Upotrebljivost Nehdžul-belage

Jedna od istaknutih vrijednosti Nehdžul-belage jeste njena usklađenost s ljudskim potrebama, problemima i njenim rješen­jima u svim ljudskim društvima kroz sva vremena. Imam Ali a.s., kao što je rečeno, poznaje čovjeka i njegovo stvaranje i pored svih nje­govih kompleksnosti. U skladu s tim, Imam Ali poznaje:

1)      sve materijalne i duhovne potrebe čovjeka za dosti­zanja njegove potpune sreće i savršenstva;

2)      sve nedostatke u razvoju i usavršavanju čovjeka;

3)      sve načine liječenja njegovih bolesti, kao i puteve uk­lanjanja nedostataka.

Prema tome, govori Imama Alija u stalnom su kontaktu sa zdravim fitretima i u skladu s njima te su s preporukama i ukazivanjem puteva liječenja i očišćenja duše. S obzirom na to da je fitret ljudi od prvog čovjeka do čovjeka današnjice jednak, tako je i ova knjiga još uvijek liječnik duša.

Imam Ali a.s. u 192. govoru na sljedeći način govori o sredstvima dostizanja savršenstva i nedostacima čovječ­nosti: 

“On (bogobojazni) blagost prožima znanjem, a riječ djelom. Ti vidiš da su nadanja njegova blizu, posrtaji rijetki, srce skrušeno, duša zadovoljna, obrok jednostavan, vjera sigurna, strast umrtvljena i srdžba savladana. Od njega se očekuje samo dobro i od njega se ne treba bojati zla. Čak, ako bi se zatekao među onima koji su zaboravni, ubrajao bi se u one koji se sjećaju. Ako je među onima koji se sjećaju, ne ubraja se u one koji su zaboravni. Oprašta onome koji je bio nepravedan prema njemu. Daje onome ko njemu uskraćuje. Obilazi onoga koji njega ne obilazi. Govor ružan daleko je od njega, a njegova je riječ blaga, zlo njegovo ne postoji, vrlina je njegova prisutna, dobro njegovo dolazi, zlo njegovo od­lazi. Dostojanstven je tokom nevolja, strpljiv u nedaćama, zah­valan u udobnosti. Ne čini nepravdu nad onima koje ne voli i ne čini gri­jeh radi onoga kojeg voli. Prihvaća istinu prije nego što mu je do­nesen dokaz. Ne upropašćuje ono što mu je dato na čuvanje i ne zaborav­lja ono čime se opominje. Druge ne naziva imenima pogrdnim. Ne nanosi štetu susjedu. Ne raduje se nesreći tuđoj. Ne sudjeluje u krivom i ne napušta pravo.”

Također, u jednom svom drugom govoru na sljedeći način pou­čava nas nedostacima usavršavanja i razvoja:

“U čovjeku ima komad mesa koji je prionuo uz njega žilom i najzačudniji je dio u njemu. To je srce. Ono ima spremnicu mud­rosti i ono što je tome oprečno. Tako, ako ono vidi zraku nade, žudnja ga ponižava, a kada žudnja uzavrije, pohlepa ga razara. Ako ga razočaranje nadvlada, tuga go­lema njega ubija. Ako se srdžba u njemu diže, ljutnja se silna razvije. Ako je ushićeno zadovoljstvom, zaboravlja biti oprezno. Ako ga strah obuzme, strijepnja ga pot­puno zaokupi. Ako se posvuda mir rasprostre, nemarno postaje. Ako zadobije obilje imetka, imućnost ga tlačiteljem učini. Ako ga nevolja zadesi, nestrpljenje ga obuzme. Ako ga nagrize oskudica, klonulost ga snađe. Ako ga glad napada, slabost čini da malaksa. Ako pretjera u sitosti, težina ga trbuha muči. Tako, pomanjkanje svako štetno mu je i pretjerivanje razara ga.”[1]

S druge strane vidimo da su riječi Imama Alija potekle iz srca društva i u vremenu njegove vladavine. Shodno tome, on se u pot­punosti posvetio svim aspektima njegove bolesti i nedostacima. Znači, dok je čovjeka i društva, ono će biti živo jedino uporedo s Nehdžul-belagom, koja nudi temeljna rješenja njegovim prob­lemima.

Sada ćemo ukazati na dio društvenih tema kojim se ona bavi:

1)      upravljanje islamskim društvom;

2)      izbor odgovornih i način odabira službenika islam­skog društva;

3)      izbor sudaca i određivanje njihovih uvjeta;

4)      postavljanje i svrgavanje namjesnika oblasnih područja i zapovjednika;

5)      određivanje ovlasti i obaveza skupljača poreza;

6)      upoznavanje neprijatelja i izdavanje naredbi za dži­had;

7)      razaznavanje dvoličnjaka, njihovih pokreta i predo­čavanje is­pravnog metoda borbe protiv njih;

8)      razumijevanje uvjeta rata i mira;

9)      ispravni metodi snaga branilaca vjere;

10)  opaske o rješavanju ekonomskih problema ogromne zem­lje onog vremena i kontrole bazara;

11)  uloga doušnika unutar zemlje;

12)  nužnost budnosti i nadziranja nad političkim, vo­jnim i propagandnim aktivnostima neprijatelja;

13)  šta je istinska vlast čistoga Islama itd.

Ukratko, Nehdžul-belaga je knjiga koja je i pored spekulativ­nog i teorijskog aspekta čovjeka i društva ujedno usklađena i s nji­hovim praktičnim aspektom. Ona se, ujedno, bavi pitan­jima izgradnje čovjeka kao i pitanjima rješavanja društvenih problema. 

Vrijednost i vjerodostojnost izvora Nehdžul-belage