Pitanje:

Selam Alejkum postovana redakcijo,ovo pitanje je naruceno pitanje od jednog profesora islamske istorije i posto nije u stanju da koristi internet ljubazno me je zamoleo da pisem umesto njega.
U Suri Jusuf ajet 42 citamo: "A onome od njih dvojice za koga je znao da ce spasen biti rece: "Spomeni me gospodaru svome! ali sejtan ucini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine."

Lokalni tefsiri ovaj ajet komantarisu kao nemoc hz. Jusufa odnosno oslanjanja na coveka odnosno njegovog gopsodara a ne na Gospodara Svevisnjeg.
Molim vas da osvetlite ovo pitanje pravilnim tumacenjem.
Unapred hvala!Selam 

Značenje ajeta: A onome od njih dvojice za kojeg je znao da će biti spašen reče: Spomeni me gospodaru svome. Ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome i Jusuf ostade u tamnici još nekoliko godina.

Međutim, ukoliko bismo, kako to neki i čine, zamjenice vratili na Jusufa a.s. pa rekli da je šejtan učinio da on zaboravi na Gospodara a onda se On naljutio i kaznio ga da ostane još malo u tamnici da se opameti, e ovakvo je tumačenje daleko od svake pameti jer kosi se sa Kur’anskim tvrdnjama. Kao prvo Bog hvali Jusufa kao (muhlesa) tj. roba pročišćenog, u vezi sa kojima na drugom mjestu isti Bog tvrdi da do muhlesa šejtan nema puta, tj. parafrazirano: zavest ću sve tvoje robove osim muhlesina. A kada je Bog to prenio u Kur’anu znači da je to zbilja koja nema promjene i da šejtan stvarno ne može pristupiti i pomrsiti račune uma i vjerovanja kod muhlesina od kojih je bio i Jusuf (vidjeti kraj 24. ajeta u kojem se u našim prijevodima nije obratila pažnja pa je ovaj oblik participa pasivnog, tj. muhles, ili pročišćeni, preveden kao iskreni) Osim toga iskrenost i čistota vjere ni u kom slučaju ne znači da Božiji zakon kauzalnosti, tj. da se sve dešava putem uzroka i posljedice ne važi i za takve ljude. Štaviše, oni su od svih ljudi sigurniji da će se zalijepiti ili pak zaljubiti u sredstva (karike lanca kauzalnosti) kojima idu do cilja što je veoma čest slučaj za obične smrtnike, pogledajmo samo koliko dunjalučara, a dunjaluk je kako Poslanik s.a.v.a. kaže: poput sjene ispod drveta u koju putnik legne da se malo odmor i da nastavi svoj put. Dakle čovjek iako je pročišćen, u našem slučaju Jusuf a.s., našim vokabularom rečeno rekao je tom čovjeku: proturu na uho faraonu, za mene da sam ni kriv ni dužan ovdje, objasni mu kako sam dobar, pravedan i pošten, ne bi li se smilovao i tako da izađem iz ove rupe. Što nema nikakve opreke s Jusufovom vjerom u Boga. (Mislim da je bilo dovoljno, na kraju jednu Fatihu pred dušu učenjaka i arifa Allame Tabatabaija.)

Odgovor:Geneološki ili rodoslovno posmatrano ima veliki broj ljudi koji potiču od Poslanika s.a.v.a. tako da je moguće da neko i sa očeve i sa majčine strane bude potomak poslanikov. Obično se takvi ljudi nazivaju sejjidima, a oslovljavaju se i sa šejkh, da bi se ukazalo poštovanje i ugled koji uživaju među ljudima. Velika je šteta što se i na našim podnebljima ne vodi računa o porodičnom stablu, s obzirom na povijesna previranja, miješanja, odlaske i dolaske postoji realna mogućnost da i među našim muslimanima postoje takvi ljudi ali, to se napamet ne može tvrditi. Rodoslovno stablo je nešto čemu se među muslimanima na bliskom istoku pridaje pažnja i o čemu se vodi računa, tako da zahvaljujući toj činjenici i nakon XIV stoljeća ljudi tačno znaju svoje porijeklo ukoliko se veže za najbolje stvorenje Božije, Muhammeda s.a.v.a. 

Pitanje:

Ima li u Kur'anu ajet o kamenovanju (ajetu redžm)?

Odgovor: U vezi ajetu-redžma u značenju kamenovanja, takvog ajeta nema u Kur'anu, a što se tiče kazne koja se spominje to je bičevanje bludnika i bludnice, ukoliko se mislilo na tu vrstu kazne. 

Pitanje:

Selam Alejkum postovana redakcijo!

Imam jedno, mozda, neobicno pitanje i izvinjavam se ako cu ovim pitanjem stvoriti konfuziju!
U predavanju Allame Tabatabaija r.a. "Stepenovi duhovnog putovanja" citamo da covjek zaduzen za otvaranje najvecih gnostickih tajni (velova) je Imam Husein a.s.! Ovo se moze dokazati i sledeci kur'ansku logiku halifata odnosno Allahovih predstavnika koje On sam bira i koji saglasno gnostickim shvatanjima predstavlaju 'kutb' odnosno pol!
Medjutim u knjigama historije islamske filozofije, pa i ove koju Henry Corben pise, ucimo da jedan od najvecih arifa (gnostika) islamske historije, nazvanim jos i ocem irfana, je Muhjiddin Ibn Arabi, covjek koji, bar po pisanju historije, nije bio u dodiru sa skolama Ehlibejta. Nadalje, u vasem sajtu se takodje navodi da je i Hz. Mevlana bio sunnita!
Gore navedeni ljudi su iznosili velike gnosticke istine i po njihovim delima se moze zakljuciti da su posjedovali prakticno poznavanje islamskog irfanijeta. Neki ih nazivaju i teoreticarima irfanijeta ili "emiconalnim" arifima!
Dali je moguce da covjek moze se upoznati sa svijetom irfanijeta a da nejma direktnog utjecaja Ehlibejtske skole (skole imamata)? Ukoliko da, onda do kojeg stepena ili na koji nacin. Znamo da se ne moze doci do nekog znanja o skrivenom ukoliko nema vodjstva bezgresnog Velijullaha!   
Nadalje kod predavanja Allame Tabatabaija citamo da cak i neke budisticke vjere govore o nekim islamskim istinama pri tome navodeci knjigu Upanisade.

Selam

odgovor:

Uz selame i želje za uspjeh Prvo – Allamine riječi da je hazreti Husejn posrednik za otklanjanje prepreka koje se nalaze na putu sejri suluka ka Allahu dž.š. jesu ustvari iz sadržaja jednog hadisa. Znamo činjenicu da Kur’an časni čovjekovu uputu vidi jedino i jedino u Božijem raspolaganju Zaista ti nećeš uputiti koga ti hoćeš već, Allah upućuje koga hoće, a usljed toga što se zakon o spuštanju blagodati i stizanju do istih kojeg je Uzvišeni Gospodar ustanovio odvija posredstvom robova Božijih koje je On postavio da u tom procesu budu posrednici, pa između ostalog na temelju toga zakon da bi ljudi bili upućeni Allah šalje Svoje poslanike. Hazreti imam Husejn s obzirom na dimenziju požrtvovanja i ulaganja na putu Božijem a sve samo u cilju zaštite vjere koju je njegov djed Muhammed s.a.v.a. bio utemeljio, on kao što je poznato u tu svrhu žrtvuje živote svojih najbližih potomaka, rodbine, prijatelja i sopstveni život. Uzvišeni Gospodar na temelju zakona o Svojoj Dobroti i odgovaranju na poklone kao što je bio ovaj upućen od Husejna u vezi sa čim kaže: Allah je velikom nagradom borcima dao prednost nad onima koji se ne bore, (Nisa, 95) Učinivši ga mjestom manifestiranja Svoje milosti i medijatorom posredstvom kojeg irfanske i tevhidske zbilje i tajne stižu do robova Božijih. Husejn je sredstvo otkrivanja tehvidskih tajni i otklanjanja prepreka na putu dobrih robova Božijih. Drugo – Ko je taj što može stići do tajni Božijih? Saobrazno Kur'anu časnom to je onaj čovjek koji je iskreno i istinski namjerio ići pravim putem i slijediti one koji se na njemu nalaze Uputi nas na pravi put, put onih kojima si blagodat dao, a ne onih na koje Si Se rasrdio i koji su zalutali, dakle, krajnje ozbiljno mora slijediti put onih kojima je blagodat data, a ne put onih koji su zalutali ili na koje je Uzvišeni srdit. A kada već tražimo da budemo upućeni putem onih kojima je Allah blagodati dao, u tom slučaju nas Kur'an poučava ko su zapravo ti ljudi: Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku bit će s onima kojima je Allah blagodat dao od vjerovjesnika, iskrenih, šehida, i dobrih ljudi. A kako su oni divni drugovi! (Nisa, 69) Međutim, ukoliko čovjek koji zbilja ima iskrenu namjeru biti s takvim ljudima, ali pogriješi u njihovom vanjskom primjeru, tj. oličenju, u tom slučaju Božije je pravilo: Allah zaista neće uskratiti nagradu dobročiniteljima, (Tevba, 120) pa makar to bila uputa na pravi put u posljednjim trenucima života kada će mu ukazati na primjer i upoznati ga sa pravim ljudima koji su nabrojani u 69. ajetu sure Nisa. U skladu sa ovim nema smetnje u tome da iskreni ljudi iz neznanja pogriješe u vezi sa tim ko je Allahov velijj, ali ih na kraju Allah upućuje, jer im je želja da zbilja stignu do pravog puta i samo im je istina važna. Treće – Odgovor na pitanje kako to da neki od budista ili pripadnika drugi vjera stižu do duhovnih zbilja, postao je jasan iz drugog poglavlja našeg odgovora, jer podrazumjeva se da je vjerovanje ustvari fitret od Boga dat. Usljed toga ukoliko neko ne bude imao doticaja s pravom vjerom ali mu fitret bude zdrav i očuvan i ne bude bio protivnik istini obuhvatit će ga široka milost Božija i na taj će način stići do istine.

 U ime Allaha Uzvišenog Uz iskrene selame i želje za veće uspjehe za uvaženog gospodina U odgovoru na vaše pitanje trebamo ukratko objasniti nekoliko činjenica. Prvo – Din, tj. vjera jeste zbir misli, morala i djela koji su uspostavljeni na temeljima fitreta i zakonima stvaranja a usmjereni su u pravcu obezbjeđenja zbiljnih koristi za čovjeka kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Sasvim je prirodno da din oformljava vrstu svjetonazora za čovjeka a ideologija je jedan dio toga svjetonazora na kojem se temelji. Drugo – Kultura, je veoma komplikovani pojam koji podlježe različitim komentarima, što ide do mjere da je do sada registrirano 530 definicija za pojam kulture, tj. svako je sa posebnog aspekta branio pojam kulture ili ga je pak pokvario. Mi kao vjernici, muslimani moramo kulturu (u značenju koje ima vrijednost) crpiti upravo iz zbira islamskih misli, morala i djela i da nam uopće ne bude važno šta kaže zapadna ili istočna kultura. Mi prije nego li budemo zapadni, istočni, iranci ili turci, bijelci ili crnci, moramo biti muslimani. Dakle neophodno je da svoj identitet, ponašanje i moral crpimo iz islama. Vi ne smijete nasjesti na neke bombastične izraze. Iran i iranska kultura ukoliko su odvojeni od islama nemaju ni najmanje vrijednosti, pa makar imali i desetke hiljada godina dugu tradiciju i civilizaciju. Isto ovo pravilo znači za kulturu bilo koje zemlje, države ili kulture. Treće – Kur’an i povratak stvarnom sunetu poslanikovom predstavljaju jedini spas za umet islama. Mješanje nacionalnih tradicija sa tradicijom islama jeste izdaja islama i islamske tradicije. Svaka vrijednost i tradicija koja ima udjela u oživljavanju moralne ličnosti i čovječnih osobenosti, kulturne nezavisnosti (u ispravnom konotacijama) uživa ugled i poštovanje od strane islama. Traganje za znanjem, pravdom, jačanje privrede, politički napredak, vojni uspjesi, ekonomska ostvarenja, društveni napredak u korist čovječanstva, društvena pravda, životni komfort jesu stvari koje vjera uvažava i poštuje. U principu vjera je došla da bi obezbjedila čovjeku i dunjalučku i ahiretsku sreću. Međutim, ukoliko upravo ovo znanje koje je sveto padne u čeljusti strasti te kao takvo koristeći oružja za masovno uništavanje počne ubijati druge ljude, u tome slučaju ovo zatočeno znanje nije sveto. Zato što je u ropstvu, i stoji strastima na usluzi, i protiv je moralnih vrijednosti. Naprimjer, civilizacija i život u urbanim sredinama ukoliko ima značenje gubljenja ljudskog dostojanstva i kršenja Božijih zakona nema nikakve vrijednosti, šta- više upereno je protiv vrijednosti. Usljed toga Časni Kur’an kada govori u vezi velikih civilizacija koje su propale, tj. bile uništene kaznom zbog zabludjelosti naziva ih selima da bi na taj način ukazao da su mrtva. Međutim mjesta u kojima postoji moral, i zdrava misao naziva gradovima, pa tako na jednom mjestu kaže:  a koliko smo sela uništili, a misli se na ogromne naseobine, gradove, utvrđenja u kojima su živjeli “civilizirani” ali prazni ljudi, bez vjere u Boga i bez ikakvih uzvišenih zakona i kodeksa već im je život bio utemeljen na strastima i zabludi; dok na drugom mjestu kaže: i s kraja grada žurno dođe čovjek, na mjestu gdje je riječ bila o jednom malehnom selu, ali u kojem je bilo ljudi koji su bili “ljudi” tj. živjeli su na principu vječnih Božijih zakona i čije su vrijednosti zbilja bile vrijedne sa aspekta i stanovišta s kojeg Allah daje vrijednost stvarima. Dakle naš identitet je islam, naša kultura je islam, i to je to, tu se nema šta dodati ili oduzeti, prosto i jednostavno. Četvrto – Imam Homeini rahmetullahi alejh, upravo misli na islamski identitet, zato je i rekao: mene historija ne zanima, tj. moj identitet je vjerski identitet, i ukoliko povijest kada sam ja u pitanju presudi protiv mene, to me nimalo ne brine, niti takvom sudu pridajem kakve važnosti. Ono što je važno jeste sud i ocjena Allaha dž.š. i Njegovog poslanika s.a.v.a. Peto – Moj vam je savjet da za “kiblu” svoga života uzmete Kur’an časni, a ne Iran. Jer Kur’an je taj koji nam daje identitet i slobodu. Sunet Božijeg poslanika nam daje kulturu i vrijedni moral. Dakako, svaka je država koja u svom programu provodi islamske principe, kur’anske zakone i poslanički i ehli-bejstki moral cjenjena i voljena, bez obzira na kojoj strani svijeta da se nalazi. Upravo na osnovu ove činjenice je Sejid Džemaluddin Husejni koji je utemeljio islamski pokret i vjersko ujedinjenje nekada za sebe govorio da je Husejni, nekada da je Afgani a nekada Asad Abadi. On se kretao za islamom i islamskim a ne nacionalnim identitetom. Šesto – Kura’nska je naredba da ukoliko neko ne bude mogao u svome mjestu provoditi vjeru i ako se nađe sa svojom porodicom na nišanu napada nevjerske kulture, u tom slučaju mora učiniti hidžru, tj. iseljenje u mjesto ili državu u kojoj će moći obavljati ono što vjera od njega zahtjeva tako da može sasvim normalno upoznati svoju čeljad sa islamskom kulturom i odgajiti ih na temeljima iste. I na tom putu mora biti svjestan činjenice da će ga Bog pomoći i da se ne smije plašiti problema i teškoća, jer sva je snaga i moć u vlasti Božijoj, a On će ga pomoći. Sedmo – Na kraju savjetujem vas, da upravo na našem webu potražite knjigu Karakteristike islama, kako biste mogli uvidjeti razliku između svjetonazora i ideologije, a svakako Allah upućuje i On je Taj koji pomaže. Da vas Allah zaštiti i uputi Svojom posebnom uputom! Selam.

Pitanje: Pročitao sam na vašoj stranici tekst o muzici pa pitam "Zar muzika nije zabranjena islamom?

Odgovor: U ime Allaha Uzvišenog Kada je riječ o zabranjenosti pjevanja i muzike koja je prateći i upotpunjujući element ove radnje, ne postoji nekih problema niti pak razilaženja. Problematično je određivanje toga šta spada u to što je zabranjeno. Da li je svaki lijep glas pjesma (ar. gina')? Jasno je da nije tako, usljed proste činjenice što u hadisima nailazimo na poticaje da se Kur'an i ezan uče lijepim glasom. Da li je, pak svaki glas koji treperi pjesma? Ni to nije potvrđeno. Ono do čega se može doći iz skupa stavova rečenih od strane islamskih pravnika u vezi sa ovom temom jeste činjenica da pjesma jesu glasovi kojima se želi postići zabavna atmosfera, veselje, igra što na kraju rezultira činjenjem grijeha. Drugim riječima, u pjevanje pjesama spadaju glasovi koji odgovaraju skupovima razvrata, nemorala kojima prisustvuju griješne, nemoralne i zavedene osobe. Jasnije rečeno, za onaj se glas kaže da je pjesma koji potiče strasti (prvi uvjet) i u čijoj atmosferi čovjek osjeti da ukoliko bi bilo alkohola i tjelesnog razvarata da bi odgovaralo i upotpunilo nastalu atmosferu, tj. osjeti se potreba za grijesima (drugi uvjet). Treba obratiti pažnju na činjenicu da je nekada jedna glasovna izvedba sama zabavna i razvratna, a pored toga i sami tekst koji je sadržan u pjesmi je razvratan i nemoralan. Međutim, ima prilika kada je samo prateći dio muzičke naravi, dok je sadržaj sam po sebi vrijedan, naprimjer ilahije i kaside ili čak ajeti i dove koji se na takav način izvode da odgovara skupovima zabave i nemorala. U oba slučaja ton, tj. muzika, dakle bez obzira na sadržaj je haram. (obratiti pažnju) Dakle glas u principu možemo podijeliti na onaj koji je haram a koji ima dvije karakteristike: izvodi se striktno radi toga da bi se postigla zabavna, nemoralna atmosfera; i prisutni ili slušaoci slušajući glas, tj. muziku (sa sadržajem ili bez njega) bivaju poticani na grijeh, i drugi glas koji je lijep ali nije haram jer nema u sebi dvije rečene karakteristike, naprimjer melodično učenje Kur'ana ili ezana. Što se tiče teksta koji se koristi u pjesmi i on može biti podjeljen na istiniti tekst ali koji govori o vrijednostima, duhovnostima, Allahu, poslaniku, islamu. Ovo se zaključuje iz hadisa u kojem Poslanik s.a.v.a. kaže: Zaista u nekim pjesmama postoji mudrost. Ove je riječi rekao u vezi sa rimovanim pjesmama onog doba koje su bile sročene da hvale islam, Boga i ostale vrijednosti. Druga vrsta poetičnih tekstova temelji se na fantazmama, pokvarenoj mašti, strastima na koje se odnose zabrane u hadisima. Jedan je događaj vezan za poslanikovo vrijeme kada su mušrici optuživali da je Kur'an ustvari poezija, međutim, stiže objava ajeta: Mi poslanika nismo pjesmi učili, jer njemu pjesništvo ne priliči. Ovo je samo pouka - Kur’an jasni. (Jasin, 69) Postaje jasno da nema argumenta za zabranu melodija, zvukova i tekstova koji su svojstveni bojnim poljima, sportu i slično tome ali koji su u okvirima moralnih principa. Filozofija zabrane slušanja pjesama i muzike Iz dva osnovna uvjeta koji muziku i pjesmu čine zabranjenom postaje donekle jasan razlog njihove zabranjenosti. Ukratko negativni efekti koje muzika i pjesma za sobom povlači sagledani su u: a) poticanju na nemoral. Praksa je dokazala, a ona je najbolji svjedok i dokaz, da veoma veliki broj moralnih, dobrih, bogobojaznih ljudi nakon toga što počnu prakticirati slušanje i izvođenje pjesama i muzike gube svoje pozitivne osobenosti a nasuprot tome orijentiraju se strastima, užicima, nemoralu, licemjerju, gubljenju (ubijanju) vremena, zaluđivanju razuma. Skupovi muzike i pjesme uglavnom su centri nemorala, bezobrazluka, slobodnog ponašanja, putenosti. Svjedoci smo šta se sve dešava u naše vrijeme u širokom asortimanu i lokaliteta bilo masmedijalnih bilo “kulturnih” kao i povoda za organiziranje svakojakih manifestacija napredne, kulturne, multizaluđene omladine koja se pomoću muzike i pjesme vodi direktno u dehumanizaciju, a da ona toga nije svjesna, dočim kada dođe vrijeme da omladina sazri, da mora naći posao, da mora organizirati porodicu, da mora održavati porodicu, voditi državu i obavljati veliki broj drugih društvenih djelatnosti vidjet će da joj nije ni do čega jer ništa nije zabavno kao slušanje muzike, pijuckanje ljutih napitaka i prepuštanje strastima, dok s druge strane, učenje, moral, principi, dobročinstvo, pomaganje drugima i ostalo jesu vrijednosti koje su bile vrijedne za naše zaglupljene pretke, dok mi moderni moramo biti moderni ili ništa od uključivanja u moderne globalne tokove u kojima je masa iz kategorije čovjek-roba, čovjek-stvar, čovjek-sredstvo, a samo pojedinci koji imaju i dara i para da vode takve onečovjekujuće projekte spadaju u kategoriju homoduplexa-globalnog-vođe. Pregledanjem rivajeta koji govore o muzici i pjesmi saznajemo da rezultati koji proizlaze iz ove dvije moralne pošasti su poražavajući, naime ovakvi skupovi u čovjeku bez obzira je li mlad ili star, muško ili žensko, vjernik ili nevjernik uništavaju stid, raspaljuju strasti i požudu, odgajaju licemjerje. A licemjerje ustvari jeste stanje u kojem je čovjek orjentiran grijehu i razvratu a udaljen od svjesti o Bogu i ostalim vrijednostima koji čovjeka čine čovjekom. Uostalom, upravo je ova činjenica razlog zbog kojeg je u hadisima rečeno da meleki ne ulaze u prostoriju u kojoj se pjeva i svira, usljed toga što su meleki čista bića i ona ne zalaze tamo gdje na počasnom mjestu sjedi šejtan i gdje je šejtanski kodeks ponašanja objeručke prigrljen. (ova informacija tangira vjernike, dok ostalima nema nikakvog značaja) b) zapostavljanju sjećanja na Allaha. Zabava je atmosfera izvanredna za zaboravljanje Allaha Uzvišenog, jer u toj atmosferi čovjekov um biva pomućen, strast kola tijelom, šejtan udara svoj ritam u damarima uma i rezultat je nečisto bijedan. U hadisu je rečeno da svaka stvar koja rezultira gafletom, tj. zanemarivanjem sjećanja na Allaha, jeste hazard. Što nam jasno ukazuje na kvalitet “modernih, kulturnih” manifestacija slobodoumne rijeke današnjih raspjevanih ljudi. c) pogubnim posljedicama na nervnoj bazi. Muzika, pjevaljke i slične zabave veoma su moćno sredstvo kada je u pitanju uništavanje, devijantnost i propadanje čovjekovog nervnog sistema. Asortiman uništavanja nervnog sistema je širok. Nekada je to moguće oralno postići, tj. pijenjem alkohola. Nekada nazalno, tj. udisanjem heroina, ili pak mirisanjem ljepila. Nekada injekcijama kao što je ubrizgavanje morfija, nekada pak slušanjem muzike. Posljedice i efekti koje muzika izaziva su neporecive. Postoji razvijen cijeli kompleks naučnih programa čiji predmet je proučavanje utjecaja koje muzika i različiti taktovi i tempo imaju na nervni sistem. Zašto su u prošlosti prilikom okršaja obavezan sastav bili bubnjevi i trube, zato što posebnim bojevnicama i jurišnicama borcima podižu moral. Zašto se u zatvorima sa posebnom klijentelom između ostalog emitira užasna muzika, da bi se slomila njihova volja i da bi se postiglo prevaspitavanje. Novi tipovi muzike imaju strašne posljedice na nerve koje idu do granica gdje mladi ljudi postaju fatalni za sebe i okolinu. Cijeli tim stručnjaka koji se širom planete Zemlje bavi proučavanjima utjecaja muzike najbolji je pokazatelj koliko je ona stvarno utjecajna na naše nerve. Neka muzika ima brži a neka sporiji efekt, ali u svakom slučaju efekat postoji. Imajući u vidu filozofiju stvaranja koja se ogleda u stizanju do spoznaje Uzvišenog Allaha, postaje jasno da svaka stvar koja stoji na putu spoznaje mora biti odstranjena iz korijena jer u suprotnom ništa od spoznaje, tj. ništa od toga da će čovjek postati čovjek. Jer jasno je da nas koji spadamo u vrstu homo-sapiens ne čini čovjekom ruka, noga, kosa, oko i ostali organi, niti glas i stas, već mi smo ljudi jer imamo intelekt koji nije dat da bi bio uništen već da bi bio odskočna daska za razvoj osnovnih moralnih i duhovnih vrijednosti. d) evidentno je da je muzika sredstvo za ispunjavanje megalomanskih interesa jedne skupine ljudi koji ne žele obrazovane, moralne, iskrene, vjerne, čedne, dobronamjerne, mudre ljude. Svjetski megalomani i globo-posjednici (bez obzira o kojoj vrsti da je riječ, tj. može biti teritorijalna, tržišna, emocionalna, moralna, politička, naučna) nikada nisu voljeli budnost kod ljudi, posebno kod mladeži i ne samo da ne vole oni se toga groze, upravo zbog toga jedan od programa iz sasvim logično širokog asortimana održavanja u stanju umne obamrlosti i regresivne moralne evolucije jeste potapanje društva u neobavještenost i nesvjesnost kao i natucanje novih “vrijednosti” kroz zabavu, orgije, nemoral, kult-filmove, muziku, sapunice itd. Naprimjer, droga nema samo aspekt trgovine, tj. šverca, to je jedan moćan politički adut. Pogledajte našu zemlju, ona nije na obali, nije usamljena, već okružena je zemljama-komšijama, međutim iznenada BiH postaje raskršćem trgovaca drogom, otkud to. Da li je teleportacija u pitanju pa droga nesmetano dolazi do nas pa se kasnije kao ono plasira na tržište Europe, ili pak smišljenim političkim zatvaranjima očiju na određenim graničnim prelazima droga dolazi do naših mladih, koji trenutno žive u neizvjesnoti cupkajući u kafićima, diskaćima i ostalim pohodištima zabave gdje bez droge jednostavno nije veselo, a najveselije postaje kada oni koji nemaju novca jer ne rade postanu ovisnici, kada oni postanu široko prisutni i kada se osjeti potreba za još jednom skupinom bjelosvjetskih eksperata za pomaganje onima koji su ugroženi još jednom modernom zarazom. U vezi sa instrumentima stav je isti, naime ukoliko su napravljeni da budu pomoć za stvaranje nemoralne atmosfere i kao drugo ukoliko dovedu do toga da čovjek koji prisustvuje toj atmosferi poželi da čini grijehe (konzumiranje opojnih sredstava, razvrat...) u tom su slučaju haram, tj. strogo zabranjeni. Nekoliko hadisa Poslanik s.a.v.a.: Zaista me Allah Uzvišeni učinio poslanikom iz milosti prema svjetovima, i ja ću iskorijeniti instrumente, frule i džahilijetske stvari. Poslanik s.a.v.a.: Dva su glasa prokleta i na Dunjaluku i na Ahiretu: pjesma u obilju i kukanje u nesreći. Imam Sadik: Pjevanje spada u ono za šta je Allah obećao vatru, u svojim riječima: Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući s Allahova puta zavodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna. Poslanik s.a.v.a.: Pjevanje je magija bluda. Imam Sadik: Pjevanje za sobom ostavlja licemjerje.

Objasniti ukratko poruke sure Mulk.

Namjera ove sure jeste jasno ukazivanje na općenitost gospodstva Božijega na nivou cjelokupnog Univerzuma. Što je ujedno i odgovor na svaki drugačiji način vjerovanja i objašnjavanja kada je u pitanju Božija vlast. Upravo iz tog razloga u ovoj suri spomenut je veliki broj blagodati Božijih u pogledu stvaranja i upravljanja, usljed toga što spominjanje tih blagodati predstavlja dokaz općenitog Gospodstva Allahovog dž.š. Što za sobom u jednom preciznom presijeku povlači prisustvo novih na prvi pogled nerečenih dimenzija Njegovog upravljanja stvorenim svijetom (rububijjet = nubuvet = proživljenje) Ukratko sadržaj ove sure svodi se na dvije činjenice: prva, poziv na prihvatanje jedinosti Njegova Gospodstva, druga, poziv na vjerovanje u proživljenje.

Šta znači smrt, da li je ona iz “zone” nepostojanja, ako je tako kako to da se može stvoriti da postoji nešto što treba da ne postoji?

Nećeš vidjeti u stvaranju Milostivog disharmonije.

Mada materijalni svijet u svojoj biti predstavlja trenje, sukobe, kontrarnosti i sl. ipak s obzirom na činjenicu da su svi ti suprotni pokreti i kočenja produkt jednog uzroka tj. Boga koji ih je lančano povezao, i koji je stvoreno stvorio s određenim ciljem, koji se postiže upravo povezivanjem različitosti koje smo spomenuli. Znači da su te činjenice sve, baš sve usmjerene ka jednom univerzalnom cilju Univerzuma. Slično jezičcima tasova vage, čija korist se upravo ogleda u njihovom suprotnom kretanju bez koje trgovac ne bi mogao izvagati svoju robu. Saopćenje nećeš vidjeti općenite je naravi i obraća se svakom ko ima moć gledanja (dakle nije oslovljen Poslanik), a dodavanjem riječi stvaranje na riječ Milostivi, ukazuje na činjenicu da je cilj stvaranja opća milost Božija. Riječ tefawut upotrebljena je neodređena u negirajućem kontekstu, tako da nam prenosi sljedeću poruku: u cijelom Univerzumu nećeš vidjeti neharmoničnosti.

Odgovor:

Odbija se sumnja koja bi se mogla javiti u čovjeku, a koja je utemeljena na nevjerovatnosti da se nešto dogodi. Bog do ovog ajeta spominje da je Gospodar, nije spomenuo da je Gospodar koji zna. A pošto čovjek svemu sudi po svojoj mjeri i misli da kao što ima ljudi gospodara koji ne znaju šta imaju, tako može biti da i Bog ne zna baš sve što se radi ili u najmanju ruku ne zna ono što je urađeno s kakvim je nijetom urađeno. Tako da se s nevjericom pita kako li će Bog to učiniti? Zato Allah dž.š. daje do znanja da ne samo da je apsolutni Rab već je i apsolutni sveznadar. A riječi kojima je ajet odagnao ovu sumnju: bilo da tiho govorite bilo glasno, to je za Boga isto, jer On zna namjere svjedoče da se pored govora misli i na skrivena i javna djela, a tajni i glasni govor je spomenut u ajetu usljed toga što najbolje iznosi značenje skrivenosti i javnosti. (Za tajno obavljanje jednog djela moramo pronaći skriveno ili usamljeno mjesto i da utrošimo energiju, dok govor s lahkoćom možemo sakriti ili objelodaniti, dovoljno je glasno ga reći ili pak šapnuti ga nekome na uho.)

Šta to znači da je Bog zemlju ukrotio?

8. Napišite značenje (ne prijevod) sljedećeg ajeta (kako je to Allame objasnio):

9. Ko izgovara sintagmu na kraju devetog ajeta sure mulk: zaista ste vi u velikoj zabludi?

a.       meleki

Šta terminološki označava pojam ahlak? Koje je njegovo ustaljeno značenje u nauci, šta se u nauci podrazumijeva pod ovim pojmom?