Pitanje
 

Esselamu alejkum!

Prije nego li odgovorim na Vasa pitanja zelim da Vam uputim ispriku zbog kasnjenja s odgovorima.

Imadoh par ispita na faxu pa se time pozabavih i ne stigoh da Vam se javim. U nadi da ste dobro 

i zdravo i s dovom Allahu dz. s. da Vama i meni podari svaki hajr pocet cu s odgovorima na Vasa 

pitanja:

a) Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we selem je za 23 godine svoje misije protumacio kur'an

 do u detalje, te tako muslimanima ostavio jedan apsolutan concept po kojem trebaju da se vladaju. 

Nadahnut objavom, on je ashabe uputio na sve ono sto im moze koristit a upozorio ih na svaku stetu.

 Da, na taj nacin je obuhvatio svekorisno za muslimane ali i za covjecanstvo u cjelini.

b) On sallallahu alejhi we sellem bio je covjek. Postoji konsenzus sunijskih  ucenjaka da nije 

cinio velike grijehe, pa cak ni prije poslanstva. No, razisli su se po pitanju malih grijeha. 

A kad se velikani razidju po nekom pitanju onda ne prilici meni da govorim o tome, a Vi ste 

vjerovatno upoznati s ovim pitanjem.

c) On sallalahu alejhi we selem bio je Poslanik. 

Kaze Uzviseni: "Muhammed je samo poslanik" (Ali-Imran 144) , "Poslali smo te ljudima kao 

poslanika." (en-Nisa 79) "Poslaniku je jedino duznost da dostavi" (el-Maide99), 

  U velikom broju ajeta Allah muhammeda sallallahu alejhi ve sellem oslovljava sa  "poslanik",

 a zaista mi nije poznato da ga negdje naziva "imamom". Ali naravno da je poslanik bio imam, 

no, poznato je da sunije i shije ne shvataju ovu rijec i ne tumace je na isti nacin, stoga bi 

bio suvisno i nepotrebno da se koncentrisemo na

pitanje imameta.  

d) KAze Uzviseni: "On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za 

poslanika odabere." (al-Dzin 26-27) 

nije mi bas jasno sta podrazumjevate pod "zbiljama Svijeta" ali apsolutno je

nemoguce da neko bude na stupnju iznad poslanika, ajet na to jasno ukazuje.

e) Koliko je meni poznato, jedina spustena religija je Islam. Sve prethodne objave

su od Allaha, ali su iskrivljene i kod Allaha nece biti primljene a njihovi

sljedbenici ce na Sudnjam danu nastradati. Kaze Uzviseni: "A onaj ko bude zelio neku

drugu vjeru osim Islama, nece mu biti prihvacena, a na Ahiretu ce nastradati."

(Ali-Imran 85) 

Stoga, Islam je najsavrseniji, a sve ostalo je zabluda i nista osim zablude.

f) Allah u Svooj knjizi kaze da je neke poslanike odlikovao nad drugima, i mi cvrsto

vjerujemo da je to tako. medjutim zasto je On odlikovao Musaa a.s nad recimo

Ismailom  a.s, to ne znam... potrudit cu se da saznam.

I za kraj imam jos jedno pitanje: Mozete li mi pojasniti sta podrazumjevate pod

pojmom "vahdet islamskog ummeta"? 

Da li mislite da zaista postoji jedinstvo islamskog ummeta? Gledajuci surovu

stvarnost i citajuci historiju, nalazim da je to jedinstvo izgubljeno, usudjujem se

reci odmah nakon smrti Allahovog poslanika sallallahu alejhi we sellem, a od tog

dana rana je samo krvarila i sirila se, a zaista nisam procitao niti cuo da je nekad

vladalo blagostanje izmedju sunija i shija... prosvjetlite me ako grijesim...

Ili mozda pod vahdetom ummeta podrazumjevate da bismo mi trebali usvojiti vasa

ucenja, ili pak da Vi usvojite nasa pa da se tako zajedno sklonimo pod jedan krov i

u blagostanju sreci i zadovoljstvu docekamo Mehdija. 

Ispravite me ako grijesim, ali retorika istaknutih shitskih alima nimalo ne

doprinosi jedinstvu... takodjer ni sunijski ucenjaci ne zaostaju plaho za njima...

jedni druge tekfire i jedni druge pozivaju da prihvate ono sto je kod njih... Kako

premostiti ovu provaliju? jesmo li Vi i ja utopisti ako to zelimo?

Unaprijed zahvaljujem na odgovorima...

Esselamu alejkum

Odgovor

S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Poštovani brate, nadam se da nas Allah sve uputi na put kojim su bili zaduženi poslanici Božiji, a posebno hazreti Muhammed, s.a.v.a.

U skladu sa prvim vašim odgovorom možemo zaključiti da je Poslanik radio u skladu s cijelim Kur'anom i da ga je shvatio onakvim kakav on jeste. To je upravo odgovor Aiše, kada su je pitali: kakav je poslanikov moral? Ona je dala najljepši odgovor u najmanje riječi: Njegov moral je Kur'an. Drugim riječima ono što je u Kur'anu od dobrote i blagodati i udaljenosti od zala i kontradikcije, to postoji i u njemu. Ukoliko ovo prihvatimo, to će značiti da je on bio bezgriješan, tako da nije počinio nikakve greške, niti prije poslanstva niti u poslanstvu, niti velikog grijeha niti maloga, u suprotnom ne bi se moglo kazati da je on potpuni primjer. Na isti način kako u Kur'anu ne postoji niti najmanja kontradikcija. Jer i on također govori o svim koristima kao što objašnjava sve štete. On mora postupati u skladu onog što govori kao što je nophodno da se drži daleko od onoga što odvraća.

Što se drugog odgovora tiče, ukoliko bismo pretpostavili mogućim da je – da nas Allah sačuva – Posalnik učinio mali grijeh i na taj način izišao iz okvira bezgrješnosti, prirodan rezultat toga vjerovanja je da nastupi potpuno nepovjerenje u ideologiju i vjerske propise. Usljed toga što je on teorijski zabranio da se počini bilo koji veliki ili mali grijeh, međutim, praktično i sam je počinio mali grijeh. Značenje činjenja malog grijeha je zapravo pozivanje u mali grijeh. Usljed toga što između njegovih riječi i djela postoji kontradikcija. U svakoj ideologiji i religiji u kojoj nastane kontradikcija među sastavnim djelovima iste, naprimjer između riječi i djela lidera i vođe sasvim sigurno da je tog trenutka on izišao iz okvira u kojem je predstavljao primjer. Sve to u stanju kada Kur'an časni kaže: A vama je u Poslaniku Allahovom najljepši uzor. Drugo, ukoliko bi jedan čovjek iz ummeta, pa makar i u toku povjesti, samo jedan čovjek, dominacijom nad svojim nefsom i samokontrolom uspio da se sačuva od svih grijeha i velikih i malih. Neophodno je da mora biti bliži Allahu od Poslanika, jer upravo to nam daje do znanja Kur'an: Zaista najplemenitiji od vas u Allaha je najbogobojazniji od vas. U tom slučaju, da li Poslanik može biti uzor čovjeku koji se nalazi iznad njega? Ukoliko pak kažete kako je nemoguće da čovjek bude takav i da ne počini niti jednog grijeha, pa čak i male grijehe. To bi značilo da je Allah, s.v.t., čovjeka obavezao propisima koji su iznad njegove moći. I to u stanju kada Kur'an jasno daje do znanja: Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. (Bekara, 286) U tom bi slučaju također nastupila kontradikcija i u Kur'anu, i to u stanju kada Kur'an očito govori da u njemu nema nikakvog traga kontradikciji i neispravnosti. Zašto? Usljed toga što je: Objavljen od Gospodara svjetova. A djelo Božije, poput Boga, u sebi nema nedostatka i kontradikcije. U skladu s rečenim, ljudi koji vjeruju da je Poslanik činio male grijehe na taj način uklanjaju i oduzimaju povjerenje u din. Na taj način su i sebe postavili u provaliju iz koje nemaju izlaza.

To što kažete kako (ne priliči meni da govorim o tome), znajte uvaženi brate da je jedna od obaveza svakog muslimana da precizno istražuje u vezi sa religijom, na to nam ukazuje veliki broj i ajeta i rivajeta. Drugo, ukoliko bi vaše opravdanje bilo prihvatljivo u tom bi slučaju trebali reći kao što je i Kant rekao: “Nikada se ne opirem i ne borim protiv istine, na temelju mojih istraživanja hrišćanstvo sam kao najbolje odabrao kao svoju religiju, međutim, ukoliko mi se jednoga dana ispostavi da na ovom svijetu negdje postoji bolja religija sigurno ću je prihvatiti, jer ja se ne inatim istini.”

Uzevši u obzir ovu činjenicu, dobri brate muslimane, možda oni koji vjeruju u bezgriješnost za određeni broj Bogu bliskih ljudi, imaju za to argumente koje vi ne poznajete. A razumno je da neobavještenost o nečemu ne možete uzeti za argument negiranja nekog pitanja.

Neću da kažem oni sigurno imaju, već kažem dajmo mogućnost kako imaju argument, koji ukoliko biste s pažnjom poslušali vi biste ga prihvatili.

Što se trećeg odgovora tiče. Samo ću vam ukazati na jednu tačku. Kur'an časni islam predstavlja kao najsavršeniju, najuniverzalniju religiju. Kada se kaže najpotpunija to znači da je čista i od nedostataka prethodnih religija te da je donijela bolje i uzvišenije zbilje sa sobom. Dakle, ima prednost u dva aspekta. Prvo nema niti jednog nedostatka kojeg su prethodne religije imale, drugi, govori o istinama i stvarima o kojima prethodne religije nisu imale potencijal i moć da ih objasne, shvate i percipiraju. Veoma je jasna činjenica da nemoć shvatanja nije sagledana u brojnosti propisa – mada je i to – već posrijedi je dubina zbilja s jedne te njihova uzvišenost s druge strane. Usljed toga, čovječanstvo sve dok je ovoga svijeta, ma koliko da postigne intelektualni razvoj, ali neće stići do mjesta gdje islamski nauk ne bi mogao ponuditi odgovor i na misaone i na duhovne potrebe.

Ukoliko islam držimo da je u trima segmentima – bez nedostatka, mnoštvo propisa, dubina i uzvišenost njenog nauka – bolji od prethodnih religija, u tom slučaju i donositelja te religije moramo smatrati boljim u odnosu na prethodne poslanike. Budemo li postavili dva ajeta uporedo, shvatit ćemo veličinu Muhammeda, s.a.v.a.

a)     pokazivanje Boga Musau, a.s.

b)     objavljivanje Kur'ana brdu

Govoreći o Musau, Kur'an nam kaže: I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. (E'araf, 143) Dakle, niti brdo niti Musa imaju moć prijema i shvatanja jednog Božijeg ukazanja. U vezi Kur'ana časnog kaže se: Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. (Hašr, 21) Dakle, ukoliko bi ovaj Kur'an bio objavljen i Musau, a.s., sigurno bi se onesvjestio i ne bi ga mogao prihvatiti. Međutim, Poslanik Muhammed, s.a.v.a.: a ti, zaista, primaš Kur’an od Mudroga i Sveznajućeg. (Neml, 6) primio je cio Kur'an i niti je pao u nesvjest, niti se stropoštao, već uz punu snagu i duhovnu i duševnu ga je primio i po njemu postupao i kako je to Allah htio ljudima ga dostavio.

Kur'an očito govori o tome da su neki poslanici Božiji bili i Imami. Poput hazreti Ibrahima i njegovih potomaka. To znači da i Muhammed, s.a.v.a., mora biti Imam. Usljed toga što ne možemo smatrati većim jednog čovjeka od nekih ljudi a da su ti ljudi bili imami a on da nije to bio. To što se ta riječ nije spomenula o njemu nije argument da on to nije bio. U svakom slučaju usljed toga što vi niste željeli razgovarati o ovoj temi, stoga neću je ni ja potencirati, pa idemo dalje.

Odgovor d

Iako u prethodnom odgovoru očito kažete da ne govorimo o imametu, ipak ovdje koristeći ajet koji uopće ne govori o tome šta prethodi jedno drugom imamet poslanstvu ili poslanstvo imametu, kažete: iz ovog ajeta postaje jasno kako je apsolutno nemoguće da neko bude na stupnju iznad poslanika. Usljed toga ukoliko ste nagodni i ako biste voljeli, posebno jer ljeto je, ispiti su već manje više pri kraju, i nadam se da ste vi svoje položili s uspjehom i na taj način da budete ponos islamu i muslimanima, mogli bismo nastaviti ovu temu pa vidjeti sa kur'anskog aspekta šta je veće imamet ili poslanstvo. Svakako kada se govori o ovoj temi ne usredrseđivati se na ličnosti već govoriti o temi položaja imameta i položaja poslanstva. Razlog da ova tema postane komplicirana jeste činjenica da se ne poštuje pravilo da na početku govoreći o ovoj i ovakvim temama uopće ne treba da se uzimaju u obzir vanjski primjeri, to je tek drugi stupanj razgovora. Dakle, na prvom mjestu potrebno je vidjeti šta to Kur'an o imametu kaže, kakve imamet ima karakteristike, kao i šta je to poslanstvo i kakve karakteristike sa sobom nosi. Tek nakon toga stiže na red tema ko je Imam a ko Poslanik.

Odgovor e

Iz Kur'ana postaje jasno da se iskrivljavanje dogodilo posredstvom učenjaka dunjalučara u prethodnim religijama. Na temelju toga ne može se na njih osloniti, međutim, to ne znači da svi sljedbenici tih religija imaju znanje o iskrivljenju, te da iz inada neće da prihvate islam, da bi za rezultat toga bili džehenemlije. Usljed toga što veliki broj sljedebenika monoteističkih religija ima znanje o istinitosti svoje religije te ukoliko bi znali da je iskrivljena, u tom bi slučaju prihvatili islam kao religiju spuštenu od Boga kako potpunu i univerzalnu religiju. Ovo nam daje do znanja da oni nemaju znanje o istini i usljed toga nisu ni inadžije niti protivnici istine i ne poriču sa znanjem, u vezi s tim Kur'an časni kaže: A mi ne kažnjavamo sve dok poslanika (tj. argument) ne pošaljemo. Dakle kazna i neprihvatanje djela veže se za one ljude koji su inadžije, koji se namjerno i svjesno opiru istini, a ne većina onih koji usljed neznanja i neobavještenosti griješe u vanjskom primjeru. Dakle, treba praviti razliku, tamo gdje je religija iskrivljena ali sljedbenici te religije nisu upoznati s tim iskrivljenjem, te je slijede jer oni drže da je ona istinita, i između primjera gdje je religija iskrivljena čega su i sljedbenici svjesni, ali istrajni su u inadu. Usljed toga na temelju logike islama, mi ne možemo reći kako su svi sljedbenici monoteističkih religija džehenemlije i kako će ih Bog kazniti. Što se razlikuje od ljudi inadžija.

Odgovor f

Primjer koji ste naveli Musa, a.s., je odlikovan nad Ismailom iz prostog razloga što je on od poslanika koji se nazivaju ulul-'azm, tj. onih poslanika koji sa sobom donose novi šerijat, novi Božiji zakonik, dok su ostali poslanici koji ne primaju objavu i ne donose novi šerijat, čuvari šerijata poslanika koji su donijeli šerijat.

Što se pak pitanja u vezi vahdeta islamskog ummeta tiče, tj. šta se pod tim podrazumjeva.

Budu li svi muslimani učinili ispravnu analizu vjerovanja ostalih muslimana i svoje vjerovanje na ispravan način postavili na vagu shvatit ćemo da među nama postoji zbiljni vahdet.

Ne govorimo o inadžijama, tvrdoglavima, neznalicama, licemjerima iz bilo kojeg pravca da su, mi govorimo o onim vjernicima koji istinski vole Kur'an časni i žele biti istinski sljedbenici Poslanika islama i njegovog sunneta.

Kod takvih ljudi, kada se pogleda njihova ljubav i prihvatanje autoriteta za nasljednika Poslanikovog, kao i slijeđenje tih pojedinaca, oni to ne prihvataju zbog imena dotične osobe, oni tu osobu i njegov položaj i mjesto prihvataju zahvaljujući Poslaniku. Naprimjer, ukoliko neko drži Alija za Imama i nasljednika Poslanikovog i koji proglašava odricanje od njegovih neprijatelja, da li je to samo zato što je Ali Ali ili pak zato što se kaže: Ali je Poslanikov nasljednik, i Poslanik je naredio da tako bude? Odgovor je svakako ova druga opcija. Odnos je takav usljed toga što ga vjernik drži sljedbenikom Poslanika i jer zna da je on od najbližih ljudi Poslaniku, upravo usljed toga on se drži na distanci od njegovih neprijatelja.

Ista je situacija u vezi sa Ebu Bekrom. Kada vjernik prihvata Ebu Bekra za prvog halifu i kada ga voli i kada ne voli onog ko njega ne voli, da li je takav odnos jer Ebu Bekr je Ebu Bekr ili pak usljed bliskosti sa Poslanikom? Sasvim je sigurno da je odgovor ova druga opcija. To jest zato što Ebu Bekra poznaje kao Poslanikovog ashaba i kao Poslanikovog nasljednika on ga zbog toga i voli.

Sve ovo daje nam do znanja da zapravo takvi vjernici vole Poslanika a druge vole zahvaljujući Poslaniku i ljubavi prema njemu.

Isto je stanje kada govorimo o namazu, hadžu, postu i ostalim propisima za koje vjeruju da je Poslanik obavljao na određeni način i oni namaz obavljaju na određeni način, poste na svoj a hadž na svoj način. Razlog je potpuno jasan.

Pretpostavimo da Poslanik sada bude proživljen i da dođe među ljude i da kaže kako od svih pravaca taj i taj je ispravan, kako se namaz obavlja na ovaj a abdest uzima na ovaj način, kako je njegov istinski nasljednik koji od njegovih ashaba itd. Postavlja se pitanje da li će istinski vjernik negirati Poslanikove riječi i suprotstaviti mu se ili bi pak rekao: O Božiji poslaniče, ja se izvinjavam ukoliko do sada nisam obavljao stvari na takav način, to je zato što sam mislio da ću na ovaj način da ostvarim bliskost sa tobom.

Dakle svi muslimani se slažu i za osnov uzimaju Poslanikovu riječ, Poslanikov sunnet, Poslanikovog nasljednika, iako usljed različitih faktora trenutno među nama postoje različiti primjeri u objektiziranju navedenih stvari.

Dakle, cijeli islamski ummet uz sve razlike koje u njemu postoje jesu dio Muhammedovog ummeta, te na isti način kako mi volimo Poslanika i on voli sve nas.

Zahvaljujući tome, kada preselimo u svijet berzeha svi ćemo biti braća i pored svoga Poslanika, i pored onih ljudi koji su zbilja bili najbliži Poslanikovi prijatelji.

S druge strane

islamski vahdet ni u kom slučaju ne znači da sunija postane šiija ili pak šiija da postane sunija, ili pak da se jedan mezheb povuče u korist nekog drugog mezheba. Već riječ je o tome da svaki vjernik uz čuvanje i zadržavanje svojih uvjerenja i propisa brani zajedničke islamske vrijednosti. Da se borimo za ugled i čast islamskog ummeta. Da se kako to Kur'an časni kaže čvrsto užeta Božijeg prihvatimo. Svi muslimani svijeta prihvataju Kur'an, svi muslimani svijeta prihvataju Kabu, svi muslimani svijeta prihvataju namaz, svi muslimani svijeta prihvataju hadždž, svi muslimani svijeta prihvataju i raduju se mjesecu Ramazanu, svi muslimani svijeta prihvataju hiljade zajedničkih stvari. Iako u nekim propisima ili pak nijansama uvjerenja imaju različitosti.

Poenta je: uz zadržavanje različitosti okupimo se oko zajedničkih tački. Branimo i čuvajmo osnov namaza i osnov Kabe i osnov Kur'ana, uz sve razlike koje postoje u načinu praktičnog obavljanja namaza, hadža i ostalih zajedničkih nam načela. Predstavimo i upoznajmo svijet sa lijepim likom našeg Poslanika. Poradimo na hiljadama drugih zajedničkih projekata. Nemojmo brinuti o tome da su mir, harmonija i jedinstvo izgubljeni i kao nikada nisu nastupili.

Kao prvo dugo vremena veliki broj uvaženih vjerskih autoriteta iz svih islamskih mezheba ulažu ogromne napore u tom smjeru i do sada su postignuti ogromni rezultati. Drugo, svako je dužan, to jest mora raditi u skladu sa svojom šerijatskom dužnosti, pa makar rezultat izostao. Treće, ukoliko čak samo jedan čovjek bude radio u skladu sa svojom obavezom, sasvim sigurno da će u toj mjeri ostaviti traga i sutra na Sudnjem danu u toj mjeri će pred Bogom i Poslanikom da bude uspješan. Ukoliko se nalazite u pustinji obavijenoj tamom, ukoliko u ruci imate samo svijeću, prostor će biti osvjetljen u mjeri svjetlosti koju isijava svijeća u vašoj ruci, i to će svakako biti dobar znak svima onima koji se kreću prema svjetlosti.

Put i smjer kretanja je upravo taj, ustrajati i čvrsto stati uz zajedničke tačke a uzdržati se od razdora. Ko će ići u džennet a ko u džehennem tu presudu ostavimo sudu i volji Božijoj, što će samo po sebi nastupiti od prve noći u kaburu, pa će teći kroz berzeh i konačno biti određeno na Sudnjem danu.  Nemojmo sebi dozvoliti da sudimo namjesto Boga. Ukoliko je već tako da će Sudnji dan sigurno nastupiti, pa čemu žurba, dozvolimo Bogu da presudi na temelju Istine.

Nemojmo zarad stizanja do dženneta islamski dunjaluk pretvoriti u džehennem, već budimo predvodnici i na dunjaluku, izgradimo na dunjaluku džennet za ummet sljedbenika posljednjeg Poslanika, s.a.v.a.

Kao što sam već naglasio, lično svim svojim srcem volim sve muslimane bez obzira kojem mezhebu da pripadaju, uvijek molim Boga za ponos i sreću svih muslimana, a u isto vrijeme čvrsto stojim uz svoja uvjerenja.

Uvijek govorim na temelju savjeta jednog svog učitelja, rahmetullahi alejh: Bože, na temelju ovih argumenata i zaključaka, moje je vjerovanje ovakvo kakvo jeste. Međutim, Uzvišeni Bože, budi mi svjedok da prihvatam ono što Ti znaš da je istina i što Tvoj poslanik Muhammed zna da je istina, pa makar to ja sada i ne shvatio, ili ga usljed neznanja ne prihvatio. Bože, one ljude koji Tebe ne vole ili su neprijatelji Tvojim evlijama ja ne volim, iako usljed greške postoji mogućnost da ih ne prepoznam.

Dakle, poštovani moj brate mi možemo, oslanjajući se na upute Kur'ana i zdravog razuma proći kroz ovu klisuru, i obaviti svoju dužnost, a u mjeri mogućnosti i šerijatske dužnosti da pružimo i drugima ruke da im pomognemo pri prolasku, jer Božije sigurno obećanje je: Ukoliko vi pomognete Allahu, On će vam pomoći i korake vam učvrstiti.

S nadom u dan kada će uputom i pomoći Božijom svi muslimani, štaviše svi ljudi svijeta živjeti na temeljima kur'anskih normi, u miru, blagostanju i pokoravanju Bogu, kada će iz društva biti iskorjenjeno zlo, nasilje, smutnja i grijesi.