Često sam bio u situaciji da iz određenih izdanja kopiram neke cjeline i kompletiram ih u nekom internom print izdanju kako bi olakšao, posebice, omladini da lakše dođe do građe koja ih interesuje.

I ova knjiga koja se nalazi pred vama nastala je iz potrebe da se čitaocima pruži mogućnost da ovu interesantnu građu nađu u jednoj knjizi.

Prilikom traganja za sadržajima primarnim za ovu knjigu koristio sam nekoliko knjiga koje su do sada izašle na ovu temu, te veliki broj časopisa i Internet prezentacija koje ću navesti u bibliografiji kako bi čitalac koji želi  u potankosti da se upozna s ovom temom imao uputu u osnovne izvore.

Uz ovaj kratki uvod, napominjem da ova skripta nije u prvotnoj namjeri bila zamišljena kao izdanje  s većim tiražem, nego kao print izdanje s nekoliko primjeraka koje bi zadovoljile potrebe u biblioteci Medžlisa IZ-e Konjic ali je zbog potražnje odlučeno da se štampa u nešto većem tiražu kako bi bilo dostupno i onim slojevima društva koji sličnu literaturu često nisu mogli sebi priskrbiti zbog cijena koje, nerijetko, zbog ineteresatnosti ove teme, nisu bile najprihvatljivije. U ovoj knjizi pored prenošenja  činjenica do kojih sam došao pregledanjem literature  pokušao sam unijeti i nešto ličnog stava po pitanju same problematike koja se tretira. Većina  činjenica koje se iznose, završavaju riječima kako to muslimani u vrijeme Poslanika nisu razumjeli a kako to mi danas uz pomoć nauke razumijevamo. Nisam u potpunosti složan s ovim konstatacijama jer našao sam u nekoliko slučajeva da su bliski Poslanikovi prijatelji sasvim dobro shvatali određene riječi. Naveo sam nekolika govora hazreti Imama Alija u kojima se jasno vidi kada je u pitanju nastanak svemira, uloga planina i slično, da je sasvim dobro znao o čemu govore kur'anski ajeti i to, kako možete vidjeti u samim govorima, do potankosti, što  može lahko značiti da su i druge stvari  i primjeri koje navodim u ovoj knjizi bili poznati bliskim prijateljima Poslanikovim e a naravno Poslaniku Islama pogotovo. Šta se desilo da ova saznanja i razumijevanje svijeta u kasnijim generacijama muslimana nije dalo očekivani rezultat  nije teško otkriti uzmemo li u obzir današnji a pogotovo način razmišljanja muslimana iz prethodnih desetljeća i vjekova u kojima je islam sveden na bogosluženje gdje riječ ibadet imala značenje klanjanja,  učenja Kur'ana bez razmišljanja, posta itd...

Nakon ovog kratkog uvoda naveo sam u fus-noti nekoliko Kur'anskih ajeta i hadise Muhammeda e koji nedvosmisleno pokazuju koliki je imperativ muslimanima da uče, razmišljaju, istražuju, sagledavaju, studiraju i na kraju ovladavaju onim što im se nametne kao zaključak[1]. Ako uzmemo u obzir kada su te Istine objavljene muslimanima postavlja se pitanje koliko smo i dali smo istrajavali na kompletnoj knjizi Božijoj jer nismo li mi trebali biti prvi na Mjesecu, nisu li naše sonde trebale da istražuju svemir, naši sateliti da opasuju Zemlju, naša oružja (raketni štitovi npr.) da  budu garant ponašanja na ovoj Zemlji.

Nakon iščitavanja osnovne građe sugerisano mi je da uz  kur'anske dokaze posvetim jedan dio knjige i dokazima o poslanstvu Muhammeda e  što sam i učinio odabravši da taj dio postavim na početak ovog rada. Uz ove napomene ostaje mi da još jednom naglasim da je Kur’an prvenstveno knjiga upute a ne naučna rasprava; pozivanja na nauku i prirodne pojave su namijenjeni jačanju vjere u Boga, ne dokazivanju autentičnosti objave. Ovo navodim stoga što je oko slične tematike bilo dosta kontraverzi, tako se npr. Ispostavilo da su pripadnici sekte Behaijja promovirali istraživanja dr. Halife Rešida o matematičkim formulacijama vezanim za broj 19 u Kur'anu. Ove činjenice su tačne no naum čitave priče bio je da se muslimanima da pogrešno usmjerenje u razmišljanju o važnosti ovog broja koji je kod Behaijja[2] sveti broj, što bi njima svakako otvorilo vrata za širenje svojih ideja. U Bosni ne postoji koliko je meni poznato pristalica ove ili sličnih sekti ali to ne znači da u dogledno vrijeme nećemo biti na udaru njihove propagande, zato još jednom ponavljam ono što su ponavljali gotovo svi autori bez čijih djela ne bi bilo ni ovog rada a to je da su ovi dokazi tu da nam još više učvrste vjerovanje i pomognu u širenju Istine budući da je nerijetko bilo da su neka naša braća shvatila istinu saznavši za ovakve dokaze. Ukoliko bi se desilo da neki od navedenih dokaza nauka u doglednom vremenu pobije, to niukom slučaju ne bi umanjilo mudrost Božje Knjige nego bi značilo da smo mi u tumačenju određenih njenih ajeta pogriješili. Stoga neka na kraju bude dova Uzvišenom Allahu da nam oprosti nenamjerno učinjene greške i naš razum učini prostranim za dokaze Njegove, kako one oko nas tako i one u nama samima. Amin!.

DIO PRVI

NAGOVJEŠTAJI DOLASKA MUHAMMEDA e  KAO ZADNJEG BOŽIJEG POSLANIKA U PRIJAŠNJIM KNJIGAMA

Rekao je Uzvišeni Allah: "On je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih." (Eš-Šu'ara'-196)

Prethodni nagovještaji

 U dokaze poslanstva Muhammedova s.a.v.a[3] spadaju i dokazi koji su prethodili njegovom rođenju u čemu on  nije mogao imati utjecaja. Ti dokazi su nagovještaj od strane Uzvišenog Allaha, Ijudima u prethodnoj Božijoj Knjizi. Allah, dz.s.[4] odredio je njegovo mjesto, obznanio je predznake tog vremena, pojasnio je karakteristike ovog Poslanika kako bi ga poznali pri njegovom pojavljivanju. Kada su se počeli javljati predznaci toga vremena, kršćanski i židovski svećenici i rabini obznanjivali su približavanje pojave očekivanog poslanika. Kako su ljudi iščekivali njegovo javljanje, tako se on i pojavio na određenom mjestu i u određeno vrijeme. Kršćanski učenjaci i židovski rabini su dolazili i pažljivo posmatrali njegove  karakteristike kako bi uočili njihovu podudarnost. Mnogi od njih su obznanili svoju pripadnost islamu, svoje vjerovanje, napuštanje svoje dotadašnje vjere i svoje prelaženje u novu vjeru, kao učenik koji uči, umjesto učenjaka koji podučava, kao pojedinac koji slijedi, umjesto poglavara koji se slijedi. Čak i Kur'an izaziva idolopoklonike prihvaćanjem islama ovih učenjaka, sinova Israilovih: «Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?" (Eš-Šu'ara:197)

«Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju, a kada im se kazuje, govore: 'Mi vjerujemo u nju, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani'." (El-Kasas:52-53)

Vriieme pojavljivanja Allahovog Poslanika e

1. Tevrat i Indžil su iskrivljeni i ne postoji Tevrat koji je objavljen Musau u[5]. Kod židova postoji samo knjiga koju nazivaju Tevratom, a ona nije ništa drugo do piskaranja nekih njihovih učenjaka. Ono što nedostaje ovoj Svetoj Knjizi jeste sened - lanac prenosilaca, koji bi bio spojen sa Musaom u. Isto tako Isaov u Indžil je u rukama kršćana iščezao, izgubio se i zamijenjen je sa sedamdeset predaja Indžila koji su na kraju sažeti u četiri predaje Indžila tj. Evanđelja, a to su: Matejino, Lukino, Markovo i Ivanovo. Uvidjet ćemo da je svaki Indžil pripisan i prozvan po njegovom vlasniku koji ga je pisao. Ova Sveta Knjiga i Evanđelja su u svojstvu biografija Musaa u, i Isaa u, koje, ustvari, i nisu u potpunosti tačne, i od njih je napravljen Tevrat i Indžil. Vjersko udaljavanje je bilo najočitije kada se kršćanstvo podijelilo na mnogobrojne grupacije koje su jedna drugu smatrale nevjerničkom, a nijedna od njih nije imala čvrst oslonac. S druge strane, sukob židova i kršćana je dostigao taj stepen da su ismijavali i sramotili jedni druge. Ovu situaciju je i Kur'an, a.š., zabilježio:

«Jevreji govore: «Kršćani nisu na pravom putu', a kršćani vele:»Jevreji nisu na pravom putu!'» (El-Bekare:113)

Na ovaj način je svijet ostao bez Allahove upute i ljudi su zalutali u tminama mušričkog i idolopokloničkog paganstva. Izgledalo je svakom ko imalo poznaje Allahov zakon stvaranja, da je neophodno da Upućivač, slavan neka je On, pošalje Svjetlo koje će uputiti ljude na pravi put. U Barnabinom Evanđelju, u 72. poglavlju stoji da je Isa, u, obavijestio kršćane o vremenu dolaska poslanika koji će doći poslije njega, govoreći: «On neće doći u vašem vremenu, nego će doći godinama kasnije kada se iskrivi moj Indžil i kada ne bude bilo više od trideset vjernika. U to vrijeme, Allah će se smilovati nad svijetom, pa će im poslati Svoga Poslanika iznad čije glave će neprestano lebdjeti bijeli oblak."

Mnogobroine viiesti o dolasku Poslanika e

Budući da su se pojavili predznaci vremena u kojem će se pojaviti očekivani Poslanik, svećenici i rabini su sve više obznanjivali dolazak očekivanog Poslanika. Kur'an, hadiske zbirke, kao i sira[6] bilježe jedan dio tih vijesti.

Tako, Sejf ibn Zi Jezin el-Humejri donosi radosnu vijest Abdul-Muttalibu o tome da će očekivani Vjerovjesnik biti iz njegove porodice, nakon što je od njega čuo o njegovom porijeklu koje se vezuje za Ismaila u .

Zejd ibn Nufejl i grupa njegovih drugova su putovali tražeći Ibrahimovu vjeru. Tako je Zejd došao do rabina u Šamu. On mu je rekao: "Došao si da tražiš vjeru, ali nećeš naći nikoga ko će te u nju uputiti. Došlo je vrijeme pojave Vjerovjesnika, koji će se pojaviti u tvom gradu iz kojeg si izašao, propovijedajući vjeru Ibrahimovu. Idi i pridruži mu se."

Kis ibn Saide el-Ijadi je u svom govoru na pijaci Ukkaz rekao: "Allahova vjera je bolja od vaše vjere - govorio je svom arapskom narodu - i Poslanik čije je vrijeme došlo." Medinski židovi su sve više obznanjivali dolazak očekivanog Vjerovjesnika. Prijetili su arapskim idolopoklonicima njegovom pojavom i time da će ga slijediti i boriti se protiv njih zajedno s njime, kao što su se borili narodi Irem i Ad. Kur'an je zabilježio ovaj njihov stav, suočio ih s njime i suprotstavio se onome šta govore, još prije potpune objave Kur'ana, a.š. Muslimani su raspravljali sa židovima o tome i židovi nisu imali drugog izlaza do da to priznaju pred vjernicima. A kada bi se osamljivali, prigovarali bi jedni drugima. Kada bi nešto zadesilo židove, govorili bi: "Gospodaru naš, pomozi nas Vjerovjesnikom koji će biti poslan u ovom vremenu a čije karakteristike nalazimo u Tevratu." Plemeniti Kur'an je zabilježio kako su židovi molili od Allaha pomoć protiv arapskih idolopoklonika, u vrijeme pojave očekivanog Poslanika u riječima:

"A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni -a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili -i kad im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo." (El-Bekare-89)

Isto tako, Kur'an je zabilježio i dijalog i prepirku između muslimana i židova oko toga šta su židovi obznanjivali o pojavi Vjerovjesnika.

Uzvišeni je rekao:

"Kad sretnu vjernike, oni govore: 'Vjerujemo!', a čim se osame jedni drugima, kažu: 'Zar ćete im kazivati o onome što je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?' A oni zar ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?" (El-Bekare:76-77)

Židovi su priznavali ono što su prethodno učinili i to su potvrđivali, iako su znali da će to biti dokaz pred njihovim Gospodarom o tome da nisu vjerovali u Muhammeda e. Stoga su i prigovarali jedni drugima zbog onog šta su govorili Ijudima, što će svjedočiti protiv njih na Sudnjem danu jer su znali za vjerovjesništvo Muhammeda e a nisu vjerovali u njega. Zbog onoga što su uradili, sami sebi su pripisivali ludilo ("Zar se nećete opametiti?") pronalazeći drugi način za pokrivanje istine, tako što nisu govorili o onome što se nalazi u Tevratu, o radosnoj vijesti i pojavi Muhammeda e. Oni su mislili da ih Allah dz.s.  neće kazniti nizašta drugo osim za ono za šta su ljudi svjedočili protiv njih.

"Zar ćete im kazivati o onome što je Allah samo vama objavio, pa da im to dokaz bude protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?» (El-Bekare:76)

Stanovnici Medine su primili islam prije stanovnika Mekke jer su čuvši za Poslanika govorili: «Ovo je, tako mi Allaha, Vjerovjesnik kojeg židovi najavljuju.»[7]

Bez obzira na iskrivljavanja  u  Tevratu i Indžilu ostale su neke činjenice iz kojih vidimo nagovještaj dolaska Poslanika e:

U 18. poglavlju Ponovljenog zakona stoje riječi Musa u : "Na to mi reče Jahve: «Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što im zapovijedim. A ne bude li ko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će da odgovara predamnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovidio da govori, i koji to bude govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi." (18:20). [8]

Ova radosna vijest, kako kaže Bušra Zahari Mihail[9], nije radosna vijest o Jošui, kako su to smatrali židovski rabini, kao što to nije ni radosna vijest o Mesiji, kako to tumače učenjaci kršćanskih Levita. Naprotiv ovo je radosna vijest o Muhammedu e, i to iz nekoliko razloga koje spominje Bušra Zahari. A to su: U radosnoj vijesti je dosla riječ "kao što si ti" , a Jošua ni bio poput Musa u , i njemu nije bila objavljena Knjiga. U Ponovljenom zakonu stoji: "Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice!" (34:10) Isto tako Mesih Isa u, nije bio poput Musaa u. Rođen je bez oca, govorio je u kolijevci. On nije imao zakonik kao što je imao Musa u, a razlikuje se od Musaa u i u načinu smrti. Musa u umro je, a Isaa u je Allah dz.s. uzdigao. Isto tako riječi "između njihove braće" ne mogu se odnositi na Jošuu koji je bio prisutan zajeno s dvanaest apostola. Da se ovdje mislilo na Jošuu ili Mesiha bilo bi rečeno "od njih" tj. od sinova Israilovih, ali u radosnoj vijesti stoji: "između njihove braće", a Ismail u, i njegovo potomstvo, u koje se ubraja i Muhammed e, su braća Ishakova i Jakubova (Israil), kao i njihovih potomaka.

U Evanđelju po Ivanu se potvrđuje da su židovi očekivali drugog Mesiju i vjerovjesnika mimo Mesije u vrijeme dolaska Mesije. U Evanđelju po Ivanu stoji: "Jedni su od naroda, kad čuše te riječi, govorili: 'Ovo je zbilja Prorok.' -'Ovo je Mesija' , govorili su drugi..." (7:40-41 )

U radosnoj vijesti su riječi "podignut ću im", a Jošua je bio kod Musaa u, jedan od sinova Israilovih, pa kako se, onda, ove riječi mogu odnositi na njega?

U radosnoj vijesti su i riječi: "Prorok koji bude pripisivao Bogu ono što On nije naredio, neka se pogubi". Da Muhammed e, uistinu, nije bio Poslanik bio bi ubijen. No,niko ga nije mogao ubiti, bez obzira na mnoštvo pokušaja, bez obzira na sve spletke i zavjere koje su ga okruživale.

U Tevratu[10] stoji: "Ništavnim me bogom na Ijubomoru potaknuše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učiniti, pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom!", tj. da Allah dz.s., kaže:

«Židovi su me, doista, Ijubomornim učinili obožavajući kipove kao što je tele, i Ja ću njih Ijubomornim učiniti tako što ću Uputu i poslanstvo dati jednom paganskom narodu."

Židovi  su najžešće mrzili Arape jer su oni sinovi Ismailovi, on je sin robinje, a oni su sinovi njegovog brata Ishaka koji je sin slobodne žene. Ostvarila se ova ljutnja židova slanjem Muhammeda e.

"On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." (El-Džum'a-2)

Neki učenjaci Levita, kao što kaže profesor Bušra Zahari Mihail, pokušavali su pripisati ovo paganstvo grčkom narodu. Profesor Bušra odgovorio im je riječima: "Poznato je da su Grci, na stotine godina prije pojave Mesije, bili napredni u nauci i umjetnosti. U njegovo vrijeme su bili na najvišem stupnju potpunosti u umjetnosti i bili su svjedoci propisa Tevrata i drugih knjiga starog vijeka."

3. U Tevratu koji je štampan na arapskom jeziku 1844. god.[11] stoji: «Došao je Gospodar sa Sinaja, obasja nas sa Saira i zasja s brda Paran." Tumači tvrde da ova rečenica, koja se nalazi u Tevratu, ukazuje na mjesta na kojim se spustila Božanska uputa na Zemlji.

Njegov dolazak sa Sinaja: Njegovo darovanje Tevrata Musau u.

Njegovo obasjavanje sa Saira[12]: Njegovo darovanje Indžila Isau u.

Njegov visok položaj na brdu Paran: Njegovo spuštanje Kur'ana Muhammedu e. Paran je staro ime za područje Mekke u kojem je živio Ismail u, kao što se to spominje, u Tevratu (Knjiga Postanka 21:21) u kojima se govori o 'Ismailu u:

«Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji i postao vješt u strijelanju iz luka.(20) Dom mu bijaše u pustinji Paranu, a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske(21).»

U samirijskom primjerku Tora izdatom 1851. g. se kaže da je Paran u Hidžazu, i ta misao glasi: «Nastanio se u Paranu koji se nalazi u Hidžazu».

Nema sumnje da je mjesto Ismailova u, boravka bila Meka Mukerrema. U njoj se poslije njega nije pojavio ni jedan vjerovjesnik osim njegov unuk Muhammed e. Tako postaje jasno da se Božijim oglašavanjem s brda Paran aludira na spuštanje Objave Muhammedu e u Meki Mukerremi, jer se nikada ne kaže: "Bog je došao s tog mjesta (ili oglasio se)", osim ako je tu došla Objava od Njega dz.s.. I kao što je Musau u, na Sinaju spuštena Objava u formi Tevrata, a Indžil objavljen u Seriu (Palestini), tako se ovdje aludira na objavu Časnog Kur'ana u Meki Mukeremi. Prva objava Kur'ana se desila u pećini Hira koja se nalazi na najvišoj tačci brda Paran. Riječi Izdanja iz 1844 g.:"...a sa njim hiljade čistih", kao i riječi nekih starih izdanja:"...a sa njim su hiljade dobrih i knjiga od vatre", jasno ukazuju na ashabe koji su pomogli Muhammeda e. Njihovim je slijeđenjem Poslanika e i njihovim džihadom s njime uzdignut Islam. I kada nepristrasan i razuman čovjek razmišlja ko bi mogao biti taj «u Paran poslani» vjerovjesnik s kojim su «hiljade čistih i dobrih», i s kojim je "vatrena Knjiga" (u kojoj nema ni jedne sure, a da se u njoj nevjernicima i zalutalima ne prijeti vatrom), sa sigurnošću saznaje da je taj najavljeni vjerovjesnik Muhammed e. Pošto je ova radosna vijest jasno ukazivala na njega, sljedbenici Knjige su, u novim izdanjima, pribjegli brisanju riječi: "...a sa njim hiljade čistih ", i riječi "...s njim je knjiga od vatre". Ova radosna vijest jasno ukazuje na tri vjerovijesnika, Musaa, Isaa i Muhameda (mir neka je s njima) i na tri, njima objavljene knjige, čije se objavljivanje desilo na tri časna mjesta. Ovo je u suglasju s riječima Uzvišenog u suri Et-Tin, 1-3: «Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog.» Allah dz.s., zaklinje se sa ova ista tri mjesta koja se spominju i u Tevratu. Tako, zaklinjanje smokvom i maslinom je, zapravo, metafora kojom se zamjenjuje mjesto u Palestini, mjesto u kojem je živio Isa u, a ono odgovara Sairu. Zaklinjanje Sinajskom gorom je zakletva planinom na kojoj je Allah dz.s., razgovarao s Musaom u. Zaklinjanje gradom sigurnim je zakletva Mekom EI-Mukerremom, a ona odgovara Paranu.

4. U Tevratu se nalazi obećanje Allahovo dz.s., Ibrahimu u, da će od njegovog sina Ismaila - robinjinog sina - načiniti narod koji će biti veličanstven i vodeći, i nije bilo veličanstvenijeg i odabranijeg naroda Ismailovog u, porijekla, od ummeta Muhammedovog e:

 "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio ..." (Ali-Imran-110) Ovo su neki od primjera Božanske svjetlosti koja je ostala u Tevratu, koju su iskrivljivači previdjeli. U Tevratu se nalaze i druge radosne vijesti osim ovih ali i ovo što je navedeno će onome ko pošteno razmisli biti dovoljno.

IZ EVANĐELJA

1. U Evanđelju po Mateju se nalazi govor Isaa u, Isusa kako ga nazivaju Evanđelja - u kojem se on obraća svom narodu: "Reče im Isus: 'Zar niste nigda čitali u Pismima: 'Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaonim kamenom; to je djelo Gospodnje, ono je divno u našim očima. 'Tako će vam se' -velim -'oduzeti kraljevstvo Božije, dat će se narodu koji rađa njegovim rodom'."[13]

U ovom govoru se nalazi nagovještaj o tome da će Božanska Uputa biti oduzeta potomcima Israilovim - židovima i kršćanima - i da će biti data drugom narodu koji će raditi po njoj i da će taj narod postati "ugaonim kamenom". Muhammed e, je rekao:

"Moj primjer i primjer poslanika koji su bili prije mene je kao primjer čovjeka koji je sagradio građevinu, uljepšao je i dotjerao, ali nije stavio kamen u jedan od uglova svoje građevine. Ljudi su je obilazili i čudili se toj građevini govoreći: 'Zašto nisi stavio ovdje kamen i dovršio gradnju?' Pa, ja sam taj dio koji nedostaje. Došao sam kao pečat poslanika."[14]

2. U Evanđelju po Ivanu, (4:20-24), nalazi se dijalog između Isusa (Isaa u,) i žene Samarijanke, u kojem je Isa u, obznanio da će kibla, prema kojoj se ljudi okreću, biti promijenjena u jednom drugom vremenu i da će se nalaziti na drugom mjestu. Poznato je da se kibla nije mijenjala u vrijeme Isaa u, kao što je poznato da se kibla ne mijenja osim preko poslanika kojeg Allah dz.s., pošalje. Kibla se nije mijenjala osim u vrijeme dolaska Muhammeda e, što dokazuje da se ova radosna vijest, koja se nalazi u Evanđelju, odnosi na Muhammeda e. U ovom Evanđelju se navodi da je ta žena Samarijanka rekla Isusu: "Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati." "Vjeruj mi, ženo" - reče joj Isus -"dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. ...Bog je Duh. Koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini."

Uzvišeni je rekao Muhammedu e: "Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigumo učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova - a Allah motri na ono što oni rade." (El-Bekare-144)

3. U Evanđelju po Ivanu Isus (Isa u) kaže: "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj (Pariklit) vam neće doći." (16:7).

U Evanđelju po Ivanu (14:15-16) Isa u (Isus), sin Merjemin (Marijin), kaže: "Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja, koji će ostati s vama zauvijek." I nadalje (Ivan, 14:25-26): "Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati radi mene, naučit će vas sve i sjetiti vas onoga što sam rekao." I još (16:7-14): "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći vama. Odem li, poslat ću ga vama. On će, kada dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. S obzirom na grijeh - ukoliko ne vjerujete u me; s obzirom na pravednost - ukoliko odlazim Ocu te me više nećete vidjeti; s obzirom na sud - ukoliko je osuđen knez ovoga svijeta. Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete nositi. A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već  će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti jer će uzeti od onog što je moje i to će objaviti vama."[15]

Ime Branitelj, predstavlja prijevod grčkog imena Parakletos koji je, vjerojatno, iskrivljeni oblik od Perikldz.s.tos ("Veoma hvaljen"), što je, zapravo, tačan prijevod aramejskog imena Mawbamana, koji u potpunosti odgovara arapskom imenu Muhammed. Ne treba, naime, gubiti s uma da je u Palestini tokom Isaova u (Isusova) života i poslije njega korišten aramejski jezik i da je upravo aramejski bio jezik kojim je Isa u (Isus) govorio, te da je izvorno Evanđelje - sada izgubljeno - bilo na tome jeziku.

Još izričitije navješćenje dolaska Božijeg poslanika Muhammeda e nalazimo u Evanđelju po Barnabi[16], koje je - iako ga sada crkva smatra nevjerodostojnim - nekada bilo prihvaćeno kao istinito. To je Evanđelje čitano u nekim crkvama sve do 496. godine kršćanske ere, kada je zabranjeno i proglašeno krivovjerničkim. 

Iskrivljavanja u Tevratu i Indžilu odigrala su veliku ulogu u prikrivanju radosnih vijesti koje su se nalazile u njima prije i u vrijeme poslanstva Muhammeda e. Na osnovi tih radosnih vijesti, islam je primila delegacija židovskih i kršćanskih učenjaka, kao i mnogi drugi o čemu se šire možete informisati u knjigama o Poslanikovom e životu.

U Postanku (17:20) se navodi: "I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagosivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti, dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti."

U izdanju 1844. g. njen tekst glasi: «Za Jišmaela sam ti uslišao molbu. Blagoslovit ću ga, učiniti ga velikim i učinit ću da se silno razmnoži, dvanaest će knezova roditi i učinit ću da od njega veliki narod izraste.»

Njen tekst u nekim starim izdanjima na arapski jezik glasi:

"A što se tiče Jišmaela, molbu sam ti već uslišao, i evo ja ga blagosiljam, učinit ću da od njega veliki porod izađe i uvećat ću ga sa Bimadmadom.»

EI-Kadi I'jad u svojoj knjizi «Es-Sifa» kaže da je Bimadmad jedno od Muhammedovih e imena, a u radosnoj vijesti pomenute riječi "i u velik će narod izrasti" su najava Muhammeda e, jer od 'Ismailove u djece nije niko imao veliki narod, izuzev njegovog unuka Muhammeda e, te je on taj koji se pominje u Ibrahimovoj i 'Ismailovoj u dovi, navedenoj u suri EI-Bekare-129: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! "

EI-Kurtubi u svojoj knjizi "El - El'alamu fima fi dinin-nesara minel fesadi vel evhami" tvrdi da, ako se uzme brojčana vrijednost rečenica hebrejskog teksta koji koriste jevreji, vidjet će se da se u njoj dva puta pojavljuje Muhamme-dovo e ime, jer se njen tekst na arapskom jeziku "i učinit ću da se, silno razmnoži" a u nekim izdanjima "i učinit ću da se silno, silno raz-množi", podudara sa riječju  «Bimadmad" u hebrejskom jeziku, a riječi "veliki narod" se podudaraju s riječima ("Ledžvi džudull"). Brojčana vrijednost slova u ovim riječima na ibrijskom jeziku, prema sistemu zbrajanja rečenica, je ista kao i zbir koji se dobija zbrajanjem brojčanih vrijednosti slova u imenu "Muhammed"  (Vidi sliku:Prvi red piše Muhammed, drugi Bimadmad i treći Ledžvi džudul.)

Kada je rabin Abdusselam Ed-Defteri u 10. hidžretskom (16. greg.) stoljeću prihvatio islam, napisao je kratko pismo naslovivši ga "Er-Risale El-Hadije" i u kojem ističe da je odgovor jevrejima koji odbijaju da je riječ «Bimadmad» simbol za Muhammedovo e ime upravo u zbrajanju brojnih vrijednosti slova po sistemu «ebdžed»[17],. Zašto? Između ostalog i zato što njihovi rabini ovo nebi sakrili da nije bilo velikog razloga. On je u svojoj knjizi do potankosti opisao način korištenja ovog sistema.

Božije obećanje Ibrahimu i Hadžeri da će Ismailovo potomstvo učiniti velikim narodom: «Za Jišmaela sam ti uslišao molbu. Blagoslovit ću ga, učiniti ga velikim i učinit ću da se silno razmnoži, dvanaest će knezova roditi i učinit ću da od njega veliki narod izraste.» , izrečeno je u kontekstu pohvale i počasti Ismailu, a hvala i čast se ne iskazuju samo radi  velikog potomstva, ako ono ne bude od pravih vjernika. Poslije Ismaila u u Mekki se osim Poslanika Muhammeda e nije pojavio nijedan drugi vjerovjesnik. Dvanaest knezova koji se spominju mogu se dovesti u vezu sa hadisom Muhammeda a.s. u kom kaže da će nakon njega biti dvanaest imama.

U kontekstu govora o jevrejskom obožavanju kipova, u Ponovljenom zakonu (32:21) se kaže: "Ništavnim me bogom na ljubomoru potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učinit, pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom! "

Njen tekst u izdanju iz 1844. g. glasi: "Potakoše me na ljubomoru onim ko nije bog, razljutiše me svojim lažnim božanstvima, pa ću i ja njih potaknuti na ljubomoru ljudima koji nisu narod, i razljutit ću ih jednim neukim narodom!"

Pod neukim narodom se misli na Arape; jer su oni tada bili u velikom neznanju i zabludi, kao što na njih aludiraju i riječi: "Potražiše Me koji ne pitahu za Me, nađoše Me koji Me ne tražiše ...koji ne prizivaše ime Moje " (Izaije, 65:1-6), jer oni nisu istinski vjerovali u jednog Boga, nisu znali Njegova svojstva i lijepa imena, nisu radili po ispravnim zakonima i nisu znali ni zašta osim za obožavanje kipova, pa kao da nisu ni pitali za Allaha, niti ga prizivali. Lutali su dolinama zabluda, kao što Uzvišeni Allah kaže u suri Ali Imran-164: "Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi."

Slične riječi Uzvišenog se nalaze i u suri El-Džuma'-2: "On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi."

Jevreji su omalovažavali Arape zbog toga što vode porijeklo od robinje Hadžere i zbog njihovog nepoznavanja Allaha i velike zalutalosti. Sebe su smatrali boljim od Arapa, jer su djeca Sare koja nije bila robinja, te što su imali vjerovjesnike, Knjige i zakon. Međutim, Izraelci su, ubijajući vjerovjesnike, udaljavajući se od jednoboštva, obožavajući božanstva idolopokloničkih naroda i prinoseći im žrtave, rasrdili Uzvišenog Allaha, te se i On dz.s. razljutio oduzimanjem vjerovjesništva od njih. Odlikovao je i izabrao Arape koji su u njihovim očima bili bijednici i neznalice. Tako je slanje Muhammeda e ovom nepismenom narodu, objava Knjige i mudrosti njemu, radi upućivanja na pravi put - predstavljalo najveći stepen buđenja ljutnje kod Izraelaca.

Ako pratimo historiju jevreja, vidjet ćemo da ni jedan narod nije razljutio jevreje kao Arapi poslije Muhammedovog e poslanstva, jer, iako su Perzijanci i Bizantijci porušili jevrejsku kraljevinu u Palestini i puno ih grdili, i pored toga se nikada među njima nije pojavala knjiga i vjerovjesnik poput Musaa u i njegove knjige, što bi kod njih probudilo ljutnju, zavist i ljubomoru one vrste koju su osjetili kada je Uzvišeni Allah poslao Muhammeda e i Časnu Knjigu. Iz ovog su razloga jevreji dvolično postupali prema Arapima, ulagivali im se i bojali ih se. I u tome je, nesumnjivo, vrhunac njihove ljutnje i ljubomore.

Vratimo se ponovo gore navedenoj vijesti. Ko ovu radosnu vijest objasni poslanstvom Isaa u na njegov komentar se ne možemo osvrnuti jer je Mesih u iz izraelskog naroda i njima je poslan, a čovjek nije ljubomoran na svoje sinove, ali je, zato, moguće da na njega budu ljubomomi sinovi njegove braće ili njegovih amidža, naročito ako su oni u njegovim očima bijedni i uniženi. Zatim, neznanje i nepismenost su osobine koje se, do kraja šestog stoljeća po Isau u nisu nikome pripisivale osim Arapima, jer su čitanje, pisanje i druge znanosti bili poznati u to vrijeme kod mnogih drugih naroda, samo ne kod Arapa. I ova radosna vijest, kao da je jasan tekst o njima i Muhammedu e koji je poslan između njih. Dakle kad se logički analizira prije navedeni tekst radosne vijesti nedvosmisleno proizilazi da sve kršćanske i jevrejske tvrdnje da je nagovješteni čovjek Isa u padaju u vodu.

Radosne vijesti u knjigama jevreja i kršćana su mnogobrojne. Jedne najavljuju Muhammeda e, druge aludiraju na njegov ummet, njemu poslatu Objavu, njegov džihad, ili pak, ukazuju na slavljenje Allaha ili ukazuju na Mekku Mukeremu, širenje Islama, a neke radosne najave je lično slikovito izrekao i Isa u, a o čemu svjedoče evanđelja. Pored vijesti u ovim knjigama nalazimo iste i u starim indijskim svetim knjigama Vedama

MUHAMMED U INDIJSKIM SVETIM KNJIGAMA

Pundit Vedaprakash Upadhdz.s.adz.s., Indijski profesor, u njegovoj knjizi, tvrdi da opis "Avator-a",uzet iz indijskih svetih knjiga, odgovara Allahovom Poslaniku Mohammedu e. Nedavno je u Indiji objavljena knjiga, koja objelodanjuje ove činjenice. Autor ove knjige (Pundit Vedaprakash Upadhdz.s.adz.s.) je naučnik i poznati Indijski profesor. Knjiga se zove «Kalki Avatar“. Autor je Brahmin Indijac, Bengali porijekla. On je naučni istraživač u Allahabad Univerzitetu. Poslije nekoliko godina istraživanja, Pundit V.U. je objavio ovu knjigu, i ne manje od osam učenjaka (brahmina), su potvrdili i posvjedočili, da su njegova obrazloženja autentična. Prema njihovom vjerovanju Indijci očekuju "vođu" po imenu Kalki Avatar. Međutim, njegov opis izložen u indijskim svetim knjigama, ukazuje jedino na Allahovog Poslanika Muhammeda e.

Autor navodi sljedeće, jasne dokaze iz Veda i drugih svetih knjiga Hinduizma (indijske religije), kao dokaze svoje tvrdnje:

1. U Puranas (indijska sveta knjiga) piše, da će Kalki Avatar biti poslednji Allahov poslanik u ovom svijetu. On će biti vođa za cijeli svijet i za sve ljude.

2. Prema indijskoj religiji, Kalki Avatar će biti rođen na ostrvu i to u arapskom regionu.

3. U indijskim knjigama, imena oca i majke Kalki Avatar su: VISHNUBHAGAT i SUMAANI. Ako ispitamo značenja ovih imena  dolazimo do veoma interesantnih zaključaka. VISHNU (znaci BOG) + BHAGAT (znači ROB) = Rob Allahov ili ABDULLAH na arapskom, što je ime Poslanikovog e oca. SUMAANI (znači mir i smirenost) a AMINA (na arapskom) znači MIR i SMIRENA,  što je je ime Poslanikove e majke.

4. U indijskim religioznim knjigama je spomenuto da će glavna hrana Kalki Avatar biti hurme i masline, i da će on biti najpoštenija i najiskrenija osoba u regionu. Bez ikakve sumnje, Allahov Poslanik Muhammed e je bio poznat po tim, istim kvalitetima.

5. Spomenuto je u Vedas (indijska sveta knjiga) da će rođenje Kalki Avatar biti u časnom i poznatom klanu (porodici). To odlično odgovara porodici Kurejš, kojoj je Poslanik pripadao.

6. Bog će učiti Kalki Avatar, preko Njegovog kurira (anđela) u pećini. Allah je učio Poslanika Muhammeda e preko meleka Džibrila u pećini Hira.

7. Bog će snabdjeti Kalki Avatar sa veoma brzim konjem, da ga jaše i obiđe cio svijet i sedam nebesa. Ukazuje na "burraq" (konj) i Mi'radž, noć u kojoj je Poslanik Muhammed putovao kroz sedam nebesa.

8. Bog će pomoći Kalki Avatar sa Njegovom pomoći. Ovo je posebno dokazano u bici na Bedru (Allah je poslao meleke  da pomognu vjernicima)

9. Druga zapanjujuća činjenica o Kalki Avatar, je da će on biti rođen 12-og datuma u mjesecu. Znamo da je Poslanik Muhammed e rođen 12-og rebbi ul-evvela po hidžretskom kalendaru.

10. Kalki Avatar bi trebao biti odličan jahač konja i mačevalac. Autor ovde podvlači Indijcima, da su dani konja i mačeva prošli i da je današnje vrijeme - vrijeme revolvera i raketa. Pa bi bilo smiješno, očekivati da Kalki Avatar bude odličan jahč i mačevalac.