|
Redovna predavanja za
mlade
18. 11. 2006
Danas ćemo govoriti u
vezi međusobnih razlika između muškarca i žene. Prije nego li
pređemo na temu, napravit ćemo podjelu, tj. grupisat ćemo
razlike na tri kategorije:
î
Tjelesne,
î
psihološke
i duhovne,
î
različitosti u međusobnim očekivanjima.
Tjelesne razlike:
Žena je otpornija na
veći broj bolesti od muškarca. Medicinski je dokazano da su žene
otpornije na bolesti od muškarca. Dakle, ovo što smo rekli
očigledno smo manje više svi svijesni toga a što nije puno ni
bitno.
Kada govorimo o
psihološkim i emocionalnim razlikama nemojmo ako nas budu pitali
da se ograničimo na ono muškarac i žena, već posrijedi je širi
pojam u čiji opseg ulaze sve kategorije poput: sin, majka, otac,
kćerka, brat, sestra, itd. S obzirom da je riječ o veoma očitoj
stvari nećemo se puno na njoj zadržavati.
Psihološke i duhovne
razlike:
Muškarac je skloniji
grubljim i aktivnijim sportovima, lovu i težim fizičkim
naporima. Naprimjer, kada otac shvati ovu razliku a ima kćerku i
sina i vidi kako kćerka mirno sjedi i lijepo se igra a sin ne
zna šta će prije pokvariti i u stalnom je pokretu, trči, galami,
e babo tada ne treba kazati eh kako je moja kćerka kulturna,
pametna i dobra, a sin tako nekulturan i blesav. Ne treba tako
postupiti već treba znati da je riječ o unutarnjoj razlici koja
se manifestira u vanjskom različitom ponašanju, što je veoma
važno znati.
Sledeća razlika:
muškarac je borben dok je žena miroljubiva. Naprimjer, upriliči
se jedan zajednički izlet na Prokoško jezero. Muški dio
populacije čim ugleda planinske vrhove, pokrivene bijelim
prekrivačem, brže bolje se organiziraju da se ide na vrh, a nisu
se ni raspakovali, ni smjestili pa ni odmorili od puta, a
djevojke šta one rade. One se prvo raspakuju, pa odmore, pa idu
tražiti endemsko cvijeće koje stidljivo izviruje iz ostalog
rastinja po obroncima Vranice.
Muškarac je agresivniji
dok je žena povučenija. Kada dođe do verbalnog nesporazuma,
muška je populacija brzo pretvara u fizički obračun dok kod
hanuma većinom se zadržava na tom nivou.
Žena ne poteže za silom
i nasiljem, ni prema drugima ni prema sebi. Kada govorimo o
razvoju civilizacija ne bi loše bilo da žene uzmu malo
inicijative. Po pitanju ove razlike statistički podaci ukazuju
da su muškarci skloniji i samoubistvu od žene, ukoliko se žena
ipak odluči na samoubistvo to čini nježnim srestvima kao što je
uzimanje velike količine pilula, dok je muškarac sklon sebi
presuditi grubljim načinom kao što je vatreno oružje.
Žena je opreznija od
muškarca. Žena je naklonjenija lijepim stvarima, ukrasima,
šminki, eleganciji. Žena je opreznija i naklonjenija vjeri.
Razlike između muškaraca
i žene se ne svode na do sada nabrojane, ali i nakon iznešenih
razlika postavlja se pitanje zašto govoriti o ovoj temi? Usljed
toga da bi se razlike upravo spoznale, da bi se realnosti
pogledalo u oči, jer ukoliko se činjenice spoznaju toliko će
odnos između muškarca i žene biti ljepši i bezazleniji.
Kada o ovome već
govorimo na ovakav način, zamislimo primjer žene koja kaže:
hajde da kupimo jedan lijep tepih. Hajde da promjenimo žaluzine
ili zavjese. Muškarac koji poznaje ženu, ali upravo kao ženu, a
ne kao kućnog ljubimca ili sobaricu, on neće pomisliti: vidi je
kako mi ugrožava budžet. On dobro zna da to nije u pitanju. On
je svjestan da žena voli neke stvari, da to jednostavno izvire
iz njene suptilne prirode. Ona voli ukrase, voli izmjene u kući,
to je dio nje. Učenjak Allame Tabatabai kaže stanje internog
života uvjek prepustite ženama da ga one vode, pa čak ukoliko
želi da ona uredi vašu biblioteku pustite je, da joj život ne
bude gorak. Ukoliko ne dozvolimo svojoj hanumi da uredi našu
biblioteku po svom ukusu, ona će kada god uđe u sobu osjećati
nelagodu. Psiholozi ovakve stvari nazivaju velikim sitnicama.
Kada bismo u trenutku
kada žena predlaže, i to na nježan način mogu li ovo promjeniti,
rekli: šta ti ovo smeta, kakve razlike ima ovako ili onako, što
je čisto muška reakcija, koja sa ženskog aspekta gledano u njoj
stvara psihičku bol, ružan osjećaj, zbog kojeg sebi kaže: svašta
ovaj moj muž ne pridaje pažnju nekim mojim potrebama. Isti odnos
važi i između brata i sestre koji žive u jednoj kući, i ono ide
sestra u posjetu bratu u njegovu sobu kad tamo kao da je bomba
pukla, pa mu seka kaže: šta je ovo brate, kakav je ovo haos.
Brat bi u tom trenutku trebao shvatiti odakle takva reakcija,
treba znati da je to u njoj usađena potreba za estetikom.
Žena je naklonjena
porodici i posvjećenija u tome od muškarca.
Sklonost ka porodici je
veoma naglašena kod ženskog djela populacije, one su za to da su
što više u krugu porodice, sve što je u vezi porodice kod njih
je na krajnjem podioku inteziteta. Upravo zato muževi, braća,
očevi trebaju biti svjesni potrebe majke, kćerke i sestre za
toplotom za porodicom za što češćim i bližim odnosima, za
blizinom i povezanosti članova porodice. Također, hanume trebaju
razumjeti mušku populaciju. Ukoliko brat, babo ili muž neće da
toliko vremena provode u kući, pored vas, da ne pomislite kako
vam ne pridaje važnosti kako im niste bitne. Jednostavno
muškarac je takav, i nema toliku potrebu da sjedi u kući kao
žena. Ukoliko se ove svijesti i ispravne predstave i
razumjevanje izgradi sa obje strane porodice bez obzira o kakvoj
kategoriji je riječ, u tom će slučaju život u porodici biti puno
mirniji i bolji.
Muškarac je superiorniji
na terenu filozofskih i racionalnijih suhoparnih znanja. Dočim
žena je superiornija u književnosti, slikarstvu i ostalim
tehnikama izraslim na tankoćutnosti.
Ne moramo se zadržavati
na filozofiji i književnosti, osvrnimo se na iznajmljivanje
stana. Pođu muž i žena, brat i sestra da iznajme stan. Muž za
prvi stan koji vidi kaže nije loše, dok žena kaže: nemoj molim
te, prozor je okrenut na stranu gdje sunca nikada nema, muž
konta nigdje veze, ali ima veze sa aspekta ženine potrebe za
estetikom. Kada je u pitanju usklađivanje boja muškarci nisi baš
vični toj tehnici dok su žene eksperti za to. Allame Tabatabai,
koliko je samo puta znao izmjeniti odjeću zbog svoje hanume,
pitao bi sviđa li ti se ova boja, da li mi odgovara? Ukoliko bi
ona rekla da joj se ne sviđa, otišao bi i promjenio bi drugu,
sve dok joj se ne bi svidjelo. Ovo je upravo metod rasuđivanja i
sporazuma korisnog za mirniji i bolji život. Allame Tabatabai
nakon 25 godina sretnog braka, žena mu preseljava na ahiret a on
puno plače za njom. Neki mu prigovaraju kao zašto plačeš umrla
pa umrla? Allame reče: Ee, mi smo proveli 25 godina zajedničkog
života, u tih 25 godina nije se desilo da je nešto uradila što
nije bilo po mojoj volji, ni jednom nije došlo između nas do
nesporazuma. Šta je razlog toj nevjerovatnoj slozi i
razumjevanju? Razlog je taj što su obje strane išle po svojim
tračnicama, niko nije prešao na drugu tračnicu kako bi došlo do
nesporazuma svako je išao svojom linijom i sve je bilo u
najboljem redu.
Vi koji ste mladi,
uzmite ovaj Kur'anski princip, imajte ga uvjek na umu u svojim
životima. Kur'an govoreći o Beni-Israilu, ukazuje da nakon toga
što je faraon otišao pod vodu a Musa i njegov narod se spasio i
izašao kao pobjednik, u tom segmentu kaže: sad šaljemo
univerzalnu poruku preko Musa, a.s., prvo Musaovom narodu pa
zatim svim ljudima do Sudnjega dana. Prvi dio je povjesna
činjenica a drugi, univerzalni zakon. Prvi dio tiče se
Beni-israila: Mi smo vas spasili iz ruku faraona. Zna se
kakav je bio faraon. Izveli smo vas na sigurno mjesto i
poslali smo vam oskrbu i zemlje i nebesa, jedite šta god želite,
ali nemojte biti nasilnici i nemojte izlaziti iz okvira
čovječnosti. Kada biste bili takvi, tj. da niste umjereni i da
niste moji odani robovi i kada se ne bi kretali u okviru Mojih
zakona spustila bi se na vas Moja srdžba. A ko god zasluži Moju
srdzbu taj je sigurno propao. Želimo li shvatiti ovu Božiju
naredbu trebamo znati da je riječ o zakonu kojim nam se
naređuje: nemojte biti nasilnici, nemojte biti neposlušni. Riječ
tugjan znači prestupiti preko nečeg, preko granice, tj.
raditi ono što je zabranjeno. Možda se upitate kakve veze ovaj
zakon ima sa našom temom? Nevjerovatno je koliko je vezana za
temu: Žena je biće stvoreno unutar kreacije, biće osjećajnije od
muškarca. Upravo zato ukoliko muškarac kaže ma pusti hoće li
zavjesa biti plava ili žuta, hoće li knjiga stajati ovdje ili
tamo, takav pristup predstavlja prelazak preko granice spomenute
u prethodnom ajetu. A kada pređemo svoju granicu onda smo
napravili prekršaj u prirodnom zakonu. Na taj smo način oduzeli
i uskratili pravo za koje se kreacija zalaže. Kada žena osjeti
da je njeno pravo oduzeto ili uskraćeno usljed toga što je
muškarac jači, ona tu ne može drugačije, ne može uzvratiti istom
mjerom, jer muškarac ima veću mišicu i tu nema priče. Međutim,
postavlja se pitanje hoće li ona preći preko svoga prava, hoće
li ga se odreći? Sigurno je da neće! Zašto? Usljed toga što
svaki čovjek u svojoj biti voli samoga sebe i svoja prava, i
jednostavno mrzi, ne podnosi ništa od onoga što mu dolazi kao
prijetnja i šteta. S jedne strane želi vratiti svoja prava a s
druge nema snage da to direktno ostvari, u takvom položaju
poteže za prevarama za lažima. Nije joj se naprimjer, svidio
onaj prozor, ona će zbog toga reći mužu vidi dragi svaki dan
djeca iz komšiluka tuku našu djecu, to će stalno ponavljati sve
dok muž ne kaže: Idemo promjeniti stan. Zbog čega preseljavanje,
napor, dodatni troškovi, sve to zbog prozora o kojem smo maločas,
navodeći primjer govorili. Jasno je da će muškarac u takvom
spletu okolnosti steći dojam kako njegova žena uvjek iznalazi
neka opravdanja ustvari ne voli život i počet će da je izbjegava
postat će mu naporna, antipatična. Međutim, stvarni razlog zbog
kojeg žena počinje iznositi opravdanja je muškarac, drugim
riječima povod je nastao prvog trenutka kada je on prešao preko
svoje granice i uskratio njeno pravo pokrenuvši na taj način
cijelu lavinu neočekivanih postupaka, skrivenih aduta da bi
došla do svojih prava. Ovo se pravilo spominje u suri Taha 80 i
81. ajet: Ne budite od onih koji čine tugjan, tj. od onih
koji prelaze granice. Naivno je pomisliti da se uputa u
ajetu odnosi na ljude koji imaju moć i silu, tj. na one koji se
nalaze na državnim nivoima, pa kazati šta ću ja jadan imam jednu
ženu, dvoje troje djece gdje ću ja prelaziti preko granica.
Poslužimo se logikom ko hoće iglicu hoće i kobilicu, drugim
riječima ukoliko čovjek bude takav da kao otac, brat ili muž ne
iznađe za shodno da nađe odgovor na potrebu svoje žene, sestre
ili majke da li će on ukoliko postane predsjednik države naći za
shodno da drugima pruža njihova prava. Da li se takvo šta može
dogoditi? Nema šanse! Zašto? Usljed toga što je on kao takav u
svojoj suštini od onih koji prelaze granice. Upravo zbog ove
činjenice Kur'an počinje ispravljati ljude protresajući ih iz
dubine suštine i unutrašnjeg naklona. Nakon svega ovog možemo
doći do konkretnog zaključka da oni ljudi koji na sva zvona
trube o ljudskim slobodama i demokratiji, ukoliko unutar sebe
nemaju duhovne ispravnosti i ispravno utemeljenog svjetonazora,
na osnovu kojeg bi sagledali realne granice Objektivnog svijeta,
od njih kao takvih nema ni smisla očekivati slobodu i
demokratiju, jedina demokratija kada su oni u pitanju može biti
tamo gdje on ili oni imaju lične koristi. Uzmimo u obzir
direktora škole koji više voli učitelje, nastavnike i profesore
nego li učiteljice, nastavnice i profesorice, dakle koji je više
naklonjen muškoj populaciji usljed čega im daje veće nagrade,
popuste, taj čovjek bez obzira na koji položaj da dođe, nema
šanse da će biti pravedan. Ovo je samo jedan segment sadržajnog
paketa zbog kojeg nam psiholozi iznose i prezentiraju ove
razlike koje postoje između muškarca i žene, a mi ćemo pokušati
iznaći rješenje zašto je to tako. Jedan od razloga koji se
iznosi jeste taj da bi ljudima olakšali život na temelju
upoznavanja međusobnih razlika, sasvim je izvjesno život biva
lakšim. Sljedeća razlika koju psiholozi navode jeste: Muškarac
bolje čuva tajne, zato više oboljeva od tajnovitosti.
Roditelji koji imaju i
kćerku i sina to primjećuju po povratku djece iz škole pa
ukoliko se nešto u školi dogodilo, kćerka odmah sa vrata
referira: babo, majko znate šta se desilo u školi, dok brat kaže
jesi tužibaba, zašto to radiš? Također ukoliko muškarac sa
svojom hanumom priča o nekim stvarima o kojima ne bi želio da
znaju drugi, tj. ne bi volio da to iziđe iz kuće pa hanuma iz
povjerenja kaže svojoj majci, majka drugoj kćerki i tako se brzo
sazna u mahali, muškarac ne treba eksplozivno reagirati, već joj
treba ukazati: slušaj draga iz tih i tih razloga nisi trebala o
tome nikom govoriti, ona će shvatiti da je pogriješila, a to je
ujedno najljepši način da joj se ukaže na grešku, dok korištenje
nekakvih kazneno popravnih mjera, kao što su batine i vika ne
urađaju plodom. Možemo zaključiti nešto što i nije baš u korist
muškaraca, a to je da ne bi trebao da se ljuti na svoju hanumu
ukoliko ona nešto otkrije što on nije volio da se o tome sazna,
zato što je ona u prirodi takva, da ne može sačuvati tajnu, to
je na neki način njeno pravo da uradi. Ukoliko iz nekog razloga
kaže e da znaš da ti nikada ni jednu tajnu neću reći, on je na
taj način dodirnuo osjetljivu tačku zbog čega se može desiti da
se čitava kuća rasturi.
Sljedeća razlika: Žene
su mekšeg srca, zato puno brže puste suzu od muškarca.
Zato Božiji Poslanik
kaže: “Žene su poput cvjetnih latica, a nisu poput junaka.”
Latice su tako nježne moraju se čuvati, inače će uvehnuti.
Obično kada kupimo neki nevažni predmet njega možemo i bacati a
da mu se ne desi ništa i da nam nije ni žao ukoliko se polomi,
međutim kada kupimo cvijet njega pazimo da se ne slomi da ne
uvehne. Upravo zato nas Božiji Poslanik savjetuje da kada
odlučite iskazati svoju naklonost, ljubav i dobrotu da obavezno
prioritet bude na kćerki, ženi i sestri a ne na bratu, sinu ili
babi. Tako u jednom hadisu od Poslanika čitamo: Ukoliko imate
sina i kćerku i kada ulazite u kuću prvo poljubite kćerku, to je
kada ulazite u kuću a kada idete iz kuće, kćerka je zadnja s
kojom se opraštate. Razlog je upravo u ljupkosti ženske duše.
Ukoliko bismo ispoštovali sve ovo što smo čuli, a što
predstavlja mali dio onoga što bi se trebalo ispoštovati u
porodičnim odnosima, koliko bi nam samo život bio ljepši i
bolji. Nažalost upravo zbog nepoznavanja ovih činjenica svjedoci
smo da jedan par koji se poznaje četiri, pet ili više godina
nikako da odluče da stupe u brak, zbog čega, zbog toga što
muškarac sa jedne strane ne poznaje ove stvari i hoće na osnovu
svojih kriterija da mu žena bude onakva kakvu on hoće, a
djevojka s druge strane na osnovu svojih ličnih kriterija hoće i
traži e pa trebao bi biti ovakav, ovo mu nije dobro, eh kada bi
samo ovo promjenio, itd. Živeći na taj način na iluzijama i
pretpostavkama a ne poznajući realnost i zbilju. Kada bi se
poznavala zbilja i stvarna mjerila onda bi bilo lako odrediti
koji bi ti čovjek ili sudrug odgovarao. Evo – kaže profesor Eydi
- imam jednog prijatelja u Njemačkoj koji ima sina koji bi da se
oženi a nikako da to uradi sve kaže dok dam ovaj ispit, pa samo
još ovo i ono i tako punih 16 godina. Recite mi nakon 16 godina
prijateljstva, šta ima novo u njihovom braku u njihovom životu,
šta će imati svoje zajedničko. To je isto kao kada bismo dvije
mladice iščupali i držali ih isčupanim i nakon 16 godina kada se
osuše mi bismo da ih ponovo zasadimo, za šta one mogu da se
upotrijebe, najbolje su za metlu, nizašta drugo. Zaključak je
jasan, posebno za one koji nisu oženjeni, pošto se saznaju i
ustvrde mjerila na osnovu kojih se određuju kvaliteti, ne mogu
ja kao budući muž uzeti neke svoje standarde i reći e biti ćeš
ovakva, ili pak da ona kaže ti mi moraš biti ovakav, šta ako ne
može biti takav. Večeras smo nekoliko puta spomenuli Alame
Tabatabaija jednog od velikih komentatora Kur'ana, koji je
između ostalog bio učitelj našega profesora Eydija, on je rekao
da kada Kur’an govori da možemo uzeti 1, 2, 3 ili 4, žene to je
zapravo riječ o specijalnim društvenim uvjetima kada ne može
drugačije a inače ukoliko bismo uzeli zbilju onakvu kakva jeste
80 posto muškaraca ne može upravljati ni jednom ženom a nekmoli
sa više. Ovih 80 posto muškaraca nisu spremni držati jednu ženu,
ali jednu ženu koja je u granicama svoga zakona i u okviru
svojih principa, koji pripadaju ženi, a ako ćemo inata lahko je
na silu držati i 10 žena. Na jednom se mjestu u Kur'anu kaže da
je Uzvišeni Gospodar između muškarca i žene stvorio ljubav i
milost kada je u pitanju stvaranje bračne zajednice. Kakva je
razlika između ljubavi i milosti?
Ljubav je stanje naklonosti ali takve naklonosti u kojoj
očekuješ protiv-uslugu, šta god uradiš očekuješ da ti se vrati.
Naprimjer, dvoje mladih, tek se uzeli i muškarac da se pokaže
odvede mladu u restoran, naruči njeno omiljeno jelo, ali očekuje
da mu ona izvadi maramicu koja stoji na stolu da bi on obrisao
ruke. Kur'an nam daje do znanja da je u sklopu zakona koji
vladaju Ovim svijetom stvorena i ljubav. Sada se postavlja
pitanje da li je ljubav dovoljna za opstanak i istrajnost
zajedničkog života? Nije! Nemojte se čuditi, jer riječ je o
trgovini, o razmjeni, a trgovina nije prava ljubav, ono što nam
zaista treba to je milost, rahmet. Kakvo je to stanje? To je
stanje u kojem i jedno i drugo kažu učinit ću i ne očekujem
ništa. To činim zato što ga ili što je volim, nije bitno hoće li
odgovoriti ili neće.
Kada bi nas neko upitao koja je porodica sa islamskog aspekta
uspješna porodica. Odgovor bi bio jasan i Kur'anski precizan:
Ona porodica je uspješna, koja što je više zajedno među njima se
akumulira veća ljubav i naklonost.
Ukoliko ne bi funkcionisali na taj nači da što su više u braku
to je među njima veza i naklonost jača i veća, došlo bi do
zamora materijala, stari žena, stara čovjek, oboje ostarali i ni
jednom nije ni dočega, oni su poput dva suha drveta koja leže u
istom krevetu, on se okrene na jednu stranu, prema svom svijetu
ona na drugu stranu u svom svijetu, niko od njih nije spreman da
služi drugom, tj. da mu bude sluga, ne može ni sebi ništa, a
kamoli još i njemu da udovoljava. Međutim, ukoliko iz dana u dan
među njima jača ljubav i zajednički osjećaj potrebe jednog za
drugim onda je stanje sasvim drugačije. Zato na početku života
nije potrebno da se troši vrijeme na neke nedoumice, sumnje jer
ukoliko sumnje odbacimo a uzmemo važeća mjerila vrlo ćemo lahko
preći preko svih nedoumica. Ukoliko pak budemo preferirali svoje
lične standarde uvijek će nam faliti još koji dan pa da nakon 16
godina stupimo u brak. Prije nekoliko dana sam čitao na
internetu kako je krampa okončala 62 godine zajedničkog života.
Mužu je pukao film i ubio je svoju ženu. Razlog tome je što je
on 62 godine išao svojim putem a ona svojim, zapravo 62 godine
su živjeli različitim životima. U brakovima gdje su bračni
parovi vjernici ima više problema nego kod onih koji nisu
vjernici zbog čega, razmislite zašto je tako. |
