Pitanje

Postovani!
Htjela bih se nadovezati na pitanje iz 6. kruga odgovora.
Konkretno na pitanje tradicije udaranja i naricanja.Iz vaseg odgovora shvatila sam da smatrate udaranje po glavi,cupanje kose i naricanje prirodnim covjekovim reakcijama,dakle necim sto mu je svojstveno kao i izrazavanje emocija suzama ili smijehom.
U tom smislu ,navela bih  hadis i zamolila vas za komentar.
Abdullah b. Mesud ,r.a. prenosi eksplicitnu Vjerovjesnikovu s.a.w.s,zabranu takvog cina:\"Nije nas onaj ko se udara po obrazima,cijepa izreze na kosulji i proklinje se poput predislamskog proklinjanja!\"
Naravno ovo nije jedini hadis koji govori o ovoj temi.

ODGOVOR

 

Kao što je u prethodnom odgovoru postalo jasno iako je plakanje i smjeh uvršteno u red prirodnih reakcija to ne znači da su apsolutno bez ikakvih uvjeta sa aspekta vjere dozvoljeni i bez ikakvih problema. Već, misli se na to da kada su ove prirodne reakcije date čovjeku na raspolaganje, ukoliko se postave u tokove zbog kojih su i stvorene, to znači da se upotrebljavaju u smjeru čovjekove sreće i savršenstva. Međutim, ukoliko se izbace iz okvira istine i univerzalnog pokreta kreacije, neosporno su haram i u smjeru čovjekove propasti. Usklađenost sa univerzalnim pokretom Univerzuma i kretanje u okviru istine je u onome u čemu je to naša čista vjera objasnila. A čista vjera jesu jasni kur'anski propisi i neosporni sunnet poslanikov. Tačno je da plakanje, kidanje odjeće, udaranje po licu, ukoliko su manifestiranje protesta protiv Boga, jesu haram i da su zabranjeni. I Zakonodavac je to zabranio. Upravo kao što ste vi citirali hadis, što je tačno. Sam Husejn Ibni Ali u noći uoči Ašure je svojoj sestri Zajnebi potencirao na savjetu da ni slučajno nakon „moga šehadeta, te šehadeta tvoje braće i djece” sebe ne udaraj po licu i ne cjepaj svoju odjeću.“ Dakle princip ovih hadisa je ispravan.

Međutim, da bi nam postalo jasno mjerilo zabranjenosti i dozvoljenosti ovih djela, citirat ću vam nekoliko hadisa:

a)      Plakanje Poslanika za majkom. U Sunenu Bejheki 4/70 prenosi se hadis da je Poslanik prilikom obilaska majčinog mezara puno plakao. Da li poslanikovo djelo koje se uzima kao njegov sunnet nama ne daje do znanja da je plakati dozvoljeno? Svakako da jeste. Usljed toga što je sunnet Poslanikov sagledan u tri stvari.

1. Njegov direktan govor,
2. Djelo,
3. Kada bi neko nešto pred njim učinio, a on to ne bi zabranio.

Ova tri elementa predstavljaju sunnet Poslanikov.

b)      Plakanje za sinom Ibrahimom. Kada mu je sin Ibrahim umro, poslanik je plakao. Abdurahman Ibni Auf je upitao:“Zar on ne odlazi kod Boga i zar mu nije dobro?” Poslanik je odgovorio: “Oko lije suze, a srce obuzima tuga,“ ali govor koji je u suprotnosti Božijim ne teče jezikom, - zatim je uputio riječi svome sinu: O Ibrahime, žalostan sam zbog rastanka s tobom.“ Vidimo da Poslanik spominje rastanak i udaljenost, a ne smrt. U drugim hadisima na istu temu se prenosi da je rekao: “Ove suze i tuga znak su milosti koju je Gospodar postavio u srca svojih robova.”

c)      Plakanje žena za Rukajom. U Ahmedovom Musnedu (1/335) prenosi se hadis u kojem se kaže: “Kada je Rukaja, kći Poslanikova, umrla, žene su plakale. Jedan od ashaba ih je sprečavao da plaču, međutim Poslanik mu reče: “Neka pusti ih na miru.“ U Sahihul Buhari u prvom svesku pod poglavljem Habaiz prenose se hadisi iz tog konteksta pa se možete obratiti.

Poslanik u vezi Hamze, sejjida šehida, na veoma tužan način govori: “ali moj amidža Hamza nema nikog ko bi za njim plakao.“ Nakon bitke na Uhudu svaka je žena plakala za svojim šehidom. Tada je Poslanik rekao: “ali moj amidža Hamza nema nikog ko bi za njim plakao.“ Ove su riječi uzrokovale da se žene okrenu od svojih šehida i da počnu plakati za Hamzom.

d)      Plakanje za poslanikom.

Kada je Poslanik, s.a.v.a., preselio, ljudi Medine su glasno plakali, a od svih više hazreti Fatima.

Dakle, u principu moramo voditi pažnju o tome da hadise stavimo u svoje okvire i tek onda da napravimo sumarum među njima. Stoga, svaki plač koji daje boju protesta protiv Boga i odslikava nezadovoljstvo cjelovitim kretanjem Kreacije je haram i grijeh. Međutim, ukoliko je to pokazatelj milosti i sućuti, kako Poslanik aludira na to, ne samo da nema grijeha već ima i ahiretsku nagradu.