|
Redovna predavanja za
mlade
Vrijeme i izazovi
vremena
Sjećanje na
Muhameda Abduhua
Zar tvrdnja
Dr. Šibli Šumejla nije podsjećanje na riječi Muhameda Abduhua,
muslimanskog mislioca, koji je na pitanje za razlog dekadencije
muslimana kaže: Napuštanje vrijednih islamskih propisa.
Sjećanje na
Sejjida Džemala Afganija
Zar te
riječi ne podsjećaju na logičan stav Sejjida Džemaluddina Esed
Abadija koji je rekao: Odoh na Zapad i vidjeh islam ali ne i
muslimane, dođoh na istok vidjeh muslimane ali ne i islam.
Dokaz
spomenutim tvrdnjama
Svakako da
odgovor na pitanje šta je dovelo do stagnacije muslimana treba
potražiti nakon ispitivanja triju segmenata. Prvi segment tiče
se vjerskih propisa i zakona. Drugi, funkcionalnosti muslimana i
treći, vanjskih faktora. Ukoliko se ispostavi da su zakoni
progresivni i aktuelni u svakom vremenu, i ukoliko se ispostavi
da je upravo vjera i njeni jasni zakoni zaslužna za
petostoljetni napredak i zauzimanje vodećeg mjesta u karavani
čovječanstva. Ukoliko se ispostavi da je islam uspostavio veliku
civilizaciju, čije tekovine i nakon XIV stoljeća blješte punim
sjajem, to znači da se mora poći na adresu drugih dvaju
segmenata i ustanoviti koliki je udio svakog od njih.
Logični i
lokalni islam
Nažalost,
iz općenite navike, kada želimo nekog obilježiti da je out iz
kruga muslimana ili pak nekog svrstati u njeg, ne vodimo obzira
na zbilju nevjerstva i vjere, već po sudu populacijskoga atlasa
i lokacije na kojoj živimo, kao i po sudu slijeđenja i nasljeđa
preuzetog od roditelja, ljude dijelimo na muslimane i
nemuslimane. Sve to u stanju kada rezon ovakve podjele kao prvo,
ni u kakvom aspektu nema vrijednosti i drugo, u surpotnosti je
sa islamskom logikom.
Ono što se
da razumjeti iz islamskog poimanja vrijednosti, jeste činjenica
da nazvati nekoga muslimanom zavisi od određenog broja uvjeta,
kao što je s druge strane deklaracija da je neko nevjernik
također uvjetovana određenim uvjetima.
Napomena
Imajmo u
obziru da se na pojmove musliman i nemusliman ne misli sa
fikhskog, tj. vjersko-pravnog aspekta, jer aspekt pravnog
tretiranja razlikuje se od aspekta stvarnosti. Naprimjer, kada
čujemo od Poslanika da kaže: “Ko osvane a ne pridaje pozornost
pitanjima muslimana, on nije musliman.” Sasvim smo sigurni da
Poslanik nije mislio na fikhski aspekt islama, ili drugim
riječima ne možemo za onog ko ulazi u sud ove predaje reći u tom
slučaju, njegova žena ga mora napustiti jer mu je zabranjena,
imetak se mora podijeliti među njegovim nasljednicima, ukoliko
umre nećemo ga kopati u muslimanskom mezarju. Već, misli se na
to da islam tog čovjeka sa aspekta individualnih performansi i
psihološkog djelovanja, nema vrijednosti. On je sličan učeniku
koji ne pada pod naučni utjecaj profesora i školske institucije
iako je svakodnevno prisutan na časovima, međutim, usljed
psihičke odsutnosti lišen je shvatanja nastavnog gradiva, tako
da nema nikakvog napretka niti usavršavanja, ni psihičkog, ni
naučnog ni odgojnog. |
