PRVA LEKCIJA

1. Zašto religija?

Postoje ljudi koji smatraju da nemaju obavezu istraživanja nastanka religije. Oni misle: „Što je potrebno izazivati nas da razmišljamo o religiji?"

Želimo da pokažemo pukotinu u takvom razmišljanju, sredstvom slijedećih objašnjenja, i prikazaćemo na dva načina neophodnost istraživanja religije.

1. Razboritost nalaže da svaki čovjek zahvaljuje za one blagodati koje je primio.

2. Razboritost, takođe, nalaže potrebu spriječavanja svake vrste moguće štete ili opasnosti.

Zato, hajde da sada razmotrimo svaki od ovih gledišta.

1. Dužnost zahvaljivanja:

Naša je sreća da možemo koristiti sva savršenstva života na ovome svijetu: naš probavili sistem, disajni aparal, srce i druge organe tijela. Svako od njih je, na svoj način, veći od granice našeg znanja i čak naše mašte. Slično kao i sunčeva svjetlost, postojanje planeta, rudnika i izvora skrivenih duboko u srcu zemlje, svi od njih su velike prednosti koje, znanjem i snagom koji su mu dati, čovjek može koristiti.

Međutim, veći od svega ovog su duh i razum samog čovjeka, koji mogu razneti moćnu planinu u paramparčad i od vode i gvožđa stvoriti najveću snagu i najfinije predmete!

Ovo pitanje se sada nameće samo po sebi: Zar ne bi trebalo da se angažuje-mo u istraživanju i ispitivanju sve dok, ukoliko postoji dobrotvor, ne otkrijemo tog dobrotvora, da bi ispunili svoju dužnost i iskazali mu nasu zahvalnost?

Pretpostavimo da blagonaklon i milostiv čovjek usvoji bebu koja je izgubila majku i oca, i obezbedi joj sva sredstva za život i rast. On obezbjeđuje da dijete raste,

a kada je stasalo za školovanje, obezbjeđuje mu najbolje nastavnike i knjige. Slično tome, on mu svaku mogućnost čini dostupnom i, ukratko, na svaki način doprinosi njegovoj dobrobiti. Zar onda dijete nema obavezu da pokuša da otkrije, prvo, ko je taj čovjek, i drugo, zbog njegove ogromne velikodušnosti, svoju cijelu dušu preplavi zahvalnošću prema svom dobrotvoru?

Isto važi i za postojanje i mi smo obavezni da stupimo u istraživanje dok ne otkrijemo Dobročinitelja i Samog Tvorca i izrazimo našu zahvalnost.

Nastojanje da otkrijemo pravu religiju je, takođe, zapovjest mudrosti. Onaj koji još uvijek nije pronašao pravi način i luta bez putokaza ne srne da stane sve dok ne pronađe put Istine i pravu vjeru, i ne bude zadovoljan prosvelljavajućim dokazima i jasnim činjenicama. A kada dostigne do izvora duhovnog života i prave religije, njegovo srce će se ispuniti mirom i radošću, i on će početi da odaje zahvalnost Samom Tvorcu.

2. Sprečavanje moguće opasnosti i štete

Ako dijete dođe da Vam kaže da je vidjelo otrovnu zmiju u sobi u kojoj se nalazite, Vi ćete odmah skočiti na noge i pretražiti svaki kutak i pukotinu dok je ne nađete, ili se uverite pouzdano da nije tu.

Na isti način, ako, putujući noću kroz opasne predjele, Čujete da razbojnici Čekaju napred na putu da Vas napadnu iz zasjede, Vi ćete, bez sumnje, čekati da se sa puta isprijed Vas ukloni opasnost, i nećete koraknuti ni pedalj unaprijed do tada.

Iz ova dva primjera, postalo je jasno da smo prinuđeni s razlogom da proučimo zamišljenu opasnost. Može se desiti da se neke od Štetnih stvari pokažu bez ikakvog utjecaja i drugi ljudi im ne bi posvetili bilo kakvu pažnju, ali ako povreda nosi cijenu ljudskog života, i ako je život uništen, ne možemo a da se ne osvrnemo na to.

Najopasnija šteta

U historiji ljudskog društva učimo o ljudima koji su bili poznati po tome što su govorili istinu i ponašali se pošteno. Tvrdili su da su Božiji poslanici i pozivali ijude da vjeruju u Boga i da se ponašaju na određeni način. Kao rezultat napora i stalnih patnji ovih posebnih ljudi, mnogi ljudi su im poverovali i prihvatili ih. Tako je Kristovo rođenje postalo početak krišćanskog kalendara, a seoba poslanika Muhammada (S.A.) - početak muslimanskog kalendara.

Sada, mi možemo vidjeti đa su (i Božiji poslanici privukli ljude vjeri i sleđenju posebnih pravila, potakli ih da se plaše kažnjavanja za svoja loša djela i uvjerili ih da će im bili suđeno u Velikom sudu pravde isprijeđ Pravednog i Mudrog Sudije. Oni su drhtali pri pomisli na teškoće i opasnosti ponovnog oživljavanja i oštrine kažnjavanja, i osvestili ljude u lom pogledu. Pitanje je, da li nas njihova upozorenja čine da uviđimo mogućnost štete i opasnosti na isti način kao što je učinilo upozorenje malog djeteta?

Jeli u redu da Lgnorišemo rijeci i djela iskreno pobožnih ljudi u ovom svijetu, kada su oni ti koji su u svojoj vjeri i odanosti duše i bezrezervno se žrtvovali?

Jasno, riječi poslanika, ukoliko ne ubijede čovjeka, teraju ga da bar pomisli: možda je istina ono što oni govore! Onda, staje u stvari naša dužnost, ukoliko je tačno da poslanici govore istinu? Kakav ćemo odgovor dati na Božijem sudu?

Ovdje razum uviđa neophodnost sprijeČavanja one ,,u najmanju ruku. bar moguće" štete i vjera nas primorava da je pratimo.

ŠtaviŠe, ovi poslanici pozivaju čovjeka na zdrav i civilizovan život, i oni, takođe, govore da poslije smrti jedan široki novi svijet i vječno blagostanje čekaju onoga ko je ispunio svoju dužnost i daju radosne vijesti da je to meslo druge, nove egzistencije preplavljeno duševnim mirom gdje nema bolesti, patnji, preokreta, ljutnje ili straha. Da li nam razum dozvoljava da se ne osvrćemo na ovu važnu poruku?

Smemo li potceniti težinu pretnji i slraha poslanika, koji kažu da grijehovi i prekršaji nose svoju kaznu, i ne da slijedimo religiju i posvetimo joj naše misli?

DRUGA LEKCIJA

2. Eksperiment van domašaja čula

Kad god vidimo divnu i raskošnu zgradu, možemo lahko da shvatimo da su njeni arhitekta, glavni majstor i zidar bili, svaki za sebe, majstori svoga zanata, i. gledajući tako dobro usklađenu građevinu, otkrivamo znanje i nauk njenog graditelja. Slično, kad vidimo kola, avion, kompjuter, ili bilo koje drugo dobro sagrađeno djelo, mi smo nesumnjivo na tragu dobro informisanog i znalačkog pronalazača, tragača ili idejnog tvorca, te postajemo svjesni njihove vještine i znanja. Ni u jednom od ovih slučajeva nije potrebno da stvarno vidimo konstruktora građevine ili drugog objekta samim našim očima da bismo potvrdili njihovo postojanje.

Štaviše, kada posmalramo sve ove stvari, ni sa jednim od naših spoljnih čula ne opažamo njegovu vještinu i znanje.

Ali. ipak, mi vjerujemo u njegovu nauku i znanje. Zašto? Zato što nas ista uređenost, koju smo opazili u rukotvorinama, primorava da priznamo znanje njihovih konstruktora. A odatle zaključujemo da ni u kom slučaju nije neophodno da nešto, u čije postojanje želimo da vjerujemo, bude vidljivo ili dodirljivo. Koliko ima stvari koje nisu opažajne našim spoljnim čulima, ali čijeg postojanja smo postali svjesni vodeći računa i obraćajući pažnju na efekte koje oni proizvode. Svaki mudar čovjek razume, bez ulaganja mnogo pažnje, da ne može biti posljedice bez uzroka, ničeg uređenog bez mudrog i stvaraoca punog znanja.

Na ovoj osnovi, stvari na ovome svijelu možemo podijeliti u dvije kategorije:

1) Stvari koje su opažajne jednim ili više od naših pet čula;

primjećujemo vidljive stvari očima, zvukove čujemo ušima, postajemo svjesni prijatnih i neprijatnih mirisa, gorkog i slatkog ukusa, hladnog i toplog, hrapavog i glatkog, putem našeg nosa, jezika ili kože našeg tijela.

2) Stvari koje ne možemo opaziti ni sa jednim od pet čula, ali o Čijem

postojanju možemo zaključiti razmatrajući njihove posljedice. Te činjenice nisu istovrsne, pojedine su materijalne a pojedine nematerijalne (na primjer, one su bez materijalnih ograničenja, ili karakteristika).

Ovdje ćemo pomenuti neke od njih.

- Elektricitet. Ne možemo nikada, samo gledajući dvije žice, od kojih je jedna eliktricifirana, da odredimo koja je ta kroz koju protice električna struja. Možemo otkriti prisustvo struje po posledicama koje izaziva elektricitet, kao što je upaljena lampa. Znaci, elektricitet je nešto što postoji mada naše oči ne mogu da to vide neposredno.

Gravitacija. Ako knjigu koju sada imale u svojim rukama ispustite ona će pasti na zemlju, Što će reći zemlja će je privući sebi. Ta sila je nešto što ne primjećujemo direktno preko naših čula. Gravitacija je ponovo jedna od onih stvari koje nisu vidljive, ali čijeg smo prisustva uvereni posmatrajući padanje tijela - što je njen rezultat.

Magnetizam. Postavimo magnet pored komada gvožđa. Spolja nema ničega sem onoga što mi vidimo, ali kada je gvožđe privučeno ka magnetu, mi shvatamo da u prostoru oko magneta postoji fenomen magnetizma.

Nevidljiva radijacija. Ako propustimo bijelu sunčevu svjetlost kroz prizmu, sa druge strane kristala vidimo šest boja (spektar), i to: crvenu, narandžastu, žutu, zelenu, plavu i ljubičastu. Sa ove sirane crvenog i iznad ljubičastog ne mogu se vide-ti druge boje. Međutim, naučnici su otkrili da na mjestu gdje oko ne vidi više svjetlost, postoje dalje „boje" koje imaju toplotu i hemijska svojstva. Ova „svjetla" se nazivaju infra-crvena i ultra-ljubičasta.

Godine 1800. fizičar i astronom, po imenu Heršel (Herschel), koncipirao je ideju o istraživanju - da li radijacija postoji van onoga što oko može da vidi? On je postupno mijenjao položaj termometra postavljenog na ekran preko koga je projekto-vao šestobojni spektar (od crvene do ljubičaste boje) i upravljao ga je prema različitim bojama, mjereći toplotni efekal svake od njih. Kada je bio iznad crvene, on je otkrio da termometar pokazuje veću toplotu kod nje. Tada je postao svjestan postojanja nevidljive radijacije - nazvane infra crvena radijacija - koja proizvodi više toplote od vidljive svjetlosti, i ta išla toplota - koja je rezultat radijacije, ubijedila je ljude u postojanje infracrvenog zračenja.

Istovremeno, drugi naučnik, po imenu Vuleston (Wollaston) stavio je količinu hemijske smjese srebrohlorida na mjesto sa sirane ljubičastog kraja spektra i,

suprotno svojim očekivanjima, otkrio da na mjestu gdje svjetlost ne dopire do oka posloji faktor koji je učinio da srebro-hlorid potamni. Mnogo kasnije, naučnici su otkrili da je promjena boje kože pod utjecajem sunčeve svjetlosti zavisna od hemi-jskog utjecaja radijacije.

Tako je postalo izvjesno da je ispod ljubičaste svjetlosti bila druga radijacija koja je bila nevidljiva i nazvana je ultra-ljubičasta.

- Beščujni zvuči. Postoje mnogi zvuči koje mi ne čujemo. Oni se nazivaju supersoničnim zvucima, i mi otkrivamo njihovo prisustvo ispitujući njihove posljedice, i koriste se u medicini i tehnologiji.

Inteligencija. Svi smo mi svjesni samih sebe, što će reći da mi primjećujemo da postojimo, i mi također, možemo donositi zaključke postupnim putem u vezi stvari izvan nas, koje objašnjavamo sa ovom vrstom tvrđenja:

„Riješio sam najteži matematički problem"

..Razmotrio sam puno ovih i onih teorija dok nisam došao do zaključka daje ova ispravna''.

Također, Čovjek je svjestan svog sopstvenog znanja, što će reći da on zna da zna. Inteligencija nije nešto vidljivo ili čujno u smislu da čovjek može da je vidi svojim očima, iii čuje ušima, ali, u stvari, mada je neopipljiva , svako je nalazi u sebi uz dodatak sposobnosti viđenja i sluha i drugih spoljnih sposobnosti. Drugi ljudi ne mogu saznati o mojoj inteligenciji preko pet čula, ali mogu da zaključe o njenom postojanju po posljedicama koje proizvodi. Na primjer, kada naučnik tumači problem, postaje jasno da ga on razume, i također, ako upitamo naučnika da li su mu jasni matematički problemi, ili ne, i ako on kaže da je upoznat sa njima, mi razumijemo da je on svjestan svog sopstvenog razumijevanja i znanja, što će reći on zna da on razume matematičke probiemc.

- Tvorevine mozga. Ljudi mogu stvoriti u svom mozgu bilo koji oblik koji žele. što će reći kulu sličnu Ajfelovom tornju, čija izgradnja je u spoljnjem svijetu zaht jevala mnogo godina, hiljadu vrsta raznog građevinskog materijala i supstanci i stotine radnika - ovo može biti izgrađeno u mašti u jednom trenutku. Možda hiljade sličnih mogu bili sagrađene, i moguće je zamisliti u mislima stvari koje ne postoje u

spoljnjem svijetu uopšte, tako da možemo stvoriti čudovište sa puno glava, ruku i nogu. Očigledno je da drugi ljudi ne mogu bili obaviješteni neposredno o kreacijama našeg uma. zato što one nisu vidljive i Čujne, ali oni mogu da otkriju njihovo postojanje na osnovu njihovih posljedica ili iz naših riječi.

- Ljubav, mržnja i odlučnost. Svako ima, u jednu ruku, ljubav za neke stvari, i u drugu ruku, averziju prema drugim stvarima. Također, za vrijeme svog života ima potrebu za odlučivanjem.

Utvrđene naučne činjenice, gore pomenute, čine potpuno jasnim da osim bića koje opažamo našim čulima, postoje pojave koje ne opažamo direktno, ali o kojima znamo samo po posljedicama koje proizvode.

Tako dolazimo do zaključka da nije pravilno kada odbacujemo ono što ne vidimo samo zato što to nije vidljivo, jer je biti nevidljiv različito od biti nepostojeći, a put otkrića nečega nije ograničen na oči, ili druga spoljasnja čula. Razum može otkriti nešto putem posljedica koje te stvari izazivaju, kao što smo vidjeli da je slučaj sa naučnim činjenicama koje su poznate preko svojih rezultata, a da nisu opovrgnute, ili stavljene u sumnju od strane kompetentne osobe.

Ne želimo da kažemo da je Bog sličan ovim činjenicama, jer je Bog istina viša od njih, kojoj ništa nije jednako ili uporedivo, već je naša namjera da kažemo da na isti način na koji otkrivamo postojanje ovih stvari preko njihovih posljedica, možemo otkriti postojanje Boga preko Njegovih znakova.

Tako oni koji primjećuju samo svojim fizičkim očima i opovrgavaju postojanje Boga jer Ga ne mogu vidjeti takvim očima, slijepi su kada su u pitanju oči njihove mudrosti i razmišljanja, jer mi znamo, vođeni mudrošću, da preko preciznog upravljanja stvorenim, - što je jedan od Božijih znakova - Njegovo postojanje može biti otkriveno.

Tim ljudima, zajedno sa pesnikom kažemo:

"Tvojoj duši otvori oko tvoga srca da bi vidjela I ono Što je nevidljivo lebi će se otkriti".

Jer, u svakom biću postoji Božiji znak.

Mnogo preciznije gledište i mnogo važniji aspekt je da posmatranje posl jed-ica Gospodnje moći - Što će reći svijeta i bića u njemu - uz ono što nas vodi ka Njegovom postojanju, potvrđuje to, također, jer je cio svijet sa svojim stvorenjima Njegov znak, a Njegov znak nije ograničen na poseban dokaz, ili mjesto, i obzirom da su svaka i sve pojave Njegovi znakovi, on Sam je druga stvarnost kojoj nije jednako, niti uporedivo ni jedno drugo biće na svetu. Bolje rečeno, on je neograničeno biće koja posjeduje svaku perfekciju a lišena je svake nesavršenosti.

Prema tome, proučavajući Božije znakove mi otkrivamo dvije stvari:

1. Postojanje Tvorca Univerzuma u kome su sve stvari Njegovi znakovi.

2. Budući da Njegovi znakovi nemaju ograničenja i nisu posebni za jedno vrijeme ili mjesto, on je bit, neograničena i sa svim perfekcijama, mada ne možemo opaziti Njegovu stvarnost.

Muhammed ibn Abdulah Horasani (Muhammad ibn Abdullah Khorasani) sluga osmog imama (A.S.), je rekao: „Grupa ljudi je sjedela kod imama Rize, kada je jedan od onih koji negiraju Boga ušao. Imam Riza (A.S.) mu je rekao: 'Ako, kako ti kažeš, nema Boga, nema poslanika, Suda ni Knjige (koja je tu sigurno) da li će naša molitva, post, zekat i vjera biti nama na štetu?'

Čovjek nije odgovorio (što će reći daje njegov odgovor bio " ne").

Imam je nastavio: ' Ali ako, kako mi tvrdimo. Bog postoji, religija postoji, ponovno oživljavanje i dan povratka postoje (a oni zasigurno postoje), da li si ti osuđen na nesreću i propadanje? (Jasno je da, iz razloga razuma, svako, čak i na osnovu puke mogućnosti da poslije ovog svijeta postoji drugi svijet, treba da se ponaša po zahtjevima vjere da bi izbjegao nesreću i propast).'

Čovjek je upitao: 'Kako izgleda Bog u koga vjerujete i gdje je on?1

Imam je rekao: Tvoje pitanje je pogrešno. Bog nije takav da bi bio kod kuće. On je stvorio svemir. On nije takav da bi imao kvalitete. On je stvorio kvalitete. Zato On ne može biti spoznat na taj način. Bog se ne može spoznati ni sa jednim čulom i nije moguće uporediti Ga."

Čovjek je rekao: 'Ako nije uočljiv ni sa jednim od čula, onda je On ništa.'

Imam je odgovorio: 'Teško tebi! (Koliko je mala tvoja sposobnost mišljenja) Zbog toga što tvoja čula nisu u stanju da Ga opaze, ti negiraš Njegovo postojanje. Ali mi smo, baš iz istog razloga što Ga ne možemo opaziti, sigurni da je samo On naš Gospodar i niko više.'

Čovjek upita: 'Kažite mi, kada je Bog nastao?'

Imam je rekao: 'Ti meni kaži kada nije bilo Boga, da bih li rekao kada je Bog postao.' (Što će reći da je Bog postojao prije vri Jemena i on je stvorio vrijeme).

On reče: 'Koji je dokaz o postojanju Boga?'

Imam Rida (A.S.) je odgovorio: 'Kada sagledam moje tijelo, shvatam da ja ne mogu dodati ništa njegovoj dužini, ni Širini, niti mogu oduzeti od njega. Slično tome, ja ne mogu odabrati da budem srećan, ili nesrećan (možda, ja na primjer mogu pokušati svim snagama da ozdravim od neke bolesti, ali ne mogu uspjeti). Na osnovu tog dokaza, i također, iz opažanja ustrojstva sunca i zvijezda, neba i zemlje i uređenosti cijelog svemira, shvatam da moje tijelo i ovaj svijet živih stvorenja imaju Tvorca i Gospodara (Koji je misleći i Sposoban).'" '



TREĆA LEKCIJA

3. Oblikovanje univerzuma

U ovom univerzumu, počev od najmanjeg atoma pa do najkrupnijeg ćelijskog tijela, u svemu što vidimo, svedoci smo njegove idealne uređenosti i precizne ustro-jenosti, do te mere da su veliki naučnici bili isprovocirani do zbunjenosti.

Sesil Bojs Haman (Cecil Boycc Hamann), profesor biologije na Osbjuri Koledžu (Asburv College) kaže da kad god stavi kap vode pod mikroskop ili posma-tra najudaljeniju zvijezdu kroz teleskop, bude ispunjen velikim čuđenjem.

Ima toliko ustrojenosti u prirodi da je moguće posredstvom nepromenljivih zakona objasniti pravac kojim će se odvijati bilo koja pojava, prije nego što se ona pojavi.

Iz tog razloga (što će reći da su modeli i zakoni koji vladaju u prirodi nepromenljivi i određeni) naučnici nastoje da otkriju te zakone. Jer ako oni ne bi pokušavali, zar ne bi svaki napor u ovoj oblasti bio besplodan?

Zemlja na kojoj živimo, obzirom na svoju veličinu, udaljenost od Sunca, brzinu svog orbitalnog kretanja, itd., je tako uređena da može da djeluje kao podloga za život. Zato će se, ako se u uslovima njenog postojanja desi ma i najmanja promena, pojaviti gubici ogromnih razmjera.

Atmosfera, koja je uglavnom sastavljena od gasova neophodnih za život, je dovoljno gusta da može, kao štit ili oklop, da odbrani zemlju od smrtonosnog napada dvestotine miliona meteora koji se svakog dana približavaju zemlji brzinom od pedeset kilometara u sekundi.

Odgovornost za održavanje temperature na zemljinoj površini u granicama potrebnim za održavanje života, takođe, pripada, atmosferi, i ako ona ne bi postojala, naseljena Zemlja bi. kao bezvodna pustinja, postala nesposobna da održava život.

Ali zašto idemo zaobilaznim putem u objašnjavanju ovih stvari?

Bliži od svega smo mi sami. Misterije čovjekovog postojanja su bez broja, u

tolikoj mjeri da svjetski naučnici, poslije mnogo godina istraživanja i proučavanja, jos uvijek nisu u stanju da obuhvate sva njegova Čudesa.

Poslije mnogo godina proučavanja, Dr. Aleksis Karei (Dr. AIexis Carel) napisao je djelo pod nazivom („Čovjek, iaj Nepoznali")(.X'homme, cet inconnue"), priznavši da biologija i druge nauke još uvijek nisu u stanju da otkriju činjenice vezane za funkcionisanje ljudskog tijela, kao i da su mnogi problemi ostali da tek budu odgonetnuti.

Hajdemo sada da ispitamo neka od čuda naše sopstvene egzistencije. Tjelesne ćelije:

Tijelo čovjeka je kao zgrada. Sastavljeno je od malih građevinskih blokova nazvanih ćelije, od kojih je svaka ponaosob jedna živa cjelina.

S 'toga, svaka ćelija je živa, i njena ishrana, varenje, absorbcija, eliminacija i reprodukcija, na primjer, su kao u drugim organizmima i odvijaju se besprekorno.

U građi ćelija učestvuje većina metala, kao što su gvožđe, bakar, kalcijum, kao i drugi elementi poput oksigena, hidrogena, nitrogena i sumpora.

Broj takvih ćelija u ljudskom tijelu je oko 10lft, što je ravno desethiljada, milion, miliona.

Svaka od ovih živućih ćelija radi u idealnoj suradnji sa suseđnom, i sve one služe islom cilju. Vrlo su osjetljive, malog opsega tolerancije, i ishrana mora biti pravilno pribavljena za njihove potrebe.

Krv, uz pomoć srca, uspešno obavlja ovu dužnost. Građa srca je dobro oblikovana i idealnih je dimenzija, tako da može raznositi krv po cijelom tijelu preko sistema krvnih sudova i kapilara.

Posto je odnijela hranu do ćelija, krv apsorbuje otrovne materije koje su se tamo nagomilale i vraća se u srce promijenjene boje. Srce je dostavlja plućima, fil-trimom organu za krv, poslije Čega se ponovo vraća u cijelo tijelo crvene boje i sa većom svježinom.

Dok prolazi kroz bubrege, drugi dco ovih otrovnih materija se odstranjuje lako da se izbjegne bilo kakva prepreka u opštem funkcionisanju tijela.

Zar mi, u preciznoj kombinaciji vrsta i količina metala i elemenata od kojih je ćelija stvorena, kao i u začuđujućoj gradi srca i njegovom načinu rada, koje privlači pažnju mislilaca današnjice, ne vidimo plan idealnog i superiornog stvaranja?

I ako u ljudskom tijelu vidimo misterioznu cjelinu, a istovremeno i oblik, da li mi pretjerujemo?

Bez sumnje, ne.

Na isti način mi moramo priznati da je Živi svijet zasnovan na idealnoj ustrojenosti, i bez sumnje svaka uređenost i oblikovanje je djelo i ispunjenje mudrog i moćnog stvaraoca.

Ovaj predmet će biti istražen detaljno u slijedećim poglavljima.

ČETVRTA LEKCIJA

4. Tvorac univerzuma

Danas, većina ljudi uspijeva da lako obavi svoj najteži posao uz pomoć mašina. Jedna od tih mašina koja najviše začuđuje je kompjuter, o čijim raznovrsnim mogućnostima je čula većina ljudi. Na primjer, jedna vrsta kompjutera može, u roku od nekoliko minuta može uredno dostaviti doktoru medicinske dosijee koji su unijeti u njegovu memoriju, i sposobna je da dijagnozira bolesti. On ispituje detalje svakog stanja evidentiranog u prethodnoj godini, ili čak u prošlih deset godina, i daje preporuke za lečenje i određuje terapiju za bolest. Ovaj kompjuter može, kada je potrebno, da preporuči odgovarajući lijek bolničkoj apoteci i da obavijesti medicinsku sestru tako da bi ona mogla dati lijek pacijentu. Neke važne fabrike, također, koriste kompjutere radi kontrole i podešavanja svojih mašina.

Da li je moguće da je slučajnost ili sreća stvorila kompjuter, ili je njegov zaprepašćujući model prije dokaz inteligencije i duha njegovog tvorca?

Bez sumnje, svako ko se susreo sa takvom mašinom potvrdiće daje svjestan velike inteligencije i mišljenja njenog tvorca.

Automatska kuhinja:

„Orbis" je ime mašine koja može da pripremi najbolju hranu za više od hiljadu ljudi za kratko vreme.

U mnogim današnjim zemljama pokretni kafei i usputni restorani koriste ovaj aparat, koji je u stanju da uradi posao dvadeset kvalifikovanih kuvara.

Kada parkirate svoj automobil isprijed restorana, pritisnete dugme zvučnika pored vas i glas vas odmah zapita šta želite. Vi dajete porudžbinu za različite vrste hrane i tačno poslije osam minuta posebni kelner vam je donosi.

Kako automatska kuhinja funkcioniše?

Kada kupac pritisne dugme, pali se svijetlo u ..Orbisu" i kako kupac poručuje hranu (na primjer sendvič), tako onaj ko sjedi isprijcd mašine pritiska specijalnu dugmad. Mašina počinje da radi. Na taj način, prvo se iseče hleb pomoću jednog automatskog noža, a istovremeno, parče mesa se dostavlja u Štednjak, koji ga ispeče Za četiri minuta. Zatim se polaže preko hleba, a i drugi djelovi sendviča se, takođe, stavljaju preko hleba. Tada se topli sendvič stavlja u plastičnu kesu i on je spreman.

Da li je automatski i dobro oblikovan „Orbis" bez tvorca ili dizajnera, i da li je nastao slučajno ili zahvaljujući sreći? Ili je prije proizvod ideje naučnika koji ga je izumio primjenjujući precizne proračune?

Bez sumnje, oblik i red koje primjećujete u gornjim primjerima su rezultat razmišljanja njegovih tvoraca i pronalazača. Što će reći da, da nije njihovih izumitelja, i ako ne bi bile stvorene na osnovu vrlo preciznih proračuna i mjerenja, ove mašine nikada ne bi nastale.

Ista činjenica daje opšti dokaz i njegovu nesumnjivu istinu, da djelo i njegova uređenost moraju poticati od znanja i moći, i da slučajnost ne može biti porijeklo čuda koje ima oblik i uređenost, zato je, kako svemu pripada specijalno dejstvo (što će reći da je hladna voda jedan nevjerovatan razlog da bi se neko od nje opario) nenel-ogično pretpostaviti da bi laj dizajn i proračun mogli nastati pukim slučajem.

Odatle slijedi da savršen oblik i uređenost koji se očituje u mozgu, nervima, sistemu za varenje, srcu, očima, ušima i hiljadama drugih primjera, daje potpun dokaz da stvarni svijet ima Mudrog i Moćnog Kreatora i tvorca, i da što god da privlači našu pažnju među tajnama o načinima na koje je djelo uređeno, dopušta nam da postanemo svjesniji veličine njegovog tvorca. Možemo li reći da su mozak i tjelesna čuda manje značajni od kompjutera?

Svakako, priznaćete da su sve ove stvari dokaz veličine i važnosti znanja i moći Tvorca svijeta - njegovog Stvaraoca. Vezano za isto, razum i inteligencija, koje koje nalazimo kod čovjeka, su jasan dokaz o manifeštovanju nečeg punog znanja i inteligencije, Što ih je stvorilo, jer je nemoguće da neko ko nema razum, ni inteligenciju, svojoj kreaciji i konstrukciji podari takav razum i inteligenciju.

Sveti Kur'an ukazuje na tu nesumnjivu istinu i blistavu stvarnost u mnogim stihovima, kao Što su slijedeći:

„AIlah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog; On upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste se uvjerili da ćete pred Gospodara svoga slati".

PETA LEKCIJA

5. Razotkrivanje tajni prirode

Začuđujući napredak ljudskog znanja progresivno razotkriva nepoznato i razobličava pogrješna shvatanja u psihologiji i praktičnim naukama.

Na primjer, nekada se mislilo da pojedini tjelesni organi nemaju korisnu funkciju, ali moderna nauka, poslije mnogo analiza i ispitivanja, pokazala je posebnu korist svakoga od njih, i u budućnosti, kada sredstva istraživanja budu dalje razvijena, još važnije funkcije će zasigurno biti otkrivene. Na nekoliko primjera ukazaćemo na šta smo mislili.

1. Timus (thvmus) je mala žlijezda, koja se nalazi u mcdiastinumu, isprijed dušnika, a iza rebara. Specifična uloga timusa bila je nejasna i raniji naučnici su smatrali da se radi o suvišnom organu. Ali danas se zna da timus igra značajnu ulogu u otporu i odbrani protiv stranih tijela koja ga napadaju.

Neki naučnici vjeruju da ova žlijezda ima važan utjecaj na seksualnu funkciju i na rast tijela posle puberteta. Njeno odstranjivanje uzrokuje atrofiranje polnih organa i zakasneli pubertet.

2. Epifiza (epiphvsis) je složenija od timusa i nalazi se u mozgu. U prošlosti, pojedini psihijatri joj nisu pripisivali korisnost, ali danas se vjeruje da ona djeluje u funkciji kontrole polne aktivnosti i u sprečavanju preranog puberteta. Takođe, ima druge funkcije koje, ako prestanu, nastaje smrt.

3. Ranije su l

jekari smatrali da su krajnici bez ikakve funkcije, i u slučaju oticanja krajnika preporučivali su njihovo odstranjivanje, i vadili bi ih. Međutim, danas, specijalisti razumeju njihovu važnost, i ne preporučuju njihovo odstranjivanje sem u izuzetnim slučajevima. Krajnici proizvode bijela krvna zrnca čija je uloga da štite tijelo od mikroba. Igraju istu ulogu za tijelo kakvu ima karantin za bolest koja dolazi u zemlju. Ponašaju se kao moćna prepreka na ulazu u disajne puteve, čisteći udahnuti vazduh od infekcija i uništavajući mikrobe. Kada je vazduh zagađeniji, ili kada su aktivniji mikrobi, krajnici intenzivnije rade i posljedica toga je da oteknu. Odstranjivanje krajnika nije preporučljivo, zbog sledećih razloga:

- jer to uzrokuje pojačanu aktivnost mikroba u grlu i dozvoljava im da prodru do glasnih žica, dusnika i pluća, te izaziva bolesti kao što je bronhitis;

- zato što koža koja prekriva nos i glasne žice postaje tanja nego što je normalno i uzrokuje suvoću nosa i grla (atrofiju sluznice). Štaviše, u vrijeme raznih infekcija grla, krajnici oteknu, i, kao signalne lampe, obavještavaju doktore o tim oboljenjima. Zato. ako oni nisu tu, bolest neće biti dijagnostifikovana, a to može rezultirati u dalje komplikacije, kakva je angina.

4. Posle puno istraživanja, grupa naučnika je došla do zaključka da slijepo crijevo (appendix) ima važnu ulogu u borbi protiv raka, i njegovo odstranjivanje, kada nije neophodno, može biti uzrok ove fatalne bolesti. Bilo je objašnjeno u žurnalu Američkog medicinskog udruženja da odstranjivanje slijepog crijeva kod onih osoba koje su u opasnosti da dobiju rak, ima značajnog utjecaja, i samo po sebi može uzrokovati rak.

Proučavanje gore navedenih primjera, zajedno sa stotinama drugih, pokazuje da, ako mi ne možemo da pronađemo bilo kakvu korist ili prednost nečega, ne bismo smjeli da zaključujemo da to zaista nema koristi, ni prednosti. Radije, sačekajmo dok tajne i funkcije ne budu otkrivene pod svjetlošću nauke. Jer, iako je čovjek učinio veliki napredak, on je još uvijek na početku, i još uvijek nije pročitao ni iedan red velike knjige prirode.

Ajnštajn (Einstein) je u svojoj knjizi „Filozofija relativiteta" rekao da nas je ono što smo pročitali u knjizi prirode naučilo mnogim stvarima, ali da mi znamo da smo daleko od pronalaženja potpunog rješenja i razumijevanja njenih tajni.

Vilijams Džejms (Williams James) je, takođe primetio da je razlika između našeg znanja i našeg neznanja kao razlika između kapi i okeana.

Otuda, zar oni malerijalisti koji, uslijed nepotpunog znanja o tajnama i bitnim karakteristikama stvari smatraju da su one bez koristi, ili funkcije, ne prave ozbiljnu grešku? Ukoliko bi bili pažljiviji, shvatili bi da postoji ogromna razlika između nepoznavanja stvari i njenog nepostojanja, i da nije korektno pretpostaviti da, ako čovjek ne može da nađe stvar, ona i ne postoji.

Očigledno je da Čovjekovo nepoznavanje detalja jedne ili dvije stvari iz beskrajne stvarnosti ne bi trebalo da predstavlja prepreku za njega u razumijevanju Mudrog Tvorca univerzuma kroz tajne stvaranja svijeta i njegovu divnu skladnost.

Nema sumnje da je proučavanje samo jednog od djelova stvorenog, ili čak samo fragmenta tog dijela, jeste dovoljno da uputi čovjeka na Sveznajućeg Stvaraoca i Graditelja univerzuma. Ako neko dođe do knjige koja je napisana na potpuno racionalan i logičan način, a ne razume neke stvari uslijed nedostatka znanja, kakvo će biti njegovo mišljenje o knjizi? Da li treba da se ne obazire na sve one korisne stvari u njoj, koje proizilaze iz piščevog stvaralačkog mišljenja i široke vizije? Zasigurno, ne!

Po riječima pjesnika: "Svijet je kao oko, obraz, pega i čelo, Za sve u njemu, njegovo mjesto je dobro." Gulšan-i Raz Šabislari (Gulshan-i Raz, Shabistari).

ŠESTA LEKCIJA

6. Lavoazijev (Lavoisier) zakon i stvaranje

Svi smo vidjeli piamene vatre, i prepoznali smo ih, ali kada vidimo ove plamenove kako se dižu u visinu, da li ikada prestajemo da se pitamo šta su oni u stvari? Danas znamo da su plamenovi sačinjeni od gasova kombinovanih sa kiseonikom iz vazduha, ali su ranije neki hemičari smatrali da postoji nekakva nevidljiva supstanca u ugljenu i u nafti koja se, u prisustvu paljenja, oslobađa u vidu plamena, i toj su sup-stanci dali takvo ime kao što je „sumpor'. Ova ideja je okupila mnogo pristalica i mnogi naučnici su je priznali, nazivajući tu nevidljivu supstancu „flogiston".

Džordž Ernest Štal ' (Georg Ernest Stahl) je rekao da je flogiston materija koja je pobegla i koja je bila osnova i suština vatre, da je bila sakrivena unutar zapaljivih materijala i da je u vrijeme paljenja oslobođena u obliku plamena. Rekao je da je razlog što drvo, ugljen i nafta spremno gore u tome što u njima ima više flogis-tona. dok metali sadrže manje fSogistona.

Zajedno sa drugim pristalicama ove ideje, vjerovao je da se flogiston oslobađa sagorijevanjem gvožđa, a da ono što ostaje uzima oblik rđe. Oni, su takođe, rekii da se pri sagorevanju sumpora oslobađa flogiston, a ostaje bezbojan gas, koji je sumpor bez ilogistona.

Ruel (Rouelle)", veliki hemičar i Lavoazijev učitelj, također, je prihvatio ovu teoriju i svim silama pokušavao đa je dokaže.

Lavoazije, francuski naučnik, jedan od osnivača moderne hernije, dao se u istraživanje onoga što su tvrdili njegov učitelj Ruel i drugi naučnici, trošeći mnogo vremena u razmišljanju o njihovoj teoriji, dok nije otkrio da je vjerovanje u flogiston neosnovano.

Godine 1772. on je izazvao paljenje komada olova, upravljajući sunčeve zrake na njega uz pomoć uveličavajućih sočiva. Primjetio je da mu se težina povećava. Zaključio je da se neki dio vazduha vezuje za metal i povećava njegovu težinu; ukoliko bi flogiton postojao, njegova težina bi se smanjila. Tako je on zaključio da teorija o flogistonu mora biti odbačena.

U prilog svom gledištu, on je dokazivao da, ako bi "spaljeno" olovo bilo zagrejano, ono bi povratilo dio uzet iz vazduha, te bi opet postalo olovo.

Godine 1776. on je izveo novi eksperiment pri kojem je živin topionicki lonac stavio iznad vatre i ostavio tako dvanaest dana. Nije prošlo dugo, a tanak crveni sloj je primećen na živi. Zaključio je da vazduh u dodiru sa živom ne bi mogao potpomoći životu. Shvatio je da je dio vazduha unutar topioničkog lonca reagovao na živu, stvarajući fini crveni sloj . Da bi ovo potvrdio, on je izdvojio svijetli crveni sloj i zagrijao ga. Primjetio je da se oslobađa gas, i da je gas potreban za održavanje života. Zaključio je da nema bilo čega što se izdvaja iz žive prilikom zagrevanja, već prije, da postoji gas u vazduhu koji se vezuje za živu dajući živin oksid (HgO).

Lavoazije je tako dokazao da nema dokaza o postojanju flogitona, i da se u hemijskim reakcijama ukupna težina svih supstanci koje stupaju u reakciju podudara sa ukupnom težinom svih supstanci koje nastaju u toj reakciji. Drugim riječima "Rien se pera, et rien ne se crea" (Ništa ne nestaje i ništa se ne stvara).

Tako je teorija o flogistonu izgubila svoje pristalice. Mi danas znamo da ako se nešto upali, to je uslijed dolaska u dodir sa kiseonikom, a ne zbog nevidljive sup-stance koja sagorijeva u formi plamena. Bilo kako, historija flogistoaa, i Lavoazijeova teorija, jasno su nam ukazale da je Lavoazije rekavši: „Ništa ne nestaje i ništa ne nastaje", mislio da u hemijskim reakcijama ništa ne nestaje, niti se bilo šta dodaje, te da se nije pozivao na postanak i stvaranje svijeta, što je filozofski problem.

Na žalost, pojedini ljudi, zamišljajući da je Lavoazije želio da odgovori na filozofsko pitanje, dokazivali su da slučaj stvaranja nije spojiv sa Lavoazijeovom teorijom, jer je on rekao da se ništa ne stvara i ne gubi. Kako, pitali su oni, nešto može biti stvoreno ni iz čega? Međutim, sa osloncem na istoriju ove dvije teorije, postalo je jasno da se Lavoazije pozivao isključivo na hemijske reakcije, koje se odvijaju u sadašnjem svijetu, i mislio je da je ovaj svijet takav da unutar njegovih granica ništa ekstra ne može da se doda, i ništa ne može da nestane. A problem da li je svijet stvoren, ili je vječan, je filozofski problem u pogledu koga Lavoazijeova teorija ostaje potpuno nijema.

Stvar je u tome da, kada učimo naučne teorije ili saznajemo ideje, moramo duboko razmisliti o tome šta je rečeno, i biti oprezni da ih ispitamo uz pomoć stručnjaka za svako pojedino pitanje, tako da istina izađe na vidjelo, jer je moguće da nepažnja u takvim stvarima oslabi naša vjerovanja.

Povrh toga, ne smijemo pristupati teoriji bez pažljivog ispitivanja, zamišljajući je nesumnjivo utvrđenom istinom. Bilo je puno teorija koje su bile podržavane vjekovima od strane različitih naučnika, ali koje su kasnije bilo opovrgnute i svaki njihov trag izbrisan. Jedan od primjera za to je teorija o flogistonu, na čiju smo se istoriju upravo osvrnuli.Čak je i Lavoazijeova teorija izgubila svoj prvobitni oblik (princip konzerviranja stvari) i pretvorila se u princip održanja stvari i energije. Na primjer, ako 8 grama kiseonika reaguje sa jednim gramom hidrogena, Lavoazijeova teorija bi predviđala da će biti stvoreno devet grama vode, ali mi danas znamo, zahvaljujući preciznijim mjerenjima, da se mala količina materije pretvara u energiju i da će količina stvorene vode biti malo manja od devet grama.

SEDMA LEKCIJA

7. Vječna potreba za Allahom

Ispitajte slijedeće primjere, i vidjećete razmjeru do koje stvorenja ovog svijeta pokazuju postojanje Tvorca.

1. Kako zajednički deluju oni koji stvaraju avion da bi ga stvorili? Ovi

specijalizirani inženjeri spajaju metalne dijelove na poseban način u skladu sa egzat-nim jednačinama, tako da avion može da leti, noseći putnike i teret.

Svakako, zadatak konsirukcionih inženjera je da sami spoje osnovne materijale prema sopstvenim planovima na taj način da kada se njihov posao završi i njihovom angažovanju dođe kraj, metalni dijelovi, motori, lampe, sjedišta, itd., koji su napravljeni od strane inženjera, više ne zavise od njih pošto je jednom njihov dio posla završen.

2. Ako želimo da sagradimo kuću i posjedujemo svu građu, da li je to dovoljno? Zasigurno, potreban nam je zidar i njegov pomoćnik, ne da bi proizveli gradu, već da bi je spojili saglasno svome zanatu.

3. Osoba koja nikada nije vidjela Ajfelovu kulu može ipak da je sagradi u svojoj mašti u trenu, samo na osnovu toga stoje čula o njoj. Ona je može načiniti čak višom nego što stvarno jeste i zamisliti ljude koji se penju po njoj.

Postojanje kule u mašti, kao što ukazuju prethodna dva primjera, je djelo onoga ko ju je zamislio. Osnovni materijali iz plana i zgrada nisu napravljeni od strane njihovih graditelja, ali su svi materijali zamišljenog tornja stvoreni od strane onoga ko ga je zamislio, ne pribavljeni sa jednog ili drugog mjesta. Zato njegova veličina nije zavisna od raspoložive količine materijala, i može biti načinjena veća prema želji onoga ko zamišlja. Možemo vidjeti da imaginarni oblici vuku svoje postojanje iz nas. Oni ostaju u našim mislima toliko dugo koliko mi to želimo, a kada ih zaboravimo oni opet postaju ništa i nemaju dalje postojanje u našoj mašti.

Tz ovog zadnjeg primjera, možemo da zaključimo da sve ono čije postojanje ovisi od postojanja nečeg drugog, ne može biti neovisno i u svakom trenutku ima potrebu za drugim.

Sada možemo razumjeti stanje stvorenih stvari u ovom svijetu, koje su postale ni iz čega i djelo su Boga. Da ii su one, u svakom trenutku, zavise od svog Tvorca? Neki ljudi mogu misliti da stvari stvorene na ovom svijetu, poslije svog stvaranja nemaju potrebu za svojim tvorcem da bi i dalje postojale. Međutim, to je sasvim pogrešan stav, jer su stvari u svijetu posljedica i djelo Boga i identične su zamišljenim oblicima koje mi sami možemo stvoriti u svojoj mašti, u tome što u svakom trenutku imaju potrebu za Onim ko ih je stvorio da bi produžile svoje postojanje.

Da bi se ovo bolje razumjelo, zamislite u svojoj mašti ljudsku priliku, koja govori, seta i radi po svojoj volji. Da li ova figura ima ikakvu neovisnost? Jasno njeno postojanje zavisi od Vas, jer ako Vi prestanete da želite njeno postojanje, ona će biti razorena i vraćena ni u Šta.

Takav je slučaj sa cijelim stvorenim univerzumom koji dolazi od Boga, stvorenim od Njega i koji nije ni na koji način nezavistan. Univerzumu je uvijek potreban Bog. Takođe, ako Bog prestane da želi njegovo postojanje, biće vraćen u nepostojanje.

Allah je rekao u Časnom Kur'anu:

.,0 ljudi, Vi ste siromasi, vi trebate Ailaha, a Allah je neovistan i hvale dostojan"(Stvoritelj, 15)

"Ako hoće, ukloniće vas i nova stvorenja dovesti" (Stvoritelj. 16)

To je predmet na koji islam skreće pažnju svojim sljedbenicima. Na primjer, preporučuje se da u molitvama (salat) pri ustajanju bude izgovoreno: - ,,s Božjom pomoći ja ustajem i sjedam".

Uistinu, ako shvatimo da nismo neovisni od Boga, i daje to samo On koji je nas stvorio, misleći i želeći stvorenjima da teže putevima ka sreći, znademo da je samo On Taj čija nas sveobuhvatna Ljubav okružuje. Stoga se mi klanjamo Njemu i govorimo subhana rabbi-el 'ala ve bihamdahi

- „Neka je slava mom Uzvišenom Gospodu i hvala Mu."

OSMA LEKCIJA

8. Allah - ni od koga Ovisan

Svijet koji vidimo našim očima je materijalni svijet sastavljen od atoma. Svaki predmet ima posebno mjesto i posebne odlike, što se razlikuje od situacije do situacije i u skladu sa njihovom orijentacijom. Udaljenost igra ulogu u djelovanju ovih karakteristika, i što je uzrok bliži posljedici, posljedica je veća, a što je dalji, posljedica je blaža, dok se ne postigne udaljenost sa koje uzrok nema uopšte dejstva. Da razjasnimo ovo, daćemo nekoliko primjera:

1. Sila magneta nije jednaka na svim udaljenostima: što je metal bliži magnetu, jača je sila privlačenja. Ako se ekser postavi na udaljenost od dva sanlime-tra od magneta, privlačenje će biti jače nego da je postavljen na udaljenosti od deset santimetara.

2. Sunčevo zagrijavanje površine planete Venere nije isto kao zagrijavanje površine Zemlje. Kako je Venera bliža Suncu, to prima više toplote, uslijed čega je toplija od Zemljo.

3. Svjetlost lampe može doseći udaljenost od stotinu metara, ali unutar te udaljenosti intenzitet nije podjednak. Sto smo bliže lampi, to je jači intenzitet svjetlosti.

4. Glas javnog govornika može doseći udaljenost od pedeset metara, ali, kao i kod svjetlosti, njegova jačina nije jednaka unutar te udaljenosti. Sto smo mu bliži, njegov glas je jači. Što god smo dalje, sve manje ga Čujemo.

5. Ukoliko vođa želi da proširi svoj utjecaj bez utjecaja posrednika ili modernih sredstava komunikacija, on ne može uspjeti, jer njegovi lični napori mogu imati utjecaja samo na određenom mjestu i ne mogu utjecati na one koji su daleko od njega. Na drugi način, primjenjujući moderne metode on može proširiti svoj utjecaj na sve ljude. Svakako, to ne ovisi samo od same njegove djelatnosti, već i od moći njegovih pristalica i, takođe, njegova moć je promjenljiva u ovisnosti od udaljenosti na kojoj se nalazi u odnosu na pristalice.

Ovi primjeri pokazuju da sve stvari koje se nalaze na određenom mjestu nemaju podjednak utjecaj na svakoj udaljenosti, što smo bliže centru nečega, to će biti veći njegov utjecaj, i obrnuto.

Da li Bog ima centar?

Neki ljudi mogu misliti da kao i Sunce i druge materijalne stvari, Bog ima mjesto i da ima sjedište odakle proširuje svoj utjecaj na Svoj stvoreni svijet. Međutim, to nije slučaj, jer je Njegov utjecaj na svijet, koji je Njegovo djelo, podjednak na svakom mjestu poČev od okeanskih dubina do najudaljenijih djelova univerzuma. Nema mjesta gdje Njegov utjecaj ne doseže dovoljno. Taj utjecaj nije takav kao kad bi postojao centar, tako da ukoliko bi se udaljavali od njega i on bi postojao slabiji, dok ne bi dostigli tačku gdje nema traga njegovom utjecaju i gdje vlada haos. Ako bi Bog imao mjesto, kao druge materijalne stvari, njegov utjecaj bi se razlikovao u univerzumu. Stoga, mi možemo po tome zaključiti da Tvorac ovoga svijeta nema svoje sjedište, ni u centar. U stvari, Bog je Tvorac „mjesta" i nemoguće je da bi Tvorac zavisio od nečega što je stvorio.

Bog se ne može uporediti sa pronalazačem, zato što, kako smo ranije objasnili, jedan pronalazač nije tvorac. Njegov jedini značaj je u tome da on razumije karakteristike stvari i da je uspješan u sklapanju zajedno pojedinih elemenata, da bi napravio nešto, stoje u pojedinim slučajevima, potrebno njemu samom. Ali Bog, koji je Tvorac svega stvorenog, nema potrebu za onim što je stvorio.

Da li je Bog vidljiv?

Sad, kada smo vidjeli da Bog nema mjesto, jasno je da On nema ni tijelo, jer tijelu treba mjesto, i ne može biti tijela koje nema mjesto. Kako Bog nema tijelo, to On ne može biti viđen, jer naše oči mogu vidjeli samo tijela.

Bog nema potrebu za bilo čim

Kako je Bog Davatelj ishrane i drugih potreba života i sveg postojanja, moramo se složiti da On nema potrebu ni za jednom od tih stvari.

Zato je Bog potpuna Istina kojoj nije potrebno bilo šta. Za razliku od ljudskih bića. Njemu nije potreban kućni krov, ishrana, ni druge životne potrebe, već je On potreban svim stvarima i ljudima. Možda ćete sda upitati: „Ako Bog nema tijelo, ne zauzima prostor i ne može biti viđen, staje On onda i kako možemo reći da On postoji?"

Da bi se to razumjelo uzmimo sljedeći primjer. Možemo reći da elektricitet nije ni čvrsta supstanca, ni tečnost ni gas. Ove negacije ne osporavaju postojanje lek-triciteta, i ne može nikada biti istina ako se kaže da ako elektricitet nije ni jedna od ovih stvari, on ne postoji. Moramo prihvatiti da je elektricitet činjenica koja nije opi-siva nijednim od gore pomenutih stanja.

Zato, kada kažemo da je Nezavisni Bog bez tijela, bez mjesta, niti može biti viđen, niti Mu bilo šta treba, mi mislimo da nijedan od tih nesavršenosti ne može biti nađena u Savršenom, Bezgraničnom Biću Boga, koje je izvor sve egzistencije. Kod Njega može biti samo Savršenstvo i Neovisnost. Ove karakteristike razdvajaju Njegovo Biće od drugih bića, i to je Bog u koga moramo vjerovati. Ni jedna mudra i poštena osoba ne može osporiti Njegovo Postojanje. Ako uporedimo ovo sa vjerovanjem da je Bog na nivou čovjeka, da ima tijelo, decu i druge takve osobine i dodatke, tada možemo vidjeti nadmoć i slavu islama.

U stvari, možemo reći da su mnogi materijalisti odbacili Boga jer istinski Bog (što će reći AUah, kako je On shvaćen u islamu) njima nije bio poznat, a ono što su oni podrazumjevali nije bio stvarni Bog.

DEVETA LEKCIJA

9. Allahovo sveznanje Više znanja - više koristi?

Moćni i snažni buldožeri koji se koriste u građevinarstvu i koji imaju raznovrsne važne funkcije, svjedoče o znanju svoga konstruktora i proizvođača. Moramo priznali da je pronalazač bio vrlo dobro upoznat sa zakonima mehanike, raznim legurama metala i fizičkim formulama. Sve što je čovjek stvorio odražava inteligenciju i znanje onoga ko je stvarao. Bolji i korisniji proizvod, šire i kompletni-je znanje njegovog proizvođača.

Nešto izvan upoređivanja:

Veličina i misterija stvaranja ne može biti upoređena sa buldožerom ili sa proizvodima koje je čovjek napravio. Bezgranični detalji viđeni u bićima i stvarima univerzuma ukazuju na Božije bezgranično znanje. Ispitajmo sledeće:

1. Njuln (Newton) je rekao da bi nas proučavanje građe uha i oka dovelo do saznanja daje stvaralac uha potpuno upoznat sa zakonima akustike, a stvaralac oka potpuno upoznat sa zakonima svjetlosti i vizije. Proučavanje nebeskih tijela, rekao je on, dovelo bi nas do razumijevanja Istine koja upravlja univerzumom.

2. Fiziologija slepog miša je puna zadivljujućih stvari. Da bi pronašla svoj put u mraku bez sudaranja sa preprekama, životinja odašilje ultrazvučne talase isprijed sebe, slično radaru. Ukoliko se na putu pojavi prepreka, zvučni talas se odbija o nju i na taj način šišmiš može da izbegne prepreku.

Mada su insekti vrlo mali, vrlo su delikatni i divni u pogledu svoje strukture. Na primjer, neki od njih umjesto očiju sa jednim sočivom, imaju složene oči, sagrađene od pojedinačnih vizuelnih jedinica nazvanih omatidi, od kojih svaki ima tri dijela, rožnjaču, sočivo i mrežnjaću.

Broj omatida se razlikuje među insektima. Svitac ima oko 2500, ali kod drugih može biti između 10 000 i 28 000. Posto insekti ne mogu da okreću svoje

glave, sa ovakvim očima im je omogućeno da vide stvari koje se događaju pored njih, ili iza njih.

Gornji primjeri pokazuju da se Tvorac svijeta latio Svog Stvaralaštva Svojom Savršenom Mudrošću i Bezgraničnim Znanjem.

Sada moramo upitati da li Bog poznaje sve ove stvari pošto ih je stvorio. I odgovor je, da, svakako ih poznaje. Bog poznaje stvari ma gdje one bile i ma kada se one dešavale. On je svjestan blistanja najudaljenije zvijezde na najvišim nebesima, žestine plavih penećih valova koji udaraju a najudaljenije obale okeana, najmisteri-oznijih šupljina na najudaljenijim udolinama na pregibima planina, šuštanja samo jednog lista na nježnom povetarcu, žalosnog gukanja sove u najdubljoj tišini šume, svjetlucanja svica među lišćem, bezbrojnih riba sa njihovim bezbrojnim bojama i nijansama u svim vodama svijeta, rađanja mladunca gazele boje meda u dubinama šume, kapanja bistrih, bisernih kapljica rose sa latice poluotvorenog žbuna ruže na skrivenom mjestu kamenjara. On zna visinu planina, širinu neba, prostranstvo zemlje i mora, bogatstva rudnika, skrivene dubine pećina i sve i svakoga.

Kako je divan Božiji svijet!

"U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i ni jedan list ne otpadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminima Zemlje, niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi".

(Stoka, 9)

Razlog Božijeg znanja

Onaj Koji stvara i daje postojanje svjestan je Svoga Stvaralaštva i uvek se brine o tome, na isti način kao što ni mi nismo nesvjesni oblika koje stvaramo u našoj sopstvenoj mašti. Oni ostaju u našoj mašti sve dok mi želimo da oni postoje, ali kada odvratimo pažnju od njih, oni prestaju da postoje. Ako zamislite osobu, Vi ste neophodno svjesni svih njenih kretnji i njenog mirovanja, i njeno djelovanje nikada nije skriveno za Vaše misli, jer je zamišljena osoba Vaša kreacija, tako da ona nije postojala pre nego što ste Vi mislili o njoj i Vi ste učinili da ona postoji pomoću vaše mašte.



Bog, Koji je stvorio svijet i cijelu tvorevinu, čije postojanje dolazi od Njega, nadgleda ih stalno i nikad nije bez misli o njima. Svakako, razlika između nas, koji zamišljamo razne oblike u svojoj mašti, i Boga, Koji je stvorio univerzum, je da mi sami ovisimo od Boga u svom postojanju i da naše postojanje dolazi od Njega. Međutim, Bog je neovistan od svih stvari i stvorio je sve stvari. Iz tog razloga samo njega zovemo pravim Tvorcem.

Razlika između tvorca i proizvođača

Proizvođač kompjutera nije tvorac i nije mu dao postojanje: samo je njegova vještina biia ta koja je dala novi oblik onome što je već postojalo. On nije bio svjestan obračuna i informacija koje će u budućnosti biti unijete u njega. Slično, drugi pronalazači, istraživači i zanatlije nisu upoznati sa svim detaljima kretanja i mirovanja onoga što su napravili, jer ih nisu stvorili, oni ih nisu iz nepostojanja doveli u postojanje. Sirovine su već postojale u svijetu. Pomenili su njihovu formu samo analiziranjem i izgrađivanjem. Uzmite primjer aviona, koji je sačinjen od sirovina koje su izvađene iz rudnika, otopljene, iskovane i oblikovane u krajnji proizvod.

Jasno je onda da proizvođači nisu stvorili ono što su napravili: oni su samo promenili oblik materijala. Sa tog razloga oni nisu neprestano svjesni svojih proizvoda i zato ih ne možemo zvati pravilno tvorcima.

Ali Bog, Koji je podario postojanje svim stvarima, uvijek je svjestan i pun znanja o njihovom dejstvu, jer je On stvarni i istinski Tvorac. U Svetom Kur'anu piše:

"A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten".

(Vlast, 14)

Sada smo razumjeli da mi sami i sva druga bića na ovom svijetu nismo odvojeni od slavljenog prisustva Boga. Gdje god da smo, i u bilo koju zemlju da putujemo, u dubine okeana, u spoljašnja prostranstva svemira, u uske prolaze dolina, nismo skriveni od Njega. On vidi najmanja od naših dobrih i loših djela i saglasno kažnjava i nagrađuje.

Može li neko ko ima takvog Boga i vjeruje u Njega ikada postati žrtvom grijeha?

DESETA LEKCIJA

10. Jedinstvo snage i moći

Prostrani i misteriozni univerzum

Malo podsjećanje na stvaranje svakog predmeta koji postoji otkriće našem umu jedinstvenu i snagu Tvorca. Kao o primjerima, razmislite o slijedećem:

1. Odbrambeni sistem organizma već duže vrijeme privlači fiziologe.

Odbrambeni sistem tijela je složen, sastoji se od limfnih žlezda, timusa, slezine i kičmene moždine. Ćelije ovih djeiova tijela, bez obzira na razlike u njihovoj građi, slijede zajednički cilj, naime odbranu tijela od stranih elemenata kao Što su mikrobi i otrovi. Pri ovoj funkciji, bijela krvna zrnca, nađena u najvećoj koncentraciji u limfnim žlijezdama, igraju vitalnu ulogu. Kada sirano tijelo uđe u organizam, bijela krvna zrnca, koja su otprilike sedam do trideset mikrona u precniku, odmah hitaju na mjesto napada, i, na različite načine sprijecavaju porast opasnosti.

Da bi pomoglo ovim ćelijama, tijelo slijedi različite načine borbe protiv stranih elemenata a da bi pobedilo svaku stranu supstancu, stvara antitijela. Antitijela stvorena u tijelu su različitih vrsta. Pojedina od njih su za uništavanje mikroba i njihovu eliminaciju, neka od njih neutralizuju životinjske, hemijske ili otrove insekata. Pojedini zaustavljaju dejstvo mikroba a drugi odstranjuju otrovne materije iz mikroba i drugih štetnih tijela. Još i druge vrste stupaju u dejstvo kada krv neke inkompatibilne krvne grupe prodre u tijelo. Smisao je u tome da tijelo može da proizvede odgovarajuća antitijela protiv svih vrsta stranih supstanci, čak i onih koje su još uvijek nepoznate suvremenoj nauci.

2. Direktor opservatorije „Leon" u Mount Palomaru, u Arizoni, je

rekao:

"Sve dok teleskop ove opservatorije nije pronađen opseg vidljivog univerzuma nije bio veći od pet stotina svjetlosnih godina, ali je ovaj teleskop proširio taj opseg na hiljadu miiiona svjetlosnih godina. Rezultat je da su milioni novih galaksija otkriveni i neke od njih su hiljadu miiiona svjetlosnih godina udaljene od nas. Ali izvan te udaljenosti je veliki , taman, zastrašujući prostor u kome ništa ne može biti viđeno. Drugim riječima, odatle ne dolazi svjetlost koja bi ostavila svoje tragove na

fotografskim pločama teleskopa. Ali, nesumnjivo, postoje stotine miliona galaksija, snagom čije gravitacije se univerzum drži na okupu. "Ovaj cjelokupni, ogromni, vidljivi univerzum, koji obuhvata stotinu hiljada miliona galaksija nije ništa drugo do mala i beznačajna Čestica u još većem univerzumu, i ja nisam siguran da iza ovoga nećemo naći još drugi univerzum priđe/'

Aii ibn Abu Talib, prvi imam {A. S.), je rekao: "Mi nismo kadri da izmjerimo dubinu Tvoje Veličine, sve što znamo je da si Živ i vječno Postojeći, i da te ni san ni dremež ne mogu uhvatiti. Pogled Te ne može dosjeći, niti Te oko može videti, ali Ti vidiš oči i uviđaš svaki protok vremena. Glave i stopala ljudi su u Tvojoj vlasti.

.,Šta je to što vidimo od Tvoga Stvaranja? Kakva Snaga uzrokuje naše divljenje? Sta mi možemo opisati od Tvog upravljanja? Oni djelovi koji su skriveni od nas, koje naše oči ne mogu dosjeći, koje naše misli ne mogu obuhvatiti, koji su skriveni zavjesama skrovilosli, još su čudesniji."

Stvarno, jedinstvena Moć Allaha je učinila da sve nastane i ništa ne izmiče Njegovoj Zapovjedi. Svijet postoji voljom Allaha i nastaviće da postoji sve dok On to želi. Zvijezde, Mjesec, Sunce i druga nebeska tijela kruže uz pomoć Njegove snage i zadivljujuća uređenost univerzuma je potpuno u Njegovim rukama. On je sposoban da to promjeni u novu ustrojenost kad god to zaželi. Nije slučaj daje On stvorio svijet, a zatim ga napustio. Rotacija, rast, pulsiranje, postojanje i održavanje svega u životu dolaze od Njegove volje.

Ustrojenost superiornija od prirodne

Tačno je da je Allah ustanovio prirodnu ustrojenost ovog univerzuma, pomoću koje je moguće predvideti budućnost. Ali, u određenim okolnostima Allah manifestu je Svoju širokoliku moć, i Svojom voljom stvara superiornije ustrojstvo koje može dominirati nad postojećim. Primjeri ovog superiornijeg ustrojstva mogu biti shvaćeni iz historije i viđeni u svakodnevnom životu.

Po ovim slučajevima vidimo kako Allahova ruka posluje u univerzumu: povremeno On podiže one koji su pali, a drugi put one koji su se uzdigli čini utučenim.

Iz tog razloga oni, koji imaju jaku vjeru u moćnog Boga, ne postaju razočarani u život. U bilo kakvoj situaciji da se nađu, u tami beznađa, svijetlo nade je

upaljeno, i oni su sigurni da će naći izbavljenje uz pomoć Boga.

Svi smo čitali, ili čuli priču o Musi (A. S.) i faraonu. Faraon je bio nepre-vaziđen po svojoj surovosti. On je ubijao Izrailove sinove, tako da se onaj očekivani od Izrailovih sinova koji je, kako je on čuo, trebalo da dođe da uništi njegov-presto i krunu, ne bi rodio. On je smatrao da takvim postupcima, uz postojanost i kroz prirodni red, on može neutralizovati Božiju moć. Ali, njegovi napori su bili uzaludni. Na kraju se očekivani sin rodio.

Majka djeteta je bila nadahnuta da ga spusti u kovčeg i da ga pusti niz rijeku Nil. Rijeka ga je odvjela do faraonove kuće, gde ga je ugledala faraonova žena i izvadila iz vode. Kada je vidjela dijete u njemu, zamolila je Faraona da uzme dijete kao njihovog sina i Faraon se složio. Moćna Božija ruka je sačuvala dijete, od koga je faraon bio uplašen do krajnjih granica, dok nije porastao, postao snažan i srušio faraonovu krunu.

Slično, Božija moć je učinila da se uzaludni napori i planovi Jusufove braće izjalove. Jusuf je upao u bunar, ali je bio uzdignut na visoki položaj u Egiptu.

Nevjernici iz Meke su se bili udružili da uklone Poslanika islama (S. A.). Počeli su da prave teškoće za muslimane, i čak su primjenili ekonomske sankcije protiv Poslanika i njegovih pristalica u toku više godina u dolini planina Abu Talib. Oni su konačno htjeli i Poslanika da ubiju, misleći da na taj način mogu nešto poslići.

Ali su moć i volja Boga sačuvali Poslanika i on je učinio da islam svakodnevno napreduje iz dana u dan, a srušio je Kurejšije i nevjernike.

Ovi i drugi primjeri približili su nas istini da je uređenost ovog svijeta u Božijim rukama i đa kada On zaželi, On može ustanoviti da novi poredak zavlada nad uobičajenim postojećim poretkom.

Zato naše misli i naša svijest zahtevaju da sebe unizimo pred ovom ogromnom i dobročinskom moći, ponašamo se u potpunoj poslušnosti i izbjegavamo protivljenje našem Tvorcu. Moćna ruka Božija nas je vodila kroz različita stanja i dovela nas je do našeg sadašnjeg stanja inteligencije i sposobnosti. Da li bi bilo u redu da Ga zaboravimo?

Onaj koji poznaje Boga, priznajući da ima takvog Umnog i Moćnog Zaštitnika, neće se plašiti bilo kakve teškoće. Najsloženije i najteže probleme on može da riješi, i otuda će on pokušavati da dostigne svoj cilj sa nepopustljivom odlučnošću, oslanjajući se na svoju vjeru u Boga. On se neće plašiti nijedne prepreke, jer on sebe vidi u sjenci ogromne moći, koja će mu emogućiti da prevaziđe sve teškoće. Vjera u Boga i Njegovu jedinstvenu snagu omogućila je, Poslaniku (S. A.) da goloruk pobijedi velike grupe, da ostane Čvrst u teškim okolnostima, tako da može da izgradi okosnicu monoteizma i program za život. Na taj način on je bio sposoban da učvrsti humanost i vrlinu.

Čovjek čije srce je preplavljeno vjerom u Tvorca svijeta i ispunjeno ljubavlju prema Istini nikada se neće osjećati usamljenim, razočaranim, beznadežnim, i Božija svjetlost će uvek obasjavati kutke njegovog srca. Očigledno, takav čovjek će biti spreman za bolji i uspješniji život sa neizmernim entuzijazmom.

JEDANAESTA LEKCIJA

11. Jedinstveni Allah

Od prvog dana stupanja na tlo Zemlje, čovjek je uvijek želio da sazna uzrok i izvor stvaranja, što proizilazi iz njegove Čiste prirode koja čezne za pravim uzrokom i izvorom da bi ih mogla obožavali.

Kada neko ko živi daleko od gužve današnjeg svijeta i običaja svog kulturnog okruženja, načini po prvi put osmatranje oko sebe, on primjećuje zemlju i nebo, dan i noć, Sunce i Mjesec, njihov izlazak i zalazak, vjetar i kišu, smijenjivanje godišnjih doba, plodove biljaka i drveća, raznolike vrsle životinja, njihovo kretanje, rast, hranjenje, razmnožavanje i njihovu osposobljenost za ono Što im je u životu potrebno.

On se okreće sebi i gleda svoje ruke, stopala, oči, uši, nos. usta, zube i druge djelove tela, od kojih svaki ima svoju posebnu funkciju. Svi oni slijede jedan cilj, da Žive. On zatim nastavlja da razmišlja o odnosu među pojedinima od njih, i shvata da postoji neka vrsta harmonije i veze među njima svima, u tom smislu da oni zajedno Čine harmoničnu cjelinu kojom vlada jedinstveni red. U tom jedinstvenom harmoničnom ustrojstvu, sledeće posebnosti mogu biti uočene:

1. Mora imati osnivača i tvorca, jer ovakvo čudesno ustrojstvo i sklad ne mogu biti rezultat besciljne slučajnosti.

2. Postoji cilj u svemu stvorenom i u svakom njegovom delu, i usred toga i u čovjeku, i to nije stvoreno radi zabave.

3. Tvorac ovog univerzuma je Moćan i Veliki, dostojan obožavanja i zato mu se mora odati potpuno poštovanje i mora se obožavali.

4. Ovaj Veliki Tvorac je svjestan i obuhvata cjelokupni univerzum i sve što se u njemu događa, uključujući i djelatnost čovjeka.

Zašto čovjek izbegava obožavanje Jednog Boga?

Gore pomenuto odnosi se na sklonost prirode čovjeka zdravog uma, čije

mišljenje nije zaraženo lažnim običajima njegove okoline i preuzimanjem loših porodičnih utjecaja: na to mislimo kad kažemo da je čovjek sklon da obožava Jednog Boga. Postoje razni uzroci za jednu nesvjesnu osobu da ona napusti sopstvenu prirodu i luta putem nevjerovanja, od kojih će neki biti pomenuti ovdje:

i. Pojedini idolopoklonici su rekli da, iz razloga što je Bog van

domašaja našeg razume vanja i shvatanja, i što ne postoji ni na jednom posebnom mjestu ka kome bi se mogli okrenuti i klanjati, mi obožavamo osobe koje On uvažava i počastvuje, tako da one postanu zadovoljne sa nama i postanu posrednici između nas i Njega i približe nas Njemu. Oni se nisu obazirali na činjenicu da, iako Bog nema smjer, On sve obuhvata i svuda je Prisutan. Zato, gde god da se okrenemo, postoji Bog, i mi možemo govoriti sa Njim bez potrebe za bilo kakvim posrednikom.

,,A Allahov je istok i zapad; kuda god se okrenete,

da - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar

i On sve zna."

2. Također, ponekad su poslije smrti starijih Članova plemena, koji su bili poštovani i uvažavani od strane članova tog plemena, pravljene njihove statue kao spomenici, koje su poštovali, okrećući se prema njima u vreme klanjanja Bogu. Međutim, oni su uskoro prestali da se sjećaju Boga i njihovo uvažavanje statue postalo je rasprostranjeno. Tako smo saznali iz istorije da su Kainovi potomci sačinili statuu u znak sjećanja na svog velikog oca, figuru nazvanu Vad (Wadd), ali su postepeno, odajući poštovanje statui, počeli da joj se klanjaju i da je obožavaju.

3. Ljudi ponekad poštuju drugu jedinku zbog koristi koje imaju od nje, smatrajući je Božijim izrazom. Ovo poštovanje se postepeno pretvaralo u obožavanje. Obožavanje vatre medu starim persijancima i Sunca među Arijevcima stare Indije je bilo ovakve vrste. To je bio korjen pojave vjerovanja u mnogo bogova i idolopok-ionstva i zato što generacije koje su kasnije došle nisu pažljivo proučile ideje i vjerovanja svojih predaka, one su skliznule u mnogoboštvo i bile izgubljene.

Sukob između prave vjere i mnogoboštva

Prava religija je oduvijek nastojala da odvrati ljude sa pogrešnih puteva mnogoboštva na stazu tevhida (jednoboštva), vjerovanja u jednog Boga. Kur'an pominje i pohvaljuje beskrajnu borbu velikih poslanika za iskorenjenje politeizma i vođenje ljudi ka Jednom Bogu.

Na primjer, za Ibrahima (A. S.) se kaže daje rekao svojim sunarodnicima:

"'Kakvi su to kipovi koje obožavate?'"

"Mi sledimo isti put kao i naši preci"- odgovorili su oni.

"Vi i vaši preci" - reče on "ste, jasno, skrenuli sa pravog puta." I Ibrahim {A. S.) je odlučio da ove neupućene ijude osvijesti rečju i delom.

Jednoga dana on je ušao u kuću idola i srušio ih sjekirom. Kada su ljudi otkrili da je on to uradio, pobesneli su i upitali:

"'Jesi li li uradio ovo našim bogovima?"

Ibrahim (A. S.) im je dao odgovor iz koga su mogli da shvate zabludnost svojih vjerovanja i misli, i rekao im je da upitaju same svoje idole.

Ljudi su mnogo razmišljali o tome, i poslije razmatranja njegovog odgovora, odgovorili su posramljeno:

"Ti znaš da idoli ne govore."

"Zašto onda" pitao je Ibrahim "obožavate ova slaba stvorenja koja nemaju snagu da odbrane sebe. Zastoje vaše mišljenje toliko izopačeno?"

Ovi veliki vodiči, Pejgamberi, uvijek su podsjećali ljude da mogu uspostaviti vezu između njih i Boga u bilo koje doba i na bilo kom mjestu bez potrebe za posrednikom i da pri klanjanju Bogu ne smeju posmatrati bilo šta, ili bilo koga, iz bilo kog razloga, i da njihovo klanjanje mora biti samo Bogu. Ako pri njihovom klanjanju ima i najmanje pažnje posvećene nečem drugom, osim Bogu, onda će njihovo klanjanje biti za dvoje - Boga i nekog drugog - a to je Bogu neprihvatljivo.

 DALJE