 |
38. Sad - SadMekka - 88 ajeta Bismillahi rrahmani rrahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,

- doista su bahati i inadžije oni koji neće da
vjeruju!

- Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za
pomoć vapili, ali je bilo kasno!

- Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih
opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov!

- Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista,
nešto veoma čudno!"

- I oni ugledni između njih krenuše: "Idite i
ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu,
nešto veliko hoće!

- Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa
drugo već namještena laž;

- zašto baš njemu, između nas, da bude poslana
Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što
kaznu Moju nisu iskusili.

- Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga
i Darežljivog?

- Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad
onim što je između njih? - neka se, onda, uz ljestve
popnu.

- Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će
tamo biti poražena.

- I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik
građevina ogromnih, poricali,

- i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se
protiv poslanika urotili;

- svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju
zaslužili.

- A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti
potrebno ponoviti,

- i govore: "Gospodaru naš, požuri kazni nas,
prije Dana u kojem će se račun polagati!"

- Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg
Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

- Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha
prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,

- a i ptice okupljene - svi su oni zbog njegova
hvaljenja hvalu ponavljali.

- I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu
vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

- A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada
su preko zida hrama prešli,

- kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne
boj se" - rekli su - "mi smo dvojica parničara,
jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi;
ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

- Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja
samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ - i u
prepirci me pobijedi."

- "Učinio ti je, doista, krivo! - reče Davud -
"time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim;
mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino
oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo."
I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili,
pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i
pokaja se.*

- I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak
nama i divno prebivalište ga čeka.

- O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili,
zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da
te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova
puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su
zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

- Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je
između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima
kad budu u vatri!

- Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine
dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo
postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

- Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi
oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su
razumom obdareni pouku primili.

- Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob
bio, i mnogo se kajao!

- Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni
konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju
doticali,

- on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga,
ja pokazujem ljubav prema blagu!" - i oni se izgubiše
iz vida.

- "Vratite mi ih!" - i on ih poče gladiti po
nogama i vratovima.

- Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo
bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije
ozdravio.

- "Gospodaru moj," - rekao je - "oprosti
mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti
uistinu, bogato daruješ!"

- I Mi smo dali da mu služe: vjetar - koji je prema
zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio -

- i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

- i drugi u bukagije okovani.

- "Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nečeš
zbog toga odgovarati!"

- On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno
prebivalište.

- I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome
zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi
uliva!"

- "Udri nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i piće!" -

- i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali
i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju
pameti -*

- "I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo
zakletvu ne prekrši!" Mi smo znali da je on izdržljiv;
divan je rob on bio i mnogo se kajao!*

- I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i
Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

- Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je
uvijek bio na umu onaj svijet;

- i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih
ljudi.

- I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su
oni bili dobri.

- Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu
klonili čeka divno prebivalište:

- edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih
otvorene,

- u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće
tražiti.

- Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda
se gledati.

- "To je ono što vam se obećava za Dan u kome će
se račun polagati;

- to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće
prestajati!"

- Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore
prebivalište:

- Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li
postelje!

- Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i
kapljevinu smrdljivu

- i druge slične ovima muke, mnogostruke.

- "Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem
ući!" - "Ne bilo im prostrano! U vatri će oni,
doista, gorjeti!"

- "Vama ne bilo prostrano!" - reći će oni -
"vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!"

- "Gospodaru naš," - reći će -
"udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo
priredili!"

- I govoriće: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u
zle ubrajali

- i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida
izgubili?"

- Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema
među sobom raspravljati.

- Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha,
Jedinoga i Moćnog,

- Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između
njih, Silnoga, Onoga koji prašta,"

- Reci: "Ovo je vijest velika,

- a vi od nje glave okrećete.

- Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se
prepirali -

- meni se objavljuje samo da jasno opominjem" -

- i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću
čovjeka od ilovače,

- pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem,
vi mu se poklonite!"

- meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

- osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.

- "O Iblisu!" - rekao je On - "šta te
navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi
li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?"

- "Bolji sam od njega" - rekao je on -
"mene si stvorio od vatre a njega od ilovače."

- "E, izlazi onda iz Dženneta! - reče On -
"proklet da si!

- Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana
pratiti!"

- "Gospodaru moj!" - reče on - "daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni
biti!"

- "Dajem ti" - reče On -

- "do Dana već određenog."

- "E tako mi dostojanstva Tvoga," - reče -
"sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,

- osim Tvojih među njima robova iskrenih!"

- "Istinom se kunem i istinu govorim" - reče
Allah -

- "sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se
budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!"

- Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu
nagradu i ja nisam izvještačen,

- Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! -

- i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!"

|
NAPOMENA: Sve slovne i druge tehnicke grjeske, ako postoje u sklopu ajeta i sura, nastale su uslijed nase obrade. Molim Allaha dz.s. da nam to ne upise u losa djela, a vas koji budete ucili online Kur’an molimo da ovo uzmete sa razumijevanjem!
Redakcija!
[ zatvori prozor ]
|
|
 |