Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

ČOVJEKOVA ODGOVORNOST ZA

PODARENE MU INSTRUMENTE SPOZNAJE

Ovdje navodimo ajet koji sugeriše da će čovjek biti odgovoran za in­strumente spoznaje, koje je Allah, dž.š. dodijelio čovjeku, ako ih ovaj ne bude primjenio na valjan način. U suri El-Isra’ 36. ajet kaže se:

وَلاَ تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولـئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولاً

“Ne povodi se za onim što ne znaš! Zaista će sluh, vid, i razum odgovarati za sve što slijede.”

Sami možemo da se zapitamo šta je to čovjek uradio sa ovim darovima Božijim u toku ovosvjetskog života? Na Danu suda Bog će zapečatiti čovjekova usta, a oživiće i dati moć govora njegovim ru­kama i nogama, koje će svjedočiti za ili protiv njega.

Znači, sve što je čovjek lagao i nevaljalo činio, njegovi organi će posvjedočiti o svemu tome. U suri Fussilet od 18.-21. ajeta objelo­danjuju nam se jako lijepe i poučne stvari. Za čovjeka koji se nada Sudnjem danu i koji je za to brižan neophodno je da proučava ovih nekoliko ajeta. Tu nam se daje jedna realna slika kako će izgledati Sudnji dan.

Ona skupina koja se Bogu protivila, koja je bila neprijateljski raspoložena prema vjeri - to su oni čiji organi nisu bili u funkciji zadate im misije, niti je njihovo srce bilo u funkciji onoga što je Al­lah, dž.š. naredio. Njihove uši nisu slušale ni Pejgambera ni vahj - objavu nebesku, i oni su u ovom materijalnom svijetu bili u koliziji sa svim činjenicama. Ovaj čovjek koji je opremljen svom opremom za spoznaju i koji je posjednik svih čula: čula vida, sluha, razuma - on je sa svom tom Božanskom opremom odbio prihvatiti Pejgambere i Poslanike. Odbio je da prihvati sve činjenice i sve one istine koje su mu nuđene. Taj čovjek će doći na Sudnji dan kada svi ljudi budu pozvani. A toga dana skupljeni će biti svi neprijatelji Božiji, svi protivnici vjere i biće upućeni ka Džehennemu. Tada će njihove oči, njihove uši, njihove kože svjedočiti o onome što su oni radili: o ve­likoj pronevjeri koju su učinili. Kada njihovi dijelovi tijela budu svjedočili protiv njih, oni će uputiti protest tim svojim dijelovima ti­jela. Pitaće svoje kože: “Zašto svjedočite protiv nas?” One će kazati:

وَقَالُوا لِجُلُودِهِمْ لِمَ شَهِدتُّمْ عَلَيْنَا قَالُوا أَنطَقَنَا اللَّهُ الَّذِي أَنطَقَ كُلَّ شَيْءٍ

"Zašto svjedočite protiv nas!" - upitaće oni kože svoje. - "Allah, koji je dao sposobnost go­vora svakome biću, obdario je darom govora i nas" - odgovoriće. (Fussilet, 21)

Tada će im njihovi obični organi, zapravo, iskazati kritiku zbog njihove promašene misije na Dunjaluku:

Zar vas ovaj isti Stvoritelj nije stvorio na Dunjaluku, i vaše stva­ranje je bilo putem Njegove direktive i vaš govor je bio putem Nje­gove naredbe. Vaš povratak je povratak vašem Gospodaru. Vi ste na Dunjaluku sve živo skrivali i mislili ste da nema svjedoka. Ali, danas vaše oči, vaše uši, vaše ruke, vaše kože svjedoče protiv vas. Mislili ste da vaš Stvoritelj nije svjestan vaših djela. Upravo je to bio razlog da ste iznevjerili misiju koju vam je povjerio vaš Stvoritelj. Sami ste sebe obmanuli u pogledu vašeg Stvoritelja i danas ste došli u situa­ciju da ne možete dati odgovor svome Gospodaru. Danas ste ovdje došli kao oni koji su upropašćeni; vi ste danas oni koji su pred svo­jim Srvoriteljem poniženi i ništavni. Ako pokušate da budete strpljivi, kasno je, ništa vam ne pomaže strpljivost, a ako zatražite povratak na Dunjaluk da biste bili bolji, nema vam ni od toga koristi - vama više nema povratka.

Gore spomenuti ajeti pojašnjavaju nam nekoliko stvari. Ove blagodati koje nam je Allah, dž.š. stvorio, a prije svega naša čula, imaju svoju upotrebljivost poput bumeranga. S jedne strane mogu biti jako korisni, a s druge strane, ukoliko zanemarimo njihovu stvarnu funkciju, mogu biti razlogom naše propasti i uništenja. Ovi naši dijelovi tijela koji su nam dati kao Božiji n’imeti, oni su is­tovremeno i tajni svjedoci koji će sutra svjedočiti protiv nas ispred našeg Gospodara. Čovjeka zavarava to, da ako ne vidi svog Gospo­dara, da misli da On i ne postoji. Ali, Allah, dž.š. u Kur’anu, kaže:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu.” (El-Bekare, 186)

Čime nam se jasno poručuje:

Ne, vi se zavaravate, ako me ne vidite, to je samo privid, nemojte misliti da Ja nisam tu. Ja sam tako blizu, Ja sam tik uz vas.

U 55. i 56. ajetu sure Az-Zumar kaže se:

وَاتَّبِعُوا أَحْسَنَ مَا أُنزِلَ إِلَيْكُم مِّن رَّبِّكُم مِّن قَبْلِ أَن يَأْتِيَكُمُ العَذَابُ بَغْتَةً وَأَنتُمْ لَا تَشْعُرُونَ أَن تَقُولَ نَفْسٌ يَا حَسْرَتَى علَى مَا فَرَّطتُ فِي جَنبِ اللَّهِ وَإِن كُنتُ لَمِنَ السَّاخِرِينَ

“I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospo­dar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati. Da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!’”

Upravo će ovo, kaže Kur’an, biti razlogom vašeg uništenja. Sve ovo u čovjeku stvara iluziju da je on tu sam od sebe. Tako je i sa čovjekom koji svojim razumom ne spozna istinu i odbije hakkikat. On će na Sudnjem danu tražiti da mu se omogući povratak na Zemlju da bi mogao da se popravi, ali povratka više neće biti. Allah, dž.š. dalje kaže:

قُل لَّوْ أَنَّ عِندِي مَا تَسْتَعْجِلُونَ بِهِ لَقُضِيَ الأَمْرُ بَيْنِي وَبَيْنَكُمْ وَاللّهُ أَعْلَمُ بِالظَّالِمِينَ

“Reci: ‘Da je u mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bi bilo svršeno, a Allah do­bro zna nevjernike.” ( El-An’am, 58.)

Kafiri su toliko pokvareni da i kada bi bili u Džehennemu i kada bi ih Allah ponovo vratio na Dunjaluk da se poprave, oni se ne bi popravili i nema za njih drugog lijeka nego Džehennem.

Iz ovog proizlazi jedan lijep zaključak:

Ključni faktor skretanja sa puta istine nije samo neznanje; nisu te džehenemlije počinile grijehe i zaradile Džehennem samo zato što nisu znali i nisu imali dovoljno znanja. Oni su najčešće te grijehe radili svjesno, znajući šta je grijeh.

Allah, dž.š. u 179. ajetu sure El-A’raf kaže:

وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِّنَ الْجِنِّ وَالإِنسِ لَهُمْ قُلُوبٌ لاَّ يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لاَّ يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ آذَانٌ لاَّ يَسْمَعُونَ بِهَا أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ أُوْلَـئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ

“Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude stvorili; oni pameti imaju – a njima ne shva­ćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.”

Prema tome, svako onaj ko zaradi propast, zaradio je to svojom voljom, nikako slučajno i nikako nesvjesno; a također, svako onaj ko je postigao sreću i spasenje postigao je to svjesno i svojom voljom. Svi dijelovi tijela koji su stvoreni da služe čovjeku na Ovom svijetu, biti će svjedoci i biti će pitani šta je taj njihov vlasnik činio.

Dakle, putem datih nam čula i razuma možemo upoznati sebe, svijet oko sebe, a i ono što je ključna stvar: upoznati Stvoritelja svega toga.

Pitanje: kakvu će odgovornast na Sudnjem danu imati tek ro­đeno dijete koje umre odmah nakon rođenja ili živi vrlo kratko?

Odgovor: neće biti odgovaran niko ko nema one alatke o kojima smo govorili, tj. ko nema razuma. Onaj ko nema razuma nema ni odgovornosti, pa makar on imao 12, 18 ili 70 godina. Ovi mazlumi koji kroče ulicama nemaju odgovornosti pred Bogom.

Pitanje: a kakav je njihov status, hoće li ići u Džennet ili Dže­hennem?

Čovjek je odgovoran samo ako ima razum, ako nema razum nije ni odgovoran. Pitaju jednog luđaka zašto ne klanja, a on odgovara: “Onaj koji mi je dao razum, uzeo mi ga je - i Onaj ko mi je propisao obavezu, On se ušutio, nemam duga prema Njemu.” Ovi neće ni u Džennet ni u Džehennem, oni će u jedan poseban svijet, stvoren za njih. Mi u biti imamo tri svijeta:

1.      svijet svjetlosti, Tedžeruda, koji nema nikakve materije;

2.      svijet silueta, Misal, gdje postoje oblici, a nema materije;

3.      svijet materije, Dunja, u kojem živimo sada.

Ovaj materijalni svijet je taj koji nam određuje mjeru Dženneta. Onaj ko umre, a ne bude obdaren normalnim razumom ide u svijet koji nije ni Džennet ni Džehennem nego svijet Misala - silueta. To je kao kada bi jedog putnika - koji još nije ni stigao u nepoznatu zemlju - a želi da živi u toj zemlji, pitali: gdje ćeš živjeti i u kojoj ulici? Me­đutim, suvislo bi prije toga bilo postaviti pitanja tipa: da li će on uopće i stići u tu zemlju; potom, šta ako umre na tom putu? Sama ova pitanja automatski dokidaju njegovu odgovornost o poznavanju onoga što mu je nedostupno.

Znači, uslov da bismo zaradili Džennet jeste da živimo na ovom materijalnom svijetu i da svjesno svojim razumom zaradimo Džen­net. Ako bilo koji od ovih uslova ne bude ispunjen, a prije svega da nekome usfali razuma iz materijalnog svijeta - onda za istog nema ni Dženneta ni Džehennema.

Pitanje: da li će biti testiranja na Sudnjem danu, da li će oni koji su na Ovom svijetu bili lišeni bilo sluha, vida, razuma imati dodatni test na Sudnjem danu. Jer, prema nekim predajama oni će tamo biti testirani, bit će im rečeno da uđu u vatru koja će biti samo “privre­mena”, pa ako samo uđu u tu vatru biće spašeni i ući će u Džennet, a ako odbiju da uđu ići će u Džehennem.

Odgovor: Nema nikakvog testiranja na Ahiretu, sva testiranja su na Dunjaluku. Osobe koje ne zasluže Džennet na osnovu razuma na Dunjaluku, ne mogu ga zaraditi nikakvim drugim sredstvima. Mogu ga zaraditi samo u Ovom svijetu koji ima ove zakone i ne mogu ga zaraditi ni u kakvom drugom svijetu

sadržaj