Često sam bio u situaciji da iz određenih izdanja kopiram neke
cjeline i kompletiram ih u nekom internom print izdanju kako bi
olakšao, posebice, omladini da lakše dođe do građe koja ih
interesuje.
I ova knjiga koja se nalazi pred vama nastala je iz potrebe da
se čitaocima pruži mogućnost da ovu interesantnu građu nađu u
jednoj knjizi.
Prilikom traganja za sadržajima primarnim za ovu knjigu koristio
sam nekoliko knjiga koje su do sada izašle na ovu temu, te
veliki broj časopisa i Internet prezentacija koje ću navesti u
bibliografiji kako bi čitalac koji želi u potankosti da se
upozna s ovom temom imao uputu u osnovne izvore.
Uz ovaj kratki uvod, napominjem da ova skripta nije u prvotnoj
namjeri bila zamišljena kao izdanje s većim tiražem, nego kao
print izdanje s nekoliko primjeraka koje bi zadovoljile potrebe
u biblioteci Medžlisa IZ-e Konjic ali je zbog potražnje odlučeno
da se štampa u nešto većem tiražu kako bi bilo dostupno i onim
slojevima društva koji sličnu literaturu često nisu mogli sebi
priskrbiti zbog cijena koje, nerijetko, zbog ineteresatnosti ove
teme, nisu bile najprihvatljivije. U ovoj knjizi pored
prenošenja činjenica do kojih sam došao pregledanjem
literature pokušao sam unijeti i nešto ličnog stava po pitanju
same problematike koja se tretira. Većina činjenica koje se
iznose, završavaju riječima kako to muslimani u vrijeme
Poslanika nisu razumjeli a kako to mi danas uz pomoć nauke
razumijevamo. Nisam u potpunosti složan s ovim konstatacijama
jer našao sam u nekoliko slučajeva da su bliski Poslanikovi
prijatelji sasvim dobro shvatali određene riječi. Naveo sam
nekolika govora hazreti Imama Alija u kojima se jasno vidi kada
je u pitanju nastanak svemira, uloga planina i slično, da je
sasvim dobro znao o čemu govore kur'anski ajeti i to, kako
možete vidjeti u samim govorima, do potankosti, što može lahko
značiti da su i druge stvari i primjeri koje navodim u ovoj
knjizi bili poznati bliskim prijateljima Poslanikovim
e
a naravno Poslaniku Islama pogotovo. Šta se desilo da ova
saznanja i razumijevanje svijeta u kasnijim generacijama
muslimana nije dalo očekivani rezultat nije teško otkriti
uzmemo li u obzir današnji a pogotovo način razmišljanja
muslimana iz prethodnih desetljeća i vjekova u kojima je islam
sveden na bogosluženje gdje riječ ibadet imala značenje
klanjanja, učenja Kur'ana bez razmišljanja, posta itd...
Nakon ovog kratkog uvoda naveo sam u fus-noti nekoliko
Kur'anskih ajeta i hadise Muhammeda
e
koji nedvosmisleno pokazuju koliki je imperativ muslimanima da
uče, razmišljaju, istražuju, sagledavaju, studiraju i na kraju
ovladavaju onim što im se nametne kao zaključak.
Ako uzmemo u obzir kada su te Istine objavljene muslimanima
postavlja se pitanje koliko smo i dali smo istrajavali na
kompletnoj knjizi Božijoj jer nismo li mi trebali biti prvi na
Mjesecu, nisu li naše sonde trebale da istražuju svemir, naši
sateliti da opasuju Zemlju, naša oružja (raketni štitovi npr.)
da budu garant ponašanja na ovoj Zemlji.
Nakon iščitavanja osnovne građe sugerisano mi je da uz
kur'anske dokaze posvetim jedan dio knjige i dokazima o
poslanstvu Muhammeda
e
što sam i učinio odabravši da taj dio postavim na početak ovog
rada.
Uz ove napomene ostaje mi da još jednom naglasim da je Kur’an
prvenstveno knjiga upute a ne naučna rasprava; pozivanja na
nauku i prirodne pojave su namijenjeni jačanju vjere u Boga, ne
dokazivanju autentičnosti objave. Ovo navodim stoga što je
oko slične tematike bilo dosta kontraverzi, tako se npr.
Ispostavilo da su pripadnici sekte Behaijja promovirali
istraživanja dr. Halife Rešida o matematičkim formulacijama
vezanim za broj 19 u Kur'anu. Ove činjenice su tačne no naum
čitave priče bio je da se muslimanima da pogrešno usmjerenje u
razmišljanju o važnosti ovog broja koji je kod Behaijja
sveti broj, što bi njima svakako otvorilo vrata za širenje
svojih ideja. U Bosni ne postoji koliko je meni poznato
pristalica ove ili sličnih sekti ali to ne znači da u dogledno
vrijeme nećemo biti na udaru njihove propagande, zato još
jednom ponavljam ono što su ponavljali gotovo svi autori bez
čijih djela ne bi bilo ni ovog rada a to je da su ovi dokazi tu
da nam još više učvrste vjerovanje i pomognu u širenju Istine
budući da je nerijetko bilo da su neka naša braća shvatila
istinu saznavši za ovakve dokaze. Ukoliko bi se desilo da
neki od navedenih dokaza nauka u doglednom vremenu pobije, to
niukom slučaju ne bi umanjilo mudrost Božje Knjige nego bi
značilo da smo mi u tumačenju određenih njenih ajeta
pogriješili. Stoga neka na kraju bude dova Uzvišenom Allahu da
nam oprosti nenamjerno učinjene greške i naš razum učini
prostranim za dokaze Njegove, kako one oko nas tako i one u nama
samima. Amin!.
DIO PRVI
NAGOVJEŠTAJI DOLASKA MUHAMMEDA
e
KAO ZADNJEG BOŽIJEG POSLANIKA U PRIJAŠNJIM KNJIGAMA
Rekao je Uzvišeni Allah: "On je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih."
(Eš-Šu'ara'-196)
Prethodni nagovještaji
U
dokaze poslanstva Muhammedova s.a.v.a
spadaju i dokazi koji su prethodili njegovom rođenju u čemu on
nije mogao imati utjecaja. Ti dokazi su nagovještaj od strane
Uzvišenog Allaha, Ijudima u prethodnoj Božijoj Knjizi. Allah,
dz.s.
odredio je njegovo mjesto, obznanio je predznake tog vremena,
pojasnio je karakteristike ovog Poslanika kako bi ga poznali pri
njegovom pojavljivanju. Kada su se počeli javljati predznaci
toga vremena, kršćanski i židovski svećenici i rabini
obznanjivali su približavanje pojave očekivanog poslanika. Kako
su ljudi iščekivali njegovo javljanje, tako se on i pojavio na
određenom mjestu i u određeno vrijeme. Kršćanski učenjaci i
židovski rabini su dolazili i pažljivo posmatrali njegove
karakteristike kako bi uočili njihovu podudarnost. Mnogi od njih
su obznanili svoju pripadnost islamu, svoje vjerovanje,
napuštanje svoje dotadašnje vjere i svoje prelaženje u novu
vjeru, kao učenik koji uči, umjesto učenjaka koji podučava, kao
pojedinac koji slijedi, umjesto poglavara koji se slijedi. Čak i
Kur'an izaziva idolopoklonike prihvaćanjem islama ovih učenjaka,
sinova Israilovih: «Zar ovima nije dokaz to što za
njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?" (Eš-Šu'ara:197)
«Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju
u
nju, a kada im se kazuje, govore: 'Mi vjerujemo
u nju, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili
muslimani'."
(El-Kasas:52-53)
Vriieme pojavljivanja Allahovog Poslanika
e
1.
Tevrat i Indžil su iskrivljeni i ne postoji Tevrat koji je
objavljen Musau
u.
Kod židova postoji samo knjiga koju nazivaju Tevratom, a ona
nije ništa drugo do piskaranja nekih njihovih učenjaka. Ono što
nedostaje ovoj Svetoj Knjizi jeste sened - lanac prenosilaca,
koji bi bio spojen sa Musaom
u.
Isto tako Isaov
u
Indžil je u rukama kršćana iščezao, izgubio se i zamijenjen je
sa sedamdeset predaja Indžila koji su na kraju sažeti u četiri
predaje Indžila tj. Evanđelja, a to su: Matejino, Lukino,
Markovo i Ivanovo. Uvidjet ćemo da je svaki Indžil pripisan i
prozvan po njegovom vlasniku koji ga je pisao. Ova Sveta Knjiga
i Evanđelja su u svojstvu biografija Musaa
u,
i Isaa
u,
koje, ustvari, i nisu u potpunosti tačne, i od njih je
napravljen Tevrat i Indžil. Vjersko udaljavanje je bilo
najočitije kada se kršćanstvo podijelilo na mnogobrojne
grupacije koje su jedna drugu smatrale nevjerničkom, a nijedna
od njih nije imala čvrst oslonac. S druge strane, sukob židova i
kršćana je dostigao taj stepen da su ismijavali i sramotili
jedni druge. Ovu situaciju je i Kur'an, a.š., zabilježio:
«Jevreji govore: «Kršćani nisu na pravom putu',
a
kršćani vele:»Jevreji nisu na pravom putu!'»
(El-Bekare:113)
Na
ovaj način je svijet ostao bez Allahove upute i ljudi su
zalutali u tminama mušričkog i idolopokloničkog paganstva.
Izgledalo je svakom ko imalo poznaje Allahov zakon stvaranja, da
je neophodno da Upućivač, slavan neka je On, pošalje Svjetlo
koje će uputiti ljude na pravi put. U Barnabinom Evanđelju, u
72. poglavlju stoji da je Isa,
u,
obavijestio kršćane o vremenu dolaska poslanika koji će doći
poslije njega, govoreći: «On neće doći u vašem
vremenu, nego će doći godinama kasnije kada se iskrivi moj
Indžil i kada ne bude bilo više od trideset vjernika. U to
vrijeme, Allah će se smilovati nad svijetom, pa će im poslati
Svoga Poslanika iznad čije glave će neprestano lebdjeti bijeli
oblak."
Mnogobroine viiesti
o
dolasku Poslanika
e
Budući da su se pojavili predznaci vremena u kojem će se
pojaviti očekivani Poslanik, svećenici i rabini su sve više
obznanjivali dolazak očekivanog Poslanika. Kur'an, hadiske
zbirke, kao i sira
bilježe jedan dio tih vijesti.
Tako, Sejf ibn Zi Jezin el-Humejri donosi radosnu vijest Abdul-Muttalibu
o tome da će očekivani Vjerovjesnik biti iz njegove porodice,
nakon što je od njega čuo o njegovom porijeklu koje se vezuje za
Ismaila
u
.
Zejd ibn Nufejl i grupa njegovih drugova su putovali tražeći
Ibrahimovu vjeru. Tako je Zejd došao do rabina u Šamu. On mu je
rekao: "Došao si da tražiš vjeru, ali nećeš naći nikoga ko će te
u nju uputiti. Došlo je vrijeme pojave Vjerovjesnika, koji će se
pojaviti u tvom gradu iz kojeg si izašao, propovijedajući vjeru
Ibrahimovu. Idi i pridruži mu se."
Kis
ibn Saide el-Ijadi je u svom govoru na pijaci Ukkaz rekao:
"Allahova vjera je bolja od vaše vjere - govorio je svom
arapskom narodu - i Poslanik čije je vrijeme došlo." Medinski
židovi su sve više obznanjivali dolazak očekivanog
Vjerovjesnika. Prijetili su arapskim idolopoklonicima njegovom
pojavom i time da će ga slijediti i boriti se protiv njih
zajedno s njime, kao što su se borili narodi Irem i Ad. Kur'an
je zabilježio ovaj njihov stav, suočio ih s njime i suprotstavio
se onome šta govore, još prije potpune objave Kur'ana, a.š.
Muslimani su raspravljali sa židovima o tome i židovi nisu imali
drugog izlaza do da to priznaju pred vjernicima. A kada bi se
osamljivali, prigovarali bi jedni drugima. Kada bi nešto
zadesilo židove, govorili bi: "Gospodaru naš, pomozi nas
Vjerovjesnikom koji će biti poslan u ovom vremenu a čije
karakteristike nalazimo u Tevratu." Plemeniti Kur'an je
zabilježio kako su židovi molili od Allaha pomoć protiv arapskih
idolopoklonika, u vrijeme pojave očekivanog Poslanika u
riječima:
"A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao
istinitu Knjigu koju imaju oni -a još ranije su pomoć
protiv mnogobožaca molili -i kad im dolazi ono što im je
poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike
Allahovo prokletstvo."
(El-Bekare-89)
Isto tako, Kur'an je zabilježio i dijalog i prepirku između
muslimana i židova oko toga šta su židovi obznanjivali o pojavi
Vjerovjesnika.
Uzvišeni je rekao:
"Kad sretnu vjernike, oni govore: 'Vjerujemo!',
a
čim se osame jedni drugima, kažu: 'Zar ćete im kazivati o
onome što je Allah samo vama objavio, pa da im to bude
dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete
opametiti?' A oni zar ne znaju da Allah zna i ono što
kriju i ono što pokazuju?"
(El-Bekare:76-77)
Židovi su priznavali ono što su prethodno učinili i to su
potvrđivali, iako su znali da će to biti dokaz pred njihovim
Gospodarom o tome da nisu vjerovali u Muhammeda
e.
Stoga su i prigovarali jedni drugima zbog onog šta su govorili
Ijudima, što će svjedočiti protiv njih na Sudnjem danu jer su
znali za vjerovjesništvo Muhammeda
e
a nisu vjerovali u njega. Zbog onoga što su uradili, sami sebi
su pripisivali ludilo ("Zar se nećete
opametiti?") pronalazeći drugi način za pokrivanje istine,
tako što nisu govorili o onome što se nalazi u Tevratu, o
radosnoj vijesti i pojavi Muhammeda
e.
Oni su mislili da ih Allah
dz.s.
neće kazniti nizašta drugo osim za ono za šta su ljudi
svjedočili protiv njih.
"Zar ćete im kazivati o
onome što je Allah samo vama objavio, pa da im
to dokaz bude protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete
opametiti?»
(El-Bekare:76)
Stanovnici Medine su primili islam prije stanovnika Mekke jer su
čuvši za Poslanika govorili: «Ovo je, tako mi Allaha,
Vjerovjesnik kojeg židovi najavljuju.»
Bez
obzira na iskrivljavanja u Tevratu i Indžilu ostale su neke
činjenice iz kojih vidimo nagovještaj dolaska Poslanika
e:
U
18. poglavlju Ponovljenog zakona stoje riječi Musa
u
: "Na to mi reče Jahve: «Pravo su rekli. Podignut ću im
proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje
riječi u njegova usta, da im kaže sve što im zapovijedim. A ne
bude li ko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u
moje ime, taj će da odgovara predamnom. A prorok koji bi se
usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovidio da
govori, i koji to bude govorio u ime drugih bogova, takav prorok
neka se pogubi." (18:20).
Ova
radosna vijest, kako kaže Bušra Zahari Mihail,
nije radosna vijest o Jošui, kako su to smatrali židovski
rabini, kao što to nije ni radosna vijest o Mesiji, kako to
tumače učenjaci kršćanskih Levita. Naprotiv ovo je radosna
vijest o Muhammedu
e,
i to iz nekoliko razloga koje spominje Bušra Zahari. A to su: U
radosnoj vijesti je dosla riječ "kao što si ti" , a Jošua
ni bio poput Musa
u
, i njemu nije bila objavljena Knjiga. U Ponovljenom zakonu
stoji: "Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju -
njega je Jahve poznavao licem u lice!" (34:10) Isto tako
Mesih Isa
u,
nije bio poput Musaa
u.
Rođen je bez oca, govorio je u kolijevci. On nije imao zakonik
kao što je imao Musa
u,
a razlikuje se od Musaa
u
i u načinu smrti. Musa
u
umro je, a Isaa
u
je Allah
dz.s.
uzdigao. Isto tako riječi "između njihove braće" ne mogu
se odnositi na Jošuu koji je bio prisutan zajeno s dvanaest
apostola. Da se ovdje mislilo na Jošuu ili Mesiha bilo bi rečeno
"od njih" tj. od sinova Israilovih, ali u radosnoj vijesti
stoji: "između njihove braće", a Ismail
u,
i njegovo potomstvo, u koje se ubraja i Muhammed
e,
su braća Ishakova i Jakubova (Israil), kao i njihovih potomaka.
U
Evanđelju po Ivanu se potvrđuje da su židovi očekivali drugog
Mesiju i vjerovjesnika mimo Mesije u vrijeme dolaska Mesije. U
Evanđelju po Ivanu stoji: "Jedni su od naroda, kad čuše te
riječi, govorili: 'Ovo je zbilja Prorok.' -'Ovo je Mesija' ,
govorili su drugi..." (7:40-41 )
U
radosnoj vijesti su riječi "podignut ću im", a Jošua je
bio kod Musaa
u,
jedan od sinova Israilovih, pa kako se, onda, ove riječi mogu
odnositi na njega?
U
radosnoj vijesti su i riječi: "Prorok koji bude pripisivao
Bogu ono što On nije naredio, neka se pogubi". Da Muhammed
e,
uistinu, nije bio Poslanik bio bi ubijen. No,niko ga nije mogao
ubiti, bez obzira na mnoštvo pokušaja, bez obzira na sve spletke
i zavjere koje su ga okruživale.
U
Tevratu
stoji: "Ništavnim me bogom na Ijubomoru potaknuše, razdražiše
me ništavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učiniti,
pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim nekim narodom!", tj.
da Allah
dz.s.,
kaže:
«Židovi su me, doista, Ijubomornim učinili obožavajući kipove
kao što je tele, i Ja ću njih Ijubomornim učiniti tako
što ću Uputu i poslanstvo dati jednom paganskom
narodu."
Židovi su najžešće mrzili Arape jer su oni sinovi
Ismailovi, on je sin robinje, a oni su sinovi njegovog brata
Ishaka koji je sin slobodne žene. Ostvarila se ova ljutnja
židova slanjem Muhammeda
e.
"On
je neukima poslao Poslanika, jednog između njih,
da
im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih
Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u
očitoj zabludi."
(El-Džum'a-2)
Neki učenjaci Levita, kao što kaže profesor Bušra Zahari Mihail,
pokušavali su pripisati ovo paganstvo grčkom narodu. Profesor
Bušra odgovorio im je riječima: "Poznato je da su Grci, na
stotine godina prije pojave Mesije, bili napredni u nauci i
umjetnosti. U njegovo vrijeme su bili na najvišem stupnju
potpunosti u umjetnosti i bili su svjedoci propisa Tevrata i
drugih knjiga starog vijeka."
3.
U Tevratu koji je štampan na arapskom jeziku 1844. god.
stoji: «Došao je Gospodar sa Sinaja, obasja nas sa Saira i
zasja s brda Paran." Tumači tvrde da ova rečenica, koja se
nalazi u Tevratu, ukazuje na mjesta na kojim se spustila
Božanska uputa na Zemlji.
Njegov dolazak sa Sinaja: Njegovo darovanje Tevrata Musau
u.
Njegovo obasjavanje sa Saira:
Njegovo darovanje Indžila Isau
u.
Njegov visok položaj na brdu Paran: Njegovo spuštanje Kur'ana
Muhammedu
e.
Paran je staro ime za područje Mekke u kojem je živio Ismail
u,
kao što se to spominje, u Tevratu (Knjiga Postanka 21:21) u
kojima se govori o 'Ismailu
u:
«Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u
pustinji i postao vješt u strijelanju iz luka.(20) Dom mu bijaše
u pustinji Paranu, a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje
egipatske(21).»
U
samirijskom primjerku Tora izdatom 1851. g. se kaže da je Paran
u Hidžazu, i ta misao glasi: «Nastanio se u Paranu koji se
nalazi u Hidžazu».
Nema sumnje da je mjesto Ismailova
u,
boravka bila Meka Mukerrema. U njoj se poslije njega nije
pojavio ni jedan vjerovjesnik osim njegov unuk Muhammed
e.
Tako postaje jasno da se Božijim oglašavanjem s brda Paran
aludira na spuštanje Objave Muhammedu
e
u Meki Mukerremi, jer se nikada ne kaže: "Bog je došao s
tog mjesta (ili oglasio se)", osim ako je tu
došla Objava od Njega
dz.s..
I kao što je Musau
u,
na Sinaju spuštena Objava u formi Tevrata, a Indžil objavljen u
Seriu (Palestini), tako se ovdje aludira na objavu Časnog
Kur'ana u Meki Mukeremi. Prva objava Kur'ana se desila u pećini
Hira koja se nalazi na najvišoj tačci brda Paran. Riječi Izdanja
iz 1844 g.:"...a sa njim hiljade čistih", kao i riječi
nekih starih izdanja:"...a sa njim su hiljade dobrih i
knjiga od vatre", jasno ukazuju na ashabe koji su
pomogli Muhammeda
e.
Njihovim je slijeđenjem Poslanika
e
i njihovim džihadom s njime uzdignut Islam. I kada nepristrasan
i razuman čovjek razmišlja ko bi mogao biti taj «u Paran
poslani» vjerovjesnik s kojim su «hiljade čistih i dobrih»,
i s kojim je "vatrena Knjiga" (u kojoj nema
ni jedne sure, a da se u njoj nevjernicima i zalutalima ne
prijeti vatrom), sa sigurnošću saznaje da je taj najavljeni
vjerovjesnik Muhammed
e.
Pošto je ova radosna vijest jasno ukazivala na njega,
sljedbenici Knjige su, u novim izdanjima, pribjegli brisanju
riječi: "...a sa njim hiljade čistih ", i riječi "...s
njim je knjiga od vatre". Ova radosna vijest
jasno ukazuje na tri vjerovijesnika, Musaa, Isaa i Muhameda (mir
neka je s njima) i na tri, njima objavljene knjige, čije se
objavljivanje desilo na tri časna mjesta. Ovo je u suglasju s
riječima Uzvišenog u suri Et-Tin, 1-3: «Tako
mi
smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog.»
Allah
dz.s.,
zaklinje se sa ova ista tri mjesta koja se spominju i u Tevratu.
Tako, zaklinjanje smokvom i maslinom je, zapravo, metafora kojom
se zamjenjuje mjesto u Palestini, mjesto u kojem je živio Isa
u,
a ono odgovara Sairu. Zaklinjanje Sinajskom gorom je zakletva
planinom na kojoj je Allah
dz.s.,
razgovarao s Musaom
u.
Zaklinjanje gradom sigurnim je zakletva Mekom EI-Mukerremom, a
ona odgovara Paranu.
4.
U Tevratu se nalazi obećanje Allahovo
dz.s.,
Ibrahimu
u,
da će od njegovog sina Ismaila - robinjinog sina - načiniti
narod koji će biti veličanstven i vodeći, i nije bilo
veličanstvenijeg i odabranijeg naroda Ismailovog
u,
porijekla, od ummeta Muhammedovog
e:
"Vi
ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio ..."
(Ali-Imran-110) Ovo su neki od primjera Božanske svjetlosti koja
je ostala u Tevratu, koju su iskrivljivači previdjeli. U Tevratu
se nalaze i druge radosne vijesti osim ovih ali i ovo što je
navedeno će onome ko pošteno razmisli biti dovoljno.
IZ
EVANĐELJA
1.
U Evanđelju po Mateju se nalazi govor Isaa
u,
Isusa kako ga nazivaju Evanđelja - u kojem se on obraća svom
narodu: "Reče im Isus: 'Zar niste nigda čitali u Pismima:
'Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaonim kamenom; to je
djelo Gospodnje, ono je divno u našim očima. 'Tako će vam se'
-velim -'oduzeti kraljevstvo Božije, dat će se narodu koji rađa
njegovim rodom'."
U
ovom govoru se nalazi nagovještaj o tome da će Božanska Uputa
biti oduzeta potomcima Israilovim - židovima i kršćanima - i da
će biti data drugom narodu koji će raditi po njoj i da će taj
narod postati "ugaonim kamenom". Muhammed
e,
je rekao:
"Moj primjer i primjer poslanika koji
su
bili prije mene je kao primjer čovjeka koji je sagradio
građevinu, uljepšao je i dotjerao, ali nije stavio kamen u
jedan od uglova svoje građevine. Ljudi su je obilazili
i čudili se toj građevini govoreći: 'Zašto nisi stavio
ovdje kamen i dovršio gradnju?' Pa, ja sam taj dio koji
nedostaje. Došao sam kao pečat poslanika."
2.
U Evanđelju po Ivanu, (4:20-24), nalazi se dijalog između Isusa
(Isaa
u,)
i žene Samarijanke, u kojem je Isa
u,
obznanio da će kibla, prema kojoj se ljudi okreću, biti
promijenjena u jednom drugom vremenu i da će se nalaziti na
drugom mjestu. Poznato je da se kibla nije mijenjala u vrijeme
Isaa
u,
kao što je poznato da se kibla ne mijenja osim preko poslanika
kojeg Allah
dz.s.,
pošalje. Kibla se nije mijenjala osim u vrijeme dolaska
Muhammeda
e,
što dokazuje da se ova radosna vijest, koja se nalazi u
Evanđelju, odnosi na Muhammeda
e.
U ovom Evanđelju se navodi da je ta žena Samarijanka rekla
Isusu: "Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da
je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati." "Vjeruj mi, ženo" -
reče joj Isus -"dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj
gori ni u Jeruzalemu. ...Bog je Duh. Koji mu se klanjaju, moraju
mu se klanjati u duhu i istini."
Uzvišeni je rekao Muhammedu
e:
"Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu,
i Mi ćemo sigumo učiniti da se okrećeš prema strani koju
ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma
gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data
Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova
- a Allah motri na ono što oni rade."
(El-Bekare-144)
3.
U Evanđelju po Ivanu Isus (Isa
u)
kaže: "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer
ako ne odem, Branitelj (Pariklit) vam neće doći." (16:7).
U
Evanđelju po Ivanu (14:15-16) Isa
u
(Isus), sin Merjemin (Marijin), kaže: "Ako me ljubite, vršit
ćete moje zapovijedi. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog
Branitelja, koji će ostati s vama zauvijek." I nadalje
(Ivan, 14:25-26): "Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A
Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati radi mene, naučit
će vas sve i sjetiti vas onoga što sam rekao." I još
(16:7-14): "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem,
jer ako ne odem, Branitelj neće doći vama. Odem li, poslat ću ga
vama. On će, kada dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na
grijeh, na pravednost i na sud. S obzirom na grijeh - ukoliko ne
vjerujete u me; s obzirom na pravednost - ukoliko odlazim Ocu te
me više nećete vidjeti; s obzirom na sud - ukoliko je osuđen
knez ovoga svijeta. Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne
možete nositi. A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu
istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje
i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti jer će uzeti od
onog što je moje i to će objaviti vama."
Ime
Branitelj, predstavlja prijevod grčkog imena
Parakletos koji je, vjerojatno, iskrivljeni oblik od
Perikldz.s.tos ("Veoma hvaljen"), što je, zapravo, tačan
prijevod aramejskog imena Mawbamana, koji u
potpunosti odgovara arapskom imenu Muhammed. Ne treba, naime,
gubiti s uma da je u Palestini tokom Isaova
u
(Isusova) života i poslije njega korišten aramejski jezik i da
je upravo aramejski bio jezik kojim je Isa
u
(Isus) govorio, te da je izvorno Evanđelje - sada izgubljeno -
bilo na tome jeziku.
Još
izričitije navješćenje dolaska Božijeg poslanika Muhammeda
e
nalazimo u Evanđelju po Barnabi,
koje je - iako ga sada crkva smatra nevjerodostojnim - nekada
bilo prihvaćeno kao istinito. To je Evanđelje čitano u nekim
crkvama sve do 496. godine kršćanske ere, kada je zabranjeno i
proglašeno krivovjerničkim.
Iskrivljavanja u Tevratu i Indžilu odigrala su veliku ulogu u
prikrivanju radosnih vijesti koje su se nalazile u njima prije i
u vrijeme poslanstva Muhammeda
e.
Na osnovi tih radosnih vijesti, islam je primila delegacija
židovskih i kršćanskih učenjaka, kao i mnogi drugi o čemu se
šire možete informisati u knjigama o Poslanikovom
e
životu.
U
Postanku (17:20) se navodi: "I za Jišmaela uslišah te. Evo
ga blagosivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti,
dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod
izrasti."
U
izdanju 1844. g. njen tekst glasi: «Za Jišmaela sam ti
uslišao molbu. Blagoslovit ću ga, učiniti ga velikim i učinit ću
da se silno razmnoži, dvanaest će knezova roditi i učinit ću da
od njega veliki narod izraste.»
Njen tekst u nekim starim izdanjima na arapski jezik glasi:
"A
što se tiče Jišmaela, molbu sam ti već uslišao, i evo ja ga
blagosiljam, učinit ću da od njega veliki porod izađe i uvećat
ću ga sa Bimadmadom.»
EI-Kadi
I'jad u svojoj knjizi «Es-Sifa» kaže da je Bimadmad jedno od
Muhammedovih
e
imena, a u radosnoj vijesti pomenute riječi "i u velik će
narod izrasti" su najava Muhammeda
e,
jer od 'Ismailove
u
djece nije niko imao veliki narod, izuzev njegovog unuka
Muhammeda
e,
te je on taj koji se pominje u Ibrahimovoj i 'Ismailovoj
u
dovi, navedenoj u suri EI-Bekare-129: "Gospodaru naš, pošalji
im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i
Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu,
silan i mudar! "
EI-Kurtubi
u svojoj knjizi "El - El'alamu fima fi dinin-nesara minel fesadi
vel evhami" tvrdi da, ako se uzme brojčana vrijednost rečenica
hebrejskog teksta koji koriste jevreji, vidjet će se da se u
njoj dva puta pojavljuje Muhamme-dovo
e
ime, jer se njen tekst na arapskom jeziku "i učinit ću da se,
silno razmnoži" a u nekim izdanjima "i učinit ću da se
silno, silno raz-množi", podudara sa riječju «Bimadmad"
u hebrejskom jeziku, a riječi "veliki narod" se
podudaraju s riječima ("Ledžvi džudull"). Brojčana
vrijednost slova u ovim riječima na ibrijskom jeziku, prema
sistemu zbrajanja rečenica, je ista kao i zbir koji se dobija
zbrajanjem brojčanih vrijednosti slova u imenu "Muhammed" (Vidi
sliku:Prvi red piše Muhammed, drugi Bimadmad i treći Ledžvi
džudul.)
Kada je rabin Abdusselam Ed-Defteri u 10. hidžretskom (16. greg.)
stoljeću prihvatio islam, napisao je kratko pismo naslovivši ga
"Er-Risale El-Hadije" i u kojem ističe da je odgovor jevrejima
koji odbijaju da je riječ «Bimadmad» simbol za
Muhammedovo
e
ime upravo u zbrajanju brojnih vrijednosti slova po sistemu «ebdžed»,.
Zašto? Između ostalog i zato što njihovi rabini ovo nebi sakrili
da nije bilo velikog razloga. On je u svojoj knjizi do
potankosti opisao način korištenja ovog sistema.
Božije obećanje Ibrahimu i Hadžeri da će Ismailovo potomstvo
učiniti velikim narodom: «Za Jišmaela sam ti uslišao
molbu. Blagoslovit ću ga, učiniti ga velikim i učinit ću da se
silno razmnoži, dvanaest će knezova roditi i učinit ću da od
njega veliki narod izraste.» , izrečeno je u kontekstu
pohvale i počasti Ismailu, a hvala i čast se ne iskazuju samo
radi velikog potomstva, ako ono ne bude od pravih vjernika.
Poslije Ismaila
u
u Mekki se osim Poslanika Muhammeda
e
nije pojavio nijedan drugi vjerovjesnik. Dvanaest knezova koji
se spominju mogu se dovesti u vezu sa hadisom Muhammeda a.s. u
kom kaže da će nakon njega biti dvanaest imama.
U
kontekstu govora o jevrejskom obožavanju kipova, u Ponovljenom
zakonu (32:21) se kaže: "Ništavnim me bogom na ljubomoru
potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja ću njih
ljubomornim učinit, pukom ništavnim, razdražit ću ih glupim
nekim narodom! "
Njen tekst u izdanju iz 1844. g. glasi:
"Potakoše me na ljubomoru onim ko nije bog, razljutiše me svojim
lažnim božanstvima, pa ću i ja njih potaknuti na ljubomoru
ljudima koji nisu narod, i razljutit ću ih jednim neukim
narodom!"
Pod
neukim narodom se misli na Arape; jer su oni tada bili u velikom
neznanju i zabludi, kao što na njih aludiraju i riječi:
"Potražiše Me koji ne pitahu za Me, nađoše Me koji Me ne tražiše
...koji ne prizivaše ime Moje " (Izaije, 65:1-6), jer
oni nisu istinski vjerovali u jednog Boga, nisu znali Njegova
svojstva i lijepa imena, nisu radili po ispravnim zakonima i
nisu znali ni zašta osim za obožavanje kipova, pa kao da nisu ni
pitali za Allaha, niti ga prizivali. Lutali su dolinama zabluda,
kao što Uzvišeni Allah kaže u suri Ali Imran-164:
"Allah je
vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao
poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da
ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi."
Slične riječi Uzvišenog se nalaze i u suri El-Džuma'-2:
"On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete
Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči,
jer su prije bili u očitoj zabludi."
Jevreji su omalovažavali Arape zbog toga što vode porijeklo od
robinje Hadžere i zbog njihovog nepoznavanja Allaha i velike
zalutalosti. Sebe su smatrali boljim od Arapa, jer su djeca Sare
koja nije bila robinja, te što su imali vjerovjesnike, Knjige i
zakon. Međutim, Izraelci su, ubijajući vjerovjesnike,
udaljavajući se od jednoboštva, obožavajući božanstva
idolopokloničkih naroda i prinoseći im žrtave, rasrdili
Uzvišenog Allaha, te se i On
dz.s.
razljutio oduzimanjem vjerovjesništva od njih. Odlikovao je i
izabrao Arape koji su u njihovim očima bili bijednici i
neznalice. Tako je slanje Muhammeda
e
ovom nepismenom narodu, objava Knjige i mudrosti njemu, radi
upućivanja na pravi put - predstavljalo najveći stepen buđenja
ljutnje kod Izraelaca.
Ako
pratimo historiju jevreja, vidjet ćemo da ni jedan narod nije
razljutio jevreje kao Arapi poslije Muhammedovog
e
poslanstva, jer, iako su Perzijanci i Bizantijci porušili
jevrejsku kraljevinu u Palestini i puno ih grdili, i pored toga
se nikada među njima nije pojavala knjiga i vjerovjesnik poput
Musaa
u
i njegove knjige, što bi kod njih probudilo ljutnju, zavist i
ljubomoru one vrste koju su osjetili kada je Uzvišeni Allah
poslao Muhammeda
e
i Časnu Knjigu. Iz ovog su razloga jevreji dvolično postupali
prema Arapima, ulagivali im se i bojali ih se. I u tome je,
nesumnjivo, vrhunac njihove ljutnje i ljubomore.
Vratimo se ponovo gore navedenoj vijesti. Ko ovu radosnu vijest
objasni poslanstvom Isaa
u
na njegov komentar se ne možemo osvrnuti jer je Mesih
u
iz izraelskog naroda i njima je poslan, a čovjek nije ljubomoran
na svoje sinove, ali je, zato, moguće da na njega budu ljubomomi
sinovi njegove braće ili njegovih amidža, naročito ako su oni u
njegovim očima bijedni i uniženi. Zatim, neznanje i nepismenost
su osobine koje se, do kraja šestog stoljeća po Isau
u
nisu nikome pripisivale osim Arapima, jer su čitanje, pisanje i
druge znanosti bili poznati u to vrijeme kod mnogih drugih
naroda, samo ne kod Arapa. I ova radosna vijest, kao da je jasan
tekst o njima i Muhammedu
e
koji je poslan između njih. Dakle kad se logički analizira prije
navedeni tekst radosne vijesti nedvosmisleno proizilazi da sve
kršćanske i jevrejske tvrdnje da je nagovješteni čovjek Isa
u
padaju u vodu.
Radosne vijesti u knjigama jevreja i kršćana su mnogobrojne.
Jedne najavljuju Muhammeda
e,
druge aludiraju na njegov ummet, njemu poslatu Objavu, njegov
džihad, ili pak, ukazuju na slavljenje Allaha ili ukazuju na
Mekku Mukeremu, širenje Islama, a neke radosne najave je lično
slikovito izrekao i Isa
u,
a o čemu svjedoče evanđelja. Pored vijesti u ovim knjigama
nalazimo iste i u starim indijskim svetim knjigama Vedama
MUHAMMED U INDIJSKIM SVETIM KNJIGAMA
Pundit Vedaprakash Upadhdz.s.adz.s.,
Indijski profesor,
u njegovoj knjizi,
tvrdi da opis
"Avator-a",uzet
iz indijskih svetih knjiga,
odgovara Allahovom Poslaniku Mohammedu
e.
Nedavno je u Indiji objavljena knjiga,
koja objelodanjuje ove
činjenice.
Autor
ove knjige
(Pundit
Vedaprakash Upadhdz.s.adz.s.)
je naučnik
i poznati Indijski profesor.
Knjiga se zove
«Kalki
Avatar“.
Autor je Brahmin Indijac, Bengali porijekla. On je naučni
istraživač u Allahabad Univerzitetu. Poslije nekoliko godina
istraživanja, Pundit V.U. je objavio ovu knjigu, i ne manje od
osam učenjaka (brahmina), su potvrdili i posvjedočili, da su
njegova obrazloženja autentična. Prema njihovom vjerovanju
Indijci očekuju "vođu" po imenu Kalki Avatar. Međutim, njegov
opis izložen u indijskim svetim knjigama, ukazuje jedino na
Allahovog Poslanika Muhammeda
e.
Autor
navodi
sljedeće,
jasne dokaze iz Veda i drugih svetih knjiga Hinduizma
(indijske
religije),
kao dokaze svoje tvrdnje:
1.
U Puranas
(indijska
sveta knjiga)
piše,
da
će
Kalki Avatar biti poslednji Allahov poslanik u ovom svijetu.
On
će
biti vođa
za cijeli svijet i za sve ljude.
2. Prema indijskoj religiji, Kalki Avatar će biti rođen na
ostrvu i to u arapskom regionu.
3.
U indijskim knjigama,
imena oca i majke Kalki Avatar su:
VISHNUBHAGAT i SUMAANI.
Ako ispitamo značenja
ovih imena
dolazimo do veoma interesantnih zaključaka.
VISHNU
(znaci
BOG) +
BHAGAT
(znači
ROB)
=
Rob Allahov ili ABDULLAH na arapskom,
što
je ime Poslanikovog
e
oca.
SUMAANI
(znači
mir i smirenost)
a AMINA (na
arapskom)
znači
MIR i SMIRENA,
što je
je ime Poslanikove
e
majke.
4.
U indijskim religioznim knjigama je spomenuto da
će
glavna hrana Kalki Avatar biti
hurme
i masline,
i da
će
on biti najpoštenija
i najiskrenija osoba u regionu.
Bez ikakve sumnje,
Allahov Poslanik Muhammed
e
je bio poznat po tim,
istim kvalitetima.
5.
Spomenuto je u Vedas
(indijska
sveta knjiga)
da
će
rođenje
Kalki Avatar biti u
časnom
i poznatom klanu
(porodici).
To odlično
odgovara porodici Kurejš,
kojoj je Poslanik pripadao.
6.
Bog
će
učiti
Kalki Avatar,
preko Njegovog kurira
(anđela)
u pećini.
Allah je učio
Poslanika Muhammeda
e
preko
meleka
Džibrila
u pećini
Hira.
7.
Bog
će
snabdjeti Kalki Avatar sa veoma brzim konjem,
da ga jaše
i obiđe
cio svijet i sedam nebesa.
Ukazuje na
"burraq"
(konj)
i Mi'radž,
noć
u kojoj je Poslanik Muhammed putovao kroz sedam nebesa.
8.
Bog
će
pomoći
Kalki Avatar sa Njegovom pomoći.
Ovo je posebno dokazano u bici na Bedru
(Allah
je poslao meleke
da pomognu vjernicima)
9.
Druga zapanjujuća
činjenica
o Kalki Avatar,
je da
će
on biti rođen
12-og
datuma u mjesecu.
Znamo da je Poslanik Muhammed
e
rođen
12-og
rebbi ul-evvela
po hidžretskom kalendaru.
10.
Kalki Avatar bi trebao biti odličan
jahač
konja i mačevalac.
Autor ovde podvlači
Indijcima,
da su dani konja i mačeva
prošli
i da je današnje
vrijeme
-
vrijeme revolvera i raketa.
Pa bi bilo smiješno,
očekivati
da Kalki Avatar bude odličan
jahč
i mačevalac.
UVOD U DRUGI DIO
Kao što znamo, prva objava Muhammedu
e
bila je: "Uči! (čitaj, saznaji novo...)" Otkrivaj ono
što ti nije poznato, da bi se uzdigao, jer ljudski rod se
razlikuje od životinja i drugih stvorenja upravo zbog
posjedovanja razuma
Drugi Kur'anski ajet o kome će biti govora su riječi
Uzvišenog Allaha: "Pokazat ćemo im dokaze Naše (moći,
znanja, mudrusti) u svemirskim prostranstvima, i u njima
samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to (što je tebi,
o Muhammede, objavljeno) istina.
Islam je nastavak onoga što je objavljivano poslanicima
prije posljednjeg, Muhammeda
e,
ono što je objavljeno Ibrahimu (Abrahamu), Musau (Mojsiju),
Isau (Isusu) i drugim Božijim poslanicima.
Muhammed
e
je kao i svi drugi Božiji poslanici, bio poslan da ljudima
pokaže i dokaže istinitost svoga poslanstva. Inače, da nije
tog dokaza, mogao bi bilo ko od ljudi tvrditi da je Božiji
poslanik i da ga je Bog poslao. I zato Uzišeni Allah, Bog,
Gospodar i Stvoritelj svih ljudi, daje svakom svom poslaniku
dokaz u koji i preko koga će ljudi vjerovati, što znači da
je taj poslanik, zaista od Boga poslan. To nije tek puko
vjerovanje bez koristi, već ima čvrstu potvrdu i dokaz u
ljudskim saznanjima. Tako je mnogim poslanicima dao
natprirodne pojave ili mu'džize; Musau (Mojsiju) dao je, kao
što čujemo iz historije i potvrđenih izvora, da se njegov
štap pretvarao u zmiju i to nije bila čarolija. Isau
u,
Allah je podario da oživljava mrtve. Isto se desilo da Allah
dz.s.,
i Muhammedu
e,
kao posljednjem Božijem poslaniku da dokaz njegova
poslanstva. Ali, Allah mu daje kao dokaz nešto što drugi
poslanici nisu imali. Nešto posebno, jer je i njegovo
poslanstvo posebno.
Kur'an je vječna mu'džiza Pečata poslanika Muhammeda
e.
Raniji poslanici, poput Ibrahima, Musaa i Isaa, imali su i
nebesku Knjigu i mu'džize. Domen njihovih mu'džiza bilo je
nešto izvan nebeske Knjige, kao, naprimjer, promjena goruće
vatre u "hladnu i spasonosnu", pretvaranje suhog štapa u
zmiju ili oživljavanje mrtvih. Jasno je da je svaka od ovih
mu'džiza bila privremena i prolazna, dok je domen mu'džize
Pečata Poslanika sama njegova Knjiga. Ta Knjiga je
istovremeno i Knjiga i dokaz njegovog poslanstva, te je
upravo zbog toga Pečat svih mu'džiza, za razliku od ostalih,
trajna, a ne privremena.
Kao knjiga, Kur'ani-kerim je primjeren vremenu u kome
opstoji, a koje je, ustvari, doba napretka znanja i nauke,
civilizacije i kulture. To pruža mogućnost da se postepeno
razjašnjavaju njene mu'džizanske dimenzije koje ranije nisu
bile jasne. Isto tako, vječnost Kur'ani-kerima
proporcionalna je trajanju njegove poruke i misije, koja
ostaje zauvijek i nikada neće nestati.
Kur'ani-kerim u nekoliko ajeta sebe predstavlja kao
mu'džizu, naglašava svoj nadljudski karakter
i razjašnjava mogućnost dolaska neke druge mu'džize mimo
Kur'ana od Hatemul-Enbijaa
e
.
Kada pitamo sljedbenike Isusa: "Kakav vam je dokaz da je on
Božiji poslanik?" - reći će vam: "Zato što je on mrtve
oživljavao, zato što je to i to radio..." A kada pitamo
muslimane: "Šta vam je dokaz da je Muhammed Allahov
Poslanik?"– odgovorit će: "Prva Kur'anska riječ, to je
najveći dokaz". A to je "Ikre'", uči, čitaj, proučavaj,
saznaji - doći ćeš do istine. I zaista, u ovo današnje
vrijeme nalazimo u Kur'anu i u hadisima Muhammeda
e
savremena naučna otkrića i dokaze, koji nam i na ovaj način
potvrđuju istinitost.
Kaže Uzvišeni Allah: "Slali smo poslanike svoje sa jasnim
i čvrstim dokazima." (El-Hadid-25) I zato, vjerovanje
koje nema svojih dokaza i ne treba da bude prihvaćeno.
Najveći dokaz poslanstva ovog Poslanika, a istinitosti i
ispravnosti, u isto vrijeme, našeg vjerovanja, kao
muslimana, jeste Kur'an. I to nije djelo Muhammeda
e,
jer za njega Allah kaže: "Ako ste u sumnji u ono što smo
objavili Našem robu (Muhammedu), onda recite jedno poglavlje
slično tome." "Allah svjedoči, da ono što je objavljeno
tebi, da ga je objavio sa znanjem." i da to ima svoje
čvrste dokaze i potvrde. "I reci: 'Hvala Allahu, pokazat
će vam dokaze Svoje (moći i postojanja), i znat ćete ih
sigurno." "To je doista opomena čovječanstvu i sigurno ćete
znati da je to istina, nakon izvjesnog vremena." (Ez-Zumer
88)
Generacijama će trebati vremena, makar to bilo i nakon
hiljadu i četiri stotine godina nakon objave Kur'ana, kao
što je slučaj sa nama, da shvate neke stvari koje su
spomenute u ovoj savršenoj Knjizi, a do Sudnjeg dana će biti
izazov ljudima i predmet njihovog istraživanja.
U hadisu, Muhammeda
e
čitamo: “Svakom poslaniku Allah je davao dokaz u koji su
ljudi vjerovali. A ono što je meni dato, jeste Kur’an. I
zato mi je želja da imam najviše sljedbenika."
Taj dokaz će se potvrđivati među ljudima kroz vijekove i
generacije. Zato ukazujemo na jednu činjenicu našem
muslimanskom narodu i svim drugima, da ono što mi muslimani
vjerujemo i slijedimo ima svoj čvrst temelj u provjerenim
savremenim naučnim dostignućima u koja nema nimalo sumnje.
Ovo saznanje nam je jako bitno u vremenu u kom u Bosni a i u
ostalom islamskom svijetu još uvijek ima ljudi čije se
mišljenje konstruisalo u komunističkom dobu na način da su
priznavajući sebi Islam osjećali zaostalost i mislili kako
je pripadnost islamu pripadnost nečemu što nema uporište u
savremenim naučnim otkrićima ...
U zajednici u čijem najvećem trgovačkom, otvorenom,
naprednom gradu nije bilo više od sedam osoba pisara, i koja
osim časti, sablje, robe, deva i sinova ni o čemu drugom
nije razmišljala, Poslanik islama kao svoju mu'džizu je
obznanio Knjigu i sama ta činjenica predstavlja mu'džizu.
Knjiga! U zemlji u čijoj historiji se nije mogao pronaći
nijedan primjerak knjige, Allah,
dz.s.
kune se mastilom, perom i onim što oni pišu; u sredini u
kojoj su ljudi pero smatrali sredstvom poslovanja samo
nekoliko osoba, skromnih, nemoćnih i bez ponosa, i to
predstavlja mu'džizu...
Knjiga je jedina mu'džiza koju uvijek možemo vidjeti, svakog
dana njena nadnaravna osobenost se povećava i jedina je čiju
vrijednost, za razliku od ostalih mu'džiza, svako ko je
mudriji, učeniji i svako naprednije i civilizovanije društvo
tačnije i dublje doživljava. Jedina je mu'džiza za koju
vjerovanje u nju nije ograničeno samo na one koji vjeruju u
gajb-stvari, pošto svaki mislilac prihvata činjenicu da je
mu'džiza. Jedina je mu'džiza koja nije samo za avvam (običan
narod), nego je i za intelektualce. Jedina je mu'džiza koja,
za razliku od ostalih, mu'džiza, nije samo za čuđenje ili za
gledanje; nije uvod i sredstvo za prihvatanje jedne poruke,
nego je za pouku i odgoj onih koji vjeruju u Njega. Ona sama
je cilj prihvatanja. Ona sama je poruka.
STVARANJE NEBA I ZEMLJE
"On je nebesa i Zemlju (iz ničega) stvorio! "
(El-An'am-101)
Uzvišeni Allah u 101 ajetu sure El-En'am kaže: «Bedi'us-semavati
vel-erdi» što Korkut prevodi: «On je stvoritelj nebesa i
Zemlje» kako to navodi i Karić. Mlivo isti ajet
prevodi:»Začetnik nebesa i Zemlje»
Svi ovi prevodi govore o tome da je Allah Stvoritelj
Svemira. Ova kur'anska činjenica je u potpunom skladu sa
suvremenim naučnim otkrićima. Definitivan zaključak do kojeg
je danas došla moderna astrofizika upućuje na činjenicu da
je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom
dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom
eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano
je da je cijeli kosmos nastao iz ničega, eksplozijom samo
jedne tačke prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova
teorija je ujedno i jedino naučno objašnjenje nastanka i
početka kosmosa, koja je prihvaćena od strane svih naučnih
krugova. Prije «Big Banga» nije postojalo ništa zvano
materija. Materija, energija i vrijeme stvoreni su u jednom
nepostojanju koje se može definirati kao apsolutno
metafizičko okruženje u kojem nije bilo ni materije, ni
energije, pa čak ni vremena. O ovoj ogromnoj činjenici i
otkriću, do kojeg je došla moderna fizika, Kur'an nas je
obavijestio prije 1400 godina.
Veoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992.
godine NASA poslala u svemir, registrirali su radijaciju za
koju se pretpostavlja da predstavlja ostatak od Big Banga.
Ovo otkriće je poslužilo kao dokaz teorije Big Bang koja
predstavlja naučno objašnjenje činjenice da je svemir nastao
iz ničega. Smatra se da je svemir do sada od «velikog
praska» prošao kroz devet etapa o kojima ćemo reći ponešto
koristeći knjige fizike:
1.
veliki prasak:
Veliki prasak je događaj stvaranja svemira, dakle prostora,
vremena, materije i energije. Detalji o tome kako je do tog
stvaranja došlo još uvijek su nepoznati. Problem je u tome
da jedina opće prihvaćena teorija prostora i vremena,
Ajnštajnova opća teorija relativnosti, ne funkcionira za
sustave manje od tzv. Planckove udaljenosti (koja iznosi 10-35
metara) i za događaje koji traju kraće od tzv. Planckovog
vremena (koje iznosi 10-44 sekundi). Iz tog su
razloga sam trenutak Velikog praska i 10-44
sekundi koje su uslijedile još uvijek izvan domašaja
znanosti. (Ovo ne znači da nema teorija koje se bave Velikim
praskom, već samo da ni jedna od tih teorija nije šire
prihvaćena.) U svakom slučaju, važno je razumjeti da Veliki
prasak nije nekakva eksplozija negdje u "središtu svemira"
uslijed koje je materija počela svoje širenje, već je to
eksplozija samog svemira u kojoj su nastali prostor i
vrijeme. U skladu s tim svemir nema središte.
Nakon Velikog praska, prostor se počeo širiti, noseći sa
sobom svemirsku materiju i to širenje se nastavlja sve do
danas. Sa širenjem prostora materija se razrjeđivala i
temperatura je padala, a sukladno tome se mijenjao i sastav
svemira: od homogene vruće plazme danas potpuno nepoznatih
čestica do današnjeg nehomogenog hladnog svemira nastanjenog
galaktikama i živim bićima.
2. epoha kvantne gravitacije:
Epoha unutar spomenute Planckove
udaljenosti i Planckovog vremena, epoha kvantne gravitacije,
nama je još uvijek velika nepoznanica. Tu i sam
prostor-vrijeme zamišljamo kao "pjenu" s nama nepoznatim
zakonima fizike gdje ni prostor ni vrijeme više nemaju isto
značenje kao u svakodnevnom životu. Tako pitanje "Što je
bilo prije Velikog praska?" gubi svoj smisao jer kako se
primičemo Velikom prasku pojmovi "prije" i "poslije" više ne
moraju imati nikakvo značenje. Temperatura od 1032
kelvina, za svemir koji je manji od 10-35 metara
i mlađi od 10-44 sekundi, magična je granica iza
koje Ajnštajnova opća relativnost treba biti zamijenjena
kvantnom teorijom gravitacije - koju usprkos svim naporima
još uvijek nemamo.
Pokušaji razumijevanja tog perioda na crti
suprastruna
(ili membrana) vezani su za prostore s više od tri prostorne
dimenzije, gdje su preostale dimenzije zaokružene u sebe
("kompaktificirane") na ljestvici ispod 10-35
metara. Unutar tih razmjera mogle bi biti smještene strune,
a čestice koje normalno opažamo su tada tek "muzika" tih
struna - njihova niskofrekventna pobuđenja. Važna značajka
tih struna je i nama za sada skriveni dio njihove "muzike" -
pojavljivanje
suprasimetričnih
čestica.
2.
epoha velikog ujedinjenja: