Profesor Ekber Eydi

 

CIKLUS PREDAVANJA  O KUR'ANSKOJ UPUTI

ČOVJEK U ULOZI NAMJESNIKA BOŽIJEG NA ZEMLJI

Ranije smo kazali da je čovjek stvoren zarad osnovne misije Božijeg namjesnika na Zemlji. Upravo zbog ovoga je Allah, dž.š. naredio melecima da učine sedždu Ademu, a.s. - kao predstavniku ljudskog roda. Čovjeku je kao Božijem halifi i Božijem zastupniku na Zemlji darovana velika privilegija da poznaje sva Božija imena. Time mu je trasiran i put uspona i napredovanja sadržan u primjeni i implementaciji u praksi Božijih imena,.

Potrebno je, također, naglasiti da čovjek u svom hodu ka cilju - a cilj je savršenstvo i potpunost – nailazi na određene prepreke. Rekli smo da su neke prepreke u nutrini čovječijoj, a neke su izvan njega, dakle, u miljeu koji ga okružuje. Podsjetimo se na osnovne nutarnje prepreke:

1.      prva, tiče se postojanja u čovjeku pontecijala i sklonosti ka grijehu i poročnosti;

2.      druga, čovjek ima u sebi usađenu želju da sve ono što mu stoji na putu u ispoljavanju svojih strasti da to ukloni - znači da ukloni sve prepreke do svojih uživanja;

3.      treća prepreka tiče se čovječije nutarnjosti, to jest da on ima želju da trajno živi na Zemlji i da nikad ne umre. I ovo je nešto što je u duhu logike stvorenog svijeta. Jer ovaj materi­jalni svijet - Dunja zapravo je samo jedna karika tog sveop­ćeg svijeta. On je samo halka koja nas premošćuje s ovoga prolaznog u svijet vječnosti.

Pitanje: da li je ova čovjekova želja da trajno živi na Zemlji i da nikad ne umre, zapravo želja da dosegne savršenstvo i potpunost?

Odgovor: Da, upravo je ova želja, koja postoji u čovjeku, temelj i osnova za čovjekovo pregnuće da dosegne savršenstvo. Ali, ono što pravi problem u svemu ovome jeste to da se čovjek usredotočuje na ovaj zemni život, život prolaznosti. Jer ovaj materijalni svijet je samo privremeno predsoblje, a onaj temeljni svijet za kojeg smo stvoreni - je zapravo Svijet vječnosti.

4.      četvrta prepreka je čovjekova sklonost ka sljeđenju grupe ljudi u svom okruženju, znači ako je njegova grupa ili nacija naklonjena nečemu onda je i čovjek naklonjen k tome;

5.      i peta prepreka je čovjekova slabost naspram moćnih sila koje ga okružuju.

Ovih pet slabosti formirane su na osnovu tri temeljne čovjekove odlike:

a)      čovjekovog džehla - neznanja u odnosu na samog sebe;

b)      čovjekovog straha za gubitak vlastitog materijalnog bla­gostanja;

c)      i obožavanja ili slijeđenja svojih strasti kojima se čovjek često pokorava.

Zato su enbija - Božiji poslanici dolazili među narode sa osnov­nom misijom da ove tri odlike ili karakterne mahane, promjene u tri karakterne vrline - da umjesto džehla i neznanja čovjeku usade znanje. Krajnji cilj njihove misije je da ljudi slijede upute koje im oni donose, te da na osnovu svog razuma spoznaju istinu - i da na koncu slijede onakvu istinu kakva je ona u biti, a ne onakavu kakva bi njima bila poželjna.

A to znači: umjesto prve mahane neznanja - usađivanje znanja, umjesto druge mahane straha i bojaznosti - usađivanje odvažnosti i hrabrosti, i umjesto obožavanja i slijeđena svojih strasti - slijeđenje istine.

Hafiz Abu Naim prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a. riječi, koje je također prenio i Ibni Sinaa, kada je Božiji Poslanik kazao:

“O ‘Ali, kada ljudi sebe podaju istinoljubivosti, i kada ulože svoj trud u upoznavanje istine - onda se njihovim tijelima i njihovom razumu od Boga daruje moć raspoznavanja istine - i tada oni mogu sve oko sebe da shvate.”

Također imamo hadis u kome se u tom smislu kaže:

“Nečiji jedan sat razmišljanja o sebi, o svom Stvoritelju i onom što nas okružuje, bolji je od nečijih godinu dana ibadeta.”

Šta se može dogoditi? Može se dogoditi da neko ne jednu godinu, nego cijeli život provede u ibadetu, a da nikada ne shvati šta je smisao ibadeta. Jedan sat pravilnog razmišljanja može čovjeka da dovede na Pravi put.

A sada da vidimo one prepreke koje stoje izvan čovjeka, dakle, u svijetu koji nas okružuje, i koje se spominju u Kur’anu. U 39. ajetu sure El-Hidžr Iblis izjavljuje:

قَالَ رَبِّ بِمَآ أَغْوَيْتَنِي لأُزَيِّنَنَّ لَهُمْ فِي الأَرْضِ وَلأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ إِلاَّ عِبَادَكَ مِنْهُمُ الْمُخْلَصِينَ

"Gospodaru moj" - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke li­jepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zave­dem, osim među njima Tvojih robova isk­renih."

Također, u 17. ajetu sure El-A’raf Iblis veli kako ima četiri pristupa čovjeku:

ثُمَّ لآتِيَنَّهُم مِّن بَيْنِ أَيْدِيهِمْ وَمِنْ خَلْفِهِمْ وَعَنْ أَيْمَانِهِمْ وَعَن شَمَآئِلِهِمْ وَلاَ تَجِدُ أَكْثَرَهُمْ شَاكِرِينَ

“Pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i sli­jeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!”

I dalje Iblis poručuje:

Ne samo da ću to raditi nego ću jedan cijeli sistem krei­rati za tog čovjeka, čak ću biti saučesnik njegovoj dijeci, u nje­govoj porodici i u njegovom imanju.

وَاسْتَفْزِزْ مَنِ اسْتَطَعْتَ مِنْهُمْ بِصَوْتِكَ وَأَجْلِبْ عَلَيْهِم بِخَيْلِكَ وَرَجِلِكَ وَشَارِكْهُمْ فِي الأَمْوَالِ وَالأَوْلادِ وَعِدْهُمْ وَمَا يَعِدُهُمُ الشَّيْطَانُ إِلاَّ غُرُورًا

“I zavodi glasom svojim koga možeš i pot­jeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja - a šejtan ih samo obmanjuje.” (El-Isra’, 64)

A sada pojašnjenje navedenih ajeta: osnovni cilj šejtanove misije jeste skretanje čovjeka s njegovog Pravog puta. A šta je to Pravi put? To je upravo onaj put kojim se postiže robovanje jednom Allahu, dž.š.. U 61. ajetu sure Ja-sin Allah, dž.š. kaže:

وَأَنْ اعْبُدُونِي هَذَا صِرَاطٌ مُّسْتَقِيمٌ

“Meni se klanjate i to je pravi Put ”

I upravo je šejtan svu svoju energiju usredsredio da odvoji čovjeka od Pravog puta. Ako šejtan uspije da čovjeka odvoji od robovanja Bogu, onda mu on dokida svojstvo namjesništva, hilafeta - odnosno Božijeg zastupnika na Zemlji

sadržaj