Pitanje

 

Selam alejkum dragi sejh. Ima vec 2 godine kako klanjam namaz, ali  sam u zadnje vrijeme kako se druzim s losim drustvom (znam da to nije  opravdanje) ucinio vise puta velike grijehe. Pio sam alkohol, pa sam se

 pokajao, pa onda opet nekoliko puta. Pio sam sa namjerom da se poslje  pokajem. Sada bih zelio skroz prestati s tim i pokajati se, ali me stid  Boga i nevjerujem da je to pokajanje ispravno. Isto tako, muci me posebno  hadis da se nakon pica, namaz ne prima 40 dana. Molim vas mozete li mi  protumaciti taj hadis jer sad i kad klanjam grize me savjest i sto je  najgore znam da mi se ne prima, pa se pocinjem pitati sto klanjam. Zasto  da klanjam ako mi se vec unaprijed ne prima..i jos jedno molim vas: mozete  li mi reci da nesto uradim, neko djelo, da bih bio siguran da mi je Bog  primio pokajanje, jer ovako osjecam bezobzira koliko se kajem-da se ne  prima, jer sam to uzeo olako. Strasno se osjecam i grize me savjest i  zelim se promjeniti, molim vas pomozite mi i ucite dovu za mene.

Odgovor

S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Prije svega ukazat ću vam na nekoliko bitnih stvari s nadom da ostvarim zadovoljstvo Božije i da nam svima budu korisne.

Loš prijatelj

Čovjek je u svom ovozemaljskom životu dužan imati društvene relacije i kontakte, i ne može živjeti bez prijatelja. Zašto je to tako. Usljed toga što na prvom mjestu bez kontakta sa drugim ljudima bez ostvarenja prijateljstava čovjek bi ostao uskraćen od velikog broja moralnih vrlina i duhovnih savršenstava, a na drugom mjestu, to je jedna velika duhovna i  psihička potreba. Povučeni ljudi, oni koji su se izolovali od društva obično pate od nekih psiholoških problema.

Zatim, islamska je regulativa da čovjek vjernik mora pomagati drugima, mora biti pomagač, što je svakako nemoguće bez ostvarenja prijateljskih relacija.

Kada je već situacija takva kakva jeste, veoma je važno pitanje, koga uzeti za prijatelja. Sa'di Širazi kroz svoj suptilni stih savjetuje:

Koliko god možeš od jarana lošeg bježi,

jaran loš od zmije otrovnice još je teži.

Zmija otrovom može samo život ti uzet,

loš kad je jaran i život i iman hoće ti uzet.

Dakle, mora se voditi računa da kada čovjek odabira prijatelja koga će odabrati, usljed toga što prijatelj ostavlja direktan i učinkovit uticaj na čovjeka i njegovo ponašanje. Usljed toga hazreti Isa, a.s., kaže: “Družite se s ljudima koji su takvi da kada ih vidite to će vas na Boga podsjetiti, i da budu takvi da kada ste s njima da postižete duhovna savršenstva.”

Tevba, to je stanje i shvatanje

Sa kur'anskog stanovišta, tevbu čine dva osnovna stupa. Prvo, shvatanje da sam učinio loše djelo, te da su mi i misli i moral i djela usmjerena u suprotnom pravcu od strane na kojoj mogu pronaći i ostvariti svoju sreću i savršenstvo.

Drugo, tevba je djelo koje je u suprotnosti s navikama prošlosti. Zahvaljujući ovom značenju, tevba nam je prezentirana kroz riječi: estagfirullahe rabbi ve etubu ilejh. To znači: Od Uzvišenog Boga tražim oprost za grijehe. Zašto od Allaha? Usljed toga što je On Gospodar, to jest i u Njegovoj sam vlasti a i On me odgaja i čini da odrastam. Zato što sam pod Njegovim upravljanjem i odgojem, to znači da je On taj koji mi treba oprostiti. Riječi ve etubu ilejh, znače: i Njemu se vraćam. Dakle, činiti tevbu znači sklapati novi ugovor i razmjenu s Bogom. To je i svojevrsno izvinjenje Bogu kao i povratak k Njemu. A On je i milostiviji i plemenitiji od toga da Mu se mi vratimo a da nas On odbije.

Začudan hadis

Iščitavajući hadise, može se naići na jedan u kojem se Uzvišeni Gospodar obraća hazreti Davudu, a.s., pa mu između ostalog kaže: “Kada bi oni koji su mi okrenuli leđa znali koliko ih volim i želim da mi se vrate, umrli bi od ushićenja i čežnje.” Dakle, kada su oni koji su okrenuli leđa Bogu, pod pažnjom i milosti Božijom, sasvim je normalno da oni koji su se pokajali i okrenuli se prema Bogu da će biti pod Njegovom pažnjom, dobrotom i milosti. Znači jasno je da niko neće biti na šteti kada je riječ o trgovini sa Bogom.

Božiji nagovještaj

Kur'an časni u nekoliko svojih veoma jasnih i očitih ajeta kaže: Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati, i da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!” (Ez-Zumer, 53-56)

Poruke ovih ajeta:

1.      Moji robovi nemaju pravo izgubiti nadu u Moju milost i oprost. Zašto? Usljed toga što ću im Ja oprostiti sve grijehe, jer zaista Ja puno praštam i milostiv Sam.

2.      Robovi Moji trebaju da se pokore Mojim naredbama i da se vrate Svome Gospodaru i upravitelju, jer postoji mogućnost da ih zadesi teška kazna.

3.      Poslao Sam vam najljepše propise, zato slijedite ih, to jest odazovite se Kur'anu i kur'anskim ajetima, prije negoli vas zadesti kazna o kojoj nećete ništa znati.

4.      Jedna će skupina na Sudnjem danu govoriti: teško nama. Zašto? Jer dovela je sebe u situaciju da je toliko na šteti koju je nemoguće sanirati ili nadoknaditi. Uz svu mogućnost i svu pruženu u nuđenu sreću od Boga, sve je izgubljeno. Međutim, da zlo bude veće, mi smo se ismijavali kada se govorilo o svemu ovome.

U ovim se ajetima ukazuje i na neophodnost povratka i na oprost Božiji.

Što se pak toga tiče da se namaz ne prima četrdeset dana.

U hadisu se kaže, da usljed toga što prisustvo i učinak alkohola u čovjekovom organizmu traje četrdeset dana, s jedne strane, a jasno je da alkohol i posljedice istog simbolišu pokoravanje šejtanu, a namaz i koristi namaza simbolišu pokoravanje Allahu, a dvije sasvim različite vrste pokoravanja u istom trenutku u jednom čovjeku je nešto što odiše kontradiktornošću, dakle jedno drugo isključuju, ili ovo ili ono, a oba, ne.

Svakako u nastavku započetog hadisa, uliva se nada: Ukoliko se ne pokaje, djela mu nisu prihvaćena, međutim, ukoliko se pokaje zbog tog djela, nestat će njegovih tragova.

U Sunenu od Ibn Madže u X svesku na 288. stranici čitamo: “Rekao je Poslanik: Ko popije alkohol i napije se, neće mu Allah prihvatiti namas četrdeset dana, ukoliko u tom periodu umre, ući će u Džehennem, ukoliko učini tevbu, tj. ukoliko se vrati Allahu, i Allah se njemu vraća.” To znači da mu je i namaz prihvaćen i da neće zbog toga ići u vatru.

Postoji ogroman broj hadisa u vezi s ovom tematikom, da su tragovi loših djela prisutni u čovjekovoj duši osim ukoliko se čovjek pokaje i vrati se u orbitu poslušnosti i pokornosti Allahu.

Na kraju, isto kao što je grijeh zabranjen, tj. haram, i predstavlja svojevrsno kršenje Allahovih zakona, usljed čega čovjek zaslužuje kaznu, gubljenje nade u milost i oprost Božiji također je zabranjeno, tj. haram, štaviše, gubljenje nade u Allahovu milost spada u najveće grijehe.

Mi ne smijemo izgubiti nadu u milost i oprost Božiji. Usljed toga sa stopostotnom sigurnošću u milost Božiju obavljaj namaz i kod sebe gaji nadu u dobrotu Božiju jer On je plemenitiji od toga da nas ne bi primio u okrilje svoje milosti i oprosta.

Svakako to je uvjetovano time da mi budemo pošteni, da ne budemo od onih koji će se stalno kajati i stalno činiti iste te grijehe, pa da na taj način damo do znanja kako nam nije stalo do svetosti zakona i propisa Božijih, što je svojevrno ismijavanje i izigravanje sa Božijim zakonima.