Pitanje

Esselamu alejkum postovani profesore

 Prvo zelim vam lijep povratak u nasu sredinu.  Imam par pitanja u vezi hadisa.Nadam se da cete me shvatiti na sta ciljam.  Zasto se ne pitamo, ako je hadis bio toliko vazan(bilo da je sunitski ili siitski) zasto se poslanik nije pobrinuo da sakupi barem najvaznije hadise sve u jednu Knjigu i da da\"zvanicno \" tumacenje Ku\'rana u koje bi onda svi ljudi bili duzni vjerovati i slijediti ga, te nakon kojeg ne

 bi bilo raskola i rascjepa? Zasto je trebalo cekati 200 godina poslije smrti Poslanika s.a.v.s. da dodje Buhari i ostali poznati sakupljaci hadisa da bi se formirala zbirka vjerodostojna zbirka hadisa koja je na kraju krajeva daleko od toga da sadrzi objasnjenja za cijeli Kuran? Dali je poznato u istoriji da je Muhamed(s.a.v.s.) sacinio kakvu zbirku hadisa?

 Ako se toliko drzimo  hadisa,znaci li to da se time tvrdi da Kuran nije dovoljan kao uputa i vodillja i da su potrebni ljudski izvori da ga objasnjavaju i tumace?

 Zar Allah s.w.t. na kaze nam da objasnjenje Kur\'ana je sami Kur\'an i da je to jedini ispravan nacin i da je Bog taj Koji jedini ima autoritet i Znanje za pojasniti i dati Konacan sud bilo kom aspektu Kurana, a ne ljudi i njihove rijeci. Evo ja toliko,mahsus sellama vama i nasoj  redakciji....vas citalac.

Odgovor

Zahvaljujem se na vašoj usrdnosti i dobroti i molim Boga za zdravlje i sreću i vas i vaše poštovane porodice. U vezi s pitanjem koje ste nam uputili, potrebno je razmotriti nekoliko važnih činjenica.

      A.  Važnost hadisa

Hadisi su važni usljed toga što predstavljaju komentar i tumačenje dini islama te objašnjavaju kur'anske propise posredstvom poslanika. Božijom naredbom upućenom Poslaniku, on je dužan objasniti vjeru, a ummet je dužan prihvatiti njegove, tj. Poslanikove naredbe i odredbe. U suri Nahl u 44. ajetu se kaže: A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili. Dakle, njegovo objašnjenje ustvari zbiljno i pravo je tumačenje vjere. S druge strane u sedmom ajetu sure Hašr kaže se: ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.

        B.       Legitimnost hadisa

Moramo znati da je legitimnost i vrijednost hadisa utemeljena na Kur'anu časnom. Božiji poslanik kaže da su lašci počeli dosta toga pripisivati i tvrde da to prenose od njega. Zato hadise poredite s Kur'anom, budu li mu odgovorali prihvatite ih, međutim, ako mu budu suprotni i odudarali od njega odbacite ih.

Dakle, kada je već Kur'an kao argument i dokument naše pripadnosti islamu kojeg prihvatamo kao poslanikovu mudžizu i kada i pored jasnih i nedvosmislenih ajeta u kojima se na očigled daje do znanja: i svi se čvrsto užeta Božijeg prihvatite i nikako se ne razjedinjujte, ili se pak u 46. ajetu sure Enfal kaže: i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali i strpite se; ipak, i pored svega toga koliko među nama muslimanima postoji razdvajanja. Pod pretpostavkom da postoji takva hadiska knjiga, unatoč tome postojala bi razdvajanja i ne bi bilo onog vahdeta i onakvog jedinstva i sloge koju islam od nas očekuje.

       C.   Razlog razjedinjenosti i rascjepa

Vaše bi riječi bile tačne u stanju kada bi razlog razjedinjenosti i svih rascjepa bio u neobavještenosti o istini.

Međutim, Kur'an časni razlog rascjepa vidi u slijeđenju strasti, dunjalučarstvu, nasilništvu, želji za dominacijom, neutemeljenim i nelogičnim mržnjama i naklonostima. Da bi postalo jasno o čemu je riječ, ukratko ću objasniti neke od ovih stvari, o čemu se može dosta toga naći u hadisima i šiijskim i sunijskim. U suri Bekare u 213. ajetu kaže se: A povod neslaganja bila je međusobna zloba baš od strane onih kojima je data i to kada su im već bili došli jasni dokazi. U 75. ajetu sure Bekare kaže se: A neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih pošto su ih shvatili svjesno izvrnuli. Iako ovaj ajet govori o nekim učenjacima sljedbenika Knjige, ipak on objašnjava duh i suštinsku osobinu čovjek ukoliko ne bude podvrgnut božanskom odgajanju.

A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu a zatim govore: Evo ovo je od Allaha, da bi za to koristi neznatnu izvukli, i teško njima. (Bekare, 79) I oni nepravedni i oholi, porekoše ali su u sebi vjerovali da su istina. (Neml, 14) Velik je broj ajeta ovakvog sadržaja.

Od Poslanika se prenose riječi koje možemo naći u svim hadiskim zbirkama: Ja se za svoj ummet ne plašim od vjernika i mušrika. Vjernika će čuvati njegovo vjerovanje, a mušrika će uništiti njegov širk. Već, za ummet se plašim onih čije su riječi znalačke ali duše licemjerne a koji su među vama. Takvi dakle namjerno izvrću istinu.

       D.     Uputa posredstvom Kur'ana

Kur'an je knjiga Objave koju Bog uzvišeni šalje zarad upućivanja čovječanstva i onog prijašnjeg i ovog današnjeg i onog sutrašnjeg, sve dok je čovjeka na ovom svijetu. S druge strane za ljude na svim različitim stupnjevima na kojima se nalaze on je uputa k istini, savršenstvu i stvarnoj sreći.

Ukoliko čovjek ozbiljno ide u smjeru stizanja do istine Bog će ga uputiti. A oni koji zarad Nas ulože napor pa pokazat ćemo im puteve i zaista Allah, pa On je sa dobročiniteljima. (Ankebut, 69)

Kur'an pokazuje dva jasna puta. Prvi, razmišljanje. Ovo je put za one koji su sposobni analizirati, sagledati, i shvatiti. Drugi, slušanje i slijeđenje onih koji su za to kompetentni. U suri Mulk u desetom ajetu čitamo: Da smo slušali ili da smo razmišljali ne bismo od stanovnika Vatre bili.

Ova vrsta upute upravo je prirodna uputa koja se oslanja na racionalni uzus svakog čovjeka u vezi sa svakim poslom njegovog materijalnog života. On u tome slijedi i koristi spomenute metode i čak se stručno obučava ili se pak obraća stručnjaku s kojim se savjetuje kako bi na najbolji način postupio.

A mi, mi u religiji ne prakticiramo određivanje dijagnoze. Upravo usljed toga što Uzvišeni i Kur'an u nama ne nalaze da nas išta muči i da imamo kakvog bola, pa koga u tom slučaju da liječe?!

Uz sve to, islamski svijet ima tako ogroman broj zajedničkih stvari da kada bismo ih htjeli sve sagledati i dobro ih promovirati bilo bi nam potrebno desetine godina, i ipak ne bismo ih mogli sve obuhvatiti.

Pitanje je da li zdrav razum i ispravan fitret pri susretu s ljudima i u međuljudskim odnosima prvo idu tragom međusobnih razlika i raskola ili pak naglašavaju međusobne sličnosti?!

Činjenica je da sve do vremena dok čovjek ne odluči da će slijediti Kur'an, zdrav razum i čist fitret bez toga ga ni sve nebeske knjige ni poslaničke zbirke pa makar u njima put doslovno bio nacrtan i jasan do u najsitnije detalje, nema šanse da će on zakoračati tim putem. Ili da će pak taj put odabrati za svoj put.

A oni koji ne znaju govore: Trebalo bi da Allah s nama razgovara, ili da nam kakvo čudo dođe. Tako su gotovo istim riječima govorili i oni prije njih, srca su im slična. A mi dokaze naše objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju. (Bekare, 118)

I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu. (Bekare, 145)

Oni kojima smo Knjigu dali znaju poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih zaista svjesno istinu prikrivaju. (Bekare, 146)

Ovo je suštinska osobina čovjekova, da dok ne odluči slijediti istinu nemoguće je da se kreće za istinom, već svako će stvar tretirati i objasniti kako njemu odgovara, a ne kako je istina ili pak da će pozivati istini, takvo što je nemoguće.