Allah je poslao Muhammeda - neka su blagoslovi Boziji i mir na nj i na porodicu njegovu! - kao opomenitelja svjetovima svim i povjerenika Objave, dok ste vi, o Arapi, slijedili vjeru najgoru i prebivali u prebivalištu najgorem, medu stijenama surim i zmijama otrovnim. Pili ste vodu prljavu i jeli hranu necistu. Prolijevali ste krv jedni drugima i niste pazili na srodstvo. Utvare su se ucvrstile medu vama, a grijesi se prilijepili uz vas.

Motrio sam i uvidio da nemam pomagaca nikakvog do porodice moje. Ustezao sam se zato da ih u smrt nagonim. Drzao sam oci svoje zatvorenim i pored trunja u njima. Pio sam uprkos gušenju u grlu. Bio sam strpljiv uprkos tegobi u disanju i gorcini goroj od gorcine tikvice gorke.

On nije dao prisegu vjernosti sve dok nije dobio pristanak njegov da ce mu platiti cijenu njezinu. Neka ruka kupca toga ne bude uspješna i neka pogodbu prodavaca presretne sramota! Sada se morate latiti oruzja za rat i spremiti za nj opremu. Plameni su mu visoko narasli i blještavilo mu je uvecano. Odjenite se strpljenjem, jer ono je odjeca najbolja za pobjedu.

A sada! Dzihad je doista jedna od kapija Dzenneta, koju je Allah otvorio za najvece prijatelje Svoje. On je odjeca vrline, zaštitni oklop Boziji i pouzdani štit Njegov. Ko god ga, u mrznji, napusti, Allah ga pokriva odjecom sramote i ogrtacem nevolje. Odbacen je s prezirom i porugom, a srce mu je zastrto. Istina je oduzeta od njeg zato što izostavlja dzihad. On mora trpjeti sramotu i pravda mu je uskracena.

Pripazite! Pozivam vas da se borite protiv ljudi tih i nocu i danju, i tajno i javno. I poticem vas da ih napadate prije nego oni napadnu vas. Boga mi, nijedan narod nije bio napadnut usred kuca svojih a da nije pretrpio sramotu. Ali, vi to ostavljate drugima i okanjujete se toga sve dok ne budete napadnuti i gradovi vaši zauzeti. Konjanici Benu Gamida doprli su do Anbara i ubili Hassana ibn Hassana el-Bekrija. Oni su udaljili konjanike vaše od vojarne.

Saznao sam da su ljudi njihovi napastovali zene muslimanske i druge zene pod zaštitom islama, te potrgali ukrase njihove s nogu, ruku, vratova i ušiju. I ni jedna zena nije se mogla tome oduprijeti, osim izgovaranjem ajeta:

Potom su otišli natrag natovareni blagom bez rane ijedne i zivota izgubljenog. Ako ijedan musliman umre od tuge za svim tim, onda on ne zasluzuje prijekor, vec je najprije opravdan preda mnom.

Kakvo cudo! Kakvo cudo! Boga mi, srce vehne i zabrinutost raste gledajuci jedinstvo tih ljudi u krivdi i razlaz vaš u pravdi. Sram vas i jad za to bilo! Postali ste cilj u koji strijele bivaju odapinjane. Napadnuti ste, sami ne napadate. Na vas navaljuju, a vi ne navaljujete. Prema Bogu se griješi, a vi ste s tim saglasni. Kada sam ljeti od vas trazio da krenete protiv njih, rekli ste daje zega jaka, da vas poštedim dok zega ne popusti. A kad sam vam naredio zimi da krenete, rekli ste daje studen ljuta, da vam dam vremena dok studen ne prodje. To su bili izgovori samo u izbjegavanju zege i studeni. Pa ako tako bjezite od zege i studeni, bjezat cete, Boga mi, još gore od sablje.

O vi, tek likovi ljudski, vi neljudi! Razumijevanje vaše je razumijevanje djece, a pamet vaša pamet stanara što zive u prostorima zastrtim. Volio bih da vas nisam ni vidio, niti upoznao. Boga mi, to mi poznanstvo uzrokuje kajanje i donosi zalost samo. Neka vas Allah uništi! Srce ste mi natocili jedom i grudi ispunili srdzbom. Prisilili ste me da jedan za drugim pijem gutljaje jada zestokog. Upropastili ste savjet moj nepoko-ravanjem i napuštanjem mene do te mjere da su Kurejši poceli govoriti: "Sin Ebu Taliba je doista hrabar covjek, ali ne poznaje vodjenje rata." Neka ih Allah blagoslovi! Je li iko od njih vatreniji u ratu i iskusniji u njemu od mene?! Krenuo sam u njega još u dvadesetim godinama. I ovdje sam! Prešao sam šezdesetu. Ali onaj kojem se ne pokorava ne moze uspješno voditi rat.

Svijet je ovaj doista okrenuo leda i navijestio odlazak svoj, dok je svijet buduci zasigurno najavio dolazak. Znajte! Danas je dan pripreme, a sju-tra dan utrke. Mjesto napredovanja je Dzennet, dok je krajnost Dzehennem. Zar nema nikog da prije smrti svoje ponudi pokajanje nad pogrješkama svojim?! Ili, zar nema nikog da poduzme djela cestita za sebe prije Dana obracuna?!

Doista ste u danima nadanja iza kojih stoji smrt. Onom koji radi u toku dana nadanja svog, prije nego mu dodje smrt njegova, koristit ce djelo njegovo, a smrt mu njegova nece naškoditi. Ali onaj koji propušta da djeluje tokom vremena nadanja, prije nego nastupi smrt, zaista je na gubitku i smrt njegova donijet ce mu štetu. Pripazite! Radite kada ste u zadovoljstvu upravo onako kako radite kada ste u strahu. Pripazite! Doista ne vidjeh pospanog koji cezne za Dzennetom, niti usnulog koji se boji Dzehennema. Pripazite! Onaj kojem ne koristi Istina mora trpjeti štetu od lazi. A onaj kojeg ne vodi Uputa bit ce odveden zabludom u propast.

Pripazite! Izricito vam je naredjeno da idete. I upuceni ste kako da se za to putovanje pripremite. Zasigurno, najstrašnija stvar koje se bojim u vezi s vama jest da slijedite strasti i da protezete nade. Pribavite iz svijeta ovog za se ono što ce vas izbaviti sjutra.

O ljudi Cija su tijela zajedno, a zelje razlicite. Govor vaš smekšava kamenje tvrdo, a djela vaša privlace vama neprijatelje vaše. Na sjednicama svojim uvjeravate kako cete uciniti ovo ili ono, ali kada nastupi borba, kazete: "Odvrati se!" Ako vas neko poziva, poziv ostaje bez odziva. Onom koji s vama mucno izlazi na kraj srce se ne utješi. Izgovori su vam loši poput isprika duznika nevoljnog da plati. Covjek bez vrijednosti ne moze se obraniti od nevolje. Istinu nije moguce doseci bez napora. Koju kucu osim svoje treba zaštititi? I s kojim vodom biste išli da ratujete poslije mene?

Razocaran je, Boga mi, onaj kojeg ste prevarili. A onaj koji uspije s vama, Boga mi, dobiva samo strijele nekorisne. Vi ste poput strijela izlomljenih bacenih na neprijatelja. Boga mi, polozaj mije sada takav da niti vjerujem rijecima vašim, niti ceznem za pomoci vašom, niti s vama zastrašujem neprijatelja. Staje s vama? Kakva je bolest vaša? Staje lijek za ozdravljenje vaše? Druga stranka su ljudi kao i vi. Zar rijec bez djela?! Nemarnost bez vrline?! I pohlepa za onim što nije pravo?!.

Da sam naredio ubojstvo njegovo, bio bih ubojica njegov. Ali, da sam sprijecio druge da ga ubiju, bio bih pomagac njegov. Stanje bijaše takvo da onaj koji mu je pomagao sada ne moze reci: "Napustio gaje onaj od kojeg sam ja bolji." A onaj koji gaje napustio ne moze reci: "Pomogao mu je onaj koji je bolji od mene." Iznosim pred vas cijeli slucaj njegov. On je prisvajao i to je radio ruzno. Negodovali ste protiv toga i u tome ste pocinili prijestup. U Boga je presuda istinska izmedju onog koji je prisvajao i onog koji je negodovao.

Ne susreci se nipošto s Talhom! Jer, susretneš li ga, naci ceš ga poput bika neukrotiva ciji su rogovi savijeni prema ušima njegovim. On jaše divlju jahacu zivotinju, a kaze daje pripitomljena. Ali sastani se sa Zube-jrom, buduci daje on cudi blage. I reci mu: ”Rodjak tvoj po materi ti kaze: ´Poznavao si me u Hidzazu ali me ne poznaješ u Iraku. Onda, šta te odvrati od onog stoje bilo znano?´”

O ljudi! Zatekli smo se u tako nepravednom i nezahvalnom vremenu, u kojem je casni smatran pokvarenim, a tlacitelj napreduje u prijestupima svojim. Ne koristimo ono što znamo i ne otkrivamo ono što ne znamo. Ne bojimo se nesrece sve dok nas ona ne snadje.

Cetiri su vrste ljudi! Medju njima je onaj koji je zašticen od sijanja smutnje samo niskim polozajem svojim, manjkavošcu sredstava i oskudnošcu imetka.

Potom, postoji onaj koji je potegao sablju, koji otvoreno tvori smutnju, koji skuplja konjicu i pješadiju svoju i koji se predao pribavljanju imetka, vodjenju ceta, uspinjanju na govornicu i dopustio je da mu utrne vjera. Kako je loša trgovina da svijet ovaj kupuješ prodajuci ono što ti pripada u Boga kao naknada.

Medju njima je i onaj koji trazi svijet ovaj pomocu djela odredjenih za svijet buduci. Ali on ne trazi svijet buduci pomocu djela svijeta ovog. Izgledom je miran, sitno koraca, pokazuje odjecu svoju, ukrašava se da bi se predstavio pouzdanim, te koristi dobrostivost Boziju kao put cinjenja grijeha.

A potom, postoji i onaj kojeg slabost i nedostatak sredstava zivotnih zadrzavaju od trazenja vlasti. Njega je to stanje ucinilo takvim, pa se on i prikazuje zadovoljnim. I kiti se ruhom odlicnika, iako od toga nema ništa.

Zatim, preostaju ljudi u cijem slucaju sjecanje na povratak konacni drzi spuštenim poglede njihove, a strah od ozivljenja ponovnog potice im suze. Neki od njih su protjerani i raspršeni, neki su zastrašeni i podjarmljeni, neki su tihi kao da imaju brnjicu, neki se iskreno mole, neki su pogodjeni jadom teškim i obuzeti bolom, a strah ih je utamnicio u bez-imenost, i stid ih prekriva tako kao da su u vodi gorkoj, usta su im zatvorena, a srca utucena. Oni su poucavani sve dok nisu zamoreni, ugnjetavani sve dok nisu bili ponizeni i ubijani sve dok ih nije preostao samo mali broj.

Neka svijet ovaj bude u ocima vašim manje vrijedan od kore drace i os-trizaka vune. Poucite se na primjeru onih koji su bili prije vas, prije nego se na primjeru vašem budu poucavali oni koji ce doci poslije vas. I odbacite svijet ovaj kudeci ga, jer on je ostavio i onoga koji je u nj bio zaljubljeniji nego što ste vi.

Uistinu, Allah je poslao Muhammeda - blagoslovi Boziji neka su s njim i potomstvom njegovim! - kada niko medju Arapima nije citao knjigu, niti zagovarao vjerovjesništvo. On je ljude vodio sve dok ih nije postavio na mjesto njihovo i sve dok ih nije dopratio do izbavljenja njihova. Tako su koplja njihova postala pouzdana, a prilike njihove sredjene.

Boga mi, doista bijah u vodstvu njihovom sve dok ono potpuno ne ovlada. Ne pokazan slabost ili kukavicluk. I sadašnji mi je hod takav. Probijat cu zasigurno nepravdu sve dok pravda ne izadje sa strane svoje.

Staje izmedju mene i Kurejša? Boga mi, borio sam se s njima kada su bili poricatelji Istine i borit cu se s njima kada budu zavedeni. Bit cu za njih isti danas kakav sam za njih bio jucer.

Boga mi, Kurejši nam se samo svete zato što nam je Allah dao prednost nad njima, pa smo ih mi uveli u vlast našu. Poslije tog oni su postali, kako pjesnik kaze:

Teško vama! Umorio sam se koreci vas. Jeste li zadovoljni ovosvjetskim umjesto zivotom buducim? Ili, ponizenjem umjesto dostojanstvom? Kada vas zovem da se borite protiv neprijatelja vašeg, oci vam kolutaju kao da ste vec u pandzama smrti i kao da ste izbezumljeni od zaprepašcenja. Nagovore moje niste shvatili, pa ostadoste smeteni. Kao da su vam srca pogodjena ludilom, pa ne shvacate. Ne^Vjerujem vam dok noc je noc. Niti ste mi potporanj da se oslonim, niti pomoc za cast i pobjedu. Primjer vaš je primjer deva ciji su cuvari zalutali; tako, ako se one okupe s jedne, razidju se s druge strane.

Boga mi, tako ste nevicni paljenju plamena ratnog. Protiv vas se spletkari, a vi ne uzvracate. Granice vaše suzavaju se, a vi se ne srdite. Oni koji rade protiv vas ne spavaju, a vi se bezbrizno zabavljate. Boga mi, podjarmljeni su oni koji jedni druge u nevolji ostavljaju. Boga mi, uvjeren sam o vama da cete se, ako se boj rasplamsa i smrt bude obli-jetala oko vas, odvojiti od sina Ebu Talibova kao što glava odsjecena biva od trupla odvojena.

Boga mi, ako neko omoguci