Iz knjige
OBJAVA I POSLANSTVO

Izdavač: Naučnoistraživački institut "Ibn Sina"

Morteza Motahhari
 

Kur'an

Kur'an je naša nebeska Knjiga i vječna mu'džiza našega Poslanika. Ova knjiga je postepeno, tokom 23 godine, spuštana Resulullahu (s.a.v.s.). Kur'ani-kerim koji predstavlja i Knjigu Resuli-Ekrema, a i manifestaciju njegovih mu'džiza, imao je više stotina puta veću ulogu od štapa Musaova i daha Isaova.

Resuli-Ekrem je narodu učio ajete Kur'ani-kerima, čija je privlačnost ljude vukla islamu. Ovakvi slučajevi u historiji islama prelaze broj koji bi se mogao prebrojati. Kur'an sačinjava 114 sura, koje obuhvataju skup od oko 6205 ajeta, načinjenih od oko 78 000 riječi. Muslimani, od pojave islama pa do danas, uložili su trud bez premca vezano za Kur'an, što ukazuje na njihovu ljubav prema ovoj Knjizi. Kur'an je u vrijeme Resuli-Ekrema zapisivala grupa koju je sam Poslanik odredio, a postala je poznata pod nazivom "Pisari Objave". Pored toga, većina muslimana, i muškarci i žene, i mladi i stari, imali su začuđujuću ljubav za hifzom (učenjem napamet) svih, ili većine ajeta Kur'ana. Učili su Kur'an u namazu, a van namaza njegovo učenje smatrali su sevabom (dobrim djelom). Uživali su učeći Kur'ani-kerim, koji je bio smiraj njihovim dušama.

PREGNUĆA MUSLIMANA U OBLASTI KUR'ANSKIH NAUKA

Muslimani svakog doba, srazmjerno svojim umnim i praktičnim mogućnostima, pod utjecajem ljubavi prema svojoj nebeskoj Knjizi, zanimali su se za Kur'ani-kerim. Tu spadaju učenje i pamćenje Kur'ana, proučavanje kod profesora kiraeta i tedžvida; tumačenje njegovog značenja, tumačenje i pojašnjavanje kur'anskih riječi u posebnim rječnicima; prebrojavanje ajeta, riječi, pa čak i slova (harfova) napisanih u Kur'anu; preciznost u njegovom značenju i njegovo korištenje u pravnim, moralnim, socijalnim, irfanskim i naučnim pitanjima; uljepšavanje svojih riječi i pisama ajetima Kur'ana časnog; prelijepi natpisi, gipsani radovi, izrada mozaika, pisanje ajeta lijepom kaligrafijom; njihovo ilustriranje, podučavanje djece Kur'anu, prije svega ostalog; pisanje sintakse i morfologije arapskog jezika samo zbog Kur'ana, iniciranje novih nauka, poput retorike i stilistike; sakupljanje riječi arapskog jezika i slično.

Ljubav i simpatija koju su muslimani gajili prema Kur'anu bila je osnov i inicijator književnih i umnih nauka, kojih ne bi bilo da nije bilo Kur'ana (a.s.).

MU'DŽIZE KUR'ANA

Kur'an je vječna mu'džiza Pečata svih poslanika Muhammeda (s.a.v.s.). Od samog početka njegove objave u Mekki, koje je počelo kratkim surama, Resuli-Ekrem je glasno tvrdio: "Kur'an nije moje djelo, Božije je djelo i nemoguće je da ja ili bilo koja druga osoba donese nešto slično njemu. Ako ne vjerujete, pokušajte i od koga želite pomoć tražite, ali znajte da, kada bi se i ljudi i džinni udružili da nešto slično njemu načine, ne bi uspjeli." Protivnici Resuli-Ekrema ni tada, a ni poslije, a prolazi četrnaesti vijek od tada, nisu mogli odgovoriti navedenom izazovu. Posljednje riječi Poslanikovih protivnika onog vremena su bile: "To je magija."

Sama ova optužba bila je priznanje nadnaravnosti Kur'ana i svojevrsno priznavanje nemoći pred njim.

Žestoki protivnici Poslanika (s.a.v.s.) nisu se ustručavali od bilo kakvog neprijateljstva prema njemu da bi ga oslabili i pobijedili. Jedino, zbog sigurnog neuspjeha, nisu posegnuli za donošenjem barem jedne sure slične Kur'anu (pa makar ona bila duga samo jedan red poput Kul-Huvallahu ili sure Inna eatajnakel-kewser), a to je ono što je Poslanik stalno predlagao, a i sam Kur'an pojasnio.

RAZLIČITI ASPEKTI KUR'ANA KAO MU'DŽIZE

Kur'an je mu'džiza sa različitih aspekata, tj. sa različitih aspekata je nadčovječan. Ukratko ćemo nešto reći o tome.

Uopćeno, Kur'an je mu'džiza sa dva aspekta: formalnog (izraza koji su u njemu korišteni) i značenjskog.

Formalna dimenzija kur'anske mu'džize odnosi se na kategoriju ljepote, a njegova značenjska dimenzija na naučnu kategoriju. Prema tome, jedan aspekt Kur'ana kao mu'džize je estetski, umjetnički, a drugi je umni i naučni. Svaki od ova dva aspekta, a naročito naučni, u sebi sadrže nekoliko drugih. [32]

KUR'ANSKI IZRAZI

Stil Kur'ana nije poezija, a ni proza. Nije poezija jer nema pjesničkog metra i rime. Pored toga, poeziju uglavnom prati tzv. pjesnička fantazija. Trajnost poezije je u pretjerivanju i preuveličavanju, što je vrsta laži. U Kur'anu nema pjesničkih fantazija i poređenja zasnovanih na fantaziji. Istovremeno, nije ni obična proza, jer posjeduje dotjeranost, melodiju i muziku, što se do sada nije moglo naći niti u jednom proznom djelu. Muslimani su oduvijek učili i uče Kur'an posebnom kur'anskom melodijom.

U vjerskim naredbama se govori: učite Kur'an lijepom melodijom. Čisti predvodnici islama ponekad su Kur'an u svojim domovima učili tako privlačnom melodijom da su se prolaznici na ulici zaustavljali. Niti jedan prozni tekst ne može se govoriti posebnim melodijama koje odgovaraju duhovnim svjetovima, a ni melodijom za zabavu na sijelima. I nakon pronalaska radio-veze niti jedan govor nije mogao parirati Kur'anu sa stanovišta ljepote i melodičnosti. Pored islamskih zemalja i mnoge neislamske zemlje, također, zbog ljepote i melodije, Kur'an su uvrstile u svoje radio-programe. Začuđujuće je to što je ljepota Kur'ana prevazišla i vrijeme i mjesto svog objavljivanja. Većina lijepih riječi, vezane su za jedno doba i ne slažu se sa onim što traži drugo, ili, u najmanju ruku, specifične su za običaje i želje jednog naroda sa svojom kulturom, dok ljepota Kur'ana ne poznaje ni vrijeme, ni naciju, a ni posebnu kulturu.

Svako ko se upoznao sa jezikom Kur'ana uvjerio se da se on slaže sa njegovim ličnim ukusom. Što vrijeme više prolazi i što su se više različiti narodi upoznavali sa Kur'anom, više bivaju privučeni njegovom ljepotom.

Fanatici među jevrejima i kršćanima, kao sljedbenici drugih vjera u toku 14 islamskih vijekova, činili su razne vrste neprijateljstava radi slabljenja položaja Kur'ana (a.s.). Ponekad su ga proglašavali iskrivljenim, ponekad nastojali ubaciti sumnju u neka kur'anska kazivanja, dok su ponekad na drugi način djelovali protiv Kur'ani-kerima, ali se nikada nisu usudili, uz pomoć svojih odabranih govornika, odgovoriti na kur'anski poziv na borbu, te načinjavanjem bar jedne sure slične kur'anskoj, smrtnicima dokazati tačnost svojih riječi.

Također, u historiji islama, veliki broj osoba svrstavao se u red heretika ili ateista, a među njima je bilo natprosječno inteligentnih i istaknutih ličnosti. Ovi su se na razne načine borili protiv "vjere" uopće, a posebno protiv Kur'ana. Neki od njih su u arapskom jeziku ubrajani u majstore govora, te su se počeli nadmetati sa Kur'anom, ali jedino što su uspjeli postići je to da su sami sebe još više ponizili, a veličinu Kur'ana istakli. U historijama Ibn Ravendija, Ebul-ala Muarrija ili čuvenog arapskog pjesnika Ebu Ettajiba Mutenebija spominju se mnoge priče na tu temu. To su bili ljudi koji su Kur'an htjeli predstaviti "ljudskim djelom".

Mnogi ljudi su, također, tvrdili da su poslanici, te su govorili riječi koje su, po njihovom mišljenju, bile slične Kur'anu, tvrdeći da su i te riječi, poput Kur'ana, od Boga (dž.š.) poslate. Među ove osobe spadaju Tulejha, Musejlema i Sedžah, i oni su, na svoj način, istakli veličinu Kur'ana, ali i sebe ponizili.

Čudno je i to da je govor samog Poslanika (s.a.v.s.), preko čijeg jezika je Kur'an spušten, drugačiji od samog Kur'ana (a.s.). Iza Resuli-Ekrema ostali su mnogi govori u obliku hutbi, dova, kratkih izreka i hadisa, koji, pored visoke elokvencije, ni u kom slučaju nemaju boju i miris Kur'ana i ne sliče mu. Ovo jasno pokazuje da Kur'an i Poslanikov govor potječu od dva različita izvora.

Hazreti Alija, neka je mir na njega, u dobi od oko deset godina se upoznao sa Kur'anom. Znači, hazreti Aliji je bilo oko deset godina kada su prvi kur'anski ajeti objavljeni Resuli-Ekremu (s.a.v.s.) i Alija je, poput žedne osobe, koja je stigla do pitke vode, prihvatio te ajete i do kraja života se nalazio na čelu pisara Objave. Alija je bio hafiz Kur'ana i neprestano ga je učio. Noćima, kada bi ibadetio, uživao je u kur'anskim ajetima. Prema svemu ovome, da se stil Kur'ana mogao kopirati, Alija bi sa svojim velikim talentom i elokvencijom, kojoj se slična ne može naći, morao, pod utjecajem stila Kur'ana, slijediti taj stil, te bi mu govor sam po sebi trebao biti u obliku kur'anskih ajeta, ali mi smo svjedoci činjenice da se stil Kur'ana u potpunosti razlikuje od stila hazreti Alije.

Kada bi Alija, u sklopu svojih briljantnih i divnih govora, spomenuo neki kur'anski ajet, on bi se potpuno razlikovao od ostalih riječi i ličio bi na zvijezdu koja među ostalim zvijezdama ima nadnaravni sjaj.

Kur'an ne govori o temama koje obično predstavljaju osnovu ljudske umjetnosti u saraju govorništva, te ih ljudi biraju, uljepšavaju svoj govor citirajući ih, poput izreka o časti, veličanju, ismijavanju, tugovanju, gazela i opisivanja prirodnih ljepota. Sve što Kur'an govori je duhovno, sve je tewhid, drugi svijet, poslanstvo, moral, propisi, savjeti, kazivanja i sve je, istovremeno, na najvišem stepenu ljepote.

Raspored riječi u Kur'anu je bez premca. Niti je ko mogao jednu riječ u Kur'anu pomjeriti, a da ne ošteti njegovu ljepotu, niti je ko mogao izreći nešto slično Kur'anu. Sa ovog aspekta gledano, Kur'an je poput lijepe zgrade koju niti ko može uljepšati njenim premještanjem i mijenjanjem, niti ko može ljepšu ili barem sličnu njoj sagraditi. Stil Kur'ana nema prošlosti, ni budućnosti, tj. prije njega niko nije govorio ovakvim stilom, a ni poslije niko nije mogao, pored svih kur'anskih izazova, natjecati se s njim ili ga kopirati.

Kur'anske tvrdnje i njegov izazov još uvijek stoje poput planine i zauvijek će opstojati. I dan-danas svi muslimani – vjernici pozivaju sve ostale ljude svijeta da sudjeluju na ovom natjecanju. Ukoliko se pojavi nešto slično Kur'anu, spremni su napustiti svoju vjeru jer su sigurni da tako nešto nije moguće.

ZNAČENJA KUR'ANA

Mu'džize Kur'ana, sa aspekta njegovog značenja, zahtijevaju opširniju raspravu i, u najmanju ruku, za to je potrebna jedna knjiga, ali se ukratko može formirati jedna dobra osnova. Na prvom mjestu moramo znati u koju vrstu knjiga Kur'an spada. Da li je filozofska knjiga? Da li je naučna knjiga? Da li je književno djelo ili možda historijsko? Ili je, isključivo, umjetničko djelo?

Odgovor je da Kur'an nije ništa od toga. Kao što Resuli-Ekrem i uopće svi poslanici predstavljaju posebnu kategoriju ljudi, tj. nisu ni filozofi, ni naučnici, ni književnici, ni historičari; nisu ni umjetnici ili industrijalci, a sadrže pozitivne karakteristike svakog od njih, sa dodatnim karakteristikama. Kur'an, također, kao nebeska Knjiga, nije filozofija, niti nauka, ni historija, niti književnost ili umjetničko djelo, a istovremeno predstavlja pozitivne strane svih navedenih oblasti, sa dodatkom lanca svojih prednosti.

Kur'an je Knjiga upute ljudskog roda, zapravo, Knjiga "čovjeka", i to onakvog kakvog ga je Bog ljudi stvorio. Poslanici su došli kako bi ga upoznali sa njim samim, te mu pokazali put njegove sreće. A pošto je Knjiga čovjeka, samim tim je i Božija knjiga, jer je čovjek biće čije je stvaranje počelo prije ovog svijeta i završit će se nakon njega. Znači, čovjek je, sa stanovišta Kur'ana, dah Božijeg duha i, htio ne htio, vratit će se svom Bogu. Zbog toga, spoznaja Boga i spoznaja čovjeka nisu odvojene jedna od druge. Čovjek, dok sebe ne upozna, ne može ispravno upoznati svoga Boga. S druge strane, jedino s istovremenom spoznajom Boga, čovjek shvata svoju pravu stvarnost.

Prema učenju poslanika, koje Kur'an na najsavršeniji način iskazuje, čovjek se umnogome razlikuje od čovjeka kojeg ljudski rod upoznaje putem nauka, tj. pojam čovjeka sa stanovišta poslanika ima šire značenje. Čovjek kojeg ljudski rod poznaje putem nauka nalazi se između dvije zagrade (rođenje-smrt) i prije i poslije ovih zagrada je potpuni mrak i prema ljudskim naukama je nepoznanica. Kur'anski čovjek nema ovih zagrada; došao je iz drugog svijeta i u ovosvjetskoj školi mora se usavršiti, a njegova budućnost na drugom svijetu zavisi od vrste aktivnosti, truda ili lijenosti i slabosti koje je iskazao u toj školi. Pored toga, svođenje čovjeka na period između rođenja i smrti, prema ljudskom shvatanju, površno je u odnosu na ono što poslanici o njemu kažu.

Kur'anski čovjek mora znati:

- Odakle je došao,

- Gdje ide,

- Gdje se nalazi,

- Kakav treba biti,

- Šta treba raditi?

Kur'anski čovjek, onoga trenutka kada u praksi tačno odgovori na ovih pet pitanja, osigurat će stvarnu sreću na ovom svijetu, na kojem se nalazi, kao i na onom svijetu, na koji mora ići.

Čovjek, da bi saznao odakle dolazi i iz kog izvora potječe, mora spoznati svoga Boga, a da bi Ga spoznao, mora proučavati svijet i čovjeka kao skupocjene, nebeske ajete (znakove), te mora proniknuti u dubine bića i postojanja.

Da bi saznao kuda ide, mora razmišljati i shvatiti ono što Kur'an naziva "povratkom Bogu", znači o Posljednjem danu, sakupljanju i proživljavanju mrtvih, o strahotama Sudnjeg dana, vječnim blagodatima i teškim mukama i njihovoj vječnosti i, na kraju, o stepenima i putu koji se pred njim nalazi. Zatim, mora čvrsto vjerovati u sve spomenuto i u Allaha,dž.š.; kao što Ga smatra Prvom, Početnom Tačkom svih bića, treba Ga smatrati i Tačkom Povratka svega stvorenog.

Da bi znao gdje se nalazi, mora proučiti i znati pravila i običaje na svijetu, mora shvatiti položaj i vrijednost čovjeka među ostalim bićima i sebe pronaći među njima.

Da bi znao kakav treba biti, mora naučiti moral i načine ophođenja sa ljudima, te izgraditi sebe na tim osnovama.

Da bi znao šta treba činiti, mora prihvatiti lanac individualnih i društvenih odredbi i pravila.

Kur'anski čovjek, pored svega navedenog, mora vjerovati u postojanje niza bića nevidljivih i skrivenih osjetilima, kako ih Kur'an naziva "gajb" (skriveno), kao pokazatelja i kanal Božije volje u sistemu postojanja, kao što, također, mora znati da Uzvišeni Allah niti jednog momenta ljudski rod, kome je trebala uputa, nije zanemario i da je jedna grupa odabranih osoba, koji su bili Božiji poslanici i upućivači ljudskog roda, poslana od Allaha,dž.š., te da je prenijela Njegovu poruku.

Kur'anski čovjek na prirodu gleda kao na "ajet" (znak), a na historiju kao na stvarnu "laboratoriju koja dokazuje tačnost poslaničkih učenja".

Kur'anski čovjek je ovakav, a, pored navedenih pitanja, u Kur'anu su izložena još neka vezana za njega.

KUR'ANSKE TEME

Tema spomenutih u Kur'anu je mnogo i nemoguće ih je sve nabrojati, ali jednim općim pogledom sljedeća pitanja privlače pažnju:

1. Bog, bit, svojstva i Njegova jednoća, ono što moramo od Boga odvojiti i ono što moramo Bogu pripisati (sifati, selbijje i subutijje);

2. Kijametski dan, proživljenje i skupljanje mrtvih, stepeni između smrti i Kijameta (BERZEH);

3. Meleki, sredstva spuštanja milosti i sile svjesne sebe i svoga Stvoritelja, te izvršioci Božijih naredbi;

4. Poslanici ili ljudi koji su u svojoj nutrini primili Božiju Objavu (Vahj) i prenijeli je drugim ljudima;

5. Podsticaj na vjeru u Allaha,dž.š., Sudnji dan, meleke, poslanike i knjige.

6. Stvaranje nebesa, zemlje, planina, mora, biljaka, životinja, oblaka, vjetra, kiše, grada, zvijezda i dr.;

7. Poziv obožavanju Allaha Jedinog i iskrenost u tome, nikoga i ništa u ibadetu ne pridruživati Allahu, dž.š., stroga zabrana obožavanja bilo čega do Allaha, bili to ljudi, meleki, sunce, zvijezde ili idoli;

8. Podsjećanje na Božije blagodati na ovom svijetu;

9. Vječne blagodati ahireta za dobročinitelje i dobre, a teške muke i ahiretska patnja za one koji čine loša djela;

10. Dokazi o postojanju Boga, Kijameta, poslanika i dr., te dio vijesti iz gajba, uz navedene dokaze;

11. Historija i priče, kao laboratorija čovjeka i laboratorija koja rasvjetljava istinitost onoga čemu pozivaju poslanici, kao i lijepe sudbine osoba koje slijede običaje poslanika, te loše sudbine onih koji ih poriču;

12. Bogobojaznost, pobožnost i čišćenje duše;

13. Pažnja na nefsi-emmaru (dušu koja nagoni čovjeka na zlo) i opasnost zlih misli i prijevara šejtana i strasti;

14. Lijep individualni moral u kojeg spadaju: hrabrost, ustrajnost, strpljivost, pravednost, dobročinstvo, ljubav, zikrullah, ljubav prema Allahu, zahvalnost Allahu, bogobojaznost, oslanjanje na Allaha, zadovoljstvo onim čim je Allah zadovoljan i tešlim pred Allahovim naredbama, razmišljanje, nauka, osvjetljavanje srca takvalukom (bogobojaznošću), iskrenost, čestitost ...

15. Društveni moral u kojeg spadaju: jedinstvo, međusobno preporučivanje istine i strpljenja, potpomaganje u pobožnosti i bogobojaznosti, ostavljanje mržnje, naređivanje dobra i zabranjivanje zla, borba imetkom i životom na Allahovom putu;

16. Propisi u koje spadaju namaz, post, zekat, petina, hadždž, džihad, zavjetovanje, zakletva, kupoprodaja, davanje jamstva, iznajmljivanje, dar, brak, prava supružnika, prava roditelja i djece, razvod braka, kletva i proklinjanje, oporuka, ostavština, osveta, granice, dug, predodređenje, poginuti kao šehid, zakletva, bogatstvo, imućnost, vlast, vijećanje, prava siromašnih, prava zajednice i dr.

17. Događaji iz perioda 23 godine poslanstva Resuli-Ekrema (s.a.v.s);

18. Specifičnosti i stanja Resuli-Ekrema, njegova lijepa svojstva i ukori upućeni njemu;

19. Opći opis tri grupe ljudi u svim erama: vjernici, nevjernici i licemjeri;

20. Opis vjernika, nevjernika i licemjera u vrijeme poslanstva;

21. Ostala nevidljiva stvorenja pored meleka, džinna i šejtana;

22. Slava i hvala Allahu od strane ovosvjetskih bića i unutrašnja svijest (samosvijest) svih bića o postojanju njihovog Stvoritelja;

23. Opis samog Kur'ana (oko pedeset opisa);

24. Ovaj svijet i njegovi zakoni, te prolaznost ovosvjetskog života i njegova neprikladnost da zauzme mjesto čovjekovog ideala i savršenog cilja, kao i činjenica da su Bog, ahiret i Vječni svijet dostojni biti konačnim ciljem čovjeka;

25. Mudž'ize i nadnaravna djela poslanika;

26. Potvrda ranijih nebeskih knjiga, naročito Tevrata i Indžila, te ispravka grešaka i promjena unesenih u ove dvije knjige.

ŠIRINA ZNAČENJA KUR'ANA

Dosadašnje izlaganje bilo je sažeti pogled na ono što je spomenuto u Kur'anu, što, naravno, nije dovoljno.

Ukoliko uzmemo u obzir raznovrsne teme o čovjeku, Bogu, ovom svijetu i dužnostima čovjeka i to poredimo sa bilo kojom ljudskom knjigom o čovjeku, vidjet ćemo da se niti jedna ne može porediti sa Kur'anom, posebno, imajući u vidu činjenicu da je Kur'an spušten preko osobe koja je bila nepismena i nije bila upoznata sa učenjem bilo kojeg učenjaka, a naročito ako uzmemo u obzir da se ovakva osoba pojavila u najzaostalijoj i najneukijoj sredini, čijim je stanovnicima, uopće, bilo kakva kultura i civilizacija bila strana.

Kur'an je donio tekstove i značenja velike širine i na takav ih način predstavio da su poslije postali izvor nadahnuća kako za filozofe tako i za naučnike u oblastima prava, fikha, etike, historije i dr. Nemoguće je da jedan čovjek, koliki god bio genij, uspije sam prikazati ovoliko značenja i to na nivou koji privlači pažnju velikih svjetskih mislilaca. Ovo navodimo u slučaju da ono što je spomenuto u Kur'anu posmatramo kroz pretpostavku da je na istom nivou sa onim što govore učenjaci ljudskog roda. Međutim, činjenica je da je Kur'an, u većini spomenutih pitanja, otvorio nove horizonte.

ALLAH U KUR'ANU

Ovdje ćemo govoriti o jednoj od gore spomenutih tema, i to: Allah i Njegova veza sa svijetom i čovjekom. Uzmemo li u obzir samo kvalitet izlaganja ovoga pitanja i uporedimo li s mislima i idejama ljudskog roda, postaje očevidna nadnaravnost Kur'ana (a.s).

Kur'an je opisao Allaha i u svom opisu, s jedne strane, potvrdio Njegovu Uzvišenost, to jest svojstva koja Ga nisu dostojna odstranio od Njega, uzdižući Ga iznad njih, a, s druge strane, svojstva savršenstva i esmaul-husna dokazao je za bit Hakka, dž.š.. Oko petnaest ajeta je objavljeno o uzdizanju Allaha iznad svojstava nedostojnih Njega i više od pedeset ajeta opisuje Ga uzvišenim svojstvima i prelijepim imenima. Kur'an je u ovim svojim opisima toliko precizan da je zapanjio i najtemeljitije mislioce među teolozima, što je najjasnija mu'džiza jednog "nepismenog" čovjeka.

Kur'an se u predstavljanju metoda teologije koristio svim postojećim metodama: metoda izučavanja nebeskih znakova (ajeta), metoda čišćenja i prečišćavanja duše, metoda razmišljanja o postojanju i egzistenciji uopće. Najodabraniji islamski filozofi, kako sami priznaju i tvrde, svoje najjače dokaze su iznijeli pod djelovanjem nadahnuća iz Kur'ani-Medžida.

Kur'an je vezu Boga sa dunjalukom i stvorenjima uspostavio samo na tewhidu. Znači, Bog u svojoj aktivnosti, određivanju odredbi i volje nema konkurenta ni protivnika. Sve aktivnosti i sve želje su Božija naredba i Njegova odredba.

^[32] U posljednje vrijeme neki egipatski i iranski naučnici govore o «tehničkom» aspektu Kur'ana kao mu'džize, tj. specifičnom sistemu rasporeda slova i riječi, te specifičnoj krivulji postepenog porasta nivoa objavljenih ajeta. Pogledati knjigu "Tok razvoja Kur'ana" i tekst 'Kur'an i kompjuter' u izdanju Feleq, br. 1, publikaciji studenata Teheranskog fakulteta književnosti.