Ovo pitanje zahtjeva veoma dugačak odgovor, najmanje bi se o njemu mogla napisati knjiga, što je svakako za ovu vrstu komuniciranja previše. Međutim, želimo li općenito odgovoriti a da to ne bude ni sa šiijskog ni sa sunijskog stanovišta u tom slučaju jasno je da ashabi Božijeg poslanika nikada nisu bili na istoj ljestvici imana, nisu istovremeno primili islam, nisu se jednako zalagali i doprinosili za islam, nisu u istoj mjeri učestvovali u borbama, nisu na isti način slijedili Poslanika na teorijskom, praktičnom, moralnom i ostalim terenima. U principu pretpostavka da su svi bili isti i jednaki, mimo toga što se protivi očitom tekstu Božije knjige Kur'ana časnog i rivajetima koji postoje u vezi sa vrijednostima i vrlinama ashaba, protivi se i zdravom razumu. Dakle, ashabi sa aspekta čvrstine vjerovanja u Boga i slijeđenja Poslanika bili su na različitim stupnjevima i imali su različite nivoe. Prirodno je da za jednog muslimana koji vjeruje u Kur'an svako onaj ko je na većem stupnju biti će mu i miliji i imat će veću vrijednost, a svako ko se nalazi na nižem stupnju u toj će mjeri biti omiljen i vrijedan. Usljed toga što je mjerilo vrijednosti sa kur'anskog aspekta takvaluk, to jest svijest o Bogu, a ne nešto drugo. U suri Hudžurat u trinaestom ajetu čitamo: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najplemenitiji kod Allaha jeste onaj koji je najbogobojazniji, Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obavješten.
Više nego je jasno da bogobojaznost ima stupnjeve i intezitete, što se kreće od formalnog vjerovanja pa sve do najuzvišenijeg stupnja na kojem se nalazi Poslanik Muhammed, s.a.v.a. S druge strane Kur'an nam u suri Ali Imran u 68. ajetu kaže: Zaista su Ibrahimu najbliži ljudi oni koji ga slijede.
Isto tako sasvim je jasno da slijeđenje ima svoje nivoe i u uvjerenjima i u etici i u duševnim vrlinama i osobenostima i u prakticiranju vjerskih formalnih zakona. Moguće je da ovo slijeđenje bude i vanjsko i unutarnje. U skladu s tim, svako ko bude ostvario slijeđenje Poslanika u svim aspektima pa on kao takav će za jednog vjernika biti i vrijedniji i omiljeniji.
Isti ovaj metod prisutan je i u praktičnom sunnetu Poslanika, koji je imao djecu i kćerke i sinove ali u vezi ni sa jednim nije izgovorio toliko pohvala kao što je to učinio u vezi sa kćerkom hazreti Fatimom. Jasno je da spominjanje pohvala i njenih vrlina nije usljed toga što je ona bila njegova kćerka, jer bi u tom slučaju i ostala djeca trebala biti jednaka njoj, već je to učinio na temelju njenog takvaluka i duhovnih vrlina koje je ona u sebi objedinila. Isto se ovo može vidjeti u ljubavi koju gaji hazreti Jakub, a.s., prema svome sinu Jusufu, a.s. Ovaj događaj Kur'an spominje s namjerom odgajanja ljudi, a ne samo da bi spomenuo jedan povjesni događaj koji se dogodio Jakubovoj porodici.
Upravo na temelju ovih činjenica svaki čovjek treba istraživati i s pažnjom promišljati kur'anske ajete i relevantne hadise (a ne svaki hadis pa makar lažan i izmišljen bio), također treba proučavati povijest od početka islama, i na temelju obavještenja u vezi sa stanjem ljudi koji su bili poslanikovi ashabi da prouči njihove živote, prošlost, prije islama, za vrijeme Poslanika, nakon Poslanikovog života te nakon toga da bi na tom temelju upravljao svoju naklonost i ljubav prema njima.
Nadamo se da će Svevišnji Bog pomoći da se nađemo na stazi onih čije misli, moral, djela i slijeđenje su čvrsto vezane za Kur'an i Poslanika. I da na ahiretu budemo proživljeni s Poslanikom.
 

[ zatvori prozor ][ vrati se na pitanja ][ naslovnica ]

 
ukupno posjeta