Na vaša pitanja odgovara

Profesor Akbar Eydi

 

Esselamu alejkum!
Zbog smiraja moga srca i nastojanja da postupam ispravno i pravedno, molim vas za odgovor na moje pitanje koje slijedi. Prije pitanja dat ću kratki uvod. Ja sam udata i zaposlena žena. Dakle putem svoga rada ostvarujem određenu novčanu naknadu. Moj muž neradi i trenutno nije u situaciji da sa finansijske strane ispunjava dužnosti vezane za stan, račune i hranu. Zahvalna sam Allahu dž.š. sto nam je omogućio da i putem moga rada imamo finansije kojim rješavamo osnovne životne potrebe. Dakle brinem potpuno o domaćinstvu i svim troškovima koji proizilaze u jednom domaćinstvu. Tješim ga i nikada mu ne prigovaram sto trenutno ne radi. Moj problem je sto moj muž insistira na tome da ja od njega tražim odobrenje kada je u pitanju trošenje novca, pa makar to bile i najbanalnije stvari npr. odlučila sam sebi kupiti nešto ili čak namirnice na pijaci. Molim vas kakvo je moje pravo u ovom slučaju? Napominjem da se ne rasipam, već maksimalno brinem o domaćinstvu, muževim i rodbinskim potrebama. Ima li moj muž pravo kontrolisati moju zaradu i tražiti da ga pitam mogu li potrošiti nešto od tog novca? Uz zahvalu, molim Allaha plemenitog da i mene i vas obraduje svakim hajrom i na ovom i na onom svijetu. Amin!
 

ODGOVOR:
Bismillah
U skladu sa izričitim Kur'anskim tekstom, imetak  žena  je njihovom privatno vlasništvo i niko, pa ni muž nema pravo  ni na koji način da je spriječi kako god ona želi sa svojim imetkom raspolagati. Dakle Vaš muž ni šeriatski ni zakonski ni moralno nema takvo pravo  da vam kaže na koji ćete način raspolagati ili da od Vas zahtjeva da tražite dozvolu kako ćete trošiti svoj imetak, kao što i vi nemate potrebe od njega dozvolu da tražite.

Međutim, gledajući sa drugog aspekta moramo zahvaliti Allahu zbog postojanja tako požrtvovane i vjerne žene  koja pazi i o materijalnim i o vjerskim i o životnim stvarima, kao što također vodi brigu o svom mužu i o svojoj porodici.

Da  Vam Allah  pomogne i da učini da u islamskom društvu bude što više osoba   kao što ste Vi.

Što se tiče Vašeg muža, on ispravnim postupkom treba pokazati zahvalnost Allahu što mu je dao mogućnost da ima tako dobru, vjernu, požrtvovanu i milostivu suprugu. Ukoliko bude zahvalan, Kur'an u  suri Ibrahim 7 ajet kaže:
?"Ako budete zahvalni, mi ćemo vam uvećati, ukoliko poreknete, zaista je Moja kazna žestoka."

Što ste tiče Vas poštovana  sestro, sa aspekta islamskog morala potrudite se da uvijek steknete zadovoljstvo svoga muža, jer Poslanik je rekao, na Sudnjem danu, nakon vjerovanja u Boga i Poslanika, na vagi djela ništa neće biti teže od dobrog ahlaka- morala.Na drugom mjestu također, u odgovoru na pitanje ko je najomiljeniji čovjek kod Boga, kaže:  "To je onaj  koji je najviše koristan ljudima".

 Bez dvojbe je jasno  da se pod ovim riječima koristan ljudima ne misli samo na materijalne koristi, već i na duhovne i moralne. Upravo zbog toga Vi koji ste do te mjere milostivi i požrtvovani i koji imate želju da Allah bude zadovoljan s Vama, potrudite se  da jezgro porodice upravo na onakav  način kako volite da s tim Bog bude zadovoljan, održite  toplim i punim ljubavi.

I od Boga tražim pomoć za Vas.
Akbar Eydi
 

Pitanje:

Selamun alejkum. Zbog čega se nigdje barem u nama dostupnim islamskim djelima ne spominju Poslanici i Knjige dostavljene velikim kulturama i civilizacijama poput kineske i indijske. Božiji poslanici i velike Objave spomenute u Kur'anu pretežno se bave Jevrejima te se stiče utisak, iako se govori o univerzalnosti islama, da je on nekako \"ograničen\" na područja Jugozapadne Azije. Naravno, općepoznata je činjenica da su svi narodi imali poslanika međutim veoma je neobično da se toliko pažnje posvećuje malobrojnom jevrejskom narodu dok niko ne pominje milione ljudi na Indijskom potkontinentu i Dalekom istoku. Kinezi broje 4642. god., a Indijci čak 5107. i u vrijeme Božijeg Poslanika već su imali uveliko izgrađene civilizacije i kulturu na zavidnom nivou. Međutim, niko ne pominje bilo kakvo izaslanstvo od Muhammeda a.s. upućeno ovim narodim s ciljem pozivanja u islam. Nadalje, šta je sa narodima srednje i Južne Amerike, Majama, Astecima i Inkama?
Također niko ne spominje ni Zaratustru iako njihove svete knjige nagovještavaju dolazak Muhammeda a.s.. Upitao bih Vas i nešto vezano za šiijsko vjerovanje u niz bezgriješnih imama. Veoma je neobično da nijedan od imama pa  ni hz. Alija kao nosilac institucije imameta nije spomenut po imenu u Kur'anu, a spomenuto je 25 Poslanika za koje šiije vjeruju da su na nižem stepenu kod Allaha od njih kako navodi imam Homeini u svome djelu \"Islamska vlast\". Zamolio bih Vas da mi odgovorite ako ste u mogućnosti zbog čega je to tako. S poštovanjem.   

 

Odgovor:

Uz selame poštovani gospodine; Vaše pismo sadržava nekoliko pitanja na koja ćemo odgovoriti u sažetom obliku, ukoliko bude bilo kakvih nejasnoća ili novih pitanja mi smo vam na raspolaganju.

A-    U vezi sa pitanjem zašto u Kur’anu nije spomenuta neka druga civilizacija ili neki drugi poslanik.

Moramo kazati da Kur’an nije knjiga povijesti u isto vrijema kada nam ukazuje na neke povjesne događaje i trenutke, također, nije knjiga filozofije iako sadržava u sebi osnovne filozofske principe, niti je knjiga pripovjetki iako sadrži najljepša kazivanja. Kur’an nam sam govori: O tim gradovima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. (Earaf, 101) I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali. (Taha, 99) I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. (Mu'min, 78)

Postavlja se pitanje zašto se neke stvari u Kur'anu ne spominju? Odgovor nalazimo u suri Hud u 120. ajetu: I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. Dakle ono od povijesnih događaja čije spominjanje igra ulogu u učvršćavanju vjere, morala i misli, to se spominje, ali ne više od toga. Drugim riječima, ono što predstavlja objašnjenje Božijeg zakona, i ono što ima vrijednost upute te povećava čovjekovu moć razumjevanja i sagledavanja to se i spominje, više od toga nije potrebno, jer Kur'an nije knjiga povjesti, već knjiga razuma i misli. Usljed toga vidimo da čak i oni događaji koji se spominju u njima se ne usredsređuje na detalje, osim u slučaju da je riječ o detaljima koji na neki način imaju ulogu u uputi mišljenja i društvenog morala.

 B-     što se tiče toga da se u Kur'anu više bavilo Jevrejima.

 Ukoliko se ajetima koji govore o narodima kao što su Jevreji, hrišćani ili bilo koji drugi, posveti potrebna pažnja doći ćemo do zaključka da u njima zapravo predmet spominjanja uopće nisu imena tih naroda ili pak pojedinci, već ono zbog čega se spominju jesu atributi, običaji, tradicije. Naprimjer, u suri Maide od 77-86. ajeta konkretno se spominju Jevreji, hrišćani i muslimani, ali razlog spominjanja su osobine, pa se kaže: O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, tj. nemojte ići iz krajnosti u krajnost. Tačno da se ova poruka odnosi na sljedbnike Knjige, tj. Ehli-kitabije, ali riječ je o univerzalnom obraćanju upućenom svim ljudima, uključujući i muslimane i nemuslimane, vjernike i nevjernike, jer jedina stvar koja se može kazati jeste istina. Ukoliko je jedna skupina ljudi prokleta jezikom Isa, a.s, ili Davuda, a.s., to su oni koji su odabrali put nevjerstva. Riječ kjafir, nastala je od kefere koja znači pokrivanje, drugim riječima, odnosi se na one koji znaju istinu, ali usljed nekih nefsanskih razloga i slijeđenja strasti prekrivaju je te na taj način poriču i istinu. Ovo djelo zapravao je atribut, svaki čovjek iz bilo kojeg naroda da ga bude imao, na njega se odnosi kritika Kur'ana i čovjekovog fitreta.

 C-  što se tiče utiska o ograničenosti islama na područje jugozapadne Azije, iako je riječ o univerzalnoj vjeri.

 Ovo je nemoguće usljed toga što Kur’an naglašava svoju univerzalnost. Međutim, usljed činjenice da svaki pokret i poruka u svijetu materije prirodno mora biti postepena i procesualna, te mora poći sa određene tačke i postepeno kroz vrijeme i prostor kreće se ka udaljenijim tačkama. Čak ukoliko biste analizirali kretanje svjetlosti, najsuptilnije i trenutno najbrže materijalne pojave ustanovili biste proces i postepenost u njenom kretanju, upravo usljed toga sunčevoj je svjetlosti potrebno nekoliko minuta da stigne do zemljine površine. Pokret poslanika islama nije izuzetak od ovog pravila, s bilo koje tačke na svijetu da je počeo, bio bi obuhvaćen ovim pravilom. S druge strane s psihološke i sociološke tačke gledišta pravilo je da misaoni pokret jednog reformatora mora da počne od njemu najbližih ljudi. Dočim ovo pravilo je Kur’an objelodanio na dublji i principjelniji način, naglasivši da ovaj pokret polazi od nutrine samoga reformatora. Prvi korak pravde, slobodarstva i ljudskih prava počinje od unutarnjih duševnih i psihičkih kapaciteta reformatora: čuvajte sami sebe; neće vam nauditi onaj ko je zalutao kada ste upućeni, (Maide, 105) upravo na temelju ovog pravila poslanik i sa aspekta primanja objave i sa aspekta njenog prenošenja ljudima, i sa aspekta svoje misli i ideja, morala i ličnih djela mora biti bezgriješan i imun na svaki grijeh i posrnuće, ukoliko ne bi bio takav ne bi bio povodom naučnog i argumentiranog povjerenja i oslanjanja, jer ukoliko bi od njega bila dokazana samo jedna greška, upravo ona bi davala mogućnost javljanja greške diljem objašnjenja i učenja, a to znači potkopavanje cilja sagledanog kroz neophodnost slanja poslanika i objavljivanja knjiga.

Drugi stepen: Tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da zekjat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan. (Merjem, 55)

Treći stepen: I opominji rodbinu svoju najbližu. (Eš-Šu'ara, 214) Dakle, svoju rodbinu pozovi Bogu i da čine djela u skladu sa kur'anskim ajetima.

Četvrti stepen: A meni se ovaj Kur’an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. (En'am, 19) Također: Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, (Sebe, 28) Dakle, poslali smo te samo zarad toga da bi sve ljude spriječio od grijeha, kršenja pravila i zakona, i gaženja tuđih prava i da ih pozoveš ispravnom načinu razmišljanja, dobrom moralu i čovječnom ponašanju, i da sve ljude obraduješ da će imati dobru nagradu i na Ovom i Onom svijetu, kao i da opomeneš svakog prestupnika i inadžiju i kršitelje zakona. Saobrazno rečenom, misija poslanika islama je univerzalna, svjetskih razmjera i prostorno i vremenski, o čemu smo mi podrobno govorili u temi: Filozofija pečata poslanstva, što će uskoro ugledati svjetlost dana u našim sljedećim izdanjima.

 D-    Što se tiče neslanja izaslanika od strane Muhammeda ovim narodima. 

Nasuprot vašem mišljenju u ono vrijeme kada su na svijetu postojale dvije super sile Rimsko i Perzijsko carstvo, poslanik im je uputio svoje izaslanike sa porukom, pozvavši ih u islam. Također, slao je u današnju Etiopiju kao i na druga mjesta. U knjigama o životu i djelu poslanika islama govori se i o ovim izaslanicima njihovim imenima, imenima onih kojima su bili poslani kao i o sadržaju pisama. Siretu Ibn Hišam kao i druge povjesne knjige koje govore o životu poslanika, na precizan i jasan način govore o ovoj temi, pa možete se obratiti na te adrese.

 E-     Što se tiče vjerovanja šiija o bezgrješnim Imamima.

 Na početku kao što rekoh Kur’an časni nije knjiga povijesnih događaja, kako bi u njoj svaki povjesni detalj bio spomenut, Kur’an je dakle knjiga upute. Kada kažemo upute, mislimo na uputu u način razmišljanja, najbolji dokaz tome je u činjenici da nasuprot prethodnim poslanicima, poruka i mudžiza našeg Poslanika je jedno te isto, to je Kur’an časni. Dakle, upravo knjiga u kojoj je sadržana poruka ona predstavlja i mudžizu, tj. nadnaravno djelo Muhammedovo. Prethodni poslanici nisu bili takvi. Naprimjer, Musa, a.s., poruka mu je bila Tevrat, nadnaravno djelo štap, prsti koji su svjetljeli kao i druge. Isa, Mesih, a.s., poruka mu je bila Indžil, a nadnaravna djela oživljenje mrtvih, liječenje neizlječivih bolesti, kao i slijepih ljudi, stvaranje ptice od gline i davanje života istoj.

Čemu ova razlika?

Odgovor je jasan, usljed toga što su prethodne objave bile za jedno određeno vrijeme, a poruka je bila jačana mudžizama drugih poslanika. Međutim, Muhammed, s.a.v.a., je poslan cijelom čovječanstvu, s jedne strane, a i sam je pečat poslanstva s druge strane. Njegova mudžiza mora ostati, i biti ozbiljno prisutna među ljudima u svim vremenima a posebno u vrijeme napretka i naučnog i tehnološkog, u suprotnom njegova bi mudžiza bila povjesna činjenica i ništa više, a povjesna informacija nema moć upućivanja. Usljed toga ova nebeska Knjiga koja sadrži u sebi poruku s kojom je došao Poslanik, u isto vrijeme je i njegova mudžiza. Zato što je Kur’an knjiga koja upućuje čovjekovu misao, razum, ona nema potrebe da spominje veliki broj stvari. Zatim, ova Knjiga – upute i mudžize velikog poslanika islama – u 44 ajetu sure Nahl poslanika predstavlja komentatorom Kur’ana: A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje. U isto vrijeme s druge strane sve riječi poslanika Kur'an potvrđuje istinitim dajući im kredibilitet: On ne govori po hiru svome. (Nedžm, 3) Ništa od onoga što govori, nije iz njegovih prohtjeva, interesa, hirova, sve što govori, vahj je Božiji. Upravo na temelju ovoga svi hadis-kudsiji i hadisi u vezi miradža, u potpunosti su prihvaćeni od svih muslimana. Mi u vezi onoga što se dogodilo na miradžu u Kur’anu nemamo ništa, u Kur’anu se samo kaže da se miradž dogodio, i ništa više. Sve o miradžu što imamo to su govori Muhammedovi koji su u presudi objave Božije.

Sa druge strane Kur’an nam daje do znanja, da će nam Poslanik naređivati i zabranjivati neke stvari koje iz forme Kur’ana ne možemo shvatiti, zato se u 7. ajetu sure Hašr kaže: Ono što vam poslanik da (naredi) to uzmite, ono što vam zabrani toga se klonite, budite Boga svjesni, zaista Allah plahovito kažnjava. Ukoliko čovjek usporedi Kur’anske ajete jedne drugima i počne o njima razmišljati, može shvatiti:

A-    Kur’an je knjiga upute do kraja svijeta.

B-     Ova knjiga objašnjava sve čovjekove obaveze, i objasnila je sve puteve za stizanje do ovosvjetske i ahiretske sreće: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za svaku stvar. (Nahl, 89)

C-    Ova knjiga ima objašnjavača i komentatora. Riječ je o Poslaniku, s.a.v.a.

D-    Sve ono što je Poslanik, s.a.v.a., rekao to je vahj Božiji, pa makar to ne mogli dokučiti iz forme Kur’ana.

 U skladu sa spomenutim činjenicama, šiijsko vjerovanje u vezi sa imamima, njihov broj, zastupanje poslanika, kao i religiozni autoritet Ehli bejta, kada je u pitanju komentar Kur’ana i poslanikovih hadisa i njegova suneta, zatim vjerovanje u njihove duhovne stepene su zbilje preuzete iz Poslanikovih kazivanja. Ovo su činjenice koje se mogu naći u brojnim knjigama od eminentnih sunijskih učenjaka poput: Sahihul-Buhari, Muslim, Sunen Tirmizijev, Ebu Davudov Sunen, Tarihu-Dimiški Ibn Asakir, Tefsirud-Durul Mensur od Sujutija, Musnede Ahmed i u stotinama drugih hadiskih i povjesnih knjiga. Kao i sasvim normalno u knjigama šiijskih autoriteta.

 Napomena: Svakako nemamo namjeru reći da sve ono što je navedeno u hadiskim knjigama da je ispravno i tačno, ili sve ono što šiije tvrde pa makar to bio nepismen ili pristrastan i neuk čovjek da je to tačno. To niti tvrdimo niti prihvatamo. Usljed toga što veliki broj hadisa, čak i u relevantnim hadiskim knjigama i kod šiija i kod sunija nisu ispravni hadisi, već spadaju u izmišljene hadise koje su izmislili i poturili neprijatelji islama, što da je riječ o učenom neprijatelju koji to čini s namjerom ili neukom prijatelju koji to naivno prihvata. Upravno zbog ovog razloga postoje naučna grane koje se nazivaju Ilmur-Ridžal, Ilmud-Diraje, Ilmur-Rivajeh u kojima su islamski učenjaci predstavili standarde ispravnih i izmišljenih hadisa, kao i onih koji su slabi, nepoznati itd. Mi smo već na našem webu naveli mjerila prihvaćenosti hadisa, prihvaćenih od strane islamske uleme, pa se možete osvrnuti na taj tekst. Ukoliko budete ipak imali potrebe za detaljnijim objašnjenima, pošaljite dopis, pa ćemo se potruditi u granicama naših moći dati dodatna objašnjenja, a bez ikakve sumnje Onaj koji upućuje to je samo Allah, s.v.t.

 F-     Što se tiče položaja imama i vašeg navoda od imama Homeinija.

 Saobrazno dosadašnjim objašnjenima imam Homeini ne iznosi svoje mišljenje, već to su navodi dokumentovani poslanikovim hadisima. Pored toga, sa aspekta šiijskog vjerovanja imam Homeini nije bezgriješan čovjek, a svaki čovjek koji nije bezgriješan, moguće je da u svojim naučnim mišljenjima, fikhskim zaključcima, filozofskim, irfanskim i političkim stavovima pogriješi. Tako da je upravo i danas, pa čak i za vrijeme njegovog života, njegovi fikhski, filozofski ili irfanski stavovi bili su od njegovih učenika stavljani pod lupu kritike. Štaviše neki od njegovih stavova bili su kritikovani od strane njegovog sina šehida ajatollaha Mustafe Homeinija, koji je 10 godina prije smrti babe postao šehid. Dakle, sa stanovišta šiijskog vjerovanja, nijedan čovjek osim onog koji svoje znanje crpi od Boga (kao Poslanik) ili onog čovjeka koji svoje znanje crpi od Poslanika (kao što su njegovi zastupnici i postavljenici), njihovo mišljenje se ne prima apsolutno i bez ikakvog razmatranja, već svaki čovjek izuzet iz ove dvije grupe njihovi naučni, filozofski, irfanski i fikhski stavovi i zaključci bivaju podvrgnuti analizi i moguće ih je prihvatiti ili odbiti. Treba znati da ovo ne predstavlja nikakvu krnjavost, jer ovo je prirodna neophodnost usavršavajućeg pokreta svijeta, već bi krnjavost i nepotpunost bila u suprotnom vjerovanju. Upravo na ovom pravilu sa šiijskog aspekta fikhski autoritet, tj. merdža, i kredibilitet njegovih fetvi zavisi od toga da bude najučeniji i živ alim. Onog trenutka kada taj alim umre sve njegove fetve gube kredibilitet, tako da niko pa čak i oni koji su ga slijedili u ahkamu, tj. mukallidi nemaju pravo raditi u skladu sa njegovim fetvama, već dužni su obratiti se i slijediti drugog merdžu, koji je živ i najučeniji. Zato što je islam došao zadovoljiti ljudske potrebe, tako da mora davati odgovore na aktuelna pitanja dana, a alim koji je uživao autoritet vjerskog merdže, bez obzira koliko velik, ukoliko je umro, nije moćan rješavati novonastale probleme i zahtjeve vremena.

Svakako treba znati da njihova naučna rješenja i stavovi i dalje imaju vrijednost naučne upotrebljivosti u smislu naučnog blaga i naučnog ostvarenja, i dalje su prisutna u knjigama tako da su uvijek dostupna i za analizu, koriste se za rješavanje novih problema i normalno za eventualnu kritiku i pronalaženje slabosti i nedostataka, kao što je slučaj sa svim naučnim granama egzaktnih znanosti na svjetskom nivou.

 Neophodan detalj

Kur’an časni razumnim ljudima koji razmišljaju prezentira jedno univerzalno pravilo: Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio. (Bekare, 253) Također: Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali. (Isra, 55) Nakon toga Kur'an kaže, pogledaj sljedeću stvar, zašto i kako: Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima. (Isra, 21)

Kada gledamo sa usavršavajućeg aspekta vjere i poslanstva uviđamo da je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.a., i njegova vjera savršenija od ostalih nebeskih vjera, a on sam je savršeniji i veći od ostalih poslanika, šta više on je pečat poslanstva. Dakle, islam, vjera Muhamedova i Muhamed poslanik vjere islama prezentiraju istine i zbilje za koje nije bilo moguće da budu objašnjene i dokučene od strane nijednog prethodnog poslanika ili vjere. Uredu, ukoliko čovjek sve zbilje i nauk islama koje donosi, sa aspekta tevhidskog savršenstva, uspije pojmiti i shvatiti, da li je on logično gledano, bolji od onog čovjeka koji nije uspio shvatiti i pojmiti sve one zbilje koje njegova vjera vidi mogućim i potrebnim da budu shvaćene zarad čovjekovog savršenstva i prema kojima je i pozvala čovjeka? Ukoliko je islam najsavršenija vjera, a Muhammed najveći poslanik, i s druge strane ukoliko prihvatamo kur'ansku činjenicu da su neki poslanici bolji od drugih poslanika, sasvim prirodno nema nikakve prepreke da savršene ljude iz ummeta Poslanikova smatramo boljim od nekih poslanika iz prijašnjih vremena.

Međutim, ko je stigao do svih zbilja, te ko je od koga bolji i savršeniji, to izlazi iz okvira izjašnjavanja i ocjenjivanja nas običnih vjernika, jedino Allah i Poslanik, s.a.v.a., (poslanik ukoliko je dokazano da hadis u kojem govori o toj temi jeste ispravan i može biti prihvaćen), kada kažu, to je za nas koji čujemo argument. Za druge ljude, mimo poslanika i onih koje je poslanik nesumnjivo potvrdio, njihova tvrdnja niti je ispravna, niti je njeno negiranje iskrivljavanje vjere. U svakom slučaju riječ je o tvrdnjama koje izlaze iz okvira intelektualnih i duhovnih moći običnih ljudi. Ukoliko neko pak stigne do toga blago li njemu i sretan mu kraj. Međutim, ukoliko je od nas koji čak ni pojmove dobro ne razumijemo, moramo ga negirati, i vratiti se na prihvatanje onoga što govore Allah i Njegov poslanik.

Govor završavamo kur'anskom uputom, koji spada u najbolji govor: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i dostojnima naredbe među vama. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to je bolje i rješenje ljepše. (Nisa, 59)

U skladu sa ovim ajetom, tačno i precizno shvatanje ovih riječi prepuštamo Allahu i Poslaniku, tj. ukoliko ih Allah prihvata; Bože budi svjedok da ih i mi prihvatamo, ukoliko Božiji poslanik to prihvata; Bože budi svjedok da i mi to prihvatamo. O Bože veliki, budi svjedok, ukoliko ih Ti i Tvoj poslanik ne prihvatate, i ukoliko te riječi nisu istinite, mi ih također ne prihvatamo i smatramo ih lažnim.

Pitanje:

Iznenađen sam sto mi niste još uvijek odgovorili na pitanje o muta braku i pomalo razočaran iskreno vam moram reći. Ja sam naime pitao koja je razlika izmedju muta braka u slučaju kada se žena već udavala i kada ne mora imati dozvolu staratelja za brak koji u vašem mezhebu ne iziskuje ni svjedoke i zinaluka, pošto svako ko dođe u situaciju da počini blud sa ženom koja se već udavala može to opravdati muta brakom. Najljepše vas molim da mi odgovorite na ovo pitanje ili ću u protivnom misliti da je to zaista jedna neispravnost koja će me u budućem periodu značajno odvratiti od izučavanja vašeg mezheba i bojim se da ću izgubiti sklonosti prema vama. Unaprijed hvala
 

Odgovor

U vezi toga što ste kazali da: kada udavana žena nema potrebe za dozvolom staratelja i svjedokom kakve u tom slučaju muta brak ima razlike sa zinalukom. Moram vam reći: Dragi i uvaženi brate, svjedok, ili svjedočenje je jedan od islamskih zakona potreban zarad prevencije nastajanja društvenih problema, a nije riječ o tome da je svjedok neophodan uvjet. Islamska pravila su ustanovljena na tome da olakšaju životne teškoće. Čak i obaveznost gusula, abdesta i tejemuma popraćena je u Kur’anu časnom, Božijim riječima da nam ne želi pričiniti teškoće, već želi nas očistiti (El-Maide, 6) Također u suri Hadž u 78. ajetu kaže: On vas je odabrao i nije vam u vjeri učinio teškoće. Dakle i Kur’an i sunnet našega dragog Poslanika svjedoče jedno pravilo: Vjera je kapital a ne teret. Na vaše pitanje koje ste tako formulisali da se privremeni brak ne razlikuje od zinaluka, možemo odgovoriti, da se razlikuje upravo u izgovaranju posebnih riječi kojima se sklapa ta vrsta braka. Ukoliko se brak sklopi putem tih riječi, a obje strane budu posjedovale potrebne uvjete, jedno drugom su dozvoljeni. Ukoliko riječi sklapanja braka ne budu proučene, tj. izgovorene, jedno drugom su zabranjeni, tj. haram. Dakle, razlika je upravo ona razlika koja postoji između mesa koje je halal jer su prilikom klanja proučene posebne riječi (tj. bismila), a koje je haram ukoliko te riječi nisu proučene. U čemu je razlika između ispravnog i neispravnog namaza? U abdestu ili nijjetu. Ukoliko se uzme abdest i zanijeti, namaz je ispravan. U suprotnom je neispravan. Na isti se način može govoriti i o ostalim islamskim propisima. Dakle, ono što čini dozvoljenim jesu riječi kojima se sklapa brak i ostali potrebni uvjeti.

Kada kažete da svako može svoje djelo opravdati i kazati kako je posrijedi privremeni brak. Rekli ste riječi koje su za mene iznenađujuće čudne! Da li su din i islamski propisi obavezujući, da bi ih čovjek morao opravdavati, ili su to društvena pravila, pa čovjek vara da bi obmanuo druge ljude?! Din je zbilja, čije prihvatanje i prakticiranje ukoliko nije praćeno istinskim i srčanim prihvatanjem, kao i neophodnim praktičnim djelima, onda je riječ o dvoličnosti ili grijehu. Usljed toga ukoliko čovjek kaže ono što mu srce ne prihvata, on je munafik a ne musliman. Ukoliko ono što govori, prihvati i srcem, ali to ne prihvati praktično, on je griješnik, tj. fasik, a ne mu’min. U skladu sa objašnjenjem ukoliko budemo razmišljali na način iz vašeg pitanja u tom slučaju niti jedno vanjsko djelo muslimana ne može biti prihvaćeno, što bi za sobom iziskivalo uništavanje vanjskog društvenog sistema islama, i načelno gledano religioznost bi bila nemoguća. Vi naprimjer, odlazite kod mesara s namjerom da kupite mesa. Otkud ste sigurni da to meso nije ukradeno? Otkud ste sigurni da ga je zaklao u pravcu Kible? Otkud ste sigurni da ga je zaklao bismilom? Otkud ste sigurni da ga je musliman zaklao? Mogli bismo postaviti hiljade drugih otkud, kako vezano za to meso tako i za ostale životne situacije.

Zajedničke tačke privremenog i trajnog braka:

î           U oba slučaja obavezno je sklopiti brak posebnim riječima,

î           ne smiju postojati prepreke sklapanju braka,

î           mora se odrediti visina mehra,

î           moraju se ispunjavati uvjeti koji dozvoljavaju ulazak u brak, kao npr. da žena nije u stanju iddeta, tj. u periodu kojeg mora sačekati nakon prethodnog braka, ili smrti supruga...

î           pravila u vezi sa djecom, i srodnicima koji sklapanjem u brak postaju od onih koji su mahram, tj. s kojima se više ne može stupiti u brak, ili pred kojima žena može biti otkrivena...

î           pravila u vezi sa nasljednim pravom djece od strane oba roditelja i obrnuto,

î           neophodnost iddeta za ženu, nakon prestanka braka,

î           zabranjenost stupanja u odnos prilikom mjesečnice.

Različite tačke između privremenog i trajnog braka:

î           U privremenom braku nema nasljeđivanja između muškarca i žene koji su stupili u takav brak,

î           kada istekne vrijeme koje je dogovoreno da budu u privremenom braku, brak automatski prestaje sa važenjem bez potrebe za raskidanjem,

î           vremenski razmak između dva privremena braka za ženu jesu dvije mjesečnice ili najviše 45 dana,

î           u privremenom braku neophodno je odrediti dužinu trajanja, tj. od početka moraju znati koliko će vremena biti zajedno,

î           žena bez dozvole muža može izaći iz kuće, osim da to bude u suprotnosti sa uvjetima postavljenim i prihvaćenim prilikom dogovora kod sklapanja braka,

î           u privremenom braku muž nije obavezan obezbjediti ženi troškove života.

Ajet koji je privremeni brak učinio dozvoljenim jeste 24. ajet sure En-Nisa: A ženama s kojima ste imali privremeni brak morate dati vjenčane darove njihove. I nije vam grehota u onome u čemu se uz obostrano zadovoljstvo dogovorite, nakon određivanja vjenčanog dara, (tj. da ga umanjite ili povisite).

Sunijski alimi koji su izričito rekli da se ovaj ajet odnosi na privremeni brak:

î           Nevevi u komentaru Sahihul-Muslima, svezak IX, str. 179,

î           Zamahšeri u Tefsiru Kaššaf, svezak I, str. 519,

î           Bejheki u Sunenu-Kubra, svezak VII, str. 205,

î           ’Abdurrezak u El-Musenifu, svezak VII, str. 497,

î           Alusi u svom komentaru Kur’ana, svezak V, str. 85,

î           Kurtubi u svome komentaru Kur’ana, svezak V, str. 130,

î           Ibn Kesir u svome komentaru Kur’ana, svezak I, str. 474,

î           Sujuti u svome komentaru Kur’ana, svezak II, str. 140,

î           Šafe’i u Hašijetul Hazin, svezak I, str. 423,

î           Kadi Ebu Bekr Andalusi u Ahkamul Kur’an, svezak I, str. 163,

Svakako u našem vremenu u vezi sa pitanjem da li je privremeni brak dozvoljen ili zabranjen postoji razmimoilaženje između šiijske i sunijske uleme. Sunijski učenjaci ne smatraju dozvoljenim privremeni brak, dok su šiije vjerovanja da je dozvoljen, smatrajući ga jednim od važnih načina za rješenje društvenih problema, koji može stati na put nemoralu i enormno velikom broju stupanja u nedozvoljene seksualne odnose, istovremeno rješavajući psihički problem društva, a posebno mladog naraštaja.

U svakom slučaju, da li je ispravan ovaj ili neki drugi stav, to ostaje na sljedbenicima mezheba da se obrate mišljenjima svojih učenjaka, jer mi ne govorimo u vezi njegove ispravnosti ili neispravnosti.

Esselamu  alejkum,
Poštovani profesore, veliki broj muslimana izgledaju kao oni Rumijevi nesretnici što pipajući slona pokušavaju saznati cijelu istinu.

Ko i kako danas muslimanima može upaliti svjetlo?

Ko pobrisati nepotrebne razlike i nerazumijevanja među braćom i stati u kraj podjelama koje neprijatelji izazivaju i produbljuju?

Duboko me boli stanje umeta, njegova ograničenost da shvati igre u kojima sluzi kao oruđe.

Mi u Bosni nikada nismo muslimane dijelili ni po čemu, razliku između npr. šiija i sunita mnogi ni danas ne znaju, sufije su naše najmudrije glave. Za sve muslimane, i za sve dobre ljude bilo je mjesta za dijalog i suživot. Nažalost, i u Bosni posijaše sjeme razdora, bogatstvo naših različitosti pokusavaju naciniti nasim hendikepom a uputiti nas na samo jedan \"pravi put\". Allah je Jedan, jedan je Izvor kome se svi vracamo, a puteva je koliko i duša koje putuju.

Ali kako da to dopre do uha i srca obicnog2muslimana? Koji autoritet može stati pred snage koje su, shvativši unutrašnju snagu islama, shvatile da ga se jedino može pobijediti njegovim unutrašnjim slabljenjem- podjelama i neprihvatanjem drugačijeg.
Oprostite na opširnosti, za mene danas nema važnijeg pitanja za muslimana.

 

ODGOVOR:

Veoma smo obradovani vašim osjećajem koji gajite u vezi sa vahdetom islamskog ummeta, dakle sa najvažnijim pitanjem koje se tiče islama i muslimana, i molimo Allaha, s.v.t., da ovakav osjećaj da svim mislimanima svijeta, jer samo u tom slučaju moguće je da se izgubljeni ponos muslimana ponovo vrati. Upravo kao što ste kazali svi oni koji su neprijatelji vjere, istine i islama, svojim različitim planovima i taktikama trude se uništiti muslimane, a neuki ljudi iz svih islamskih grupacija iz neznanja daju prilog neprijateljskoj nehumanosti, i što bi se reklo da bi sačuvali granu na kojoj sjede trude se iščupati stablo iz korijena, nesvjesni činjenice da istog trenutka kada iskopaju korijen sve će grane biti uništene.

Kako vas koji ste postavili ovo pitanje, tako i sve uvažene posjetioce naše web stranice koji naiđu na ovaj odgovor molimo da pažljivo pročitaju ajete u vezi sa Musaom, a.s. i njegovim odlaskom na brdo Sina, kao i na problem obožavanja teleta od strane njegovog naroda, da biste vidjeli koliko veliki značaj se pridaje vahdetu ummeta.

Događaj je sljedeći: Musa, odazivajući se Božijoj naredbi odlazi na brdo Sina. Pri odlasku, brata Haruna ostavlja kao svoga zastupnika među narodom rekavši mu: Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci! (E'araf, 142) Dakle, naredba je bila prvo održavati red, zatim da ne slijediti put smutljivaca. Međutim, nakon njegovog odlaska jedna grupa vođena Samirijom poče obožavati zlatno tele, Harun je u mjeri svojih moći pokušavao spriječiti širk, ipak u svom nastojanju nije uspjeo. Musa po povratku zatiče svoj narod kako obožavaju tele, to ga je naljutilo, pa je ščepao Haruna za kosu, prijekorno ga upitavši zašto je to dozvolio. Međutim, odgovor je bio sljedeći: Ja sam se plašio da ti ne kažeš: Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao. (Taha, 94) Drugim riječima, strahovao sam da ukoliko pojačam svoj otpor da ne izazovem razdor među narodom, pa da mi posle kažeš zašto sam napravio razdor među jevrejima.

Svaki razumni musliman, neka samo jednom, dakle samo jednom pročita ovaj ajet, može shvatiti svu važnost vahdeta u islamskom ummetu. Vidimo kako jedan zastupnik poslanika našavši se na raskrižju dvije mogućnosti – puta širka – ali privremenog uz očuvani vahdet ili pak borbe protiv širka ali uz razdor u ummetu, on odabira vahdet, pa makar vahdet sa širkom. Razlog je više nego jasan, usljed toga što sa očuvanjem vahdeta, vjerska zaprljanost se može izbaciti, i ummet će se vratiti čistom monoteizmu, ali ukoliko vahdet vjernika bude uništen, vjera će zauvijek biti suočena sa ozbiljnim problemima.

Ličnog sam mišljenja da od ovog ajeta ne postoji važnijeg upozorenja za očuvanje ili postizanje vahdeta u ummetu Muhammeda, salallahu aleji ve alih. Interesantno je da Musa, a.s., prihvata ovo opravdanje, i upućuje dovu za svoga brata i zastupnika. Upravo usljed toga zamoljavam da obratite pažnju na ove ajete i da dobro razmislite o njima da bi se shvatilo da jedini izlaz i najbolji lijek za ono što muči muslimane jeste u povratku Kur'anu časnom. Ukoliko se obratimo časnom Kur'anu i uzmemo ga za svoje svjetlo vodilju Kur'an će izliječiti sve naše bolove i glavobolje, ali, nažalost mi sebe postavismo za vođe Kur'ana, pa ga objašnjavamo u skladu sa ličnim prohtjevima i potrebama. Ne vodeći brigu o njegovim ajetima.

Znamo da je Kur'an posljednja Božija objava, te da Uzvišeni neće poslati ni jednu drugu knjigu zarad upute, sve ono što je bilo potrebno to je u Kur'anu rečeno. Da li smo ikada razmišljali zašto se u Kur'anu kaže da će Muhammed, salallahu alejhi ve alihi, na Sudnjem danu da se žali kako je njegov umet zapostavio Kur'an? Gospodaru moj, zaista moj narod zapostavi ovaj Kur’an! (Furkan, 30)

Zar zapostavljanje i zanemarivanje Kur'ana ima drugog značenja osim da ukazuje na činjenicu da ne radimo u skladu sa Kur'anom?! Zar nam Kur'an nije objasnio najbolji način međusobnog razgovaranja i sarađivanja, ustanovivši ga na tri principa, da bi zatim donio zaključak i spomenuo jedan znak. Osnovni i univerzalni principi Kur'ana po pitanju akceptiranja ili negiranja do te mjere su čvrsti da do kraja svijeta nema potrebe bilo šta da se tome doda, niti postoji mogućnost da se na svijetu nađe neko ljepše rješenje ili prijedlog o tom principu. Ovo načelo, sjaji poput Sunca u Božijoj knjizi, međutim mi muslimani – svakako ne svi – ne samo da to ne vidimo i da ne prakticiramo, već smo stali na put tome poput gustih crnih oblaka, pa ne dozvoljavamo da ostali uvide Kur'anske ljepote. Načelo je sagledano u sljedećem:

a)      Slušati zarad razumjevanja,

b)     vjerska i naučna analiza onoga što se čulo,

c)      izabiranje najbolje opcije.

 Na kraju ajeta spominje se rezultat korištenja ovih principa koji je sagledan u uputi Božijoj, nakon čega se ukazuje na znak ovih ljudi dajući do znanja na oni kao takvi imaju razum i razmišljaju o suštini stvari.

Kur'an prvo ljude dijeli na dvije kategorije, oni koji su robovi taguta, tj. pripadnika puta zablude i šejtana a druga kategorija ljudi to su robovi Božiji. Nakon toga nabrajaju se atributi Božijih robova: Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju, - njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje koji riječi s razumjevanjem slušaju i slijede najbolju; oni su oni koje je Allah uputio i oni posjeduju elbab, tj. suštinu znanja. (Zumer, 17,18)

Gdje smo mi, a gdje ovakva kur'anska i inskanska, logika razgovaranja? Pošteno govoreći postoji li nešto preciznije i postojanije od ovog govora? Da li čovjek koji je dostigao najrazvijeniji nivo standarda i nauke ima potrebu za nekom logikom drugačijom od ove? Zarad dijaloga i međusobnog razumjevanja i mirnoga suživota? Ukoliko strane dijaloga odaberu najbolje stavove, da li će ostati mjesta sumnji, podozrenju, ogovaranju, kleveti i optuživanju nevjerstvom? Za takve će stvari u islamskom društvu vrata zauvijek biti zatvorena, i ta će praksa biti napuštena. Da li napuštanje Kur'ana ima drugo značenje osim toga što su njegovi blistavo sjajni propisi izbačeni iz prakse. Šta više zarad očuvanja Kur'ana, njegovi se propisi ne upražnjavaju. Čak iz opravdanja da se Kur'an slijedi, prati se put šejtana i taguta. Izvinjavamo se zbog kašnjenja odgovora kao i zbog njegove dužine. Od Allaha molimo da uputi cijelo čovječanstvo.

PISMO:
Jedva čekam da vas našamaramo šijonje kafirave prvo ćemo krenuti od i Iraka pa do Irana pa sve dalje a još kada dođe Mehdija pa vas našamara jedva čekam..mrzim vlahe ali vas podnijeti ne mogu koliko ste naki odvratni.

ODGOVOR:
Vaše sam pismo pročitao kao pismo pisano rukom čovjeka muslimana i moram vam reći da me je puno rastužilo. Razlog žalosti ogleda se u pitanju: Zašto čovjek, musliman, koji sebe smatra sljedbenikom Vjere milosti i tolerancije traži smirenje srca u šamaranju drugih ljudi?! Vi pripadate ummetu Poslanika koji je milost svjetovima, Poslaniku čija je milost i gorljivost čak i prema nevjernicima stigla do te granice da Allah, s.v.t., u 6. ajetu sure Kehf objavljuje: «Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor Ovaj neće da povjerujuš?"
Kako možete sebe smatrati pripadnikom ummeta takvog Poslanika u stanju kada je vaša jedina radost u šamaranju drugih ljudi?!! Razmislite o ovom pitanju! Da li je ta potreba izrasla iz islamskog vjerovanja, ili je to samo jedan nefsanski poriv izrastao iz vaših ličnih psihičkih osjećanja.
Po mom mišljenju ukoliko to osjećanje budete smatrali vjerskom obavezom, onda morate raditi u skladu sa Kur'anskim naređenjima, sunnetom Poslanika milosti i u skladu sa «raspravljati na najbolji način" da vam težnja bude da u potpunosti budete logični, milosni, dobronamjerni i plemeniti. Međutim, ukoliko je riječ o vašim ličnim emocijama, koje vas tjeraju da svakome ko ima drugačije mišljenje, opalite šamar, onda jedino što mogu učiniti je da molim Boga  da vam podari strpljenje i lijep moral. Uzgred, zašto osjećate netrpeljivost, tj. odvratnost prema nemuslimanima? Zar Allah, s.v.t., u 46. ajetu sure Ankebut nije rekao: «I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni "
i recite: Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste "Jedan, i mi se Njemu pokoravamo." Znajte, ovo je vaša vjerska dužnost, zato u skladu sa njom radite i volite robove Božije!

S nadom u dan kada će svi ljudi moći uz milost i zdravu logiku i promišljanje jedni s drugima razgovarati bez ikakve bojazni i netrpeljivosti.

 

PITANJE:

Žao mi je što mrzite ashabe poslanika a.s. o nakon dugo pokušaja rasprave sa vama nisam mogao pronaći tračak svijetla da shvatite grešku koja će vam biti natovarena na sudnjem danu ...molim Allaha dž.š. da vi kao muslimani shvatite veliku važnost koju su imali ashabi kao prvaci islama i za islam danas. Moj um ne može da primi informaciju koju čitam u vašim tekstovima a protivite se ashabima i Aiši r.a. majki pravovjernih iako pišete tekstove mudrosti. Čudno je to kako šejtan uspjeva . ???
 

ODGOVOR:

Na početku zahvaljujem se na vašoj dobroti prema svome bratu muslimanu. Također, od Uzvišenog Gospodara molim da budete uspješni i da vas uputi na Pravi put. Uvaženi brate, tako mi Onog Boga u čijoj ruci je i moja i vaša duša, mi ni u kojem slučaju ne mrzimo ashabe plemenitog Poslanika, već, mi ih volimo i gajimo poštovanje prema njima. (Na našoj web stranici možete naći dosta navoda u vezi sa zakonom kauzalnosti, tj. uzroka i posljedice, što govori do koje smo mjere između ostalih uzročnosti svjesni njihove uloge u razvoju islama.)
Međutim, moramo znati da je Allah, s.v.t., u Kur'anu časnom tačno precizirao niz uvjeta potrebnih da se neko može voljeti i smatrati svojim prijateljem. U 68. ajetu sure Ali Imran kaže: «Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik i vjernici. A Allah je zaštitnik vjernika. Na osnovu ovog ajeta, mi vjerujemo da Poslanikovi ashabi nisu bili na istoj ravni, kada je po srijedi njihova vrijednost, te upravo u mjeri do koje su bili bliži Poslaniku u našim srcima zauzimaju mjesto koje im i doliči. Mjera naše ljubavi prema ashabima i prethodnicima u islamu jeste Božiji poslanik! Sasvim je sigurno da ni vi ne mislite, u općem principu, da oni ashabi koji su samo jednom vidjeli Poslanika izbliza mogu biti u istoj ravni sa onim ashabima koji su stalno bili uz Muhammeda, s.a.v.a., braneći na taj način islam zajedno sa
njim. Mi ustvari isto to i govorimo. Kada jedan musliman voli Poslanika, koja razlika za njega postoji među Poslanikovim kćerkama. Na prvi pogled ne bi trebalo biti nikakve razlika, ali, vidimo  da muslimani između poslanikovih kćeri najviše vole hazreti Fatimu, iz prostog
razloga što je ona uspomena na jednu od najvećih Poslanikovih pomagača, tj. na hazreti Hatidžu. U hadisima časnog Poslanika, koje nam prenose njegovi vrijedni ashabi, postoji dugi niz pohvala o vrlinama hazreti Fatime, iz čega se može shvatiti velika Poslanikova ljubav prema svojoj kćerki. Upravo zahvaljujući toj činenici muslimani u svojim srcima gaje posebnu ljubav prema hazreti Fatimi.

Međutim, u vezi toga što ste rekli kako nakon dugih rasprava niste mogli da nam ukažete na naše greške, moram konstatirati da ja do sada od vas nisam dobio nikakav tekst, ili nešto tome slično što bih mogao svrstati u pojam rasprave. Budite sigurni ukoliko pošaljete kakav tekst koji je utemeljen na akcetabilnim argumentima, prihvatit ću ga, čak sam spreman staviti ga i na našu web-stranicu. Što se tiče činjenice koju iznosite kako ne možete prihvatiti neke informacije s naše web-stranice, mišljenja sam da je riječ o sasvim prirodnoj stvari. Čovjekov um je takav da ukoliko pažnja prema govorniku bude začinjena subjektivnim pristupom, tj.: volim li ga ili ne, da li se nalazi na putu istine ili ne, jeli naš ili njihov; to ostavlja posve jak utjecaj na proces razmišljanja, do te mjere jak da ne dopušta čitaocu ili slušaocu da shvati na pravi način zbilju onoga o čemu je riječ, tj. onoga što mu se prezentira. Mislim da i vi upravo zbog takvog pristupa, one stvari koje se nalaze na našoj web-stranici ne možete prihvatiti i to u stanju kada Kur'an časni muslimanima potencira da ono što se kazuje slušaju sa namjerom razumijevanja, a zatim da to analiziraju kako bi odabrali ono što je najbolje. Mi smo svi obavezni raditi u skladu sa ovom Božijom naredbom i slušati riječi čovjeka s kojim razgovaramo, bez pristrasnosti i vezanosti za bilo kojom individualnom naklonosti, da bismo zatim to što smo čuli ispitali i analizirali. Na kraju molim vas da pročitate tekst na našoj web-stranici pod naslovom
Uvjeti razgovora sa Kur'anskog aspekta - bez ikakve pristrasnosti zatim pogledajte da li je u njemu sve uredu i pošaljite mi vaše lično mišljenje. Tekst je napisan na temeljima Kur'anskih ajeta i sigurno da niko od nas neće biti oštećen ukoliko se obrati Kur'anu.

U očekivanju vašeg stručnog mišljenja, moleći Boga da pomogne islam i muslimane.

PITANJE:
On reče: Tako Bog - Uzvišen je On! - obavijesti Svog Vjesnika - mir neka je na nj! - da će Umejje imati vlast nad ovom zajednicom i da će vlast njihova trajati u tom razdoblju.
57 Kad bi se planine natjecale s njima, oni bi se uzdizali nad njima sve dok Bog - Uzvišen je On! - ne da dopuštenje za nestanak vlasti njihove; a tokom  tog vremena podigli su zastavu neprijateljstva i mržnje protiv nas, čeljadi kuće.
58 Bog obavijesti Svog Vjesnika o onome šta će čeljad Muhammedove kuće, ljudi koji ih vole i njihovi sljedbenici dočekati od Umejja u toku njihovih dana i vlasti njihove.
59 On reče: Bog - Uzvišen je On! - spustio je u vezi s njima: Zar nisi vidio one koji su zamijenili blagodat Božiju za nevjerovanje i uzrokovali da ljudi budu u boravištu propasti, Džehennemu, u kojem su prženi, zlom prebivalištu "Navedeni su Kur'anski stavci 14:28-29."

SUBHANALLAH  TEŠKO VAMA NA SUDNJEM DANU  ...SVAŠTA...PA DA LI STE VI UOPŠTE RAZUMNI LJUDI..DALEKO BILI OD MENE..SUBHALLAHA  ..SVAŠTA..VI NISTE LJUDI VI STE OD ŠEJTANA.

 

ODGOVOR:
Nisam tačno razumio šta ste poštovani gospodine zapravo htjeli
reći, šta ste htjeli braniti ili s kojom temom počinjete. Zbog toga jedino što mogu učiniti jeste da odgovorim na pitanje koje se
nalazi na kraju vašeg pisma.

Kada nekome kažemo teško tebi (ili vama) na Sudnjem danu, u pitanju je tvrdnja kojom drugima dajemo do znanja da smo upoznati sa svijetom gajba, a Allah, s.v.t., nam ne dozvoljava da izjavljujemo takve goleme tvrdnje. Sa druge strane materijalni svijet je mjesto sukobljenja i različitosti, tako da uvijek postoji mogućnost zalutalosti bilo kojeg čovjeka s Pravog puta na put zablude, kao i povratka zalutalih ljudi na put robovanja, tj. Siratul-mustekim. Ova je mogućnost otvorena čak i nakon cijelog života provedenog u zabludi (pogledati događaj mađioničara i Musa, a.s., opisanog u Kur'anu). Dakle, mi ne znamo niti možemo tvrditi ko će od nas imati sretan a ko nesretan kraj.
Veliki broj hadisa prenesen od Muhammeda, s.a.v.a., daje nam do znanja da je on vrlo oštro zabranjivao ovakvu vrstu izjava. Jedino što možemo učiniti jeste da kritikujemo nečiju misao, nečije riječi
i da kažemo kako nisu u skladu sa Božijim naređenjima ili sa vjerskim stavovima, ali ni u kom slučaju nemamo pravo precizirati kakav će kraj imati vlasnik određene misli. Činjenica da su Allahovi
poslanici vrlo jasno i bez dvojbe govorili o kraju nekih ljudi ili su neke proklinjali ili za neke Božiju milost prizivali, je nešto drugo u vezi sa čim je naša obaveza da to prihvatimo i smatramo istinom. Sasvim je sigurno da riječi poslanika ne predstavljaju ništa drugo do li istinu.
Pitanje kako poslanici mogu govoriti takve stvari predstavlja temu za sebe o kojoj se može govoriti u okviru polemike o poslaničkom znanju, što je tema za neku drugu priliku.Sa druge strane, trebali biste znati da ste svojom tvrdnjom kako neko pripada šejtanu, učinili djelo zbog kojeg ćete na Sudnjem danu morati odgovarati. Ukoliko ne budete mogli dokazati svoje riječi, sigurno će na vas čekati Allahova srdžba. Na osnovu kojeg argumenta ili šerijatskog i racionalnog opravdanja možete reći da je neko šejtan Ili za sebe pronađite validan argument ili učinite tewbu, ili čekajte Božiju kaznu!

Draga braćo i poštovane sestre, smilujmo se samima sebi! Plašimo se Božije srdžbe! Nemojmo tako lahko drugima govoriti da su kjafiri, šejtani, nemuslimani ili šta već drugo. U ovom kontekstu, dakle po pitanju svjedočenja, Muhammed, s.a.v.a., bi prstom upro u pravcu Sunca i rekao: Ako je ovako, posvjedoči, ako nije napusti. Drugim riječima, ako vam je istina jasna poput Sunca, u tom slučaju svjedočite, u suprotnom napustite to. Mi moramo raditi u skladu sa ovim časnim hadisom i u vezi sa svojim tvrdnjama u najmanju ruku posumnjajmo i nemojmo ih ni izgovarati ni pisati.Da li smo zbilja sigurni u svoj dobar kraj? Na osnovu kojeg argumenta i šerijatskog i racionalnog opravdanja dajemo sebi za pravo da u vezi sa nekim
ljudima kažemo kako nisu ljudi! Da li je islam došao da bi izazvao sukobe i raskole, ili zarad uspostavljanja vahdeta, ljubavi i naklonosti?
Da nam Allah, s.v.t., svima da dobar kraj jer, čeka nas strašno težak, Sudnji dan.

Na vašem sajtu čitam: Sam Darwin i niz drugih biologa bili su vjernici. E čuj darwin bio vjernik  ,hahahhhah  jooj jeste vi sekta ali ona glupa skroz.
 

ODGOVOR

Dragi brate, prije nego li iznesete  bilo kakav sud o ovom pitanju,
pročitajte biografiju Darwina ili pak velikog broja drugih biologa  i zatim možete kazati ono što treba.
Ja nisam  rekao da je on  musliman, već  ukoliko pročitate knjigu o njegovom životu vidjet ćete da je bio čovjek koji je vjerovao u Boga i prihvatao Indžil.

Međutim to što ste rekli "jooj jeste vi sekta ali ona glupa skroz" -  ukazujem vam da je jedan od vjerskih načela kod nas kao i kod svakog drugog muslimana vjerovanje u Allaha.

Da li je po vašem mišljenju vjerovanje u Allaha glupo?!

Da li je  vjerovanje u posljednjeg poslanika  Muhammeda s.a.v.a. glupost!?

Da li je vjerovanje u sudnji dan  i razračunavanje svih ljudi glupo vjerovanje.? 

Da li je sa gledišta uvaženog gospodina vjerovanje u Kur'an - da, upravo ovaj Kur'an kojeg prihvataju svi muslimani i iz njega uče - glupost ?!!

Dragi brate, toplo vas savjetujem,  jedanput pročitajte 18. ajet sure KAF  i   dobro razmislite :? ?On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.

- Dakle, sve što kažemo i mi i vi za sobom povlači ili nagradu ili kaznu  zašto moramo biti odgovorni i na ovom i na onom svijetu. A kod Uzvišenoga  osim Istine ne postoji drugo mjerilo za procjenu.
  "A toga dana Mjera je Istina"
Imam jedno pitanje za vas. A odgovor dajte svojoj savjesti i  i vjerskom ubjeđenju.  Da li vi sa aspekta  Kur'ana imate dozvolu  vrijeđati mezhebe drugih u stanju  kada o drugima ne posjedujete ni najmanje pouzdanih informacija,  osim  što ste naučili putem ...čula,  kazala... ?
U stanju  kada Kur'an časni očito kaže: ?Ne grdite one kojima s eoni mimo Allaha klanjaju... EN'AM  108 ,

a na našem sajtu postoji više od 20 knjiga koje brane upravo onu vjeru za koju se ti smatraš da je braniš. Da li taj mezheb koji se brani može biti bilo šta drugo osim islama, Kur'ana i poslanstva Muhammedovog s.a.v.a.!?

Da li  u svim našim tekstovima  i govorima  postoji jedna riječ koja brani neki drugi mezheb mimo mezheba Kur'ana i islama. ?
Ukoliko postoji  navedite je s tačnom adresom i mi ćemo je sasvim sigurno na istom web sajtu ispraviti.

Da Allah Uzvišeni nas, a i vas uputi na pravi put robovanja.

Akbar Eydi
 

Pitanje:

Es-selamu alejkum poštovani. Moje pitanje glasi da li je dozvoljeno upućivati dove Allahu dž.š. za zdravlje ako bolesnik boluje od teže izlječive bolesti i kada je najbolje vrijeme za dovu.hvala.es-selamu alejkum!

U ime Allaha

Dova je jedan od zakona stvaranja kojeg je Bog uzvišeni uspostavio  zarad stizanja do posebnih učinaka i tragova. Nema nikakve razlike između dove za teške bolesti  ili za obične stvari.

Svakako, učiti dovu ne znači nužno i dobiti odgovor na nju. Međutim, ukoliko su uvjeti dove ostvareni kod onoga koji je uči, sigurno će biti odgovoreno.
Osnovnii uvjeti dove  kako nam to Qur'an u 186 Bekare navodi jesu:

1. Ozbiljno- odlučno  traženje
2. Traženje od Boga, tj. da čovjek u svom traženju  bude ozbiljan, a drugo da samo i samo položi nade u Boga, a ne da i Boga stavi uz ostale stvari. A s obzirom na činjenicu da Allah ima apsolutnu moć, to znači da za njega ništa nije nemoguće. Upravo zato  kada hazreti Zekerijjah  ugleda onu hranu na sofri  čiste i bezgriješne djevojke, tj. hazreti Merjeme  biva začuđen. Pa upita: ?-O Merjema, odakle ti ta hrana. Ona mu odgovori: ?-Od Bogam jer Bog  kome god hoće daje ono što On želi. ?Ovaj lijepi Merjemin odgovor  pomogao je Zekerijjahu da shvati jednu veliku zbilju.. Zbog toga s krajnjom ozbiljnošću i samo od Boga zatraži da mu podari dijete.  Unatoč tome, što su normalni uvjeti  i prirodni zakoni davali do znanja da je tako što nemoguće.
Međutim, Zekerijjah je sa potpunom odlučnošću i krajnje ozbiljno i samo , samo od Boga je  zatražio tu svoju želju. Tako da mu je Uzvišeni Gospodar prihvatio dovu i podario mu Jahjaja za sina. Što se tiče vremene učenja dove najbolje vrijeme je  u zoru i sredinom noći, nakon obaveznih namaza, nakon davanja milostinje sirotinji i nakon obavljanja dobrog djela, a od svega najbitnije  da onaj koji uči dovu  bude u stanju beznadežnosti u svemu drugom osim u Allaha dž.š. Molim iskreno  Uzvišenog gospodara da prihvati dove  i odgovori na potrebe  i vama i svim svojim robovima.
Selami za Vas s nadom u  prihvaatanje Vaše dove za bolesnika.

Akbar Eydi
 

Pitanje:

Drago mi je sto mogu da vam pisem , ja sam iz kosova , imam sina u obdaniste mnogo place kad ga ostavim tamo on u obdaniste place a ja na posao, volela bi da mi kazete dovu da se molim da mi ne place vise dete u obdaniste jer ne mogu vise da izdrzim , molim se Allahu da se adaptira u obdaniste i da ne place vise ,ALLAH SA VAMA I SA SVIMA , CEKAM ODGOVOR HVALA UNAPRED

Odgovor:
Bismilah,
Draga cijenjena sestro Uzvišeni Bog je ljudima podario akl za upravljanje njihovim životima. Ako bi se obratila po navedenom pitanju jednom valjanom psihologu, on bi sa nekoliko pitanja ustanovio razloge plakanja djeteta. Stoga ukoliko bismo mi svoje vanjske aktivnosti izvršavali kako treba, Uzvišeni Bog bi nam pomagao u tome. Selam
 

Pitanje:
Esselamu alejkum. Otvaram radnju u kojoj će se prodavati prehrambeni proizvodi i ostali artikli za domaćinstvo pa me  zanima da li smijem prodavati duhan. Najljepša hvala.

Odgovor

Bismillah,
Sa selamom: S obzirom da na početku islama nije postojao duhan, zbog toga  nije uzet u obzir sto se tiče šerijatskih obaveza.

Znači,  u svojoj biti nije haram, odnosno nije zabranjena po šerijatu
kupoprodaja duhana.
Ali u islamu postoji  jedan zakon koji se zove  zakon štete.. koji glasi:  Ako je nešto štetno za nekoga ili za društvo (bitna i važna šteta), po islamu ,  postane haram  . Ali ako nije štetno nije haram.
Svakako, trenutno  ni jedan alim ili muftija nije zabranio kupoprodaju duhana ili možda ja nisam upućen.

Akbar Eydi
 

Pitanje:
Selam, Intersujeme samo kakva je korist momentalno od Imama Mehdija a.s. i da li on ima svoje prestavnike dokle je u gajbu?
 

U vezi sa Imamom Mehdijem  a.s.  (da Allah ubrza njegovu pojavu) moramo znati sljedeće:

a) Ukoliko se nešto dogodi Allahovom naredbom sasvim je sigurno da u tome ima koristi za ljudsko društvo ili za cijelu Kreaciju.  S obzirom da je Allah mudar, a značenje mudrosti je da ni jedna naredba od njega ne poteče, a da u njoj nema koristi , šta više da nema velikog broja koristi.
Dakle,  život imama Mehdija sa jedne strane i njegova skrivenost od pogleda sa druge strane, sigurno u sebi kriju koristi, pa makar mi i ne znali o čemu je riječ. Kao na primjer postojanje velikog broja prirodnih bića  čiju svrhu postojanja čovjek ne zna, ali  napretkom egzaktnih nauka došlo se do nekih  koristi  koje se vide u njihovom postojanju i sasvim sigurno je da će u budućnosti biti otkriveno veći broj njih.
b) Koristi jedne pojave ne tiču se samo za tjelesnu i fizičku dimenziju. Svjedoci smo da nam Qur'an  časni u vezi sa posljednjim poslanikom Muhammedom s.a.v.a kaže: "i poslali smo te samo iz milosti prema svjetovima"   ENBIJA 107  Da li se može reći da je poslanik bio milost samo za jedan kratki vremenski period od 23 god?  Sigurno da nije tako. Jer njegovo biće je milost  do Sudnjeg dana za sve svjetove, pa makar  on bio i u svijetu berzaha. Usljed toga,  biće Imama Mehdija je poput sunca koje se nalazi iza
oblaka koje iako se nalazi iza oblaka , ali njegovi učinci djeluju na
prirodu. Isto tako Imam Mehdi. I sama činjenica njegovog postojanja je zarad toga da  u svijetu uspostavi pravdu, što spada u jednu od najvažnijih koristi koje čovječanstvu daju nadu u budućnost. Jer, pitanje budućnosti svijeta i  sudbine na kojoj će svijet završiti , spada u teme  o kojoj razmišlja veliki broj svjetskih intelektualaca. Sa  aspekta muslimana budućnost je veoma jasna i svijet čeka sudbina ispunjenosti sa pravdom koja će biti uspostavljena na temelju tevhida i obožavanja Boga  i negiranja bilo kakvog
vida idolopoklonstva i nevjerstva. I koja je to korist od ovoga veća!?
c) Sto se tiče njegovih zastupnika , ukoliko mislite  na njegovog posebnog zastupnika , onda je riječ o četiri osobe poslije kojih on nema posebnih zastupnika.  Međutim, ukoliko mislite  na opće zastupnike  u vezi sa kojima su u hadisima Ehli Bejta nabrojani određeni uvjeti , obično među njih spadaju  MUDZTEHIDI.

Nadamo se da će svojim prisustvom dovesti svijet do sudbine koju nam Qur,an obećava. Npr. u 5.ajetu sure Kasas i "želimo da one koji su na zemlji  tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo" ili u 55. sure Nur  Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na zemlji postaviti kao sto je postavio namjesnicima one prije njih i da će im zacjelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi i da će im sigurno strah sigurnošću zamjeniti. "Oni će se
samo Meni klanjati i neće druge Meni ravnim smatrati."

Akbar Eydi
 

Selam alejkum! Neka  je   fala  Alllahu  na  svemu  što  nam  je
podario   dobro  i  zlo,  On  je  Jedan   Jedini , On   sve  čuje    i 
zna  i  nema   drugog   Boga  sem   Allaha  Jednog  Jedinog Silnog   i  Moćnog.  Pitao  bi  u  ime  Allaha  što   su   to   pirovi
 

ODGOVOR
PIR je irfanski termin kojeg upotrebljavaju arifi perzijskog govornog
područja, tako da je ova riječ perzijska . Npr. Hafiz  upotrebljavajući je kaže:

"Vinom sedžadu polij, ako ti pir  vodič kaže, jer salik habera nema  o putu  i običajima  položaja"

Dakle, vidimo Hafiz kaže  ..o putniče na putu Božijem koji se nalaziš pod odgojem pira, ukoliko ti kaže da i sedžadu vinom natopiš, učini to, jer on je obavijesten o putu i običajima puta ka Bogu i ne dozvoli da budes zatečen njegovim naizgled diskutabilnim stavovima".


Vjerovatno je sinonim ove riječi, arapska  riječ ŠEJH ili MURAD. Abdurezak Kasani  koji spada u red arifa VII stoljeća po hidžri, napisao je knjigu "Sufijski termini". U njoj šejha definiše na sljedeći način: Potpuni čovjek koji je  stigao do krajnje granice u znanjima šeriata, tarikata i hakikata.
Upravo zbog toga poznaje duše , nedostatke i probleme koje duše imaju. Svakako i lijek za sve od toga.  I zbog toga pristupa vođenju nadarenih ljudi, preuzimajući na sebe odgovornost upute.

Akbar Eydi
 

PITANJE:
Es-selamu alejkum.
Da li je Arš materijalne prirode (da li je poznato) i jeli on prvo što je Allah stvorio?? Da li je on potreban Allahu jer ga je stvorio nakon što ga nije bilo? Hvala!

Iako je riječ o  većem broju pitanja, ukoliko nam značenje ARŠ postane jasno, ostala će pitanja sama po sebi dobiti odgovor.

Usljed toga što u  shvatanju značenja ARŠA postoje velika razilaženja mi ćemo navesti mišljenje autora TEFSIRA EL MIZAN Allame Tabatabaia  koje on daje komentarišući 54 ajet EARAF.

Sažeto  neki od stavova u vezi sa značenjem  Arš:
a) Ovaj pojam spada u red Qur'anskih mutešabihata (onih izraza koji u prvi mah nisu jasni). Postoji grupa učenjaka koji u vezi takvih ajeta  kažu da nemamo pravo o njima raspravljati i prelaziti granicu slova smatrajući to novotarijom tako da se od nje mora suzdržati.

PITANJE: Ovakav stav suprotan je i razumu, a suprotan je i slovu Qur'ana, jer u Qur'anu postoji veliki broj ajeta koji čovjeka pozivaju da razmišlja podstičući na taj način racionalno zaključivanje . Onda, kako se može reći  da i pored toga što me Qur'an podstiče na razmišljanje i na racionalnost,  ja ne primim i ne prihvatim rezultat racionalnog razmišljanja? Isto tako postoji veliki broj predaja koje nas pozivaju na razmišljanje o vjerskom nauku i Qur'anskim ajetima.

b) riječ je o biću   koje ima prostorni odraz i sličan je biću iz ljudskog svijeta. Oni kažu :Arš je u potpunosti materijalno tijelo i sličan je onom prijestolju koje ima nogare, s tim što se njegove oslanjaju na  sedmo nebo (Uzvišen je Allah od onog što nasilnici govore) Bog sjedi poput kakvog kralja na njemu. Tako da je načenje Arša kod prve i druge grupe muslimanskih učenjaka isto.

ODGOVOR: ovaj stav je toliko bezvrijedan da nema nikakve potrebe za odgovorom, a Qur'an časni sa očitom jasnoćom  ukazuje da je Uzvišeni daleko iznad toga da bi mogao i po pitanju biti i atributa i tijela da bi mogao biti sličan nekome od stvorenja?."i ništa mu slično nije".

c) Arš je deveto nebo.Jedna grupa na osnovu stare Ptolomejeve astronomske teorije koji su  vjerovali da je Arš upravo deveta nebeska sfera ispod koje se nalazi cio tjelesni svijet.

ODGOVOR Ovo zapravo i nije komentar Qur'ana, već namicanje vjerovanja  Qur'anu.  Stotine naučnih pravila suprostavljeni su ovom stavu, a pored toga stotine ajeta i predaja su mu također suprostavljene. Upravo usljed toga  otkrivanjem neispravnosti geocentričnog sistema i prihvatanjem heliocentričnog, oni su se prirodnim tokom odrekli svoga mišljenja.d) Ovo je simbolično ukazivanje na moć i upravljanje. Neki kažu  da u vanjskom svijetu uopće ne postoji tjelesno biće s imenom Arš. Riječi Qur'anske ?"Errahmanu  allel arši steva".. ili .."summe isteva alell arš" zapravo su metafora  Božijeg upravljanja svijetom. Riječ isteva jeste u značenju  intenziteta upravljanja nečim.  U odgovoru,  iako je prihvatljiva činjenica  da je arš  zapravo metafora,  međutim metaforičnost nema nikakve opreke da u isto vrijeme  bude riječ i o jednoj zbilji.  Jer nema problema u  tome  da zbilje koje su kod nas  i zbilje koje su  kod Boga  sa aspekta pojma i značenja budu iste, ali sa aspekta značenja i objekta da nemaju nikakve sličnosti.  Poput pojma bitak ili znanje ili hiljade drugih pojmova koje sa leksičkog značenja imaju isto značenje i kod nas i kod Boga, pa kada kažemo Bog zna, to ima značenje kao kada kažemo taj i taj zna, ali sa aspekta predmetnosti znanja i zbilje istog među ovim dvama znanjima nema nikakve sličnosti, jer Njegovo znanje je bezgranično, nije odvojeno od Njegove biti i hiljada ostalih Njegovih atributa savršenstva.
U stanju kada je naše znanje kao prvo ograničeno, kao drugo izmješano sa neznanjem i kao treće rezultat shvatanja vanjskih stvari i okarakterisano hiljadama drugih nedostataka, a od svih najvažnije je to da je naše znanje  odsjaj  Božijeg  davanja  da mi budemo vlasnici nečega.
On je  dao dozvolu  da mi znamo nešto.  Jednostavno rečeno  pojmovi i izrazi koje mi kujemo  sve su  iz grupe konvencionalija  koje nemaju svoju vanjsku zbilju. Npr. kada kažemo šef mislimo na čovjeka čije odluke mi slijedimo, a ne da je on  kao pojava šef. Međutim,  Qur'anski pojmovi ukazuju na vanjske zbilje, tako da je i  ovo objašnjenje iako je blisko realnosti ne predstavlja svu realnost.

e) Predstavlja vanjsku zbilju, ali ne i tjelesnu. Ovo mišljenje A.Tabatabai odabira na temeljima Qur'ana, pa između ostalog kaže. Kada se obrati dovoljna pažnja na Qur'anske ajete  sa jedne strane, a s druge strane neke ajete  koristimo kao komentare drugih ajeta, postaje jasno da je Arš zbilja  od vanjskih zbilja, ali ne i od tjelesnih, već  metaforična zbilja, a zapravo riječ je o položaju  iz koga ističu sva zbivanja i dešavanja ili  drugačije rečeno  upravljanje svijetom.
Argument za ovu tvrdnju:  Sa jedne strane  u Qur'anu  vidimo ajete poput ovoga: .."On je Gospodar velikog Arša ..Tewbe 129 , ili .."oni koji nose arš i koji se nalaze oko njega"..Mu'min 7, i vidiš meleke kako su okružili  Arš, Zumer 74. . Iz njih možemo konstatovati da je Arš  vanjska zbilja. Sa druge strane  nailazimo na ajet  ?"zatim je  zagospodario Aršom  i upravlja stvarima i  ni jedan zagovornik nema prava zagovaranja, osim uz dozvolu  Božiju.  Ovaj ajet se komentariše  upravljanjem svijetom, dajući na taj način nama do znanja  da Uzvišeni između ostalog ima i takav atribut. A s obzirom na to da je cilj ajeta  opisivanje Gospodstva i stvaralačkog upravljanja Božijeg pod zagovaranjem  se također misli na stvaralačko zagovaranje, a ne na zakonodavno, a misli se na to da ni jedan   od uzroka ovoga svijeta  koji je u ulozi  veze između Boga i dešavanja u svijetu  poput uzročnosti vatre za izazivanje toplote  ili toplote za topljenje određenih stvari  ili pak sitosti kao posljedice uzimanja hrane od sebe  nemaju ni najmanju mjeru  nezavisnosti, već se uzročništvo odvija izričito dozvolom Božijom.  Dakle, svaki uzrok  koji je povodom dešavanja neke posljedice  učinkovit je samo zato  što Bog dozvoljava i daje mogućnost uzročnosti njemu, a ovdje je upravo riječ o tevhidu Gospodstva, koje se spominje na početku časnog ajeta sa riječima: Zaista vaš Gospodar.

Međutim, još jedna veoma lijepa zbilja: Riječi .."i nema zagovornika osim po Njegovoj dozvoli" ukazuju na drugu zbilju.  Riječ je o  promjeni  upravljanja upravljanjem, a i tada je riječ o promjeni koja se desila Božijom dozvolom i Njegovim upravljanjem.  Jer zagovaranje, šefaat  znači da neko  između Boga  koji prihvata zagovaranja i  stvari za koju se zagovara zauzme posredničku ulogu da bi na taj način izmijenio tok  pravila    iz njegovih pravila, a stavio u  opticaj drugo pravilo. Npr. sunce je po Božijem određenju zarad  toga da bi tamu  koje bi u skladu sa stanjem općenitog sistema trebalo obujmiti zemlju  rastjeralo  svojom svjetlošću.  U  svemu tome vidimo  da posrednik  poput   tende  ulazi u igru  i isprečava se između svjetlosti i toga djela  zemlje nad kojom se nalazi i ne dozvoljava  prodiranje svjetlosti na  taj dio.  Časni ajet nam želi dati do znanja da je i to posredništvo po dozvoli Uzvišenog Gospodara, tako da možemo zaključiti da je svo upravljanje u svijetu od strane Uzvišenog  Gospodara.  Čak svako sredstvo  za kvarenje  upravljanja i izmjenu   toka  propisa  i zakona  dešava se Njegovom dozvolom i u tome nema nikakve razlike između  stvaralačkih sredstava i sredstava  koje čovjek koristi za bijeg  od zakona Božijih uzroka.  Sve se to dešava dozvolom Božijom i pod Njegovom upravom.   On je to sve odredio  i sve je pod Njegovom naredbom.

POSTOJANJE JASNOM JEDNE DRUGE ZBILJE

Razumjevajući ovu Qur'ansku zbilju, postaje nam jasna i druga zbilja.a to je da ako vidimo da neki od niskih bića usljed nepotppunosti u svojim  sposobnostima bivaju lišene uzvišenih  stvaralačkih davanja  usljed čega  izlaze iz okvira poslušnosti Bogu  upravo ta neposlušnost  je zapravo pokornost  upravljanju Kreacijom.  Ta spriječenost  od odgoja, jeste odgoj. 
Zapravo Bog je taj koji je njemu dao moć izbora.  Pa ukoliko čovjek umišlja  da  spletkari prema Bogu, upravo to spletkarenje  predstavlja  pad u spletku Božiju. Zapravo, suprotni  i ometački uzroci u svijetu jesu poput dva tasa vage, koji iako jedni drugom oponiraju i jedan drugog tjeraju gore -  dole, ali upravo to suprotno kretanje je harmonično i pomaže ispravnom radu vage.

Dakle, Arš upravo  kao što predstavlja položaj općenitog upravljanja
svijetom i svim bićima  pod Njegovom je upravom.  Također je položaj Božijeg sveznanja o postojećem svijetu. Zato što je to tako, znači da prije postojanja svijeta u toku njegova postojanja i nakon povratka svih bića Allahu, on je na svom mjestu očuvan i postojan.  Ajet .."i vidiš meleke kako su oko Arša"..ukazuje nam na očuvanost arša na Sudnjem danu.  Ajeti koji ukazuju na stvaranje nebesa i zemlje, ukazuju na postojanje Arša  uporedo s postojanjem svijeta.  Ajet u kojem se kaže  ?"On je taj koji je nebesa i zemlju stvorio u šest vremenskih perioda, a Arš mu je bio nad vodom (Hud 7)  govori nam na postojanje arša prije postojanja svijeta. (El Mizan 8 svezak
, komentar  54 Earaf.) Bilo je to ukratko  o stavu velikog komentatora  u vezi sa značenjem Arša,  Svakako, obraćanjem na navedenu adresu mogu se doznati opsežnije  informacije.

U  dovi poznatoj  pod imenom Dova Ebu Hamze Somalija, Hazreti Ali je u ramazanskim jutrima između ostalog učio sljedeće riječi koje i pored krajnje sažetosti  ukazuju na prethodno objašnjenje zbilje:
? O Uzvišeni Bože, i onaj koji dobro čini  ima potrebu za Tvojom pomoći i onaj koji  se odvažio da Ti se suprostavi i čijim djelima Ti zadovoljan nisi, nije izvan dohvata moći Tvoje. Ja Rabbi, Ja Rabbi. ?

Dakle H.Ali nam daje do znanja da je milost Božija ta  koja dobročinitelju  pomaže da bude dobročinitelj, jer ukoliko ne bi bilo Božije milosti, bilo bi nemoguće da čini dobro ili da čini ibadet, a s druge strane  ukoliko se neko suprostavlja Bogu, Bog je taj koji mu daje moć da može odabrati. Dakle sve grupe, šta više sve čestice u postojećem svijetu nalaze se pod  neograničenom upravom i znanjem Božijim.Izvinjavamo se zbog opširnosti, nismo imali izbora, željeli smo biti dorečeni.

Akbar Eydi

 

Esselamu alejkum

Čestitam Vam na ažurnosti i brzom prosljedjivanju odgovora, mislim da je to jako važno s obzirom da ako vi ne ponudite brze i kvalitetne odgovore ljudima ponudiće ih neko drugi ko, možda nije kompetentan za to, što bi sa sobom imalo jako negativne  posljedice.Čuo sam dosta lijepih priča o rahmetli Džavedu Meliki Tabrizi, ali o njemu i njegovom životu ne znam baš puno. Možete li mi ukratko opisati njegov mubarek život, te nešto o njegovim duhovnim stupnjevima koji su preneseni u knjigama?

Molim Uzvišenog da vam podari svako dobro.

 

ODGOVOR:

Zahvaljujemo se na vasem optimizmu¸ i  trazimo pomoć od Uzvišenog Boga za nastavak toga puta i skrušeno Ga molimo da bude zadovoljan  i da  prihvati
naša djela ..i od Njega je pomoć i uputa

a) Merhum hadži Mirza Dževad aga Meliki Tabrizi rahmetulahi alejh.

Hafiz u jednom od svojih stihova prenosi stanje Poslanika  u kojem nam na nadahnut način ukazuje kako Poslanik  kada bi bio u određenim stanjima sa svojim Gospodarem, čak bi mu smetalo  prisustvo meleka.  Drugim riječima  nije bio spreman da se oni iako čisti  postave u ulogu posrednika.  Međutim, s druge strane  poslanik se obraća Bogu ?"mene si poslao da ja Tvoju poslanicu prenesem ljudima i zato što si Ti tražio  spreman sam podnijeti sve nedaće svijeta i za mene je džennet  prah Tvoga sokaka, a Tvoja milost 
potencijal moga bića i u principu moja sudbina je ljubav prema Tebi, a moj predah u Tvom zadovoljstvu. ?

Zbilja  jedan određeni broj ljudi  na ovom svijetu , jedini cilj koji su
sebi zacrtali  jeste ljubav prema Bogu i njegovim evlijama i svu svoju  egzistenciju, život i pregnuće  uvakufljuju zarad ljubavi Božije i vjerskih zakona, a od dunjaluka i ahireta ništa drugo sem zadovoljstva Božijeg ne traže.

Marhum Hadži Mirza Dževada aga Meliki Tabrizi, rahmetulahi alejh spada u grupu ovih ljudi. On spada u red visoko kotiranih arifa koji su takvi da što više vrijeme prolazi  to se više otkrivaju tragovi njegove duhovnosti i uzvišenih  Bogu bliskih položaja.

Potiče iz Tabriza, a educirao se u Nedžefu - Iraq. Posljednji dio svoga života provodi u iranskim gradovima - Tabrizu, Teheranu i Qomu, a mezar mu se nalazi u Qomu u mezarju zvanom Šejkhan i slovi za mjesto zijareta ljudi koji se kreću njegovim putem.  Nije poznat tačan datum rođenja, međutim preselio je na Kurban-bajram 1343.  po H.

Autor je sljedećih djela:
1. ESRARU SALAT (tajne namaza)  Riječ je o knjizi  u kojoj opisuje namaz i tajne čovjekovog miradža, koju kada čitalac  čita  shvata zašto je poslanik rekao da je namaz vjernikov miradž, drugim riječima upravo onako kako je poslanik u noći miradža  osvjedočio znakove Božije, klanjač bi također  u svom namazu  u okviru svojih granica trebao svjedočiti Božije znakove.

2. POSLANICA LIKAULLAH (susret s Bogom).  U ovoj poslanici učitelj  objašnjava metode i kvalitet  putovanja  prema Bogu od početka pa do kraja , tj. upravo do LIKAULLAHA  i objasnio je značenje susreta s Bogom.

3. EL MURAKABAT (Samokontrola) U ovoj knjizi  nabrojana su djela i virdovi  na koje svakodnevno  svake sedmice i mjeseca u godini treba voditi brigu da bi čovjek mogao  uz pomoć  šerijatskih  mjera  paziti na svoju dušu, te da vodi brigu  o izvršenju farzova i vadžiba i napuštanju harama.

Ima takođe dvije poslanice o  fikhskim propisima  i osnovama metodologije  koje još uvijek nisu štampane.

Stepeni puta ka Allahu:  Uvaženi  filozof Ibn Sina  u svojoj knjizi  NAPUTCI I OPASKE (IŠARETI)  u IX poglavlju  objašnjavajući  položaje arifa kaže sljedeće:  Cilj arifa  je lično ALLAH dž.š.  Usljed toga  što nema spoznaje i znanja vrjednijeg od spoznaje Allaha. I samo Njega obožava jer ga  drži  zaslužnim za obožavanje. Međutim, treba biti svjestan činjenice  da se ove Ibn Sinine riječi  na stazi koja vodi ka Bogu  pretakaju u praksu tek na kraju puta.  Zato on i kaže:-Arif želi prvu ISTINU i ukoliko se nalazi na početku puta ili u sredini naziva ga salikom, a ne arifom.  Zatim nabraja  sažeto sljedeće stepene :

1. Prvi korak je želja. ?elja zapravo predstavlja vrstu htjenja i naklonosti koja se stvara u duši salika. U želji   da se pripoji na nesalomivi oslonac i da se rukom prihvati čvrste veze da bi postao imun na pokliznuća i devijacije i da bi na taj način  životnim pravcem  stigao do Osnovnog cilja.

2. Potreba za rijazetom (duhovnim vježbama). On o ovome između ostalog kaže: Duhovne vježbe su za postizanje tri osnovna cilja:

a) udaljavanje drugog  (to znači da salik sve prepreke koje mu se nalaze na putu otklanja)
b) kroćenje neposlušnog nefsa (emaret) . Rijazet uništava  egoizam i obožavanje strasti i slama  moć  nefsa koji čovjeka goni da čini loša djela čineći ga na taj način poslušnim  smirenom nefsu.
c) omekšavanje nefsa. Čovjekov nefs  prije nego se odgoji čvrst je poput  željeza u koje ništa ne prodire. Međutim, kada se izglanca postane ljubak poput ogledala  koje u sebe prima svako svjetlo i stvar koja se nađe naspram njega i odslikava je. Nefs kada  postane mehak, tada u njemu ostavljaju traga Božanska isijavanja i Božije riječi što je u skladu sa Qur'anskim riječima .-zaista su vjernici oni koji kada se spominje Allah dž.š.  srca im se strahom ispune, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje  im učvršćuju i samo se na Gospodara svoja oslanjaju. (EL ENFAL 2) . Zatim Ibn Sina kaže: ?istinski zuhd  (ne lažni) ni onaj koji nije u skladu sa šeriatom, pomaže čovjeku u otklanjanju prepreka na putu istine. Za kroćenje
  nefsa AMARE  i za činjenje iste poslušnom nefsu MUTMEINE nekoliko stvari  čovjeku može biti od pomoći, kao što je npr. vršenje ibadeta popraćenog razmišljanjem. Isto tako slušanje savjeta i mudrosti  od ispravnih ljudi.
Ljubav prema zbilji  i čistim stvarima  omekšava čovjekovu dušu . U hadisu se kaže: Blago onom ko se zaljubi u ibadet i prigrli ga.

Takvi uživaju pomažući siromašne  i  nemoćne, govoreći istinu, ispunjavajući obećanja, stičući znanje, istraživajući o vjeri i čineći bezbroj drugih stvari bilo na individualnom ili društvenom nivou. ?to su stepeni ovog rijazeta intenzivniji, srčani prijemi  salika su obimniji  do te mjere  da su  od svega  isključeni  sem od Allaha dž.š i Njegovih atributa, uzvišenosti i ljepote.  Svakako,  isključenje ne treba shvatiti u značenju povlačenja i  izoliranja od društva, već treba shvatiti u Qur'anskom značenju: NUR 37?-  Ljudi koje kupovina i prodaja   ne ometa da Allaha spomenu i molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i da strepe od dana  u kom će srce i pogledii biti uznemireni. Unosi promjenu u način arifovog gledanja zbilje, a ne promjenu njegovim djelima. Ukoliko bismo htjeli  predstaviti primjer razlike arifa i onoga koji to nije, onda možemo  pretpostaviti dva čovjeka  koji gledaju  film . Jedan od njih  za filmske
scene u platnu misli da je zbilja, a drugi obaviješten i zna  da su
posrijedi  samo slike zbilje, a ne sama zbilja.  Arifov pogled na svijet se mijenja, pa na taj način u ogledalu svijeta gleda u ljepotu Stvoritelja istog. Užitak  koji ima u Stvoritelju dženneta slađi je od samog užitka džennetskog.  Više je pod dojmom  samog umjetnika, nego li njegovog umjetničkog ostvarenja.Što je umjetničko djelo ljepše, to su pohvale na račun umjetnika veće.  Istini za volju, arif nadrasta ograničenost pogleda  i  dostiže  univerzalni pogled zbilje.
Mirza Meliki Tabrizi  u jednom irfanskom pismu svome  učeniku etike  marhumu ajatolahu  šejh. Muhamed Husejn Isfahaniju  na sljedeći način objašnjava  principe  putovanja ka Allahu.

1. Spoznaja nefsa  U objašnjenju ovog principa kaže. Nefs sa egzistencijalnog aspekta posmatrano ima tri svijeta. Svijet materije i prirode. Svijet paslika i berzeha. Svijet racija i apstrakcije. Dok čovjek ne ostavi za leđima svijet materije, ne može stići do svijeta berzeha, to znači da neće moći vidjeti bića i tragove toga svijeta niti se njima okoristiti. I dok svijet berzeha ne ostavi iza sebe i ne stupi u svijet racija, neće moći pojmiti i