|
Putem predaja oko cije autenticnosti se svi
muslimani slazu, (mutewatir), poslanik (s) je u nekoliko prilika
obavijestio svoje sljedbenike da im ostavlja dvije dragocjene i teske
stvari, te da ako ih se budu drzali nikada nece skrenuti sa pravoga
puta. To su Qur'an (Allahova Knjiga) i Ehlul Bejt (clanovi poslanikove
porodice - mir neka je s njim i njegovima).
Ova predaja se moze naci kako u zbirci hadisa Sahih-ul Muslim tako i u
drugim izvorima:
Jednog dana (nakon oprostajnog hadza) Allahov poslanik (s) je ustao da
nam odrzi govor pored vode na mjestu koje je poznato kao Hum, (Gadir
Hum), a koji se nalazi izmedju Mekke i Medine. Poslanik (s) je hvalio i
velicao Uzvišenog Allaha i onda rekao: "O ljudi! Pogledajte! Izgleda da
se priblizio cas kada cu biti pozvan od Allaha i ja cu odgovoriti tom
pozivu. Vidite! Ostavljam vam dvije dragocjene stvari. Prva od njih je
Knjiga Allahova u kojoj je svjetlost i uputa ...
... a druga je moj Ehlul-Bejt. Allahom vas opominjem za moj Ehlul-Bejt,
Allahom vas opominjem za moj Ehlul-Bejt, Allahom vas opominjem za moj
Ehlul-Bejt. To je ponovio tri puta.
Sunni izvori:
* Sahih Muslim, dio o vrlinama ashaba, poglavlje o Alijevim vrlinama,
1980 Izdavac Pub. in Saudi Arabia, Arabska verzija, dio 4, str 1873,
hadis #36.
* I u mnogi drugim djelima kao u Sahih al-Tirmidhi, Musnad Ahmad
(pogledaj ispod). Za Englesku verziju Sahih Muslima pogledaj knjiga 031,
hadis #5920
Kao što mozemo vidjeti u više predaja u Sahih-ul Muslimu, ne samo da je
Ehlul-Bejt stavljen u istu ravan sa Qur`anom, nego je Poslanik s.a.v.a.
insistirao na tome tako što nas je tri puta upozorio na svoju porodicu (Ehlul-Bejt).
Uprkos cinjenici što se u Sahih-ul Muslimu, kao i u drugim autenticnim
hadiskim zbirkama sunnija moze naci ovaj hadis, za zaljenja je to što
vecina sunnija nije svjesna postojanja takvih hadisa, ili, još gore je
to što ih se mnogi i odricu. Takve ljudi kao protuargumrent, ili, bolje
receno, kao samoopravdanje koriste hadis koji Hakim prenosi u svom
Mustadraku, a u kojem Ebu Hurejre pripisuje poslaniku (s) sljedeci
hadis:
"Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete drzali necete zalutati
poslije mene: Allahovu Knjigu i moj Sunnet“
Nema sumnje, da svi muslimani moraju slijediti sunnet poslanika (s).
Medjutim, treba ispitati da li mi usitinu slijedimo vjerodostojne
predaje, ili smo sljedbenici sunneta koji je kasnije izmišljen i
pripisan poslaniku (s). Pri istrazivanju porijekla ovog hadisa koji
prenosi Ebu Hurejre, a u kojem se spominje da nam poslanik (s) ostavlja
"Quran i Sunnet," moze se zakljuciti da ovaj hadis ne prenosi ni jedna
od šest priznatih zbirki hadisa kod sunnija (Kuttubu Sitte). I ne samo
to, cak i Buharija, Nesa'i, i al-Dhahabi a i mnogi drugi, ovaj hadis o (Qur`anu
i Sunnetu) su okarakterizirali kao slab, zbog njegovog lanca
prenosilaca.
Iako je Hakimova zbirka hadisa vazna kod sunnija, ona je ipak za stepen
ispod šest priznatih zbirki hadisa, dok Sahih-ul Muslim spada u red tih
šest priznatih zbirki hadisa. Kako je onda moguce da se uporno poziva na
hadis o Qur`anu i Sunnetu koji se nalazi kod Hakima a ne na onaj o
Qur`anu i Ehlul-Bejtu, koji se nalazi kod Sahih-ul Muslima, kada se vec
zna da je Sahih-ul Muslim priznatija zbirka hadisa?! Zašto se Ehlul-Bejt
na taj nacin uporno gura u stranu?
U zbirci El-Mustedrak, Hakim prenosi i hadis o Quranu i Ehlul-Bejtu,
preko nekoliko lanaca prenosilaca, koji je autentican i po kriterijumu
Buharije i Muslima.
Osim toga, rijec "Sunnet", izdvojena, sama po sebi, ne moze sluziti kao
znanje. Svi muslimani, nezavisno od njihovog mezheba, tvrde da slijede
sunnet a time i poslanika (s). Razlike medju muslimanima su i proizišle
zbog razlicitog pristupa poslanikovoj tradiciji. Takva tradicija sluzi
kao objašnjenje za Qur`an, oko cije autenticnosti se svi muslimani slazu.
Prema tome, razlika u prenošenju tradicije, koja ponekad ima uticaja na
drugacije tumacenje Qur`ana i poslanikovog sunneta, prouzrokovala je
pojavljivanje mnogih pravaca medju muslimanima. Svi muslimani, konacno,
kao posljedicu ovakvog pristupa sunnetu, kao rezultat dobiju podjele na
razne grupe, škole, pravce, i svaki vjeruje da je baš njegov pravac
spašen od onih 73 grupe koji su spomenute u hadisu. Svaki od njih se
pokorava sopstvenoj verziji sunneta koji oni uporno predstavljaju kao
jedini istiniti put prema Gospodaru.
Koja od ovih grupa slijedi istinski sunnet poslanika (mir neka je s njim
i porodicom njegovom)? Koja ce grupa od ovih 73 biti uspješna, i koja ce
biti spašena?
Pored predaja kod Muslima i Hakima, koje smo gore naveli, sljedeci
autentican hadis ce nam obezbijediti jedinstven i detaljan odgovor na
sva ova pitanja:
Allahov Poslanik s.a.v. je rekao:
"Ostavljam vam dvije dragocjene i teške stvari. Ako ih se budete drzali,
(doslovno-ako se budete za njih zalijepili), necete nikada zalutati
poslije mene. To su, Knjiga Allahova, i moje potomstvo, to je moj Ehlul-Bejt.
Milostivi me je obavijestio da se oni nece razdvojiti sve dok me ne
susretnu kod Hawda."
Sunni izvori:
* 1. Sahih al-Tirmidhi, dio 5, str 662-663, 328, izvjestaj od vise od 30
ashaba, uz navodjenje referenci preko vise lanaca prenosioc
* 2. al-Mustadrak, od al-Hakima, poglavlje "Razumijevanje (vrlina)
ashaba, dio 3, str 109,110,148,533 gdje su te predaje navedene kao
vjerodostojne (Sahih) bazirane na kriterijumima dva shejha (al-Bukharia
i Muslima).
* 3. Sunan, od Daarami, v2, p432
* 4. Musnad, od Ahmad Ibn Hanbal, dio 3, str 14,17,26,59; dio 4, str
366,370-372; dio 5, str 182,189,350,366,419
* 5. Fadha'il al-Sahaba, od Ahmad Ibn Hanbal, dio 2, str 585, hadis #990
* 6. al-Khasa'is, od al-Nisa'i, str 21,30
* 7. al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar Haythami, poglavlje 11,
odjeljak 1, str 230
* 8. al-Kabir, od al-Tabarani, dio 3, str 62-63,137
* 9. Kanz al-Ummal, od al-Muttaqi al-Hindi, dio al-Iti'sam bi Habl
Allah, poglavlje 1, str 44
* 10. Tafsir Ibn Kathir (completna verzija), dio 4, str 113, pod
komentarom Qur'anskih ajeta 42:23 (cetiri hadisa)
* 11. al-Tabaqat al-Kubra, od Ibn Sa'd, dio 2, str 194, izdavac Dar
Isadder, Lebanon.
* 12. al-Jami' al-Saghir, od al-Suyuti, dio 1, str 353, kao i u dio 2
* 13. Majma' al-Zawa'id, al-Haythami, dio 9, str 163
* 14. al-Fateh al-Kabir, al-Binhani, dio 1, str 451
* 15. Usdul Ghabah fi Ma'rifat al-Sahaba, Ibn al-Athir, dio 2, str 12
* 16. Jami' al-Usul, Ibn al-Athir, dio 1, str 187
* 17. Historija od Ibn Asakir, dio 5, str 436
* 18. al-Taj al-Jami' Lil Usul, dio 3, str 308
* 19. al-Durr al-Manthoor, al-Hafidh al-Suyuti, dio 2, str 60
* 20. Yanabi al-Mawaddah, al-Qundoozi al-Hanafi, str 38,183
* 21. Abaqat al-Anwar, dio 1, str 16
Naravno, svaki musliman bi trebao slijediti poslanikov (s) sunnet kao
takav, tako što ce slijediti Ehlul-Bejt, i istinski se pokoriti sunnetu
našeg poslanika (s), i vjerovati da samo Ehlul-Bejt moze biti put spasa.
U svakom slucaju, gore navedeni hadis nam daje dokaz da, bilo kakvo
pozivanje na sunnet koji protivurjeci Ehlul-Bejtu nije istinski sunnet,
vec je to neka novina koja je uvedena od onih koji se nalaze na platnom
spisku nekog tiranina. Zato je poslanik (s) toliko isticao vaznost Ehlu-Bejta,
zato je insistirao na ljubavi prema njima, na njihovom slijedjenju, kao
nosiocima istinskog sunneta. I ovo je osnova Shia škole, skupine ljudi
istih nazora (škola Ehlul-Bejta). Poslanikova (s) porodica, koja je
porasla u njegovoj kuci, mora poznavati više od bilo koga drugog
poslanikov (s) sunnet, kao što i jedna arapska poslovica kaze: "Ljudi iz
Mekke bolje znaju njene staze od bilo koga drugog."
U cilju argumentacije, napraviti cemo jednu pretpostavku.
Ako bi prihvatili obije verzije hadisa ("Quran i Ehlul-Bejt" i "Quran i
Sunnet"), da su obije autenticne, jasno je da je jedan od tih hadisa
mora biti osnov za tumacenje rijeci "moj Sunnet". Ako uzmemo u obzir
hadis koji prenose Hakim i Sahih-ul Muslim, onda nam postaje jasno da
slijedjenje sunneta koji se spominje u prvom hadisu ustvari
podrazumijeva slijedjenje Ehlul-Bejta. Sljedeci hadis koji prenosi Ummu
Selema ce nam ovo bolje pojasniti:
Allahov poslanik (s) je rekao:
"Ali je sa Qur`anom, i Qur`an je sa Alijem. Oni se nece razdvojiti jedan
od drugoga sve dok me ne susretnu kod mojeg izvora."
Sunni izvori:
* al-Mustadrak, od al-Hakim, dio 3, str 124 uz pozivanje na Umm Salama
* al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar, dio 9, odjeljak 2, str 191,194
* al-Awsat, od al-Tabarani; kao i al-Saghir
* Tarikh al-Khulafaa, od Jalaluddin al-Suyuti, str 173
U gore navedenom hadisu imamo dokaz za cinjenica da su Imam Ali (as) i
Qur`an neodvojivi. Ako bi prihvatili ovu verziju hadisa ("Qur'an i
Sunnet") kao autenticnu, onda mozemo zakljuciti da je Imam Ali a.s.
nosioc poslanikovog suneta, jer ga je poslanik (s) smjestio pored
Qur`ana.
Zanimljivo je primijetiti da Hakim ima mnogo drugih predaja oko potrebe
slijedjenja Ehlul-Bejta. Izmedju mnogih tu se nalazi i ova predaja, koja
je prenesena i od mnogih drugih sunnijskih ucenjaka. Ta predaja je
poznata kao "Ladja spasa":
"Pazite! Moj Ehlil-Bejt je poput ladje Nuhove. Ko god se ukrca na nju
bice spašen, a ko god se ne ukrca na nju bice izgubljen."
Sunni izvori:
* 1. al-Mustadrak, od al-Hakim, dio 2, str 343; dio 3, str 150-151 uz
pozivanje na Abu Dhara. al-Hakim tvrdi da je ta predaja vjerodostojna
(Sahih).
* 2. Fadha'il al-Sahaba, od Ahmad Ibn Hanbal, dio 2, str 786
* 3. Tafsir al-Kabir, od Fakhr al-Razi, u vezi komentara Qur'anskog
ajeta 42:23; dio 27, str 167
* 4. al-Bazzar, uz pozivanje na Ibn Abbasa i Ibn Zubaira sa upotrebom
rijecima "potonuti" umjesto "izgubljen".
* 5. al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar Haythami, dio 11, odjeljak 1,
str 234 u vezi ajeta 8:33. Takodje i u odjeljku 2, str 282. On je rekao
da je taj hadis prenesen preko pouzdanih osoba
* 6. Tarikh al-Khulafaa i Jami' al-Saghir, od al-Suyuti
* 7. al-Kabir, od al-Tabarani, dio 3, str 37,38
* 8. al-Saghir, od al-Tabarani, v2, p22
* 9. Hilyatul Awliyaa, od Abu Nu'aym, dio 4, str 306
* 10. al-Kuna wal Asmaa, od al-Dulabi, dio 1, str 76
* 11. Yanabi al-Mawaddah, od al-Qundoozi al-Hanafi, str 30, 370
* 12. Is'af al-Raghibeen, od al-Saban
Ova hadis nas nedvosmisleno upozorava na to da onaj, koji prihvati školu
Ehlul-Bejta i slijedi ih, bice sacuvan od Dzehennema, dok, onaj ko se
udalji od njih zadesice ga sudbina onoga koji je da bi sacuvao svoj
zivot verao se po planinama, sa jednom razlikom, što je sin Nuha a.s.
bio potopljen u vodi, a ovi ce biti potopljeni u vatri Dzehennema.
Sljedece predaje takodjer potvrdjuju ovo:
"Nemojte biti ispred njih pa da stradate, nemojte se udaljavati od njih
pa da stradate, i nemojte pokušavati da vi njih ucite, jer oni znaju
bolje od vas."
Sunni izvori:
* 1. al-Durr al-Manthoor, od al-Suyuti, dio 2, str 60
* 2. al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar al-Haythami, dio 11, odjeljak
1, str 230, citirano od al-Tabarania, takodje i u odjeljku 2, str 342
* 3. Usdul Ghabah, od Ibn al-Athir, dio 3, str 137
* 4. Yanabi' al-Mawaddah, od al-Qundoozi al-Hanafi, str 41, kao i str
335
* 5. Kanz al-Ummal, od al-Muttaqi al-Hindi, dio 1, str 168
* 6. Majma' al-Zawa'id, od al-Haythami, dio 9, str 163
* 7. Aqabat al-Anwar, dio 1, str 184
* 8. A'alam al-Wara, str 132-133
* 9. Tadhkirat al-Khawas al-Ummah, Sibt Ibn al-Jawzi al-Hanafi, str
28-33
* 10. al-Sirah al-Halabiyyah, od Noor al-Din al-Halabi, dio 3, str 273
Allahov poslanik (s) je rekao:
"Moj Ehlul-Bejt je poput kapije pokajanja kod Izraelicana; ko god udje
bice mu oprošteno."
Sunni izvori:
* Majma' al-Zawa'id, od al-Haythami, dio 9, str 168
* al-Awsat, od al-Tabarani, hadis #18
* Arba'in, od al-Nabahani, str 216
* al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar al-Haythami, dio 11, odjeljak 1,
str 230, 234
Druga prilicno slicna predaja je prenesena od al-Darqunti u Ibn
Hajarovom djelu al-Sawa'iq al-Muhriqah, dio 9, odjeljak 2, str 193; gdje
poslanik (s) kaze:
"Ali je vrata prastanja, ko god udje na nju je vjernik, dok ko kod ne
udje na nju je nevjernik"
Ove predaje su u skladu sa Qur`anskim kazivanjem ajeta 2:58-59 kao i
ajeta 7:161-162:
i kada smo rekli: "Udjite u ovaj grad i jedite što god hocete i koliko
god hocete, a na kapiju pognutih glava udjite, i recite: ’Oprosti’ -
oprosticemo vam grijehe vaše, a onima koji cine dobra djela dacemo i
više!"
(Quran 2:58-59)
A kada im je bilo receno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle
hocete i recite: ’Oprosti!’, a na kapiju udjite glava pognutih -
oprosticemo vam grijehe vaše, a onima koji dobra djela cine dacemo i
više"
(Quran 7:161-162)
U ovom kazivanju se dalje navodi da su oni sljedbenici Musaa a.s. koji
nisu pristupili kapiji pokajanja bili izgubljeni u pustinji cetrdeset
godina, isto kao što su i oni koji se nisu ukrcali na ladju spasa Nuha
a.s. bili potopljeni.
Ibn Hadzer zakljucuje:
"Logicki mozemo zakljuciti da ladja spasa Nuha (as) u hadisima oznacava
one koji vole i poštuju Ehlul-Bejt, i ko se njima u potpunosti preda na
upravljanje bice oslobodjen iz tame protivljenja, a oni koji se okrenu
protiv njih, bice potopljeni u more nezahvalnost i nastradat ce u
pustinji nepokornosti i neposlušnosti."
Sunni izvor:
* ( al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar, str 91)
Trebali bi smo se uvijek preispitivati zašto je poslanik (s) stavljao
toliki naglasak na Ehlul-Bejt? Je li to bilo samo zato što su oni bili
clanovi njegove porodice, ili zato što su oni cuvali njegovo istinsko
ucenje, ili zato što su bili najbolje obaviješteni u zajednici muslimana
poslije poslanika (s)?
Hadisi o dvije vrijedne stvari (al-Thaqalain), putem kojih nam se
odlucno porucuje da moramo slijediti Qur`an i Ehlul-Bejt, nisu obicne
tradicije. Oni su ponovljeni mnogo puta, i prenešene su preko više od
trideset ashaba. Poslanik (s) je uporno ponavljao i ponavljao ove
rijeci, i to ne samo na jednom mjestu, vec u više navrata i na
razlicitim mjestima, predocavajuci nam nedvosmisleno da nam je svima
obaveza slijediti i pokoravati se Ehlul-Bejtu. Kako za vrijeme
oproštajnog hadza na danu Arefata na danu Gadir Huma pri povratku iz
Ta'ifa, tako i u Medini sa minbera, kao i konacno na svojoj samrtnickoj
postelji kada je njegova soba bila je puna ashaba on je govorio:
"O ljudi! Ja cu uskoro otici odavde, i mada sam vam vec rekao, ponovit
cu još jednom. Odlazim od vas ostavljajuci vam dvije stvari, a to su
Knjiga Allahova i moji potomci, a to je moj Ehlul-Bejt. Onda on podize
Alijevu ruku i rece: Pogledajte! Ovaj Ali je sa Qur`anom i Qur`an je sa
njim. Ovo dvoje se nece nikada razdvojiti sve dok me ne sretnu kod
izvora Kewser."
Sunni izvor:
* al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar, dio. 9, odjeljak 2
Ibn Hadzer al-Haythami kaze:
"Ovaj hadis koji govori o dizanju ruke Hz. Alija je prenešen u mnogim
izvorima i od preko dvadeset ashaba."
On dalje kaze:
"Ovdje se kod nekih moze pojaviti sumnja u to što ova predaja dolazi sa
razlicitih izvora. Neki ce reci da je izgovorena u vrijeme oproštajnog
hadza, drugi ce reci da je poslanik (s) izgovorio u Medini u posljednjim
trenucima zivota, kada je u njegovoj sobi bilo mnogo ashaba, a opet,
neki ce reci da je izgovorena na Gadir Humu, ili pak, pri povratku iz
Ta'ifa. Ali, ipak, ne mozemo sumnjati u to da je poslanik insistirao na
vaznosti i dostojanstvu Qur`ana i Ehlu-Bejta, kao necega neodvojivog.
Upornim ponavljanjem ovih rijeci na razlicitim mjestima poslanik (s) je
htio da oni koji to nisu culi ranije, cuju to opet od njega, zbog
vaznosti ovoga pitanja."
* al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar al-Haythami, dio. 11, odjeljak 1,
str 230
Posljednji hadis koji smo naveli govori nam o Qur`anu i Ehlul-Bejtu kao
dvijema dragocjenim stvarima, koje je poslanik (s) ostavio u amanet
muslimanima, naglasivši pri tome da onaj ko ih slijedi nece zalutati
poslije njega, i da ce to biti put do Dzenneta. U isto vrijeme, upozorio
je one koji se odricu Ehlul-Bejta da ce biti izgubljeni. Navedeni hadis
nam na najjasniji nacin govori koji sunnet je istinski i koja grupa
slijedi ono na cemu je poslanik (s) toliko insistirao. Ovaj hadis nas
upucuje kojem vrijelu i izvoru da se obratimo nakon odlaska poslanika
(s).
S druge strane, ako bi koristili rijec sunnet samostalno, to nam ne moze
dati odgovore na pitanja. Jer, svaka grupa medju muslimanima slijedi
sopstvenu verziju sunneta, što ima za posljedicu i sopstveno tumacenje
Qur`ana. Instrukcije koje nam je poslanik (s) ostavio su jasne i ciste.
Slijedimo Qur`an i poslanikov (s) sunnet koji nam je prenešen putem
Ehlul-Bejta, putem onih koji su bezgriješni, cisti i pravedni, što
potvrdjuje i sam Qur`an.
"Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da
vas potpuno ocisti"
(Quran 33:33)
Dvanaest
Imama
sejjid Husein Nasr
Rijec "imam" na arapskom znaci vodja.
U islamskoj terminologiji se generalno odnosi na svaku osobu koja
predvodi druge u namazu. Prema ranim šiitskim teolozima, imam je vodja
islamske zajednice i njegova funkcija je da primjenjuje objavljeni
šerijatski zakon. Kao takav, naziv je istovjetan sa terminom "halifa"
U sunizmu, takodje, moze biti pocasna titula, koja se daje odredjenim
znacajnim vjerskim vodjama, kao imamu Shafi´i, osnivacu jedne od cetiri
sunitske škole prava.
U dvanaestoimamskom šiizmu ima dva vazna znacenja. Kao i u sunizmu,
vodja drugih u namazu se naziva imamom, pogotovo osoba koja ovu duznost
obavlja regularno u dzamiji. Ali, imam je pogotovo jedan od dvanaest
Poslanikovih s.a.v. nasljednika, nize navedenih.
Posebno znacenje dato rijeci imam u šiizmu ne moze biti shvaceno dok se
ne spozna osnovna razlika izmedju sunitske i šiitske grane islama.
Korjeni ove razlike leze u razlicitim shvatanjima koja su Poslanikovi
s.a.v. sljedbenici imali u pogledu prirode njegovog nasljednika, ili
halifa. Sam Poslanik s.a.v. je obavljao tri osnovne funkcije:
Preko njega je nebesku knjigu, Kur´an, Bog objavio covjecanstvu. Tako je
on s.a.v. bio osnivac svjetske religije.
Muhamed s.a.v. je, takodje, bio vodja rane islamske zajednice, što znaci
da je on s.a.v. primjenjivao šerijat koji je Bog objavio u Kur´anu.
Konacno, Muhamed s.a.v. je bio nosilac spiritualne iluminacije i
shvatanja, i u tom svojstvu je mogao tumaciti unutrašnje znacenje Objave
i voditi ljude uspinjucim dionicama puta duhovne savršenosti.
Prema muslimanskoj vecini, sunitima, Poslanikov s.a.v. nasljednik mora
da obavlja samo jednu od ovih funkcija, drugim rijecima, da primjenjuje
šerijat. Muhammed s.a.v. je bio poslijednji Poslanik, pa nakon njega
nece biti drugih Poslanika. I nije postojao nacin da zajednica tvrdi da
ce njegovi nasljednici posjedovati duhovnu viziju i iluminaciju, jer su,
poput poslanstva, podarene od Boga (mada, za razliku od poslanstva,
ljudi još uvjek mogu da ih posjeduju). Ali, bez sumnje, Poslanikov s.a.v.
nasljednik moze da postupa kao vladar i primjenjuje šerijat. U suštini,
postojanje islama na zemlji mnogo zavisi od obavljanja ove funkcije,
pogotovo na pocetku. Konacno, suniti su smatrali da Poslanik s.a.v. nije
postavio nasljednika za zivota, pa je na njima da ga izaberu.
Ali, manjinska grupa, poznata kao šiiti (`Alijevi a.s. sljedbenici), je
smatrala da Poslanikov s.a.v. nasljednik ne treba da samo primjenjuje
šerijat, vec da mora da posjeduje od Boga prosvjetljeni um i da bude
duhovni vodja ljudi. Kako je ova zadnja funkcija darovana od Boga i o
njoj ne moze biti odluceno na osnovu ljudske vecine, Poslanikov s.a.v.
nasljednik mora biti postavljen od Boga, kao što je i Poslanik s.a.v.
zelio. A šiiti smatraju da je Poslanik imenovao ´Alija a.s. za svog
halifu.
Razlika u gledištu izmedju šiita i sunita je cesto objašnjavana s
politickog aspekta, najviše zahvaljujuci razdoru izmedju šiitske
zajednice i umajidskih i abasidskih kalifa. Jer, za šiite su jedino
imami a.s. bili potpuno legitimni Poslanikovi s.a.v. nasljednici. Prvog,
´Alija a.s., postavio je sam Poslanik s.a.v., a svaki sledeci je
postavljen od strane svog prethodnika saglasno Bozijoj zapovijedi.
Fatima a.s.
Voljena Poslanikova s.a.v. kcer, od Hatidze, Fatima a.s., rodjena je u
Meki pet godina prije otpocinjanja Poslanikove s.a.v. misije. Poslanik
s.a.v. ju je toliko voljeo da ju je nazivao dijelom sebe. Godine 2/624
ona a.s. se udala za ´Ali ibn Abi Taliba a.s. kome je rodila tri sina,
Hasana a.s., Huseina a.s. i Mohsena (koji je mrtvorodjen) i dvije kceri,
Zejneb i Umm Kulsum. Ona a.s. je u trenutku Poslanikovog s.a.v.
preseljenja bila uz njegovu postelju.
Borila se je za nasljedstvo halifata od strane svoga supruga.
Ona a.s. je preselila na ahiret šest mjeseci nakon svoga oca s.a.v.,
godine 11/633 i sahranjena je na groblju Baki u Medini.
Kaze se da je na njenom a.s. rodjenju citavo nebo bilo osvijetljeno;
zato je nazvana al-Zahra, "Blistava". Majka a.s. je šiitskih imam a.s. i
smatra se najsvjetijom zenom islama.
Imami a.s.
Prvi imam
´Ali a.s
(-22/600-40/661)
On a.s. je bio sin Poslanikovog s.a.v. strica, Abu Taliba, koji je
Poslanika s.a.v. podizao kao svog rodjenog sina i štitio ga nakon objave
poslanstva. Prema šiitima, ´Ali a.s. je bio prvi koji je od Poslanika
s.a.v. primio novu vjeru kada mu je bilo 10 godina. Bio je najzešci
borac ranog islama, i prema njegovim sledbenicima, postavljen od strane
Poslanika s.a.v. za njegovog nasljednika na mjestu nazvanom Gadir Hum.
Postao je cetvrti sunitski halifa, poslijednji od "pravedno vodjenih
kalifa", nakon Osmanove smrti. Usmrtile su ga pristalice havaridza (rana
šizmatska sekta), pet godina nakon što je postao halifa. Sahranjen je u
Nedzefu, u Iraku.
Drugi imam
al-Hasan a.s.
(3/62-50/670)
On a.s. je bio stariji ´Alijev a.s. sin, od Poslanikove s.a.v. kceri
Fatime a.s.. Postavio je pitanje prava na halifat šest mjeseci nakon
smrti svoga oca, ali je konacno bio prisiljen da ga prepusti Mu´aviji.
Ziveo je do kraja svoga zivota u osamljenosti u Medini. Sahranjen je na
groblju Baki u Medini.
Treci imam
el-Husein a.s.
(4/62-61/680)
Mladji ´Alijev a.s. sin od Fatime a.s. je, kao i njegov brat, proziveo
najveci dio svoga zivota povuceno u Medini, pod budnim nadzorom
halifinih zvanicnika i špijuna. Kada je Mu´avijin sin, Jezid, postao
halifa, zahtjevao je prisegu od el-Huseina a.s., koji je odbio da je
polozi. Konacno, el-Husein a.s. je ocijenio neophodnim da ide u boj
protiv Jezida i pobuni se protiv nepravdi koje su sprovodjene u ime
islama. On a.s. i mala grupa sljedbenika, koja je uglavnom obuhvatala
njegove najblize srodnike, bili su okrutno masakrirani kod Kerbale. Dan
njegove mucenicke pogibije (Ašura) postao je najsvjecaniji dan šiitskog
kalendara, objelezen procesijama i opštim zalovanjem. Njegovo
objelezavanje simboliše cjelokupni šiitski duh. Sahranjen je u Kerbeli,
u Iraku.
Cetvrti imam
´Ali a.s. Zejnul Abidin al-Sedzad
(38/658-95/712)
Sin imama el-Huseina a.s., od kceri Jazdigirda, zadnjeg sasanidskog cara
Irana, nije zbog bolesti bio u stanju da nosi oruzje na Kerbeli, i tako
je spašen od sudbine trojice svoje brace.
Najveci dio svoga zivota proveo je povuceno u Medini, odrzavajuci
kontakt samo sa nekolicinom odabranih sljedbenika. Njegova poboznost -
izrazena u njegovim sabranim dovama "al-Sahife al-sadzadije" ("Sahifa -
potpuna knjiga Sedzadova") - jeste poslovicna. Sahranjen je na groblju
Baki u Medini.
Peti imam
Muhammed a.s. al-Bakir
(57/675-114/732)
Sin cetvrtog imama a.s., koji je bio prisutan kod Kerbele u djetinjstvu.
Usljed izmijenjenih politickih i religijskih uslova medju njima i opšteg
preokreta koji je nastao nakon dogadjaja kod Kerbele, mnogi ljudi su
stigli u Medinu da bi od njega ucili religijske i duhovne nauke. On a.s.
je poducio brojne poznate religijske naucnike, i to je glavni razlog što
je on a.s. prvi imam poslije ´Alija a.s., ciji je veliki broj predanja
zabjelezen. Sahranjen je na groblju Baki u Medini.
Sesti imam
Dza´fer a.s. es-Sadik
(83/702-148/765)
Sin petog imama a.s., ziveo je u izuzetno povoljnoj klimi i bio je u
stanju da otvoreno poducava u Medini. Veliki broj ucenjaka se okupio oko
njega radi sticanja saznanja, ukjucujuci i poznate sunitske autoritete,
kakav je bio Abu Hanifa, osnivac jedne od cetiri sunitske škole prava.
Pri kraju zivota imama Dzafera a.s., stroga ogranicenja su nametnuta
njegovim aktivnostima, usljed rastucih šiitskih nemira. Zabeljezeno je
više njegovih hadisa nego svih imama a.s. zajedno. On a.s. je toliko
znacajan za šiitsko pravo dvanaestorice imama, da je ono, nakon njega,
nazvano "Dza´feriska škola". Sahranjen je na groblju Baki u Medini.
Sedmi imam
Musa a.s. el-Kazim
(128/744-183/799)
Sin šestoga imama a.s., bio je suvremenik abasidskih halifa poput
al-Mansura i Haruna al-Rašida. Najveci dio svoga zivota proveo je u
Medini, uz nametnuta teška ogranicenja. Konacno, umro je u zatvoru u
Bagdadu. Nakon njega, imami a.s. najcešce nisu bili u prilici da zive u
svom tradicionalnom sjedištu u Medini, vec su bili primorani da budu u
blizini halifa u Bagdadu ili Samari. Sahranjen je u Kazimejnu, u Iraku.
Osmi imam
´Ali a.s. er-Rida
(148/765-203/817)
Sin sedmog imama a.s., zivio je u dobu kada su se Abasidi suocavali sa
rastucim nevoljama usled šiitskih pobuna. Konacno, halifa al Ma´mun je
smatrao da ce riješiti problem imenujuci imama a.s. za svog sopstvenog
nasljednika, nadajuci se da ce ga uplesti u svjetovne stvari i od njega
udaljiti naklonost njegovih pristalica. Kada je konacno uspio da ubijedi
er-Rida a.s. da prihvati, al-Ma´mun je shvatio svoju grešku, jer je
šiizam poceo da se širi još brze. Smatra se da je on, konacno, nalozio
da imam a.s. bude otrovan. Er-Rida a.s. je sahranjen u Mešhedu u Iranu.
Deveti imam
Muhammed a.s. et-Taki
(195/809-220/835)
Sin osmoga imama a.s. ozenjen kceri halife al-Ma´muna i izvjesno vrijeme
u vlasti halifa u Bagdadu. Ali, on a.s. nije bio u stanju da se vrati u
Medinu do kraja al-Ma´munove vladavine. Novi halifa, al-Mu´tasim pozvao
ga a.s. je natrag u Bagdad, gdje je umro. Sahranjen je u Kazimejnu u
Iraku.
Deseti imam
´Ali a.s. en-Naki
(212/827-254/868)
Sin devetog imama a.s., ostao je u Medini, poducavajuci u vjerskim
naukama do 243/857, kada ga a.s. je halifa al-Mutavakil pozvao u Samaru.
Halifa i njegovi nasljednici su grubo postupali sa njim do njegove
smrti. Sahranjen je u Samari.
Jedanesti imam
Hasan a.s. el-Askeri
(232/845-260/872)
Sin desetog imama a.s., zivio je u strogom ogranicenju u Samari pod
budnim okom halife, pogotovo od kada je postalo poznato da šiiti ocekuju
njegovog sina, dvanaestog imama a.s., koji je trebalo da bude ocekivani
Mehdi a.s., ili "upuceni", kome je sudjeno da otkloni nepravdu u
svijetu. Jedanaesti imam a.s. se ozenio kcerkom vizantijskog imperatora,
Nargis Katum, koja je, sljedeci uputstva koja je dobila u snu, sebe
prodala u ropstvo kako bi postala njegova zena. Sahranjen je u Samari.
Dvanaesti imam
Muhammed a.s. el-Mehdi
(rodjen 256/868)
Dvanaesti imam a.s. je ziveo pod zaštitom i pokroviteljstvom svoga oca
do njegove smrti. Nakon toga je otišao u skrovitost. Drugim rijecima,
postao je skriven za ocima obicnih ljudi i pojavljivao se samo pred
svojim zamjenicima.
Godine 329/939 zapocela je njegova "velika skrovitost". Ona ce trajati
sve dok Bog zeli, a kada se ponovo pojavi, uništice zlo i nepravdu u
svijetu
|
