 |
26. Aš-Šu'ara' - Pjesnici
Mekka - 227 ajeta
Bismillahi rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog!
- Ta Sin Mim.

- Ovo su ajeti Knjige jasne!

- Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu
vjernici?

- Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred
kojim bi oni šije svoje sagnuli.

- I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da
se od nje ne okrenu.

- Oni poriču - pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu
se izruguju.

- Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno
bilje plemenito?

- To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,

- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

- A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji
se prema sebi ogriješio,

- narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao," -

- on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž
ne utjeraju,

- da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete;
zato podaj poslanstvo i Harunu,

- a ja sam njima i odgovoran,* pa se plašim da me ne
ubiju."

- "Neće!" - reče On. "Idite obojica sa
dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.

- Otiđite faraonu i recite: ’Mi smo poslanici Gospodara
svjetova,

- dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’"

- "Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar
među nama tolike godine života svoga nisi proveo?" - reče
faraon -

- "i uradio si nedjelo koje si uradio i još si
nezahvalnik?"

- "Ja sam onda ono uradio nehotice" - reče -

- "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa
mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

- A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si
sinove Israilove robljem učinio?"

- "A ko je Gospodar svjetova?" - upita faraon.

- "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih,
ako vjerujete" - odgovori on.

- "Čujete li ?" - reče onima oko sebe faraon.

- "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" -
reče Musa.

- "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" -
reče faraon.

- "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih,
ako pameti imate" - reče Musa.

- A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim
mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"

- "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?"
- upita on.

- "Pa daj ga, ako istinu govoriš!" - reče faraon.

- I Musa baci štap svoj, kad on - zmija prava,

- a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su
gledali - bijela.

- "Ovaj je zaista vješt čarobnjak" - reče glavešinama
oko sebe faraon -

- "hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede.
Pa šta savjetujete?"

- "Ostavi njega i brata njegova!" - rekoše -
"a u gradove pošalji da sakupljaju,

- sve čarobnjake vješte će ti dovesti."

- I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

- a narodu bi rečeno: "Hoćete li se iskupiti

- da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!"

- A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će
nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?"

- "Hoće - odgovori on -"bićete tada sigurno meni
najbliži."

- Musa im reče: "Bacite ono što želite
baciti!"

- I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše:
"Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako
pobijediti!"

- Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što
su oni lažno izveli.

- Čarobnjaci se onda na tle baciše

- i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

- Gospodara Musaova i Harunova!"

- "Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" -
viknu faraon. - "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu
naučio - a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge
vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!"

- "Ništa strašno!" - rekoše oni - "mi ćemo
se Gospodaru svome vratiti.

- Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše
oprostiti zato što smo prvi vjernici."

- I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim,
ali bićete gonjeni."

- I faraon posla po gradovima sakupljače:

- "Ovih je zaista malo

- i rasrdili su nas,

- a mi smo svi budni!"

- I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,*

- iz riznica i dvoraca divnih.

- Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi
Israilovi.

- I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.

- Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše:
"Samo što nas nisu stigli!"

- "Neće!" - reče on - "Gospodar moj je sa
mnom, On će mi put pokazati."

- I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po
moru!" - i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao
veliko brdo;

- i Mi onda tamo one druge približismo - *

- a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo -

- i one druge potopismo.

- To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici

- a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.

- I kaži im vijest o Ibrahimu

- kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi
klanjate?"

- a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im
se molimo",

- On je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite,

- ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"

- "Ne" - odgovoriše "ali mi smo upamtili
pretke naše kako tako postupaju."

- "A da li ste razmišljali" - upita on - "da
su oni kojima se klanjate

- vi i kojima su se klanjali davani preci vaši,

- doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

- koji me je stvorio i na Pravi put uputio,

- i koji me hrani i poji,

- i koji me, kad se razbolim, liječi,

- i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,

- i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu
oprostiti!

- Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji
su dobri

- i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene
doći,

- i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske
blagodati darovati -

- i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih -

- i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

- na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi
biti,

- samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen
biti."

- I Džennet će se čestitima približiti,

- a Džehennem zalutalima ukazati,

- i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali,

- a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi
pomoći?"

- pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,

- i vojske Iblisove - svi zajedno.

- I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:

- "Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi

- kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,

- a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

- pa nemamo ni zagovornika,

- ni prisna prijatelja -

- da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo
vjernici!"

- u tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

- I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.

- Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne
bojite?

- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar
svjetova nagraditi,

- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" -

- Oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te makar ko
slijedi slijedi?"

- "Ne znam ja šta oni rade" - reče on,

- "svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun
polagati,

- a ja vjernike neću otjerati,

- ja samo javno opominjem!"

- "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" - rekoše oni -
"bićeš sigurno kamenovan!"

- "Gospodaru moj," - reče on - "narod moj me u
laž utjeruje,

- pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom
spasi!"

- I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj
spasili,

- a ostale potopili.

- To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

- a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.

- I Ad je smatrao lažnim poslanike.

- Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne
bojite?

- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar
svjetova nagraditi.

- Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,

- i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

- a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

- Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

- Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate:

- daruje vam stoku i sinove,

- i bašče i izvore.

- Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje" -

- Rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio
savjetnik,

- ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

- i mi nećemo biti mučeni."

- I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili.
To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

- I Semud je smatrao lažnim poslanike.

- Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha
ne bojite?

- Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani

- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar
svjetova nagraditi.

- Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

- u vrtovima i među izvorima,

- u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

- Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete

- zato se bojte Allaha i poslušni meni budite

- i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,

- koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju"
-

- rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

- ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je
istina to što govoriš!"

- "Evo, to je kamila" - reče on - "u određeni
dan ona će piti, a u poznati dan vi,

- i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na
Velikom danu!"

- Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.

- I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da
vjeruje,

- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

- I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

- Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?

- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar
svjetova nagraditi.

- Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,

- a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio,
ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla
prelazite" -

- rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš
sigurno prognan."

- "Ja se gnušam toga što vi radite!" - reče on;

- "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za
ono što oni rade!"

- I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu - sve,

- osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

- a zatim smo ostale uništili

- spustivši na njih kišu - a strašne li kiše za one koji
su opomenuti bili!

- To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

- a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

- I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

- Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?

- Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

- zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

- Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar
svjetova nagraditi.

- Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

- a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

- i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered
praveći, ne činite,

- i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte
se" -

- rekoše oni: "Ti si samo opčinjen;

- i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac
pravi;

- zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"

- "Gospodar moj dobro zna šta vi radite" - reče
on.

- I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla
kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.

- To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

- a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

- I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;

- donosi ga povjerljivi Džibril

- na srce tvoje, da opominješ

- na jasnom arapskom jeziku;

- on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih -

- zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi
sinova Israilovih?

- A da ga objavljujemo i nekom nearapu

- pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.

- Eto, tako ga Mi u srca grješnika uvodimo,

- oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,

- koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,

- pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena
dati?"

- Zašto oni kaznu Našu požuruju?!

- Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

- i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,

- zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?

- Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni
koji su ih opominjali

- da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

- Kur’an ne donose šejtani,

- nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,

- oni ga nikako ne mogu prisluškivati.

- Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu - da ne bi bio
jedan od onih koji će biti mučeni!

- I opominji rodbinu svoju najbližu

- i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

- A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa
s tim što vi radite."

- I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

- koji te vidi kada ustaneš

- da sa ostalima molitvu obaviš,

- jer On, doista, sve čuje i sve zna.

- Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

- Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,

- oni prisluškuju - i većinom oni lažu.

- A zavedeni slijede pjesnike.

- Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude

- i da govore ono što ne rade,

- tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i
koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih
ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se
muku uvaliti.

|
|
NAPOMENA: Sve slovne i druge tehnicke grjeske, ako postoje u
sklopu ajeta i sura, nastale su uslijed nase obrade. Molim
Allaha dz.s. da nam to ne upise u losa djela, a vas koji budete
ucili online Kur’an molimo da ovo uzmete sa razumijevanjem!
Redakcija!
[ zatvori
prozor ]
|
|
 |