliko smo mi na tragu toga? Kad nepris­trasno odgovorimo na gornja pitanja, odgovorit će nam se gdje smo.

Dove Imama Alija

Noćas ćemo ovdje proučiti nekoliko dova Imama Alija na način kako se on obraćao Allahu, dž.š, pa ćemo vidjeti koliko je naše po­našanje saglasno sa ovim što je Imam ‘Ali radio.

Imam ‘Ali na početku svojih dova kaže:

“Slava i hvala pripada samo Tebi, o Ti koji si vlasnik svakog dostojanstva, veličine i svih vrlina. Bože moj, Ti si svemo­ćan. Kome god hoćeš nešto da udijeliš, Ti mu to bez zapreke udjeljuješ, i kome god hoćeš nešto da oduzmeš, Ti mu to bez zapreke oduzimaš.”

Ovdje Imam ‘Ali hoće da kaže:

Bože moj, Ako sam ja musliman, ako sam ja posredstvom Islama stekao neke lijepe osobine, ako ja imam lijep ahlak i ponašanje, sve je to samo Tvoje, sve je to samo dar Tvoj. Ako, pak, imam u životu teškoća, ako me je snašlo siro­maštvo i neimaština, to je također od Tebe, i budući da je to Tvoja odluka i Tvoja namjera takva da ja budem u tom stanju, ja je prihvatam sa saburom i strpljivošću.

Bože moj, Ti si predmet mog obožavanja! Ti si moje svjetlo! Ti si utočište moje i rješenje svih mojih problema! Bože moj, Bilo u kojem stanju da se nalazim, u stanju bolesti, siro­maštva i neimaštine, moje misli su uvijek uz Tebe i uvijek ovisne od Tebe. Bože moj, Moji grijesi i moje pogreške su veliki, ali Tvoj oprost i Tvoja sklonost ka brisanju mojih grijeha je mnogo veća i obuhvata sve to. Bože moj, Ako sam ja poslušao svoj nefs i odazvao se njegovu pozivu, pa se udaljio od Tebe, slijedeći put svojih strasti - Bože moj, Ti mi daj blagoslov Svoga oprosta i daj mi da budem od onih Koji su se pokajali !

Imam ‘Ali je rekao da je Božiji Poslanik, s.a.v.a. u njegovom pris­ustvu toliko puta ponavljao:

“‘Ali voli Allaha i voli Poslanika Božijeg, a i Allah ovom Božijem Poslaniku veli da voli ‘Alija. ‘Ali je dio Njegove ljubavi”

Imam ‘Ali dalje kaže:

“Božiji Poslanik je toliko tražio oprosta, da se sticao dojam kao da je on veliki griješnik, a zapravo nije bio uopće.”

Imam ‘Ali nam preporučuje:

“Uvijek se vraćajte na svoje prošle grijehe, tražite oprosta od Gospodara svoga kajući se.”

U dovi Imam ‘Ali kaže:

“Bože moj, Ti vidiš moju neimaštinu i moju bijedu, i vidiš moje propuste. Bože moj, Ti si Onaj koji osluškuje i koji čuje moje dove, moja moljenja i zahtjeve koji proističu iz moje nutrine.”

Ovdje je Imam ‘Ali htio da poruči:

O ljudi! Vi ste neminovno izloženi stradanju usljed činjenice da ste podložni uticaju vaših strasti. Zbog toga se morate obraćati vašem Gospodaru, našem Stvoritelju, i izražavati preko tih dova i zamolbi želju da vas sačuva od toga!

Imam ‘Ali u dovi nastavlja:

“Bože moj, nemoj prekinuti moju nadu u Tebe! Bože moj, nemoj zakloniti moje srce od sjećanja na Tebe, jer ja sam, evo, u kiši Tvoga rahmeta slijep”!

Ovdje je Imam ‘Ali htio da poruči:

O ljudi, nemojte se nikad prepustiti nemarnosti, pa da vam se dogodi da vas vaše strasti, vaši prohtjevi i vaš nefs od­vedu šejtanu i udalje od Stvoritelja. Išćite oprosta od Go­spodara svoga kajući se.                 

U dovi Imam ‘Ali dalje kaže:

Bože moj, ako mi Ti ne dadneš utočište kod Sebe i ako me Ti ne primiš u Svoje okrilje, pa gdje da nađem utočište?! Kome da se obratim, kome da pružim svoju ruku i od koga da tražim oprost za svoje grijehe?! Bože moj, spasi me od Dže­hennemskog azaba! Bože moj, ja sam jedan rob koji je ok­lopljen, koji je zatvoren, koji je potpuno nemoćan, koji samo u Tebi može naći spas i utočište.”

Imam ‘Ali je kazao:

“Tako mi Allaha, kada bi se cijeli Dunjaluk postrojio u jedan saff i ustao protiv ‘Ali ibn Taliba – ali ne protiv mene kao ličnosti, već protiv onoga na čemu sam ja, ja ne bih ni­malo ustuknuo i nikakva kompromisa sa njima ne bih prihvatio.”

Imam ‘Ali, u svojim dovama, dalje kaže:

“Bože moj, Kada se prve noći nađem u kaburu sâm, i kada mi dođe melek, pa me bude pitao: ‘Ko je tvoj Bog, ko je tvoj Poslanik, koja je tvoja kibla? - pomozi mi i daj mi znanja i snage da valjano odgovorim.“

Imam ‘Ali htio je ovim da poruči:

O ljudi, vi ćete svi jednoga dana sigurno doći sami samcati u kabur. Morate sada pripremati odgovor za kaburska ispiti­vanja. Pitat će vas za vaš namaz, za vaš post, za vašeg Pe­jgambera, za vaše hidžabe (žene) - za sve stvari će vas tamo propitati. Pitat će vas za vaše komšije, kako vam je za njih Božiji Poslanik kazao:

“Toliko mi je Džibril preporučivao dobre odnose sa komši­jom, toliko je insistirao na tome da sam u momentu pomislio da će komšija steći pravo nasljeđivanja od mene.”

Imam ‘Ali u dovi nastavlja:

“Bože moj, Ako ‘Alija hiljadu godina staviš na kaznu on ni­kada neće izgubiti nadu u Tebe. Naprotiv, on će Te i tada voljeti. I ako me na hiljadugodišnju kaznu i azab staviš, ja ću Te ponovo obožavati i ni jednog momenta i ni jednog trenutka neću se pokolebati.”

Ovim je Imam ‘Ali htio da poruči sljedeće:

Ako budete i u najgorim iskušenjima, ako u vašim zemljama, u vašim porodicama budu ismijavali vaše hidžabe, vaše na­maze, vaše prakticiranje vjere - nemojte nimalo dolaziti u dileme, niti jednog trenutka nemojte gubiti nadu, jer vi znate da sve što radite, radite u ime svoga Gospodara koji je u svakom momentu sa vama.

Jer, Imam ‘Ali nepokolebljivo ističe:

“Čak i ako bi me Allah stavio na hiljadugodišnje iskušenje ni tada ne bih pokleknuo.”

Imam ‘Ali u dovi dalje moli:

“Budući da samo Ti daješ milost i oprost onima koji su do­bri, koji su čisti - a šta je sa onima koji su ogrezli u svojim grijesima, koje je njihov nefs opčinio, pa su unekoliko pok­leknuli? Bože moj, na dan Mahšera, na Sudnjem danu, kada nikakvi sljedbenici, ni sinovi, ni potomstvo neće koristiti nikome, tada mi daj slast Tvoga oprosta i Tvoga po­milovanja, kada će mi to biti najpotrebnije.

Bože moj, ako sam ja do sada bio u nemaru, ako nisam težio takvaluku i bogobojaznosti - pa Bože moj, evo, ja se sada kajem, pa pređi preko toga i oprosti moje grijehe! Bože moj, moji grijesi su se nagomilali i veći su od brdā i planina. Bože moj, koliko god da su moji grijesi veći i od planina i od brdā, Tvoj oprost nadjačava sve ovo. I Bože moj, moja us­redsređenost na samoga sebe, moj strah za samoga sebe, gasi mi onaj žar prema Tebi. Bože moj, daj mi snage da ne budem posvečen samo sebi.

Bože moj, kada razmišljam o sebi, o svojim grijesima, onda suze ronim. Kada mislim o Tebi, onda se moje srce ozari i radost me obuzme. Bože moj, zanemari moje pogreške i prekri ih! Izbriši ih iz Svojih teftera! Bože moj, ja priznajem sve svoje omaške, sve svoje grijehe. Bože moj, prihvati moje pokajanje!

Bože moj, ako se Ti jednog momenta ne udostojiš da prihva­tiš moju molbu i moje jadikovanje, onda ću ja ostati potpuno bespomočan, jer ja se nemam više kome obratiti! Bože moj, neki su prijatelji noći. Oni do u kasno doba usamljeni bdiju i obraćaju Ti se. Mole se Tebi i razgovaraju s Tobom. I dok se oni prvi obraćaju Tebi u molitvama i dovama, ovi drugi u nemaru i gafletu, su u dubokom snu.

Bože moj, Ovi ljudi koje vidim dvojake su prirode: jedni su potpuno uspavani u svom gafletu, i svom nemaru, a druga grupa su oni koji su budni noću, koji se tebi obračaju dovama i molitvama. Bože moj, I ovi koji su budni noću Tebe radi i oni koji su u nemaru i gafletu, i jedni i drugi su puni nade u Tvoj oprost i nadaju se Tvojoj milosti. Bože moj, tako Ti Tvoje veličine i slave, tako Ti onoga iz hašemitske loze kojeg si Ti poslao kao Božijeg Poslanika, svih onih časnih koji su dostojanstveno stajali naspram Tebe, ja Te preklin­jem da uslišaš moje molbe!

Bože moj, tako Ti Tvog Pejgambera i njegovog amidžića, koji obojica stoje ponizni i pokorni naspram Tebe, Bože moj, oživi me, tako Ti Tvoje veličine, u dinu i vjeri Tvog Ahmeda, Tvog Poslanika s.a.v.a. na Danu okupljanja. Bože moj, Go­spodaru moj, probudi me i oživi me na Dan Mahšera i Dan okupljanja, tako da ne budem od onih koji će biti poniženi, niti od onih koji će biti odbačeni. Bože moj, daj mi blagoslov šef’ata Tvog miljenika Muhammeda s.a.v.a., jer na koga se izlije njegov šef’at, taj će sigurno biti primljen. Bože moj, podari Svoj blagoslov i selam na sve one koji su dosljedni sljedbenici Tvoga Poslanika na Zemlji.”

      Ovo bi bila dova onoga koji je pedeset godina, bez imalo ustez­anja, služio Pejgamberu i Islamu. Imao je trinaest godina kada je primio Islam. Nakon tih trinaest godina svoga života, osim o Allahu i služenja Islamu, ni o čemu drugom nije razmišljao. I one noći, u ono praskozorje kada je bio proboden i kada je bio pri šehadetu, on je po­gledao u zvijezdu Danicu i kazao:

“O ti zvijezdo, koja najavljuješ dan, ti si ona koja spada u poslušne robove Božije. Uzimam te za svjedoka kod svog Boga da nikada nisi izašla, a da nisi zatekla Alija budnog. Kada god si se pojavila na nebu zatekla si Alija na sedždi i u dovama. O zvijezdo Danico, ovo je posljednji put kada si u prilici da vidiš svoga Alija. Svaki sljedeći put kada se po­javiš vidjet ćeš Alijeve oči u prašini. Bože moj, Ti si mi svje­dok da se ‘Ali nikada nije ni nad kim uzdigao i smatrao sebe važni­jim od drugih. Bože moj, Ti si mi svjedok da nije bilo onog snažnog i onog močnog u društvu, a da nisam od njega tražio i da ga nisam natjerao da poštuje pravo slabijeg. Bože moj, sablja Alijeva ili djeličak sablje Alijeve nije probadala nikoga do srca Tvojih najvećih dušmana i protivnika. Bože moj, Ti znaš da kod Alija nije bilo nikakve slabosti osim žurbe da što prije povrati hakk i pravo onih potlačenih i obe­spravljenih.”

Neki čovjek bivši negdje u Medini čuo je na jednom mjestu glas koji uči dovu i jeca. Pričao je:

“Ta dova bila je tako upečatljiva i sa tako melanholičnim tonom izgovarana da me je naprosto privukla da dođem do vrata i da je bolje čujem. No, kada sam došao blizu mjesta odakle, je dopirala dova, glas dove se naglo utišao i vidio sam nešto bijelo kako leži na zemlji. Pogledao sam bolje i vidio tijelo Alija ibn Taliba. Onda sam žurno otišao kod haz­reti Fatime, njegove supruge, i kazao: ‘Zaista je tvoj muž, Imam ‘Ali, mrtav!’ Ona ga je pitala: ‘U kakvom si ga vidio stanju’? Odgovorio sam: ‘Upučivao je dove, a kada sam ja došao, ušutio je.’ Ona je rekla: ‘On je živ, a to je njegovo uobičajenno stanje da se u toku dove, iz takvaluka, onesvi­jesti.’”

Preporučeno je da se navedene dove izgovaraju svaki dan po ne­koliko puta. A mi, koji tvrdimo da je Imam ‘Ali naš lider, Imam i vođa, trebali bismo ga barem malo više slijediti i izučavati.

Ovo je bio Imam ‘Ali, naš uzor i primjer koji je sav svoj život podredio Islamu. Pogledajmo sebe i analizirajmo koliko smo mi uistinu sljedbenici ovakvog Božijeg roba.

Bože naš, Uzvišeni Stvoritelju, ponizno Te molimo da nas učiniš dosljednim muslimanima i sljedbenicima Tvojim! Bože naš, učini nas dobrima i zaslužnima da naš velikan Imam ‘Ali bude zadovoljan sa nama. Bože naš, oslobodi nas naših vanjskih i naših unutarnjih teškoća i patnji i usreds­redi naša srca samo na Tebe, na Tvog Pejgambera i na Ehlu-l-Bejt. Bože naš, ne dozvoli da iko od našeg potomstva, sve do Sudnjeg dana, bude na suprotnoj strani od Tvoga Poslanika. Bože naš, današnji muslimani su u teškoćama i oni osim u Tebe i u Tvoj spas nemaju nade ni u koga. Ovo masovno ubijanje Palestinaca od strane cionističkog režima samo je još jedan dokaz da su muslimani danas bez ikakve zaštite. Dijete od trinaest godina koje je bilo u skutima svoga oca bilo je razlogom da se ubije. Bože naš, učini ove musli­mane pobjednicima! Bože naš, Ti lično ovaj Izrael i njegove po­magače ponizi i uništi! Bože naš, kao što si slomio silu faraona, slomi i silu današnjeg faraona - Amerike! Bože naš, svim muslimanima širom svijeta dadni pobjedu! Bože naš, naše šehide proživi sa šehidima Kerbele! Bože naš, duše naših šehida i svih naših mrtvih učini noćas gostima Pe­jgamberovim! Bože naš, svako djelo, svaki postupak koji biva razlogom Tvog zadovoljstva i Tvoje ljubavi prema nama – pomozi nam da ga činimo! Bože naš, noćas je noć uoči petka, noć blagoslova i sredine redžeba. Ove noći daj nam oprost svih naših prethodnih grijeha! Bože naš, učini nas čistim i učini naše grijehe oproštenim. Oprosti sve naše grijehe koje ćemo počiniti do susreta s Tobom! Bože naš, Sva naša ljubav je okrenuta Tebi, Tvom Pejgamberu i Tvo­jim Imamima. Bože naš, ni jednog trenutka, ni na ovom ni na onom svijetu, nemoj nas rastaviti od Tvog Pejgambera! Bože naš, Ti si nas na Ovom svijetu, zāhirski učinio sljedbenicima Tvoga Poslanika. Bože naš, učini nas sljedebnicima Poslanikovim i onima koji će na Sudnjem danu biti u društvu sa Pejgamberima, a.s.. Bože naš, učini da naš Pejgamber bude zadovoljan s nama.

sadržaj