Ova knjiga je od velike vaznosti za ogroman broj ljudi koji sada istrazuju razlicite obzire islama, na Zapadu, kao i za mnoge muslimane koji su izgubili vezu sa svojom vlastitom tradicijom, koja je obradjena u radovima na evropskim jezicima, kako bi se potpunije obavijestili o religiji koju sami ispovijedaju.
Knjiga je rezdjeljena u jedanaest poglavlja i iznosi one vidove islamskog ucenja koji su malo poznati i teski za otkrivanje, pri tome jos najhitnije potrebni onima koji se osjecaju zbunjeni duhovnom pometnjom suvremenog trenutka.
Stavise, u ovom, kao i u mnogim drugim svojim djelima, Schoun kroz ucenje islama otkriva istine koje se opcenito ticu covjecanstva, istine koje jedino mogu darovati smisao ljudskom postojanju.



PREDGOVOR

U evropskim jezicima koji su, odista, vjerodostojni i duboki u svojim interpretativnim obzorjima, djela o islamu, u usporedbi s tom činjenicom, i danas su još rijetka. Kada je postala dostupna čisto akademskome duhu, islamska religija je bivala najčešće svođena na svoj isključivo socio-politički obzir, a i ovaj je, čak, redovito pogrešno razumijevan i namjerno iskrivljavan. Na sve što islamska duhovnost i mudrost sadrže, uglavnom se gledalo kao na skup stranih posudbi iz ncoplatoničkog, kršćanskog, manihejskog ili indijskog vrela, posudbi koje su strane islamu i bez izravne veze sa izvorno poslaničkim tokom. Ova kobna težnja obezvređivanja je, međutim, još više pojačana sa strane nekih sljedbi koje, noseći odrednicu muslimanske, na Zapadu propovijedaju ra-cionalističko i pseudo-znanstveno tumačenje islama, koje je lišeno one duhovne poruke koja čini dušu qur'anske objave. Kao krajnja posljedica toga, islam se jedva smatra ozbiljnom duhovnom i metafizičkom tradicijom od strane mnogih čije je traganje za duhovnim putem dovoljno iskreno, no oni vjeruju da će ga pronaći jedino u tradicijama Indije i Dalekog istoka. Što se tiče onih muslimana koji uče o islamu iz rasprostranjenih zapadnjačkih vrela, oni su takođe odsječeni od cjelovite poruke njihove vlastite tradicije, unutar koje se jedino mogu nadati da će pronaći ključ rješenja brojnih dilema koje im je nametnuo suvremeni svijet.

Suprotno ovoj rušilačkoj pozadini, djela Frithjofa Schuo-na, osobito njegova skorašnja knjiga Undcrstanding Islam, (London, Allen and Unwin, 1963), imaju poslužiti kao svjetlo i putokaz u ionako smušenoj i zbunjujućoj situaciji. Izla

žući i rasvjetljujući duhovne riznice islama uz najsjajniju uviđavnost, njegove knjige su pred zapadnjačku javnost iznijele najskrovitiji obzir islamske poruke i objasnile najdublje razloge zbog kojih su milioni ljudi odlučno prihvatili qur'ansku objavu, učinivši je ravnateljem svojih života.

Schuonovi radovi na polju uporedne religije nisu ništa manje značajni dok pokazuju, između ostaloga, stajalište islama vis-a-vis drugih velikih vjerskih tradicija čovječanstva. Sva njegova djela, doduše, kao što su: Gnosis, Divine Wis-dom (London, Murrav, 1959), Stations of Wisdom (London, Murrav, 1961), Spiritual Perspectives and Human Facts (London, Faber, 1954) i Light on the Ancient Worlds (London, Perennial Books, 1965), baveći se različitim vjerskim tradicijama čovjeka, ističu unutarnji sadržaj tih tradicija kroz različitost njihovih spoljašnjih oblika, i to osobito njegovo najranije objavljeno djelo u Engleskoj: The Transcen-dent Unity of Religions (London, Faber, 1953), u kojemu je ponudio najdetaljnije tumačenje ovog pitanja, koje več sada treba postati najhitnijim pitanjem suvremenoga svijeta. On se u ovoj knjizi uz najdublji uvid bavi odnosom islama prema drugim religijama, i ona je bitno različita od mnogih drugih dobro poznatih radova o uporednoj religiji u kojima je islam, uz otvorenu naklonjenost Indiji i Dalekom istoku, gotovo sklonjen ustranu kao nezanimljiva okašnjela pridošlica na religijskoj sceni.

Frithjof Schuon je dao doprinos od neprocjenjive važnosti na ovome polju, rasvjetljavajući religijske oblike i njihovo praktično obnašanje u najrazličitijim tradicijama, otkrivajući na taj način transcendentno jedinstvo koje leži iza njihovih oblika i, još više, poduzevši takav napor bez traženja pomoći u onom pristrasnom svođenju na amorfhost zajedničke religije, toliko danas rasprostranjene u pseudo-vedantinskim i te-ozofskim krugovima. On je istakao značenje i vrijednost svakog objavljenog oblika, kao i nužnost slijeđenja i prihvaćanja religijske tradicije u njenoj cjelovitosti, samo stoga da bi pripravio čovjeka da dosegne ono Jedinstvo koje je po sebi bezoblično. To što je još osobitije za islam, on je otkrio njegovu posredničku poziciju u rasponu judaizma, kršćanstva i azijskih tradicija, naznačavajući njegovu ulogu i njegov položaj u poznatim ibrahimovskim religijama, sjedne, i njegov odnos prema hinduizmu i drugim istočnjačkim tradicijama, s druge strane. Neće biti pretjerano kazati da je islam sa Schuonovim djelima po prvi put predstavljen u svoj svojoj širini i dubini kao religija koja se istražuje po svojoj vlastitoj mjeri, kao i u usporedbi sa onim drugim religijskim tradicijama koje sve do danas plijene ogromnu pažnju zapadnjačkih povjesničara i tumača.

U svome djelu Understanding Islam, Schuon se zanima za temeljna načela islamske tradicije, za sami islam, Qur'an, Poslanika i Duhovni Put ili, drugim riječima, za sufizam. U ovom najnovijem djelu on se osvrće na neke manje poznate, ali ne i manje univerzalne obzire islamske metafizike i duhovnosti, kakvi su sadržani u Qur'anu, Haditima (Poslanikovim iskazima) i u raznovrsnim tradicijskim tekstovima sufizma. Jedanaest poglavlja ove knjige, između ostaloga, bave se upotrebom hiperbole u arapskom govor-ništvu; tumačenjem qur'anskog stavka koji govori o tome da je Bog Prvi i Posljednji, Nevidljivii Vidljivi; odnosom čovjeka kao sluge ('abd) i Boga kao njegova Gospodara (Rabb) i jedinstvom (tawhid) koje transcendira ovaj polaritet. Potom se bavi tumačenjem osobitih poteškoća kod razumijevanja Qur'ana i drugih svetih knjiga, sa ljudskoga stajališta; fenomenom Muhammeda, a.s. i njegovog mjesta u monoteističkoj Tradiciji u cjelosti; potom qur'anskim gledanjem na Isaa, a.s., općenitom porukom Djevice Marjame i njenoj ulozi u smislu spone između islama i kršćanstva, te islamskim učenjem o melekima i angelologiji, zemaljskim očitovanjima koja prate ljubav Božju. Bavi se objašnjenjem nekih najtežih obzira islamske eshatologije i, napokon, bavi se sa pet božanskih pri

sutnosti (hadarat) u sufizmu, učenjem koje je prvi artikulirao Ibn 'Arabl, na kojima počivaju skoro sve kasnije formulacije sufijske metafizike i kosmologije. Izlažući ova pitanja Schu-on takođe ukazuje na druge religijske tradicije i upoznaje nas sa učenjima koja su, budući ukorijenjena u stvarnoj prirodi pojava, trajna i svevažeća.

Ovo djelo se, prema tome, obraća onima koji su osobito zainteresirani za islamska istraživanja i onima koji istražuju u jednom općenitijem smislu, poradi duhovnoga zadovoljstva za kojim se tako često traga, ali se tako rijetko nalazi. Ova je knjiga od velike važnosti za ogroman broj ljudi koji sada istražuju različite obzire islama, na Zapadu, kao i za mnoge muslimane koji su izgubili vezu sa svojom vlastitom tradicijom, koja je obrađena u radovima na evropskim jezicima, kako bi se obavijestili o religiji koju sami ispovijedaju. Ona iznosi one vidove islamskoga učenja, koji su malo poznati i teški za otkrivanje, pri tom još najhitnije potrebni onima koji se osjećaju zbunjeni duhovnom pometnjom suvremenoga trenutka. Staviše, u ovom, kao i u mnogim drugim svojim djelima, Frithjof Schuon kroz učenja islama otkriva istine koje se općenito (hanlf u qur'anskom smislu) tiču čitavog čovječanstva, istine koje jedino mogu darovati smisao ljudskome postojanju.

Seyyid Huseyn Nasr, TEHERAN, aprila 1967.god.