Pitanje

Es-selamu alejkum. Iako sam Vam ranije postavio nekoliko možda provokativnih
pitanja razlog tome je bilo moje neznanje i neupućenost. Nakon što sam dublje
istražio šiijsko učenje iz meni dostupnih knjiga sa Vaše i drugih stranica
zaključio sam da je put Imama Ehli-bejta uistinu najbliži Istini s kojom je
došao naš Poslanik, a.s. Od naročito velike koristi je bila Vaša knjiga
\"Imamet u Kur\'anu\" te djelo \"Kur\'an u Islamu\" koje se nedavno pojavilo. Ove
dvije knjige su mi gotovo u potpunosti rasvijetlile skoro sva sporna pitanja u vezi
vjerovanja u Imame i šiijski stav prema Kur\'anu. Pošto trenutno izučavam
praktične aspekte džaferijskog mezheba te sličnosti sa sunnijskim
mezhebima zanima me nešto u vezi abdesta i namaza. Na jednom mjestu sam
pročitao da je od Sunneta ponavljati tri puta abdestke radnje pranja lica i
ruku dok na drugom mjestu stoji da je to haram te da se može ponoviti najviše
dvaput. Isto tako, u vezi namaza, piše da se moraju učiti cijele sure, a ne
ašereta te da postoje neke sure koje se ne smiju uč;iti. Ovo mi je teško palo
jer volim učiti dugo na kijamu ali nisam u mogućnosti proučiti npr.
cijelu suru Bekare. Također bih zamolio da mi pojasnite pitanje kur\'anskih
sedždi (koliko ih ima i propis o sedždei-tilavetu) kao i objašnjenje o spajanju
namaza u vezi klanjanja nafila (da li se izostavljaju) kao i način obavljanja
zikra nakon namaza. tome bih dodao i propis o noćnom namazu (da li se može
kljanjati manje od 11 rekata i može li se obaviti samo jedan rekat vitra za nagradu
noćnog namaza). Halalite ako sam opširan i dosadan ali me ovo jako zanima.
Allah Vas nagradio.

Odgovor

S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Prije svega da kažem kako se ne sjećam koja su to pitanja bila vaša, i da dodam kako se ni u kom slučaju ne ljutim na pitanja, ma u kakvom obliku da su. Samo se trudim u granicama svojih ograničenih sposobnosti dati odgovor na njih, da bi Bog bio zadovoljan, te u tom smjeru tražim od Boga pomoć i uputu.
Usljed toga što svaki čovjek mora paziti i čuvati samo sebe kako bi Bog bio zadovoljan njegovom dušom. Svačija je dužnost da obavi svoju obavezu, a kakav će rezultat biti, to već treba od Boga iskati. Ukoliko ja odgovor ponudim kao izvršenje svoje šerijatske dužnosti, u tom slučaju za mene ne treba imati razlike u tome kakvo je pitanje. Ukoliko me pitanje uznemiri ili naljuti, to je već pokazatelj duhovne slabosti. Svakako ne želim reći kako nisam slab, jer svo moje biće odiše slabošću, već želim ukazati da ne trebamo biti ljuti i bijesni, već se trebamo truditi da odgovor ponudimo na temeljima Istine, na kur'anskim i ljudkim mjerilima sa racionalnim argumentima.
Usljed toga iskreno se nadam da nas Uzvišeni Allah uzme za ruku i povede nas pravcem puta pravog, i da nam slabosti preobliči u snagu.
U vezi vaših pitanja.
1. što se abdesta tiče, sa stanovišta fakiha sljedbenika Ehli bejta, poznatih kao Dža'ferije, pranja u abdestu moraju biti obavljena u smjeru odozgo prema dole. Prilikom namjeravanja i donošenja nijeta, jedanputa i dvaputa oprati dio koji se pere nema nikakvog problema. Međutim, treći put određeni fakihi smatraju nedozvoljenim, a kada kažu haram, to znači da to pranje kvari abdest, neki pak smatraju da može biti i treće pranje. U dža'ferijskom fikhu glasi pravilo da ukoliko sam nisi fikhski stručnjak i ukoliko ne možeš na temelju tačno preciziranih izvora, tj. ajeta i predaja doći do fikhskog rješenja, u tom slučaju obavezno je slijediti takvog stručnjaka, tj. mudžtehida, koje krasi atribut pravednosti i brige o očuvanju religije. Usljed toga ukoliko je stav mudžtehida da se u abdestu smije oprati dva puta a ne više od toga, mukallid, tj. onaj koji ga prati u fikhskim pitanjima mora da postupa na taj način. Ukoliko pak mudžtehid ima mišljenje da može i tri puta, tada on može prati tri puta. Ukoliko mudžtehid, kojeg je on slijedio umre, mora se obratiti živom autoritetu, tj. mudžtehidu, jer u dža'ferijskom fikhu nije dozvoljeno slijediti mudžtehida koji nije živ, osim u slučaju da to dozvoli živi mudžtehid koji je učeniji od ostalih živih mudžtehida, ili je u najmanju ruku jednak sa drugima. Zašto je to tako, usljed toga što se svakodnevno stvaraju nove prilike i nameću nova pitanja, a da bi se došlo do odgovora mudžtehid treba biti živ i prisutan na terenu životu, biti upoznat sa stanjem i prilikama kako bi u skladu sa potrebama vremena čuvao religiju. Ova tema je zahtjevna i potrebuje više prostora da bude objašnjena.
2. što se namaza tiče, sa aspekta dža'ferijskog fikha nakon Fatihe, mora biti proučena jedna cijela sura i to sa svojom bismilom na početku. Usljed toga što je bismila dio Kur'ana i sasvim prirodno dio je svake sure ponaosob. Što se tiče sura koje ne mogu biti učene u namazu, to su 4 sure u kojima se nalazi nazovimo je urgentno-obavezna sedžda, gdje je obavezno odmah po učenju tog ajeta obaviti sedždu. U namazu to bi značilo dodati jednu sedždu dvijema koje su sastavni dio namaza, što nije dozvoljeno, tj. takvo što kvari namaz, jer nemamo pravo dodavati ili skraćivati obavezne dijelove namaza. Na temelju ovog pravila u džaferijskom fikhu se ne smiju nakon Fatihe učiti četiri sljedeće sure: Sedžda, Fussilet, Nadžm te Alak. Svakako ovo je grubo i površno objašnjenje a svaki mukallid se obraća knjizi fetvi svoga mudžtehida gdje se upoznaje sa svim potrebnim detaljima u vezi s pitanjem. Jer najzad svaki mukallid mora postupati u skladu sa fetvama svoga mudžtehida a ne bilo kojeg.
3. što se spajanja namaza tiče, podneva i ikindije, te akšama i jacije; U skladu s propisima dža'ferijskog fikha dozvoljeno je spajati između navedenih namaza, u vezi s čime postoji velik broj predaja o tome kako je Poslanik, s.a.v.a, postupao, tj. o dozvoljenosti tog postupka i u sunijskim i u šiijskim hadisima. Iako, je mustehab da se namazi klanjaju odvojeno, tj. svaki posebno za sebe. Kao i za prethodna pitanja i o ovome treba objašnjenje tražiti u posebnim knjigama.
4. što se nafila tiče, riječ je o neobaveznim namazima koji su pokazatelj čovjekove ljubavi spram Boga dragog. U predajama se kaže da nafile popunjuju nedostatke obaveznih namaza. Pošto nije riječ o obaveznim, u tom slučaju postoji dozvola i islamska i poslanička da se taj namaz ne obavlja, u suprotnom bili bi to obavezni namazi.
5. što se tiče zikra nakon namaza, riječ je dakle o dovama koje se uče nakon namaza i nijedna od njih nije vadžib, već spadaju u mustehabe, što znači da ih čovjek može i neobaviti. Iza svakog namaza postoje posebne dove koje se mogu naći u zbirkama dova. U svakom slučaju ni to nije obavezno u smislu da ukoliko ih ne obavimo na Sudnjem danu nas o tome neće pitati zašto niste obavili, ukoliko pak budemo prakticirali imat ćemo veću nagradu. U vezi sura koje imaju u sebi ajet s obaveznom sedždom, one se izvan namaza mogu učiti ali kada se prouči ajet odmah se obavlja i sedžda, to je vadžib, nakon jedne sedžde nastavlja se s učenjem sure.
6. što se noćnog namaza tiče, i on spada u red mustehab djela ali koja se veoma pritvrđena. Obaviti svih 11 rekata odjednom nije obavezno, već može se obaviti onoliko koliko želiš, pa makar samo jedan rekat vitr namaza. A Bog će inšaallah nagraditi kao da se obavilo sve, jer On je najmilostiviji od milostivih. Zato se u Kur'anu i kaže: koga želi opskrbljuje mimo računa, usljed toga hazreti Zekerijahu, a.s., mimo svih poznatih pravila daje dijete u dubokoj starosti sa ženom nerotkinjom. Dakle, nada u plemenitost i dobrotu Božiju spada u stvari koje stalno prosvjetljuju i jačaju vjernikovo srce, a zauvijek iz srca izbacuju beznađe.

Još bih vam dao nekoliko napomena za kraj, možda budu korisne.

1. Pitanja me nikada ne zamaraju, i trudim se koliko god mogu da budem na usluzi robovima Božijim, a od Bog molim da mi podari uspjeh u tom hizmetu. Usljed toga nema potrebe ni vi ni niko drugi da osjeća kako mi pričinjava teret i da traži halala, jer ja samo obavljam svoju dužnost.
2. U odnosima ili bolje rečeno u trgovini s Bogom trebamo voditi računa da Ga ne smatramo da je poput nas pa da računamo koliko će dati ili koliko neće dati. On je najmilostiviji od milostivih, Njegovi atributi moći, znanja, milosti, oprosta su apsolutni, neograničeni. Zahvaljujući tome imam Sedžad kaže: O Ti koji je takav da se od Njega svaki hajr i dobro očekuje i u čijem okrilju se sigurno od svake vrste zla. O Bože, koji za malo djela daješ puno nagrade. O Bože, što daješ svakom ko traži, O Bože, što daješ i onome koji ne traži, i ne samo onima koji ne traže, već daješ i onima koji Te ne poznaju, iz milosti i dobrote prema njima. Kada Si takav, o Bože, pa podaj mi svako dobro dunjaluka i ahireta jer Ti si erhamur-rahimin. Ovakvih dova i traženja ima ogroman broj u dovama i obraćanjima sačuvanim od Poslanika i imama Ehli bejta u kojima nas uče na koji način da se obraćamo i tražimo od svoga Gospodara, a koji zapravo predstavljaju svojevrstan komentar i objašnjenje kur'anskih ajeta i postupaka dragog Poslanika, s.a.v.a. Dakle, prema Allahu i od Allaha i sa Allahom ne trebamo postupati i očekivati kao što je to slučaj naših međusobnih odnosa i očekivanja, jer takav bi postupak imao u startu dva velika nedostatka. Prvi, lišava nas velikog broja savršenstava i stvarne sreće, jer mi neznamo kakvih zbilja u svijetu gajba postoji pa zato tražimo u mjeri svojih nekih kapaciteta, u stanju kada bi trebalo da tražimo u skladu sa položajem i veličinom imena Božijih. Dakle, nagradu tražimo od Njega Plemenitog i Milostivog a ne u mjeri svoga fizičkog zahmeta. Drugi nedostatak je što mi ukoliko učinimo kakvo dobro djelo, mi odmah Boga vidimo svojim dužnikom, i to u stanju kada smo i mi i naše egzistiranje i sve što imamo i uputa i ibadet i cio svijet u apsolutnoj vlasti Božijoj, tako da Bog dragi nije nikome ništa dužan, niti je iko nečim zadužio Boga. Rob i ono što on ima u vlasti je Gospodara, Božija vlast je apsolutna, kao što je i sva kreacija apsolutni rob u svim segmentima, to znači da je sušta potrebitost, a On sušta i apsolutna Moć i Potpunost. Zar apsolutna potrebitost ima što da bi očekivala zauzvrat. Dakle, iz Kur'ana i poslaničkih metoda i prakse evlija trebamo da se upoznamo s načinom iskanja i trgovanja s Bogom kako bismo s Božijom pomoći mogli ostvariti realnu sreću i savršenstva, od čega trenutno u nama nema ni traga ni glasa.
3. U ibadetu i robovanju Bogu, osnovu i temelj uzmimo da bude spoznaja, drugim riječima mislimo o kvaliteti ibadeta a ne o količini ibadeta. Naprimjer, umjesto što bismo proučili suru Bekaru u namazu, proučimo jednu kratku suru ali, puno razmišljajmo o tome s Kim to razgovaramo? Gdje trenutno stojimo? Pred kakvom moći i silom se trenutno nalazimo, koja je takva da sve ovo što postoji sa svom svojom ogromnošću rezultat je samo jednog budi, jedne Njegove volje. Ukoliko se usredsredimo na kvalitet ibadeta, duhovno i sa aspekta savršenstva duše može se stići do mjesta da ćemo učiti i suru Bekaru i uživati u tome. Usljed toga Poslanik je rekao: “Kada vidite čovjeka da puno klanja i posti, nemojte se ushititi njime, prije nego li vidite kakav mu je razum, jer zaista je nagrada u mjeri razum(jevanj)a.” Ovo se veoma lahko može shvatiti i kroz kur'anski ajet u kojem se vrši poređenje. Poslanik Nuh, a.s., je među svojim narodom bio 950 godina, pozivao je i tumačio vjeru i istinu, zvao je u monoteizam, borio se protiv idolatrije i nevjerstvom, grijesima i obijesti. Sasvim prirodno u tom vremenu je i sam ibadetio i robovao Bogu. Međutim, hazreti Muhammed, s.a.v.a., bio je poslanik samo 23 godine, pozivajući i promičući vrijednosti monoteizma i vjerovanja. Ukoliko se njegov cio život usporedi sa dužinom Nuhovog poslanstva odnos je 1:15. Sada se može postaviti pitanje, ko je na većoj deredži robovanja Bogu, Muhammed ili Nuh. Sasvim sigurno, kada bi svi Božiji poslanici od prvog do posljednjeg na teraziju stavili svoje robovanje a na drugu naš Poslanik, njegov bi položaj pretegao. Zašto? Odgovor je jasan. Jer on od svih njih bolje je spoznao Boga. A to znači da je njegov ibadet bio punosvjestan i obavješten. Dakle što god je ibadet svjesniji i s više znanja, s većom spoznajom, taj će ibadet biti s većom ljubavi, pregnućem i iskrenosti. U mjeri što je ibadet s većom ljubavi i s više iskrenosti to će bliskost i približavanje Bogu biti veći. Usljed toga jedino je on nazvan riječima: i nismo te poslali osim iz milosti prema svjetovima. Nijedan poslanik, evlija ili čovjek ne može dospjeti do tog stupnja, i krunisati se tom krunom plemenitosti.
Dakle poštovani brate, trudimo se i zalažimo da što više razmišljamo. Usredsredimo veću pažnju kvaliteti namaza, jer u hadisu se kaže: Veći dio Selmanovog ibadeta bilo je razmišljanje, umovanje, pokušavanje da se shvati ličnost Poslanika te na taj način upoznavanje puta kojim se treba kretati prema Bogu. Ukoliko ovaj metod prihvatimo za svoj lični put sasvim sigurno da ćemo stići do zbilja koje nikada ne bi ni proletjele kroz naše misli. U vezi s ovom zbiljom postoji velik broj svjedočanstava pretočenih u kazivanja o iskustvima evlija Božijih, o čemu ako Bog da možemo prvom prilikom koja nam se ukaže.
Izvinjavamo se što je odgovor bio malo duži. Selamun alejkum ve rahmetullahi ve berakatuhu.