GOVOR 11.
Izrečen u Bici oko deve, kada je Zapovjednik vjernih dao zastavu sinu svome Muhammedu ibn el-Hanefijji

Planine se mogu pomaci s mjesta svojih, ali ti se ne smiješ pomaci sa svoga. Zube svoje stisni! Glavu svoju daj Bogu! Noge svoje cvrsto u zemlju usadi! Pogled svoj na neprijatelju najudaljenijem zadrzi, pa oci zatvori! I budi siguran daje pobjeda samo od Boga Uzvišenog!

GOVOR 12.
Izrecen nakon pobjede u Bici oko deve. Tada je, naime, jedan od drugova njegovih rekao: ”Zelim daje brat moj, taj i taj, prisutan, pa da vidi kakvu ti je Allah dao pobjedu nad neprijateljima.” Zapovjednik vjernih na to rece: ”Je li ljubav brata tvoga uz nas?” On rece: ”Jest!” Tada Zapovjednik vjernih kaza:

U tom slucaju on je prisutan. Šta više, u ovoj vojsci našoj prisutni su cak i oni ljudi koji su još u kicmama muškaraca i matericama zena. Ukratko, vrijeme ce ih iznijeti i vjera ce pomocu njih ojacati.

GOVOR 13.
Koji osudjuje stanovnike Basre, Inacice govora istog

Bili ste vojska zene i sljedbenici deve. Ona je zamumlala, a vi se odazvali. Kada bijaše ubijena, vi se razbjezaste. Cudorednost vaša je niska, a zavjet vaš raskinut. Vjera vaša je dvolicnost. Voda vaša je ustajala. Onaj koji prebiva medju vama natovaren je grijesima, a onaj koji vas napusti osigurava milost Stvoritelja svog.

Kao da vidim glavnu dzamiju vašu, slicnu vanjštini ladje, a Allah je poslao kaznu iznad i ispod nje, i utapa se svako ko je na njoj.

Boga mi, grad vaš ce doista biti toliko potopljen, pa kao da vec vidim dzamiju njegovu poput gornjeg dijela ladje ili poput noja koji lezi.

Poput grudi ptice na valu morskom.

Od ilovace u sebi grad vaš medju gradovima svim zaudara najviše, najblizi je vodi i najudaljeniji nebu. U njemu je devet desetina zla. Onaj koji ulazi u nj opkoljen je grijesima svojim, a onaj koji je izvan njega uziva praštanje Bozije. Kao da gledam tu nastambu vašu: voda ju je toliko progutala da se vidi samo najviši dio dzamije, koja izgleda poput grudi ptice na valu morskom.

GOVOR 14.
I ovo je osuda stanovnika Basre

Kopno vaše blisko je moru, ali daleko nebu. Pamet vaša je tanka, a razboritost vaša pomucena. Cilj ste strijelcu, zalogaj izjelici i lahak plijen lovcu.

GOVOR 15.
Izrecen nakon stoje Osman ibn Affan vratio zemljište darovano

Boga mi, cak i da sam se uvjerio da su time zene udate ili djevojke robinje otkupljene, vratio bih ga zato stoje u pravicnosti obilje blagostanja. Onaj koji smatra daje tegobno djelovati pravedno, uvidjet ce daje tegobnije ciniti nepravdu.

GOVOR 16.
Izrecen nakon što mu je u Medini polozena prisega na vjernost Iz govora istog

Zajamcena je odgovornost za ono što kazem. I odgovoran sam za to. Onaj kome su iskustva jasno pokazala primjerna kaznjavanja minula sprijecen je vrlinom od zapadanja u sumnje. Morate znati da su vam se vratile one iste nevolje koje su postojale onog dana kada je Allah poslao Vjerovjesnika Svog - neka su blagoslovi Boziji i mir na nj!

Tako mi Onog Koji gaje poslao s Istinom, vas ce zestoko razarati, gorko rastresati, kao u rešetu, i sasvim miješati, kao kašikom po loncu u kome se kuha, sve dok oni medu vama što su dolje ne budu gore, a oni što su gore ne budu dolje i oni koji su pozadi ne budu naprijed, a oni koji su naprijed ne budu pozadi. Boga mi, nisam zatajio niti jednu jedinu rijec, niti izrekao laz ikakvu, a bio sam obaviješcen o dogadjaju ovom i vremenu ovom.

Budite svjesni da su grijesi doista poput konja nepokornih na koje su uzjahani jahaci njihovi, a uzde su im ohlabavljene, te oni s njima skacu u Dzehennem. Budite svjesni daje vrlina doista poput konja izvjezbanih, na kojima su jahaci njihovi s uzdama u rukama svojim, te ih oni odnose u Dzennet. Postoji istina, a postoji i laz. Postoje i sljedbenici njihovi. U prošlosti se dogadjalo da laz zavlada. A cesto je bilo da istina ostane u manjini. Rijetko se dogodi da ono što zaostaje promakne naprijed.

Onaj koji misli na Dzennet i Dzehennem nema druge brige. Onaj koji se odvazuje i radi brzo bit ce izbavljen, dok i trazitelj koji je spor moze gajiti nadu. A onaj koji uskracuje djelo susrest ce propast u Dzehennemu. Desno i lijevo su puti koji zavode. Put srednji je put koji je Knjiga Vjecna i Predanje Vjero vjesnika. S njeg se proširio Sunnet i njemu je povratak konacni. Onaj koji se protivi - propao je. A onaj koji izmišlja neistinu - razocaran je. Onaj koji se opire Istini suocava se s propašcu. Dovoljno je neznanje covjeku ne znati sebe. Onaj kojije cvrsto ukorijenjenuvrlini ne propada. Sklonite se u kuce svoje i popravljajte sami sebe. Pokajanje je na vama! Covjek treba hvaliti samo Boga, a osudjivati jedino sebe.

GOVOR 17.
O onima koji su postavljeni da bi dijelili pravdu medju ljudima, ali za to nisu sposobni

Od svih ljudi dvije su osobe najomrazenije Bogu. Jedna je ona koja se predala samo sebi. Ona je tako skrenula s Puta pravog i voli govorenje o novotarijama i pozivanje na put krivi. Ona je, zato, kušnja za one koji su njome iskušavani. Samu je sebe odvratila od vodstva onih koji joj prethode. Zavodi one kojije slijede u zivotu njezinu ili poslije smrti njezine. Nosi teret grijeha drugih i zaplela se u nedjela svoja.

Druga osoba je ona koja se zaodjenula neznanjem. Ona se time svrstala medu neznalice. Bezumno prelazi granicu svaku u tminama iskušenja i slijepa je za blagodati. Oni koji nalikuju ljudima nazivaju je ucenjakom. Ali, ona to nije. Ta osoba izlazi rano ujutro da bi skupljala stvari, a njihovo je manjkanje bolje od obilja; skuplja ih sve dok zedj svoju ne ugasi vodom ustajalom i dok ne stekne ono što je beznacajno.

Ona sjedi medju ljudima kao sudac odgovoran za rješavanje svega stoje drugima zamršeno. Ako pred nju bude izneseno sporno pitanje neko, po nahodjenju ga svome traljavo dokazuje i presudjuje na osnovi njega. Na taj se nacin zaplice u pometnju sumnji, kao u mrezu paukovu, ne znajuci da li je presudila pravo. Ona je neznalica koja luta u neznanju i koja se besciljno krece tumarajuci u mraku. Nije ni pokušavala pronaci istinitost znanja. Predanje raznosi kao što vjetar raznosi lišce suho.

Boga mi, ona nije sposobna za rješavanje pitanja koja dospiju pred nju, niti je dostojna dodijeljenoga joj polozaja. Sve što ne zna, i ne smatra vrijednim saznavanja. Ne shvaca daje ono što je izvan domašaja njezina u domašaju drugih. Ako joj je nešto nejasno, nad tim šuti, jer svjesna je neukosti svoje. Zivoti izgubljeni vicu protiv nepravednih presuda njezinih i imeci mrmljaju protiv nje.

Tuzim se Bogu na osobe koje zive u neznanju i umiru zavedene. Za njih ništa nije bezvrjednije od Kur´ana ako j e kazivan kako treba biti kazivan, niti išta vrjednije od Kur´ana ako su ajeti njegovi iskrivljivani, niti išta opakije od vrline, niti vrlije od poroka.

GOVOR 18.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao omalovazavajuci razlike stavova medju ucenjacima

Kada je zadaca neka stavljena pred bilo kojeg od njih, da bi presudio, on sudi o njoj po nahodjenju svome. A kada se sasvim ista zadaca iznese nekom drugom od njih, on donosi presudu suprotnu. Onda ti suci odlaze glavaru koji ih je postavio, pa on ovjerava sve te presude, iako im je Bog Jedan, Poslanik jedan, Knjiga jedna.

Je li im to Allah naredio da se ne slazu, pa Ga oni poslušali?! Ili im je On to zabranio pa Ga oni nisu poslušali!? Ili im je Allah poslao vjeru nepotpunu, pa zatrazio pomoc njihovu da bi je upotpunio!? Ili su oni sudionici Njegovi u poslovima, tako da im je dio duznosti proglasiti, a Njemu valja prihvatiti?! Ili je to Allah Uzvišeni poslao vjeru savršenu, ali ju je Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim! - manjkavo prenio i predao!? Istina je da Allah Uzvišeni kaze:

 

Ni jednu jedinu stvar u Knjizi Mi nismo zanemarili!

I kaze da jedan dio Kur´ana potvrdjuje drugi dio i da nema razlazenja u njemu, kako On rece:

 

Daje on od bilo koga osim od Boga, oni bi zasigurno
pronašli u njemu mnoge proturjecnosti unutarnje.

Vanjština Kur´ana je zaista ushitno lijepa, a unutarnjost mu je duboka. Cuda njegova nikada nece nestati, ushitnosti njegove nikada nece proci, a tmine jedino njime mogu biti otklonjene.

GOVOR 19.
Izrecen s govornice dzamije u Kufi. Dok je Zapovjednik vjernih drzao predavanje, Aš'as ibn Kajs mu je prigovorio: ”O Zapovjednice vjernih, to je protiv tebe a ne u korist tvoju.” Zapovjednik vjernih gaje pogledao i rekao:

Kako ti znaš šta je za mene, a šta protiv mene?! Prokletstvo Bozije i drugih neka je na tebi! Ti si ohol sin oholog, dvolican sin poricatelja Istine. Boga mi, jednom si pao u ropstvo poricatelja Istine, a jednom u ropstvo muslimana, ali ni imetak tvoj ni podrijetlo tvoje nisu te mogli izbaviti ni s jedne strane. Covjek koji je udesio da narod njegov bude stavljen pod sablju, te mu prizvao pogibelj, doista zasluzuje da ga bliznji mrze, a da se daljnji ne pouzdaju u nj.

GOVOR 20.
O smrti i uzimanju pouke iz nje

Kad biste mogli vidjeti ono što vidješe oni od vas koji su umrli, bili biste zbunjeni i uznemireni. Onda biste culi i pokorili se. Ali ono što oni vidješe još je pred vama zastrto. Zastor ce uskoro biti svucen. Pokazano vam je pod uvjetom da gledate. Dato vam je da cujete pod uvjetom da slušate. I upuceni ste ako uputu prihvacate. Istinu vam govorim! Glasno ste pozvani primjerima i upozoreni vijestima upozorenja punim. Poslije glasnika nebeskih samo covjek moze prenijeti poruku od Boga.

GOVOR 21.
Savjet o cuvanju lahkoce u svijetu ovome

Cilj je doista pred vama. Za vama je cas koji vas goni. Sacuvajte lahkocu - stignut cete. Vaši prvi cekaju vaše posljednje.

GOVOR 22.
O onima koji su ga optuzili za ubojstvo Osmana

Pripazite! Šejtan je doista krenuo podsticuci sljedbenike svoje. I skupio je vojsku svoju da bi nasilje bilo vraceno u logu svoju, a krivda na mjesto svoje. Boga mi, nisu mi mogli prigovoriti da sam išta ruzno ucinio, niti su ucinili pravdu izmedju mene i sebe.

Od mene zahtijevaju pravo koje su napustili i krv koju su sami prolili. Ako sam ja bio sudionik s njima, i oni imaju udio svoj u tome. Ali, ako su to ucinili bez mene, sami moraju snositi posljedice. Najveci dokaz njihov je protiv njih samih. Šišaju majku koja je vec presušila i ozivljuju novotarije koje su vec mrtve. O kako lije veliko razocarenje izaziyaca! Ko je taj izazivac i zašto mu se odaziva? Zadovoljan sam doista dokazom Bozijim protiv njih i znanjem Njegovim o njima. Ako odbiju, ponudit cu im oštricu sablje koja je dovoljan izljecitelj krivog i dovoljan podrzatelj pravog.

Cudno je da mi šalju glas da istupim prema njima radi borbe kopljima i da se pripremim za boj sabljama. Ne bilo ih! Uvijek sam bio takav da nikada ne bijah preplašen borbom, niti uznemiren sukobljavanjem. Uzivam potpunu sigurnost vjere od Boga moga i nemam sumnje nikakve u vjerovanje svoje.

GOVOR 23.
O drzanju dalekim od zavisti i vladanju lijepom prema prijateljima i rodjacima

Zaista je odredba sišla s neba na Zemlju poput kapi kiše, donoseci svakome ono što mu je sudjeno, bilo obilje ili oskudicu. Zato, ako ma ko od vas vidi obilje u brata svoga, u potomstvu, imetku ili zivotu, neka mu to nipošto ne bude iskušenje. Sve dok musliman ne pocini neko djelo, za koje - ako se otkrije i spomene - mora spustiti pogled svoj i ako se tim djelom potaknu ljudi prosti, on je poput igraca koji ocekuje da ce mu prvo izvlacenje strjelice donijeti dobitak i isto pokriti gubitak prethodni.

Takodjer, musliman koji je bez necasnosti ocekuje od Boga jedno od dva dobra: bilo poziv od Boga - a ono što je u Boga bolje je za njega - bilo opskrbu od Boga, te on ima djecu, imetak i, uza sve to, vjeru i štovanje. Zaista, imetak i djeca jesu zasadi svijeta ovoga. A dobro djelo je zasad svijeta onoga. Allah ponekad sastavlja sve to u skupinama nekim.

Budite, zato, obzirni prema Bogu onako kako On to od vas trazi i bojte Ga se do te mjere da vam nece trebati isprika nikakva. I radite bez dvolicnosti i zelje da se nadaleko procujete, jer ako neko radi za nekoga drugog, onda ga Allah prepusti tome. Trazimo od Boga stupnjeve šehida, zajednicu sa sretnima i druzenje s vjerovjesnicima.

O ljudi, cak i onaj koji je imucan doista ne moze biti bez srodnika svojih i pomoci njihove rukama ili jezicima. Samo su oni potpora njegova iza leda i samo oni mogu odvratiti nevolje njegove; oni su mu najusluzniji kada ga jadi snadju. Uspomena lijepa o covjeku, koju Allah zadrzava medu ljudima, bolja je za njega od imetka koji je ostavio u nasljedstvo drugima.

Pazite! Ako iko od vas nade bliznje svoje u potrebi ili gladi, ne smije tvrdiciti u pomaganju njihovu s onim što nece biti uvecano ukoliko takva pomoc ne bude pruzena, niti biti umanjeno trošenjem toga u te svrhe. Ko god ustegne ruku od srodnika svojih usteze samo jednu ruku; ali, u vrijeme kad njemu zatreba pomoc, mnoge ce ruke ostati ustegnute od pomaganja njemu. Onaj koji je dobrocudan moze zauvijek zadrzati ljubav naroda svoga.

GOVOR 24.
Poticanje ljudi na dzihad

Zivota mi, nece biti obzira ni za koga, niti popuštanja s moje strane u borbi protiv onoga koji se suprotstavlja Istini ili onoga koji basa u zabludi. O robovi Boziji, budite svjesni Boga i bjezite Bogu od Boga. Koracajte na putu koji je On postavio za vas i prihvatite ono što vam je On nalozio. U tom bi slucaju 'Ali jamcio za uspjeh vaš na kraju i onda ako ga ne biste zadobili odmah.

GOVOR 25.
Koji je Zapovjednik vjernih izrekao primivši ponavljane vijesti da Muavijini ljudi zauzimaju gradove. Tada su došli i namjesnici njegovi u Jemenu, Ubejdullah ibn el-Abbas i Said ibn Nimran, uzmicuci nakon što ih je nadjacao Dusr ibn Ebi Artat. Dio je tada vrlo uznemiren nepostojanošcu ljudi svojih u dzihadu i razlazenjem njihovim u odnosu na mišljenje njegovo. Tada se uspeo na govornicu i rekao ovo:

Niceg osim Kufe što mogu drzati i pruziti! Ako je to stanje tvoje, da vihori nastave udarati u tebi, neka te onda Allah razori!

Zatim je naveo retke pjesnika nekog:

 

O Amru, tako ti dobra zivota tvog oca,
Samo zalogaj skromnija dobih iz tog lonca!

I potom je nastavio:

Obaviješcen sam daje Busr nadjacao Jemen. Boga mi, pocinjem misliti o tim ljudima da ce uskoro zgrabiti zemlju cijelu jedinstvom svojim u krivdi i razjedinjenošcu vašom u pravdi, nepokornošcu vašom imamu svome u pitanjima pravde i pokornošcu njihovom vodi svome u pitanjima nepravde, njihovim izvršavanjem zavjeta u korist gospodara njihova i izdajom vašom, ispravnim djelovanjem njihovim u gradovima njihovim i vašim lošim. Cak ako bih nekome od vas povjerio zdjelu drvenu, bojim se odbjegli biste s ruckom njezinom.

O Boze moj, dojadili su mi, a i ja njima. Siti su me, a ja sam sit njih. Zamijeni ih meni boljim od njih, a zamijeni mene njima gorim od mene. O Boze moj, rastopi srca njihova kao što so biva rastopljena u vodi. Boga mi, htio bih da budete tisuca konjanika Benu Firasa ibn Ganma, (kako pjesnik kaze):

 

Pozoveš li ih, doci ce ti konjanici,
Onako kao što dolaze ljetni oblaci.

Zatim je on - mir neka je s njim! - sišao s govornice.