 |
18. Al-Kahf - Pećina
Mekka - 110 ajeta
Bismillahi rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog!
- Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i
to ne iskrivljenu, nego

- ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da
vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

- u kojoj će vječno boraviti,

- i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo
sina."

- O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna
riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do
neistinu!

- Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor
ovaj neće da povjeruju?

- Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo
ljude ko će se od njih ljepše vladati,

- a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.

- Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena
na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?*

- Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo:
"Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom
našem postupku prisebnost",

- Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.

- Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije
skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

- Ispričaćemo ti povijest njihovu - onako kako je
bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi
smo im ubjeđenje još više učvrstili.

- Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli:
"Gospodar naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se
nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono
što je daleko od istine govorili.

- Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto
jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A
ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?

- Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju,
sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom
obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti
pripremiti."

- I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa - obilazi pećinu
s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane,
a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći!
- kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a
koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će
ga na Pravi put uputiti.

- I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih
prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov,
opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio,
od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

- I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali.
"Koliko ste ovdje ostali?" - upita jedan od njih. -
"Ostali smo dan ili dio dana" - odgovoriše.
"Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali" -
rekoše. "Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima
vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka
vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome
ne govori ništa o vama,

- jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na
silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite
postići!"

- I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi
se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja
nema nikakve sumnje,* kada su se između sebe o njima
raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu,
Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do čijih
se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo na
ulazu u nju bogomolju!"

- Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti",
a neki će govoriti: "Bila su petorica, pas njihov je bio
šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći:
"Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci:
"Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo
njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne
pitaj o njima od njih nikoga!"

- I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to sigurno
sutra!” - ne dodavši:

- “Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara
svoga i reci: “Gospodar moj će me uputiti na ono što je
bolje i korisnije od ovoga.”

- A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet
godina.

- Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne
nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve
čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima
nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

- Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje,
niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod
Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

- Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i
navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju
svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu,
i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama
ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko
od razboritosti

- i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće
- neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!" Mi smo
nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana
obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom
poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića
i grozna li boravišta!

- One koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi doista nećemo
dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio
-

- čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći,
u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela
od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni
biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

- I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva
vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih
njive postavili.

- Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz
sredinu njihovu smo rijeku proveli.

- On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s
njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jačeg sam
roda!"

- I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima,
govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

- i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen
Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći."

- I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar
ne vjeruješ u Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od
kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

- Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja
Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.

- A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah!
- moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje
blaga i manje roda nego u tebe,

- pa - Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na
tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava
ledina, bez ičega,

- ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći
nikada."

- I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje
žaleći za onim što je na njega utrošio - a loza se bijaše
povaljala po podupiračima svojim - i govoraše: "Kamo
sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!"

- I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi
nije mogao pomoći.

- Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju
nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

- Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao
bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo,
ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!

- Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a
dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga
bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.

- A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu
- a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,

- pred Gospodarom tvojim biće oni u redove poredani: "Došli
ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da
vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti."

- I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike
prestravljene zbog onog što je u njoj. "Teško
nama!" - govoriće - "kakva je ovo knjiga, ni mali
ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i
naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće
nikome nepravdu učiniti.

- A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!" -
svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i
zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete
njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti,
kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena
nevjernicima!

- Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa
i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače
nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.

- A na Dan kad On rekne: "Pozovite one za koje ste
tvrdili da su ortaci Moji!" - i kad ih pozovu, oni im se
neće odazvati i Mi ćemo učiniti da iskuse patnju zbog
njihovih ranijih veza,

- i grješnici će ugledati vatru i uvjeriće se da će u nju
pasti, i da im iz nje neće povratka biti.

- U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima
svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman
raspravljati.

- A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od
toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što očekuju
sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled
svega svijeta.

- Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i
da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se
neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima
Mojim i Mojim opomenama.

- I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima
Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na
posljedice onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače
stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih
ti na Pravi put pozoveš oni, kad su takvi, nikada neće
Pravim putem poći.

- Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih
On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke
stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći
utočišta.

- A ona sela i gradove* smo razorili zato što stanovnici
njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme
bismo odredili.

- A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne
stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo
ići."*

- I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona
sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.

- A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu
našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili."

- "Vidi!" - reče on - "kad smo se kod one
stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio
da je zaboravim, da ti je ne spomenem - mora da je ona
skliznula u more; baš čudnovato!"

- "E, to je ono što tražimo!" - reče Musa, i njih
dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

- i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali
i onome što samo Mi znamo naučili.

- "Mogu li da te pratim" - upita ga Musa - "ali
da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?"

- "Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati" - reče
onaj -

- "a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?"

- "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da" - reče
Musa - "i da ti se neću ni u čemu protiviti."

- "Ako ćeš me već pratiti" - reče onaj -
"onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!"

- I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je
probuši. "Zar je probuši da potopiš one koji na njoj
plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!"

- "Ne rekoh li ja" - reče onaj - "da ti,
doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"

- "Ne karaj me što sam zaboravio" - reče - "i
ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!"

- I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa
ga onaj ubi, Musa reče: "Što ubi dijete bezgrješno,
koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!"

- "Ne rekoh li ja tebi" - reče onaj - da ti,
doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"

- "Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam" - reče
- "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se
opravdao!"

- I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada,
zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da
ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji
tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi.
"Mogao si" - reče Musa - "uzeti za to
nagradu."

- "Sada se rastajemo ja i ti!" - reče onaj -
"pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”

- "Što se one lađe tiče - ona je vlasništvo siromaha
koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio
jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;

- što se onoga dječaka tiče - roditelji njegovi su
vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i
nevjerovanje navratiti,

- a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg
i čestitijeg od njega, i milostivijeg;

- a što se onoga zida tiče - on je dvojice dječaka, siročadi
iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je
bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da
oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po
svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje
nestrpljenje!"

- I pitaju te o Zulkarnejnu.* Reci: "Kazaću vam o njemu
neke vijesti."

- Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši
ono što želi,

- I on pođe.

- Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da
zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan
narod. "O Zulkarnejne," - rekosmo Mi - "ili ćeš
ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?"

- "Onoga ko ostane mnogobožac" - reče -
"kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa
će ga i On teškom mukom mučiti.

- A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio - nagrada
najljepša, i s njim ćemo blago postupiti."

- I on opet pođe.

- I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono
izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega
bilo čime zakloni.*

- I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije
postupio.

- I on pođe.

- Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod
koji je jedva govor razumijevao.

- "O Zulkarnejne," - rekoše oni - "Jedžudž i
Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas
i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi."

- "Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao" - reče
on. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja
ću između vas i njih zid podići.

- Donesite mi velike komade gvožđa!" I kad on izravna
dvije strane brda, reče: "Pušite!" A kad ga usija,
reče: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem."

- I tako oni* nisu mogli ni da pređu niti su ga mogli
prokopati.

- "Ovo je blagodat Gospodara moga!" - reče on.
"A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa
zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno,
ispuniti."

- I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi
sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve
sakupiti,

- i toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,

- onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima
Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa čuti.

- Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati
robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima
pripremili Džehennem.

- Reci: "Hoćete li da vam kažem čija djela neće
nikako priznata biti,

- čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a
koji će misliti da je dobro ono što rade?

- To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i
koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će
trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja
nećemo dati.

- Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici
bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim
rugali."

- Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili - džennetske
bašče će prebivalište biti,

- vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim
drugim zamijene.

- Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi
Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara
moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim."

- Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da
je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude
lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se
Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!"

|
|
NAPOMENA: Sve slovne i druge tehnicke grjeske, ako postoje u
sklopu ajeta i sura, nastale su uslijed nase obrade. Molim
Allaha dz.s. da nam to ne upise u losa djela, a vas koji budete
ucili online Kur’an molimo da ovo uzmete sa razumijevanjem!
Redakcija!
[ zatvori
prozor ]
|
|
 |