Redovna predavanja za mlade

25. 11. 2006

Prethodni smo put počeli govoriti o razlikama muškarca i žene. Vezano za tu temu rekli smo da se razlike mogu podjelili na tri sfere: tjelesne, psihološke i duhovne. Dva smo već tretirali i ostao nam je još jedan, a to je:

Razlika u međusobnim osjećajima.

Razrađujući ovu temu naglašavam da nemamo namjeru obraditi je na čisto naučan način. Glavni razlog zbog kojeg smo pristupili ovoj temi je iznošenje prirodnih zakona i kretanja koja postoje kao očite pojave a koje su dokazane i potvrđene naučnim putem, da bi nam to poslužilo kao sredstvo da sebi olakšamo život, da bismo učeći ih uplovili u zajednički život puno mirnije, bolje, sretnije, bezbolnije.

Kada već spominjemo nauku recimo da sa jednog aspekta nauku posmatramo kao spekulativnu i praktičnu nauku. Spekulativna ili teorijska nauka bavi se apstrakcijama, tj. onim što naš um i misli apstrahiraju pri tome se služeći argumentima kao što su matematika i aksiomatske činjenice. Podsticatelj da se čovjek bavi takvim naukama jeste znatiželja i želja za osvajanjima novih saznanja.

Praktične znanosti izviru iz praktične potrebe koje se čovjeku nameću u životu. Čovjekova potreba za životom, za sticanjem dobara i izbegavanjem štete navela ga je da se počne interesirati i osvajati tu vrstu znanja. Kada kakvim slučajem ne bismo imali potrebu za životom za srećom i za otklanjanjem nesreća onda ne bi bilo nikakve smislene potrebe za bavljenjem takvim znanostima. Dakle, ovu smo temu započeli na temelju ličnih koristi i potreba, da bismo došli od određenih koristi i tako na najbolji mogući način uspjeli živjeti zajednički život sa svojim supružnikom. Da bismo umjeli napraviti pravi odnos, korelaciju sa svojim bratom i sestrom sa svojim roditeljima da bi zajednički život bio zbilja poželjan i sretan, da se to polako širi na nivou društva i da se ti odnosi ustale u društvenim relacijama da se znaju i prava i obaveze, da se zna ko je direktor, ko nije direktor, ko je odgovoran, ko nije itd.

Sada ćemo se usredsrediti na relacije muškarca i žene sa aspekta njihovih unutarnjih osjećaja i očekivanja.

Jedna od činjenica na koju su ukazali psiholozi a koju u potpunosti potvrđuje i vjera, kroz hadis jeste da muškarčeva naklonost je strastvenoga tipa, drugim riječima muškarac voli posjedovati ženu koja je sa njegovog aspekta lijepa. Što je ljepša to je njegova želja veća. Pročitao sam na internetu da su psiholozi tretirali 3572 bračna para uvidjevši da je život muškarca čija je žena ljepša kraći.

Što se tiče žene ona više voli onog muškarca u čiju vrijednost se uvjerila i čija ljubav prema njoj je iskrena. Upravo u tom slučaju kada se žena žali i jadikuje na svoga muža kaže da on nije shvatio kakvu vrijednost ima u svojoj kući, sa jedne strane ona radi na tim vrijednostima. U ovom slučaju ukoliko muškarac želi da veza i odnos u kući bude realan i lijep, izdržljiv i poželjan saobrazno tim željama on bi svoj odnos trebao zasnovati na iskrenom odnosu na jakoj i zdravoj ljubavi. Ukoliko supruga želi da njen, tj. bračni život sa suprugom bude lijep kao u bajkama, onda umjesto kako je to uobičajno kada želi izići na čaršiju pa sebe uredi i najboljem izdanju, da se trudi da to uradi za muža u svojoj kući.

Sljedeća razlika: Muškarac teži ka tome da posjeduje ženu i da mu ona bude povinovana.

Žena želi posjedovati muškarčevo srce i njegovu ljubav. Upravo zato muškarac voli formalnu, tj. vanjsku nadmoć upravljanja, dok žena voli unutarnju dominaciju nad muškarčevim srcem. Prevedeno političkim žargonom, žena bi u ovom slučaju bila političar a muškarac ratnik. Što je hanuma više prisustvovala časovima politologije i što zna bolje čovjeku zavrtjeti mozak sa te strane njoj je život ljepši i ona je dominantnija osoba.

Sljedeća razlika: Muškarac voli da bude taj koji uzima, dok žena voli biti uzeta, tj. ta koja je privukla pažnju.

Koja je razlika između ove i prethodne tačke? Zašto žene vole da su uzete. Kada muškarac odabere ženu ona zna da mu je osvojila srce i da je ta koja se može izabrati. Ova bi tačka bila praktični dio prethodne razlike, drugim riječima usljed toga što žena voli posjedovati srce muškarca iz toga proizlazi da muškarac kaže ja te želim.

Sljedeća razlika: Žena voli da joj muž bude odvažan i hrabar.

Muškarac želi da mu supruga bude lijepa i uživa u osvajanju njenog srca, tj. muškarac želi da mu supruga bude dilber. Dilber je perzijski izraz, sastavljen od dvije riječi: del koja znači srce i bar koja znači odnijeti, tako da delbar ili kako mi to izgovaramo dilber znači onaj koji odnosi srce. Muškarac voli da njegova supruga stalno (od)nosi njegovo srce.

Žena može sakriti strast dok muškarac to ne može. Žena vrlo smireno, korak po korak, otkriva mužu šta želi. Muškarac je sušta suprotnost on to pokazuje krajnje transparentno, on to čini direktno, sistemom želim to i gotovo. Interesantan je stav poznatog američkog psihologa Rika koja je obavila brojna istraživanja na ovom polju. Po njenom mišljenju svijet muškarca se u mnogome razlikuje od svijeta žene. To što žena ne može razmišljati i raditi poput muškarca je usljed toga što pripadaju različitim svijetovima. Muškarac i žena su poput dvije zvijezde koje se kreću u svojim orbitama i svojim posebnim putanjama. Upravo zahvaljujući tome mogu jedno drugo razumjeti i jedno drugo voljeti, jedno drugog nadopunjavati, kao što Kur'an kaže: da budu jedno drugom nadopunitelji međusobnih nedostataka, dajući nam do znanja da smo stvoreni u parovima i da ne možemo biti jedno bez drugoga, odvojeni smo nepotpuni, tek kada dođe ona druga polovina tada je ljepše i oni su potpuniji. Upravo kako dalje psiholog nastavlja, muškarac i žena zbog ovih razlika nikada ne mogu biti jedno.

Za muškarca je zamorno da stalno bude pored žene. Vođen ljubavlju i željom da se ta ljubav produži on se voli malo odmaći, to odmicanje ne znači zasićenosti, to odmicanje znači darivanje ljubavi na duge staze. Ovaj psiholog, je zapravo hanuma koja kaže da je veći broj njenih istraživanja posvećen odnosima muškarca i žene.

Sljedeća razlika: Za ženu nema ništa ljepše i poželjnije od toga da stalno sjedi pored svoga muža, kojeg voli i da stalno priča s njim. Kada žena zna za ove razlike njoj je lahko zaključiti da ukoliko muškarac izlazi iz kuće ili od nje da to nije zamor, ona neće reći ne voli me, ona zna i svjesna je da on to čini upravo iz porebe da bi je više volio, zato se malo i odvojio.

Kaže se da je primjer muškarca i žene kao primjer dva čvora na koncu, a da je konac koji stoji između njih zapravo bračna veza i oni vole da ta bračna veza bude prekinuta. Zašto? Jednostavno zato što ukoliko se konac prekine tada ga uzimamo i zavežemo novi čvor i šta se desi, sada su ona dva čvora, ili pak muškarac i žena još bliži. Upavo se zato kaže da je razlika između muškarca i žene začin života, tj. zbog tih razlika ne treba patiti, jer kako god uživamo da nam jelo ima i soli i vegete i bibera i ostalih aditiva isto tako razlike u našim životima začinjavaju zajednički život. Kada spoznamo ove razlike i njihove osnovne razloge i kada muškarac sa jedne strane vidi da njegova žena stalno želi biti kraj njega i voljela bi da on nikako ne izlazi iz kuće, a s druge strane kada žena vidi da muškarc hoće izaći, da to umiju shvatiti akceptirati i da to uzmu kao začin života, koji životu daje poseban ukus koji ga čini boljim i ugodnijim.

Sljedeća razlika na koju ukazje psihologinja Rik: Muškarac ima želju za monotonim vanjskim izgledom, naprimjer, on kupi jedno odjelo, hlače koje mu se sviđaju i on bi to nosio dok se ne raspadne. Dok hanuma bi da svaki dan bude novo biće. Zato vidimo da je modiranje znatno prisutnije kod žene nego li kod muškaraca. Kada muškarac shvati tu potrebu koja se javlja i izvire iz biti žene, on neće reći: vidi ove moje rasipnice, već će svaki višak koji ima gledati da uloži na svoju hanumu.

Jedan moj profesor je rekao: Uvijek svoj lični dohodak stavite na raspolaganje hanumi kao da uopšte vama ne pripada. A moj babo mi je govorio i davao lijep savjet da nikada pred ženom ne brojim novac, jer ukoliko iz brojanja ispadne da je manje para tada bi ženi dao do znanja, aha ti si ta koja je potrošila moj novac, govori gdje su pare, a to bi ženu uvrijedilo. Ovo je plod životnog iskustva. Evo i savjeta muškarcima da ne kukamo jaoj smanjila se plaća, dosta nekakvih rata, zato što to ženi zagorčava život, i razara potrebu hanume za promjenom, da uvjek bude nova, čini je ogorčenom, ona stiče dojam da ne može sebi to priuštiti. Psihologinja kaže da naljepša riječ ili riječi koje hanuma želi čuti od muškarca jesu: Draga volim te, ali to će kod nje biti efektno pod jednim uvjetom: mora osjetiti da je to istina a ne laž. Dakle da ne bude ono naše svakodnevno sto puta ponovljeno: draga volim te, a ona mrtva hladna, zato što osjeća laž. Od Poslanika se prenosi da kada muškarac svojoj hanumi kaže volim te, pod uvjetom da je to istina, to se do kraja života ne briše iz njenog srca. Evo jedne lijepe lekcije iz života Božijeg Poslanika: S obzirom da je Poslanik u isto vrijeme imao više žena, jedno večer otišao je na po pet minuta kod svake od njih. Svakoj je rekao: Nemoj slučajno da kažeš da sam bio kod tebe. Sutradan kada su svi bili na okupu on ih je upitao: Šta mislite koju od vas najviše volim? Svaka je rekla po nešto. Poslanik je rekao: Ne, ali pomoćiću vam malo, najviše volim onu kod koje sam sinoć bio. Nijedna nije znala da je bio kod svake i sve su one mislile ja sam ta koju najviše voli. Ovo nije igranje tuđim životima, ovo je odgoj. Poslanik nas uči da smo dužni da svoje hanume uvjerimo da ih volimo.

S druge strane muškarac najviše voli od svoje žene čuti: Ponosim se tobom dragi. Psiholog kojeg citiramo zalazi u neke sfere koje nisu baš islamske pa kaže da muškarac koji u svom životu ima više žena on je interesantan drugim ženama, dok je od muškaraca prezrena ona žena koja u životu ima više od jednog muškarca. Naš psiholog gospođa Rik kaže: Za muškarca starost prestavlja nesreću jer u starosti čovjek gubi svoj oslonac, tj. mogućnost rada, dok za ženu starost prestavlja zadovoljstvo jer ima kuću i nekoliko unučadi, i ne traži ništa ljepše, upravo zato se nana uvjek više obraduje unučadima nego li dedo.

Sljedeća razlika: Za muškarca je sreća u stjecanju položaja i autoriteta kojeg svi poštuju. Kada čovjek osjeti da ima društveni autoritet kaže vidiš ja sam uspješan. Dok je za ženu sreća osvojiti srce jednoga muškarca i čuvati ga cijeloga života.

Prošle sedmice jedna je sestra postavila pitanje zašto muškarac kada se oženi ima želju da ženu prevede i naturalizira i u svoju vjeru i u naciju. Dok za ženu koliko god je lahko stupila u brak s voljenim muškarcem i lahko promjenila svoje djevojačko prezime, toliko će lahko promjeniti vjeru i naciju. Ovo bi bile, ne sve, ali najočiglednije razlike između muškarca i žene i vjerujte mi da je veoma važno i odveć korisno da djevojke i mladići koji su spremni za udaju i ženidbu uvijek imaju na umu skicu ovih razlika. Ukoliko se pitate zašto, usljed toga što se na jedan način treba doći do kalufa, do standarda, tj. do ženskog i muškog kalufa. Muškarac i žena koji ne poznaju ove razlike i standarde oni će na osnovu svojih mjerila uvažavati ženu ili muškarca, međutim, kada djevojka ili mladić poznaju ove razlike onda će ženu mjeriti kroz kaluf žene, tj. gledat će da li ispunjava i zadovoljava kriterije žene kao žene, a sa druge strane djevojka će muškarca odmjeravati i analizirati kroz kaluf muškarca. Zato je pogrešno mišljenje koje kaže da se u periodu zaručništva mogu međusobno upoznati. Zašto je pogrešno? Zato što se oboje na neki način igraju jedno sa drugim, krijući svoje psihičke posebnosti a prikazujući se u naljepšem ruhu. Zato se kaže da ljubav prema nečemu čovjeka učini i slijepim i gluhim. Drugim riječima kada čovjek voli nekoga on ne želi vidjeti njegove nedostatke niti želi slušati kada mu neko prenosi te nedostatke. Upravo zato kada otac, majka ili neko stariji na osnovu iskustva i poznavanja osnovnih karakteristika hoće posavjetovati svoju kćerku ili sina pa kažu: da se ja pitam ne bih, a sin odmah prelazi u opravdavanje i govori: ne ne, to je bilo prije sada nije takva, promjenila se, a nije to bilo prije već je ljubav to stavila u prošlo vrijeme. Roditelji bi sa svoje strane, kao iskusni ljudi, trebali uzeti u obzir razliku generacija, i da se trude da ne prilaze problemu ili pitanju sa svoga aspekta, tj. ono ja 60-godišnjak savjetujem tebe kao 20-godišnjaka, već da se spusti na nivo onoga koga savjetuje, tj. na nivo 20-godišnjaka, da u obzir uzme njegove potrebe i njegovo stanje i njegov položaj i da na osnovu svoga iskustva skenira i kaže tako i tako, dakle ni po koju cijenu kao 60-godišnjak, kojem nije ni do čega stalo, koji bi samo da sjedi.

Nakon toga što smo do određene mjere sagledali međusobne razlike, postavlja se pitanje: Da li su one pokazatelji međusobnih prednosti muškarca i žene ili se iza toga krije nešto drugo? Drugim riječima da li se htjelo kazati: žena je dobra a muškarac nije, ili suprotno, ili je možda nešto treće u pitanju? Ako se ispostavi da je nešto treće posrijedi, treba se sagledati da li je riječ o nužnosti Božijeg stvaranja ili je pak posrijedi samo šarolikost Božijeg carstva, kao što naprimjer, kada nešto pišem pa želim da to bude šareno i interesantno onda mjenjam olovku, sad crvenu sad plavu itd. Ukoliko uspijemo iznaći odgovor na ova pitanja, na taj smo način iznašli odgovor na veliki broj pitanja koja se postavljaju lično nama a koja zadiru u društvene segmente i odnose. Znajte da kada čovjek iznađe odgovor na svoja pitanja, taj mu odgovor promjeni način i smjer života. Isto kao što nekada određena dilema ili nejasnoća čovjeka bacaju sa velikih visina do kojih je uz veliki trud i muku stigao u svome životu. Upravo nam se zbog toga u rivajetu poručuje da je jedan sahat razmišljanja bolji od jedne ili sedam ili sedamdeset godina ibadeta (razlika u broju godina potiče od slučajeva kada je izrečen dotični hadis). Tako naprimjer ukoliko u obzir uzmemo dvije linije koje od početka počinju da se odvajaju jedna od druge, to odvajanje u početku nije toliko primjetno, ali što se ide dalje i što vrijeme više protiče one su sve više i više udaljenije. Tako i u životu nekada je potrebno samo jedno malo skretanje, mala devijacija a da se ode sasvim na drugu stranu. Zbog toga kada čovjek sebe spasi od te male devijacije i zastranjenja zapravo je sebe spasio od toga da završi na drugoj stani, jer rekosmo zastranjenje je u u početku malo.

[ zatvori prozor ][ vrati se na pitanja ][ naslovnica ]

 
ukupno posjeta