 |
15. Al-Higr - Hidžr
Mekka - 99 ajeta
Bismillahi rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog!
- Elif Lam Ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!

- Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.

- Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada -
znaće oni!

- A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,

- nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

- Oni govore: "Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si,
uistinu lud!

- Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!”

- Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo
vremena da čekaju.

- Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad
njim bdjeti!

- I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

- i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.

- Eto tako Mi Kur’an uvodimo u srca nevjernika,

- oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima
davnašnjim.

- Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz
nju uspinjali,

- opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava,
mi smo ljudi opčinjeni!"

- Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih
posmatraju ukrasili

- i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;

- a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

- A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali
i učinili da na njoj sve s mjerom raste,

- i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

- I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga
Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

- Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu
da imate šta piti - vi time ne možete raspolagati.

- I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,

- i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo
one koji će poslije doći,

- a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar
i sve zna.

- Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,

- a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

- I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka
od ilovače, od blata ustajalog,

- i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se
poklonite!”

- svi meleki su se, zajedno poklonili,

- osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.

- "O Iblise," - reče On - "zašto se ti ne
htjede pokloniti?"

- "Nije moje" - reče - "da se poklonim
čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata
ustajalog."

- "Onda izlazi iz Dženneta"- reče On -
"nek si proklet

- i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"

- "Gospodaru moj," - reče on - "daj mi vremena
do dana kada će oni biti oživljeni!"

- "Daje ti se rok" - reče On -

- "do Dana već određenog."

- "Gospodaru moj," - reče - "zato što
si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim
predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

- osim među njima Tvojih robova iskrenih."

- "Ove ću se istine Ja držati" - reče On:

- "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim,
osim nad onima koji te budu slijedili, od onih
zalutalih."

- Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,

- on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj
njih proći.

- oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno
klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti.

- "Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!"

- I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao
braća na divanima jedni prema drugima sjediti,

- tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni
biti.

- Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i
da sam milostiv,

- ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!

- I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim -

- kada su mu ušli i rekli: "Mir!” - on je rekao:
"Mi smo se vas uplašili."

- "Ne plaši se!” - rekoše - "donosimo ti
radosnu vijest, učena sina ćeš imati."

- "Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost
ophrvala?" - reče on - "čime me
radujete?"

- "Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista
obistiniti" - rekoše oni -, "zato nadu ne
gubi!"

- "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni
koji su zabludjeli" - reče on

- i upita: "A šta vi hoćete, o izaslanici?"

- "Mi smo poslani narodu navjerničkom" - rekoše -

- "samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,

- osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima
kaznu iskusiti."

- I kad izaslanici dođoše Lutu,

- on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani!”

- "Ne! - rekoše oni. "Donosimo ti ono u što
ovi stalno sumnjaju,

- donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi,
zaista, istinu govorimo.

- Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju
njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u
pravcu kuda vam se naređuje!"

- I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi
do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

- U to dođoše stanovnici grada, veseli.

- "Ovo su gosti moji" - reče on - "pa me ne
sramotite,

- i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!"

- "A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" -
povikaše oni.

- "Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri
mojih!" - reče on.*

- A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.

- I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,

- i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih
smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili -

- to su, zaista, pouke za one koji posmatraju -

- on je pored puta, i sada postoji;*

- to je doista pouka za one koji vjeruju.

- A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,*

- pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.*

- I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,*

- a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave
okrenuli.

- Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

- pa i njih u svitanje strašan glas zadesi

- i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.

- Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro
stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti
velikodušno oprosti,

- Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući. -

- Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju,* i
Kur’an veličanstveni ti objavljujemo. -

- Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje
nekim od njih* i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima
blag budi

- i reci: "Ja samo javno opominjem!" -

- kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,

- one koji Kur’an na dijelove dijele.

- I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost
pozvati

- za ono što su radili!

- Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca
se okani,

- Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju,

- koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni!

- Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni
govore,

- zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj

- i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!

|
|
NAPOMENA: Sve slovne i druge tehnicke grjeske, ako postoje u
sklopu ajeta i sura, nastale su uslijed nase obrade. Molim
Allaha dz.s. da nam to ne upise u losa djela, a vas koji budete
ucili online Kur’an molimo da ovo uzmete sa razumijevanjem!
Redakcija!
[ zatvori
prozor ]
|
|
 |