Pitanje

Esselamu alejkum! Poštovani,ja zaista volim Islam i u svemu pornalazim samo ljepotu, međutim moj budući partner u tome ne vidi ništa posebno lijepo iako jeste musliman ali smatra da mnoge stvari u Islamu su pretjevanje i nazdanjaštvo. Mi bismo uskoro trebali stupiti u brak,ali on ne prihvata mnoge islamske prinicipe što mene čini neodlučnom po pitanju toga.On nije  protiv čitavog sistema islama, nego protiv pojedinih principa.Ja ne znam šta da učinim,želim žarko da on razumije  da je Islam savršena i divna vjera i molim Boga da ga uputi, ali osjećam se kao na dvije strane,kao da moram izabrati, a ne želim birati jer volim obje strane.Međutim stalno mi je u glavi, mislim da je ajet, da Allah upućuje onoga koga On hoće ili možemo i mi uticjecati na nekoga da prihvati istinu? Veliki selam!

Odgovor

Uz srdačne selame upućene vama poštovana sestro, čestitamo vam kada vam je Allah pomogao i usmjerio vas da stremite ka Istini i da imate tako divan pogleda na svijet.

Upravo kao što ste sami kazali, propisi i zakoni islama su tako lijepi i logični. Postojani i utemeljeni na fitretu. Jednostavno da Allaha nije stvorio ljepšeg sistema od njega. Iako nažalost to jarko sunce kreacije skrivaju tamni oblaci onoga što mnogi muslimani čine ostajući na taj način neprepoznato i neuočeno mnogim ljudima na svijetu. S druge strane neprijatelji istine s lažnom propagandom i potenciranjem na našim greškama, prikazuju islam nejasnim, mutnim i ružnim.

Međutim, to sunce nikada ne zalazi, niti će ostati prekriveno oblacima, već doći će dan koji nije daleko kada će stati nasred neba i osvjetliti srca i misli ljudima. Ovo je jasno i sigurno obećanje Božije.

Što se pak vaše udaje tiče: S kur'anskog stanovišta brak je izvanredno vrijedno duhovno djelo čiji cilj je neprocjenjivo vrijedan. U braku se treba ostvariti psihički mir i duhovna sreća. Brak je osnovni temelj opstanka čovječanstva i popravljanja društva i djece. Upravo na temelju toga poslanik kaže: Vodite računa o tome koga ćete učiniti kamen-temeljcem materijalnog i duhovnog života svoje djece.

Brak nije poput kupovine odjeće ili obuće da bi se nakon što ostara ili se mi toga zasitimo možemo tako otarasiti ili je odbaciti.

Brak je vezanje dvije duše ili pak mnogo duša, ukoliko među njima ne bude podobnosti i usklađenosti sasvim je sigurno da sveti cilj braka neće biti postignut.

Usljed toga puno i dobro razmislite i odluči tek kada sve aspekte sagledaš, potpuno umno, realno i trezveno analiziraj svoju budućnost i budućnost svoje djece. Ne dozvoli sebi da nedao Bog uđeš u avanturu koja bi imala gorak kraj.

Došao je jedan čovjek poslaniku i rekao mu: O Poslaniče daj mi savjet koji će mi obezbjediti dobro i dunjaluka i ahireta. Poslanik ga upita: Ako ti kažem, hoćeš li se pridržavati? On reče: Hoću o Božiji Poslaniče. Poslanik mu isto pitanje ponovi tri puta, čovjek je tri puta dao pozitivan odgovor. Nakon tog potenciranja i skretanja pažnje da je riječ o velikoj stvari Poslanik reče: Kada god odlučiš da nešto učiniš prvo razmisli o ishodu.

Zato ne dozvoli da postaneš žrtva ljubavi čijeg rezultata nisi svjesna.

Dželaludin Rumi na lijep način govori o ovoj temi:

Ljubav što se zbog lijepe puti budi,

nije ljubav, ona nam loš kraj nudi.

Ne želim ti kazati nemoj se udati, već želim ti kazati dobro razmisli pa svjesno ili se udaj ili odustani. Kako to Poslanik kaže: Razmisli o ishodu!

Budi sigurna da ukoliko iskrenog nijeta samo u ime Allaha svjesno odabereš bilo koju odluku, Bog će ti pomoći.

To što kažete kako biste voljeli da on postane svjestan, veoma je lijepa i dobra stvar od vas. Zato racionalno, svjesno sa znanjem, lijepim moralom i s ljubavlju postupaj prema njemu. U isto vrijeme ne dozvoli sebi da to što bi ti voljela da se dogodi da postane tvoj zatvor, pa da sutra tvoj život postane mjesto sukoba, svađe, živciranja i psihoze. Dakle, ponavljam, oprezno povuci svoj potez.

U vezi s tim da Allah upućuje k istini i da li mi možemo na tom planu biti od koristi, moram vam kazati da prema istini upućuje samo i jedino Allah. Zaista ti ne upućuješ koga ti voliš već Allah upućuje koga On želi. (Kasas, 56) Međutim, isiti ovaj Kur'an na drugom mjestu kaže: i zaista ti upućuješ na pravi put. (Šura, 52)

Ova dva časna ajeta nisu u kontradikciji, već nam žele kazati da je zbiljni upućivač Allah, međutim, mi smo dužni i obavezni to činiti a Bog će ostaviti traga i uticaja u našem obavljanju obaveze. To je poput uzimanja hrane, oblačenja, zagrijavanja prostorije, to jest, mi obavljamo ono što smo dužni izvršiti a uticaj i efekat je u rukama Božijim.

Dakle mi u mjeri svojih  mogućnosti trebamo izvršiti svoje obaveze a uticaj, rezultati, a upućenost, to je već u ruci Božijoj.  To na neki način znači da i mi vršimo uticaj ali, svakako uz dozvolu Božiju.