|
PITANJE
Selam. Previše razmišljam o svemu sto me boli, kako islamski da
riješim to jer uvijek
mislim na najlošije?
ODGOVOR
Razmišljanje samo po sebi je veoma bitna i važna
temeljna vrijednost. U principu stvarni čovjekov život i prava
sreća zavise od razmišljanja. U mjeri čovjekovog razmišljanja on
je u životu bliži stabilnosti i savršenosti. Što se više udalji
od razmišljanja to će biti nestabilniji, nesigurniji i bliži
razini životinja.
Ukoliko je tako, pa u čemu je onda problem da čovjek od
prevelikog razmišljanja o svemu i svačemu počne patiti i želi se
svega proći?
Odgovor je jasan:
Čovjek usljed nedostatka misli i nepravilnog razmišljanja poseže
za maštanjem i psihološkim insinuacijama. Da bi netom pomislio
kako sve to spada u razmišljanje.
Ne, ovakvo što sigurno ne spada u razmišljanje, to spada u
bacanje sebe u naručje maštarijama, a jedini način spasenja iz
takve situacije je početi pravo i ispravno razmišljati.
E da bi nam ovo postalo jasno ukratko ćemo navesti razliku
između razmišljanja i ostalih perceptivnih aktivnosti. Nakon
sagledavanja i ispravnog poimanja razmišljanja, moći ćemo
razmišljanjem sebe izbaviti iz svega, i obezbjediti svojim
dušama na taj način sladak i ugodan život, i svakako dobro se
okoristiti tim svojim životom, a daleko odbaciti patnju, tugu,
bolove. Oslanjajući se na Uzvišenog Boga te na moći i
sposobnosti koje imamo korak po korak iz trena u tren sebe
približavati stvarnoj sreći i zbiljnom životu.
Život nije do li znanje na ispitu,
što znanja više ima života je više.
Naš je život nad životom hajvana,
otkud- otud što ima više znanja.
(Rumi)
Rumi nam u ova dva distiha ukazuje da u principu čovjekov život
i duša nije ništa drugo do li obavještenost. Usljed toga svako
čiji nivo obavještenosti je veći on je u isti mah životniji.
Zarad toga je čovjekov život vrjedniji od životinjskog. Ukoliko
želimo biti ljudi i ljudski živjeti, trebamo više razmišljati i
naviknuti se na razmišljanje.
Razmišljanje - šta je to?
Bez upotrebe kompliciranih termina, proces razmišljanja ili
struktura razmišljanja se veoma prosto može ilustrirati kroz tri
načela:
-uzimanje u obzir željenog
- listanje po očiglednostima
- otkrivanje nepoznanice
Čovjek u početku u obzir uzima nešto do čega želi stići, nešto
što želi shvatiti, nešto što trenutno ne poznaje ili dobro ne
razumije. Naprimjer želi kupiti neki materijal, ali koji je
dobar a koji loš, to ne zna. Ovo je upravo onaj trenutak ili
stanje upravljanja pažnje ka željenom. Nakon ovog trenutka
prelazi u sljedeći proces korištenja informacijama ili zakonima
i pravilima koje poznaje a koje mu mogu pomoći te ih odmah
pretresa. Naprimjer, postavlja se pitanje: koji su uvjeti
odlučujući da bi neki materijal važio za dobar materijal, dobar
predmet? Sebi odgovara: to su čvrstoća, procenat i odnos
određenih sastojaka, poštovanje određenih standarda, boje,
upotrebljivost, ... Nakon listanja ovih instanci i njihovog
poređenja sa željenim predmetom, nepoznanica se pretvara u
izvjesnost u nešto što je poznato. Dakle, shvata da je ovaj
materijal ono što želi.
Dakle, razmišljanje je pokret i umna radnja koja počinje od
posebne tačke, kreće se u krugu određenih stavki vršeći
analitički pregled, završavajući se na jednoj tački.
Sukladno datom objašnjenju razmišljanje predstavlja otkrivanje
nejasnoća na temelju niza određenih poznanica.
Iluzija, imanigacija - šta je to?
Nekada iz želje da stupi u brak, ilustrira se lice jedne
djevojke ili mladića u umu, misleći da je dobro s njom/im
stupiti u brak. Nakon toga, misli se upravljaju na kupovinu kuće
u kojoj će zajedno živjeti. Odmah zatim um pristupa obavljanju
kupovine potrebnih kućnih stvari, tepiha, zavjesa, namještaja.
Nakon toga razmišlja o omiljenom autu, o izletima, uspjehu,
djeci, penziji, starosti, putovanju oko svijeta...
Nakon jednog sata ili nekoliko sati provedenih u svijetu
iluzija, vraća se u svijet stvarnosti. Upita li sebe koji je
rezultat ovih nekoliko sati, neće imati odgovora. Zašto? Jer,
tačno da se krenulo od određene tačke, ali nije se išlo
preciznim sistemom, već se
bez istraživanja, bez uspoređivanja, nasumice prelazilo s tačke
na tačku. Usljed toga što ova umna aktivnost nema nikakvog
rezultata osim umora, mislilac se ljuti na samoga sebe. Moždani
živčani završeci počinju se ljutiti: kakvih li samo glupih i
besmislenih misli.
Međutim, on se ne obazire na to da nije razmišljao, već misli
kako je upravo obavio jednu umnu igru. Vara samoga sebe,
nazivajući razmišljanje igrom.
Usljed toga zarad izbavljenja od ovakve vrste iluzornih
insinuacija, čovjek treba da se potrudi da prepozna misao.
Upoznavanjem misli on određuje ispravan pravac i staje na put
maštanju i iluzijama. Ništa na svijetu čovjeka ne može spasiti
ove bolesti osim ispravnog razmišljanja, i prepoznavanja šta je
to razmišljanje.
Nekada, usljed neke neugodnosti ili psihičke teškoće ili
porodičnih problema, kod čovjeka se dešava rastrojenost koja mu
oduzima moć ispravnog razmišljanja. Takva su stanja poput
čovjeka koji pada s visine i lomi ruku ili nogu, on se
polomljenim ekstremitetom ne može normalno koristiti osim da se
obrati za medicinsku pomoć kako bi dobio potreban tretman.
Misao i psiha su poput toga, desi se da iskoče iz svoje prirodne
orbite usljed nekih izvanrednih slučajeva ili događaja, pa
čovjek ima potrebu obratiti se specijalisti, kako bi se
uznemirena psiha i poljuljani um pod znanstvenim plaštom vratili
u stanje normalnoga hoda i funkcije.
Put islama je upravo put logike i razuma te put slijeđenja
znanja.
Jednom je prilikom jedan čovjek rekao Poslaniku, s.a.v.a., da bi
volio da mu on da savjet. Poslanik prije nego li mu je dao
savjet tri puta ga je upitao da li će ga se pridržavati, na što
je on afirmativno odgovorio.
Nakon toga čuo je sljedeći savjet: -Kada odlučiš nešto uraditi
prvo dobro razmisli kakav ima ishod.- Poslanik, s.a.v.a., ga je
htio upoznati sa svjetlom razmišljanja kojeg posjeduje u sebi da
bi uvijek ispred sebe imao osvjetljen put. Dakle, put islama je
put razmišljanja, umovanja, te traženja lijeka za svaku bol na
za to odgovarajućem mjestu.
Budite uspješni, ako Bog da.
|
