Pitanje

Zanimljivo je, priznat cete, da ako upitamo Zidove, ko su najbolji ljudi, reci ce da su to ESBAT, oni koji su bili sa Musa alejhiselam. Ako upitamo Kescane, ko su najbolji ljudi, reci ce da su najbolji HAWARIJUNI, oni koji su bili sa Isa alejhi selam. Medjutim, najzanimljivije je, ako upitamo shije, ko su najbolji ljudi, nabrojat ce nekoliko ashaba, a druge ce proklinjati i psovati. Molim vas da mi pojasnite zato se to desava!

 Odgovor

 Riječ je o temi koju spominje Kur'an časni, govoreći u  brojnim ajetima o tome, naprimjer, u suri El-Mu'minun u pedesetdrugom i pedesettrećem ajetu kaze se: Zaista je vas ummet jedan ummet, a Ja sam Gospodar vas, pa budite Me svjesni!" A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim sto je u njih.
 Poslanici su sve ljude zvali u takvaluk u svijest o Bogu, međutim, oni nisu slusali riječi poslanika, već su se iscjepali na grupice i ispisali knjige brojne, i svaka je skupina prihvatala ono sto je u njih bilo, bili su radosni i veseli onim sto je bilo u njih. U suri Rum u tridesetdrugom ajetu kaze se: od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim sto je u njih. Ovo pravilo obuhvata sve stranke, skupine, grupe, religije, mezhebe u svijetu. Usljed toga Kur'an časni zarad toga da bi čovjeka spasio od devijacije i zalutalosti iznosi najuzvisenije načelo dajući do znanja da su oni ljudi robovi Moji i oni su okrenuli lice od taguta i zablude koji budu postivali ovo načelo. U okrilju njega oni su pod uputom Bozijom, oni su razumni, imaju pameti. Riječ je o sljedećem:

A. Načelo pazljivog slusanja s ciljem razumjevanja.

 B. Analiza i razmatranje onoga sto se čulo i kazalo, ili drugim riječima uspoređivanje sa mjerilom prihvatanja.

 C. Izabiranje najbolje opcije.

 Ovo su načela koja predlaze Kur'an časni u suri Ez-Zummer u osamnaestom ajetu: Zato obraduj robove Moje koji riječi s razumjevanjem slusaju i slijede najbolju; oni su oni koje je Allah uputio i oni posjeduju elbab, tj. sustinu znanja.
 Nakon ovog načela, postavlja se pitanje: koje je mjerilo ispitivanja zarad izabiranja najbolje opcije i zarad izabiranja pravoga puta?
 Za nas, kao ljude koji prihvataju Kur'an i drze ga dokumentom svoje poboznosti i religioznosti jasno je da iznad njega, tj. iznad Kur'ana časnog, nema boljeg mjerila. Sam Kur'an, bira ovaj put kada u devetom ajetu sure Isra kaze: Zaista ovaj Kur'an upućuje k onome sto je najpostojanije, i donosi radosnu vijest vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka nagrada velika.
 Kada se već obrati Kur'anu postaje jasno  da on potvrđuje sljedeća dva principa. Prvi, je objava i poslanstvo, to jest sunnet naseg Poslanika, koji je sagledan u riječima i djelima Poslanika, s.a.v.a.: On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje, (Nedzm, 3 i 4) Komentar i objasnjenje Kur'ana također je zadatak Poslanikov: Mi tebi objavljujemo Knjigu samo da bi im objasnio ono oko čega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost. (Nahl, 64) A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono sto im se objavljuje, i da bi oni razmislili. (Nahl, 44)
 Dakle, sunnet i nesumnjive riječi Poslanikove sa kur'anskog aspekta predstavljaju mjerilo odabira i izabiranja najbolje opcije. Usljed toga u Kur'anu se neslijeđenje Poslanika nakon sto sve postane jasno proglasava očitom zabludom: Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini sta hoće, i bacićemo ga u dzehennem, - a uzasno je on boraviste! (Nisa, 115)
 Također, postaje jasno da je drugo načelo također podvučeno i markirano, a riječ je o razmisljanju, umovanju, mudrosti. Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da promisljaju. (Enfal, 22)
 Oba se ova načela na jednom mjestu spominju u suri Mulk: kad god bude skupina u njega bacana, pitat će ih čuvari vatre, zar vam nije dolazio opominjač? Kazat će: Da, dolazio nam je opominjač, pa smo ga demantirali i govorili da nije Allah nista spustio, a vi ste u velikoj zabludi. I reći će: Da smo slusali ili razmisljali ne bismo bili među stanovnicima pakla. (8, 9, 10)
 Kur'an časni njihovo priznanje prihvata kao osnovni razlog i korijen njihovog grijeha i govori: I priznat će grijeh svoj, pa smrvljeni bili dzehenemlije!
 Na osnovu ovog moze se kazati da sa aspekta objave i Stvoritelja svjetova svaki čovjek zarad odvajanja istine od neistine i za prepoznavanje sljedbenika istine na raspolaganju ima tri mjerila koja je nemoguće negirati, riječ je o:

 a. Riječ Bozija, to jest Kur'an časni,
 b. dokazani i nesumnjivi sunnet Bozijeg poslanika, s.a.v.a.,
 c. razum koji igra ulogu dinstiktora, to jest faktora koji odvaja i prepoznaje.

 Sa kur'anskog apsekta ukoliko čovjek istrazuje i usporedi riječi prema mjerilima i stigne do rezultata, on kao takav, ukoliko i 100 % u prepoznavanju vanjskog primjera istine pogrijesi biti će pod okriljem Milosti Bozije, usljed toga sto se u ajetu kojeg smo citirali iz sure Nisa, Kur'an časni kaznu predviđa za one ljude kojima je istina postala jasna, međutim, svjesno se nisu htjeli pokoriti istini: a poznat mu je pravi put! Međutim, ukoliko ga njegovo istazivanje ne dovede do rezultata i ne bude se nasao na putu istine, taj čovjek ili ta skupina neće biti kaznjeni od strane Allaha Svevisnjeg. Usljed toga sto je istrazivanje zarad shvatanja istine ustvari uputa Allahova.
 Zato se u suri Muhammed, u drugom ajetu kaze: A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono sto se objavljuje Muhammedu - a to je Istina od Gospodara njihova - On će preko rđavih postupaka njihovih preći i prilike (srca) njihova poboljsati.
 Vise nego je jasno da je vjerovanje u ono sto je objavljeno Muhammedu, s.a.v.a., a sve je to istine, moguće je na dva načina:
 - u sazetom obliku,
 - na detaljan način.
 Sazet oblik sagledan je u tome da se svaki čovjek između sebe i Boga, iskrenog nijjeta postavi tako da se preda i pokori svim naredbama Bozijim i kur'anskim, iako ne bude znao na detaljan način sve vjerske propise i odredbe, ili pak u principu pogrijesi da li je neki propis dio vjere ili pak ne, takav čovjek ili takva skupina, sasvim je izvjesno nalazi se u okrilju spasenja i obuhvaćeni su milosti i oprostom Bozijim. Ukoliko bi bilo drugačije, u tom bismo slučaju morali kazati da je vise od 90% ljudi zasluzilo kaznu Boziju i dzehennemsku vatru, usljed toga sto u svakom mezhebu zasebno za sebe postoje stotine ogranaka, načina razmisljanja, stavova...
 A svako ko svoj put smatra istinitim, kako nam to Kur'an daje do znanja je veseo i zadovoljan.
 S druge strane detaljan način poznavanja istine sagledan je u tome da čovjek napornim istrazivanjima i radom, naučnim sagledavanjima Kur'ana i suneta, s jedne strane, te uz odricanja, vjezbe, samopregnuće koje će biti povodom zadovoljstva Bozijeg stigne do uzvisenih stupnjeva i polozaja i da se poveze i stupi u kontakt sa
 svijetom gejba, tj. skrivenim svijetom, i da na taj način upotpunosti i precizno spozna propise i pravila upravo na način kako je to Poslanik kazao i kako to poznaju poslanikovi ashabi, pomagači i savremenici, koji već sada imaju svoje Dzennetske deredze i stupnjeve ili su pak kaznjeni od strane Boga.
 Ukoliko postoje ovakvi pojedinci ili skupine, blago li njima, i dobre li sudbine i određenja. Mozemo zaključiti: Postovani brate u vjeri dvije stvari kada je vjera u pitanju niposto ne smijemo zaboraviti, prvo, da je svaki pojedinac duzan istrazivati u vjeri na temelju jasnih mjerila, a to su Kur'an, potvrđeni sunnet i razum, i da vjeruje u rezultat u koji se stigne, u isto vrijeme usljed ograničenosti ljudskih perciptivnih organa i potencijala, te onoga sto iziskuju čovjekove strasti i nagoni na svoj prirodan način a sto postoji u svima nama, kao i zamrseni i isprepleteni politički povijesni događaji i tokovi, te ljubavi i mrznje koje nisu logične i koje su neutemeljene, treba se čistim i iskrenim nijetom obratiti Bogu i reći: sve ono sto si Ti objavio i sve ono sto je Poslanik rekao i objasnio i prihvatio i ja to prihvatam iako to bilo nasuprot mojim istrazivanjima i rezultatima. Svako onaj koga Ti i Tvoj poslanik volite i ja ih volim. Svako onaj koga Ti i Tvoj poslanik ne volite i ja ih ne volim. Ovakav čovjek i ovakva skupina na temelju kur'anskog teksta i na temelju poslanikovog suneta ubrajaju se u dobre Bozije robove i oni će imati nagradu Boziju. Iako čak u svojim istrazivanjima dosli do 100% pogresnog rezultata i ako u određenju istine napravili greske, zasto, usljed toga sto: A Mi ne kaznjavamo sve dok poslanika ne posaljemo. (Isra, ) Dakle, dok argument ne bude upotpunjen nema ni kazne te dok ne bude inada i protivljenja istini nevjerstvo nema smisla ni značenja.
 Ovo je sasvim jasno, o ovome svjedoče i ajeti i predaje i razum.
 Sljedeća stvar, pretpostavimo, da oni koji slijede neki drugi mezheb i put koji nije nas put, da oni nisu svi inadzije i oponenti istini, već su sa dobrim nijjetom i nasuprot zeljenog krenuli pogresnim putem, a takvi su da ukoliko bi im se istina pokazala i oni je prepoznali ne bi je negirali, i ne bi je odbili. Ukoliko na druge gledamo s ovom pretpostavkom, a ova je pretpostavka sasvim racionalna i umna, a najzad preporučuju je i vjera i Poslanik, u tom slučaju, nećemo jedni drugima govoriti kako su nevjernici i kako su neprijatelji Poslaniku. Već u tom slučaju desit će se da kao dvije razumne skupine ili dva pojedinca pogledamo sta nam je to zajedničko i oko toga ćemo se okupiti i jačati se, a u vezi međusobnih razlika, učit ćemo dovu jedni za druge i traziti uputu i pomoć od Allaha, e taj trenutak primjer je kur'anskih riječi: i svi se čvrsto Allahova uzeta prihvatiti i ne razjedinjujte se. To je trenutak kada smo postupali u skladu s ajetom časnim: i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih. (Enfal, 46)
 Da li bi ijedna sila na svijetu mogla na ovakav način postupati i igrati se sa nasim vjerskim svetinjama, moralnim vrijednostima, javnom čednosti zene i da li bi mogli na ovakav način otimati i eksploatisati nas egzistentni kapital da smo jučer ili danas bili
 odlučni i čvrsto stali uz nase vjerske zajedničke tačke radeći na njihovom jačanju???!
 Zasto moramo uvijek poput muhe letjeti na rane i razglabati o razlikama, te nasuprot Bozijem naređenju i sunnetu Poslanikovom i nasuprot razumu gledati razlike većim od onoga kolike zapravo jesu. Zasto ne bismo bili poput pčele koja uvijek koristi čisto fino cvijeće: Zar nije vrijeme da se vjernicima srca skruse kada se Allah i Istina koja se objavljuje spomene. (Hadid, 16)
 Zar nije stiglo vrijeme za sljedbenike Muhammedove, s.a.v.a., da im srce zadrhti spram Boga, spram istine, spram Kur'ana, i da im poteku suze, i da se skruse pred svim ovim naučnim i moralnim istinama i duhovnim bogatstvom svoje vjere, te da zakoračamo u smjeru časti i dostojanstva muslimana i postojanosti Kur'ana. Zar ne pretpostavljate mogućnost da neprijatelji Boga i Poslanika i Bozije knjige, raspiruju probleme i rade na razlikama, i pusu u vatru rasplamsavanja muslimanskog sukoba?!
 Neka Uzviseni Allah pomogne svima da slijede i pokoravaju se Bogu i Poslaniku.
 Amin, ja rabbel-'alemin.