Nauka historije

Mnogi govori, pisma i kratke izreke Nehdžul-belage izgo­voreni su u posebnim historijskim okolnostima, dok neki od njih govore i o konkretnim historijskim događajima ili poli­tičkim previ­ranjima. Prema tome, bez dovoljnog poznavanja historije, a posebno doba početka Islama, govori Nehdžul-be­lage ne mogu biti ispravno shvaćeni. Jedan od primjera ovoga jesu mnogobrojne vrline i uzorit moral Imama Alija, što ne poriču ni prijatelji niti nepri­jatelji nje­govi. Svi priznaju da je on bio izvorište ljubavi. Sa svima se od­nosio samilosno, prelazeći preko njihovih grešaka.

Kada je jedan od njegovih pristalica podigao glas, psujući nji­hove neprijatelje (stanovnike Šama), Imam ga je opomenuo ri­ječima:

“Ne volim što počinjete grditi, ali da opisujete nji­hova di­jela i izvještavatete o stanjima njihovim – to bi bio bolji način go­vorenja i uvjerljiviji put dokazivanja. Umjesto da ih grdite, trebalo bi reći: O Bože! Poštedi krv našu i krv nji­hovu, proizvedi po­mirenje iz­među nas i njih te ih izvedi iz zablude njihove pa da onaj koji ne zna istinu nju upozna i da se onaj koji je sklon pobuni i na­silju od­vrati od toga!”[1]

Međutim, kada je nastala prepirka između Alija i trećeg halife Osmana i kada se umiješao Mugire ibn Ahnes nepristojno rekavši: “Pusti mene da mu ja odgovorim”, na to mu je Ali a.s. rekao:

“O sine prokletog i besplodnog, od stabla koje nema ni kori­jenja ni granja. Hoćeš li se ti pozabaviti mnome? Boga mi, Allah neće os­nažiti onoga kojeg ti pomažeš, niti će ustati onaj kojeg ti podižeš. Odlazi od nas! Allah udaljio kuću tvoju! A onda čini što god želiš. Ne imao Allah milosti za tebe, ako ti budeš imao milosti!”[2]

Čitajući ovaj govor onaj koji nije upoznat s historijom sigurno će se zapitati kako je moguće da imam koji predstavlja oso­vinu ljubavi i Božanskog morala, nasuprot Mugire istupa ovakvim oštrim riječima. Međutim, jednim kratkim pogledom na povijest prvih godina Islama vidjet ćemo da je otac Mugire (Ahnes) bio jedan od predvodnika munafika i nevjernika koji je tek s oslo­bađanjem Mekke prihvatio Islam, ali samo priv­idno. Njegova brata Ebul-Hakema u bici na Uhudu pogubio je Imam Ali, što je proiz­velo njegovu stalnu mržnju u srcu.

Nažalost, ova prognana porodica iz društva ponovo stječe ut­je­caj na vlast za vrijeme Osmanove vladavine, predstavljajući sebe gorljivim muslimanima. Vremenom su stekli visok položaj i imanje do te mjere da se pod okriljem podrške vlasti nisu stidjeli stati nasuprot Imama Alija, ponašajući se kao da nikakve prošlosti u nevjerstvu nisu imali. Upravo je ovo mjesto gdje Imam istupa ot­voreno i oštro da bi razotkrio zbilju ovakvih ljudi i njihov iskrivljeni put. Prema tome, bez poznavanja historije Islama nije moguće razumjeti Nehdžul-belagu i neke stavove Imama Alija.