Knjiga govori o problemima današnjeg muslimanskog svijeta. O raširenosti nerazumijevanja među muslimanima, zaokupljenostima sitnicama dok  teška bolest razara muslimanski ummet.

Iz knjige:

BAVLJENJE SPOREDNIM STVARIMA A ZANEMARIVANJE NAJVAŽNIJIH PITANJA

         Jedan od dokaza površnosti znanja i odlika slabog shvatanja vjere je i to što se mnogi od svih bave mnogim sporednim pitanjima i sekundarnim stvarima zapostavljajući najvažnije probleme, koji se odnose na egzistenciju Ummeta, njegovu samostalnost i sudinu. Tako ćemo zapaziti da će mnogi od njih dignuti dunjaluk radi brijanja ili potkresivanja brade ili spuštanja nogavica ili radi nemicanja prsta prilikom sjedenja u namazu, ili zbog posjedovanja fotografije i sl., što su pitanja oko kojih se vodi duga rasprava i oko kojih se razišla islamska ulema. Sve se ovo doga|a u vrijeme u kome se polahko uvlači sekularizam, širi marksizam, ukorjenjuje cionizam, kršćanstvo plete  svoje spletke, dok otcjepljene frakcije rade svoj posao u tijelu velikog Ummeta. Poznati islamski krajevi u Aziji i Africi izloženi su napadima novog pokrštavanja, čiji je cilj da zbriše njegove historijske karakteristike i da te krajeve izdvoji iz islamskog svijeta. U isto vrijeme, muslimani se kolju u različitim krajevima svijeta a oni koji pozivaju u islam  skoro svugdje su progonjeni. Čudno je to da su oni koji su otputovali preko mora, u Ameriku, Kanadu i Evropu tražeći nafaku, prenijeli ove rasprave oko sporednih stvari i u te dijeove Svijeta. Mnoge tragove te žestoke rasprave i ovog zastrašujućeg razdora me|u muslimanima sam vidio svojim očima i čuo svojim ušima. One su se vodile oko pitanja koja smo već spomenuli  i sličnih njima. Sve su to idžtihadska pitanja oko kojih će se mezhebi  i mišljenja razilaziti i nemoguće je da se oko toga usaglase.

         Preče bi bilo za ove da utroše svoj trud na ono što će  muslimanima i njihovim potomcima očuvati temelj njihova vjerovanja, navesti ih da obavljaju farzove i nagnat ih da se klonu grijeha. Kada bi muslimani u tim krajevima uspjeli u ove tri stvari: očuvanju vjerovanja, izvršavanju farzova i klonjenju velikih grijeha, time bi ostvarili velika očekivanja i ogromnu profit.

         Uistinu je žalosno da od onih koji izazivaju rasprave o ovim sporednim pitanjima i stvarno ih raspiruju ima  ljudi koje mnogi oko njih poznaju po neizvršavanju osnovnih šerijatskih naredbi, kao npr. dobročinstva prema roditeljima ili trošenju halala, dosljednom obavljanju posla, poštivanju prava žene ili djece i poštivanju prava komšije...

         Oni su sve ovo zanemarili plivajući ili roneći u neprestanoj raspravi, koja je postala hobi i poslastica.

To ih je dovelo do žestokog neprijateljstva i poku|ene prepirke. Na ovu vrstu prepirke ukazuje i slijedeći hadis: “Svaki naod koji je imao uputu zalutao bi kad bi prihvatio sva|u i prepirku” (Prenosi ga Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi koji veli da je hasen-sahih).

         Ovo me podsjeća na ono što su mi prenijela neka braća u Americi  o jednom koji se mnogo bavio i osporavao jedenje mesa koje su zaklale ehlul kitabije tj. kršćani i židovi, iako je mnoga ulema, klasična i postklasična, dozvolila konzumiranje  ovog mesa.. Ovaj je najviše bio ekstreman u ovom, a u isto vrijeme, kako su mi prenijeli povjerljivi prenosioci,  na njegovoj sofri se sevira alkohol. Ovo je nesreća a ono nije. Hoću da kažem, kako on pokazuje strogost u stvarima u kojima postoje različita mišljenja, a u isto vrijeme smjelo gazi polje kategoričkih zabrana, bez imalo sustezanja. Ovako oprečan stav i ovakva hrabrost u činjenju velikih grijeha i ovakva zbunjenost u zabranjenim stvarima revoltirala je plemenitog ashaba Abdullaha ibn Omera t kada ga je neko iz Iraka upitao o komarčevoj krvi i tome sl., i to nakon ubistva Poslanikovog unuka, šehida, prvaka mladića, Husejna ibn Alije, Allah bio zadovoljan njima.

         Prenosi imam Ahmed u svom senedu od Ibn Ebi Nama koji je rekao: Došao je neki čovjek Ibn Umeru, a ja sam sjedio kod njega i upitao ga o krvi komarca?

A u drugoj predaji ovog hadisa stoji da ga je pitao o hadžiji u ihramu koji je ubio muhu, pa ga je Ibn Omer upitao:Odakle si?

“Iz Iraka”, odgovorio je.

Ha, rekao je, pogledajte ga, pita me o krvi komarca, a ubili su unuka Allahova Poslanika e, tj. Husejna r.a., a čuo sam Allahova Poslanika a.s. da kaže: “Oni su dva dunjalučka bosiljka” (Ahmed, a šejh Sahin veli: “Njegov isnad je vjerodostojan”).

IMAJTE LIJEPO MIŠLJENJE O MUSLIMANIMA

Savjetujem svojim sinovima, mladićima, da skinu svoje crne naočale kad gledaju na ljude i da razmišljaju o lijepom kod Allahovih robova,  da ponude lijepo mišljenje i da znaju da je, u suštini, svaki musliman nepatvoren i dobar. Tri stvari pomažu ovakvo optimistično ponašanje.

Prva je da se odnosi prema ljudima na osnovu njihove ljudskosti, jer oni nisu meleki s krilima. Oni nisu stvoreni od svjetla, nego su stvoreni od natopljenog blata. Zato, ako pogriješe, pa - svaki čovjek griješi, a ako učine grijeh, i njihov praotac ga je učinio. "A Ademu smo odmah u početku naredili, ali on je zaboravio, i nije odlučan bio" (Taha, 115).

Onda nije čudno da ljudi pokleknu i dignu se, da pogriješe i dobro urade. Mi moramo da im otvorimo vrata nade u Allahovu milost i oprost uz upozorenje o Allahovoj kazni. Pravi je učenjak onaj koji ne učini da Allahovi robovi izgube nadu u Allahovu milost, niti ih navede da budu sigurni od Allahove kazne. Dovoljan nam je ovdje Allahov govor Njegovu Poslaniku: "O, robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv" (Ez-Zumer, 53).

Pogledaj kako ih Allah obveseljava kada ih poziva: "O, robovi Moji!" propisujući Svome Božanskom biću iz samilosti prema njima i približavajući ih Svojoj blizini. Zatim, kako mu je otvorio širom vrata za oprost svih grijeha, jer ma koliko oni bili ogromni, Allahova je milost još veća.

Drugo, nama je naređeno da sudimo po vanjštini, a da unutrašnjost ostavimo Allahu. Zato, ko posvjedoči da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik smatrat ćemo ga za muslimana, a ostavit ćemo ono što je u njegovoj unutrašnjosti Allahu, Onome koji poznaje sve skriveno, za koje će ga obračunati na dan kad se otkriju sve tajne i skrivene stvari. U vjerodostojnom hadisu stoji: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu da nema drugog Boga osim Allaha, pa kada to reknu, zaštitili su od mene svoje živote i imetke osim sa pravom koje to zahtijeva, a njihov račun je kod Allaha."

Zato se Poslanik a.s. odnosio prema munaficima - čiji skriveni nifak je  poznavao - prema njihovoj spoljašnosti. Primjenjivao je nad njima zakone islama, a oni su mu pravili spletke u tajnosti. Nakon što su mu neki ljudi predložili da ih poubijaju i da se riješe njihova zla i spletkarenja, odgovorio im je: "Bojim se da  ljudi neće pričati da Muhammed ubija svoje drugove!"

Treća stvar koju moramo imati u vidu prilikom komunikacije sa muslimanima je da svako ko vjeruje u Allaha i Njegova Poslanika u svojoj dubini ima dobra iako on svojom vanjštinom pokazuje male i velike grijehe. Grijesi - čak i veliki - štete vjerovanju i umanjuju ga, ali ga  ne čupaju u potpunosti iz korijena osim ako onaj koji ih radi ne bude ih radio iz prkosa prema Allahu ili smatrajući ih dozvoljenim ili omalovažavajući Njegove naredbe i zabrane. Naš uzor u tome je Allahov Poslanik e. Bio je najbliži čovjek prema grješnicima, a grijeh nekog od njih nije ga spriječio da mu otvori svoje srce. Gledao je u njega kao što ljekar gleda na bolesnika, a ne pogledom kojim policajac gleda kriminalca.

Došao neki kurejšijski mladić Poslaniku a.s. tražeći od njega da  mu dozvoli da čini zinaluk. To je naljutilo ashabe i htjeli su da ga kazne zbog njegove komotnosti sa Poslanikom. Međutim, Poslanik e se ponio prema njemu drugačije i rekao: "Približite ga!" pa su ga približili nakon čega ga je Poslanik upitao: "Voliš li da se to uradi tvojoj majci?"

Odgovorio je: "Tako mi, Allaha, ne volim, Allah me učinio tvojim iskupiteljem."

Poslanik e je rekao: "Također, ni ljudi ne vole da se to radi njihovim majkama."

Zatim ga je upitao za njegovu kćerku, sestru, tetke… za sve ih je upitao: "Voliš li da se to učini njima?"

Mladić bi odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, Allah me učinio tvojim iskupiteljem."

Poslanik a.s. bi govorio: "Također, ni ljudi to ne vole." Zatim je stavio svoju ruku na njegovu i rekao: "Bože, oprosti mu grijehe, očisti mu srce i sačuvaj njegov spolni organ!" Nakon toga mladić se nije ni na šta obazirao."(Ahmed, Taberani u Velikom Mu'džemu, njegovi prenosioci su povjerljivi, kao što se navodi u  MEDŽMEA'Z-ZEWA'ID,  I, 129).

Poslanik e se odnosio prema njemu ovako blago zbog toga što je imao lijepo mišljenje o njemu vjerujući da je dobro skriveno u njemu, da ga je zlo samo privremeno zadesilo. Zato je razgovarao s njim dok se nije u potpunosti uvjerio u odvratnost i besramnost zinaluka, a pored toga je zaradio i Poslanikovu e dovu.

Može se prigovarati da ovaj čovjek još nije bio uradio grijeh i zato on ima pravo da se blago i nježno s njim postupa a ne neučtivo i grubo. Evo ti ovaj primjer  žene koja je učinila zinaluk, a bila je udata, i zatrudnila je od zinaluka. Došla je Poslaniku e da je očisti izvršavajući kaznu kamenovanja nad njom. Insistirala je na tome sve dok Poslanik to nije uradio.

Nakon što je Halid ibn Velid rekao ružnu riječ za nju, Poslanik e mu je na to rekao: "Je li to ružno govoriš o njoj, Halide? Tako mi Allaha, pokajala se toliko, kada bi se ta teoba podijelila na sedamdeset medinskih kuća, bila bi im dovoljna! Zar vidiš nešto bolje od toga što je poklonila svoj život Allahu U"      ( Muslim i dr.).

Može se replicirati da je ta žena učinila grijeh, ali se pokajala… Evo ti drugog primjera: shab koji je iskušavan alkoholom i postao ovisan o njemu doveden je Allahovom Poslaniku e više puta u pijanom stanju, udaren je bio i kažnjavan, ali bi ga ta njegova ovisnost i šejtan savladali pa bi se ponovo vraćao pijanstvu, pa bi ponovo bio doveden kod Poslanika e pa bi ponovo bio udaran i kažnjen. To se dešavalo nekoliko puta. Čak su neki ashbai jednog dana rekli, kada je opet doveden pijan: "Šta mu je, Allah ga prokleo!? Kako se često dovodi?"

Poslanike nije prešutio ovo proklinjanje muslimana. Pored toga što je radio grijeh koji se naziva majkom grijeha i što je pokazivao svoju ustrajnost u tome i ovisnost o njemu, Poslanik e je rekao onome ko ga je prokleo: "Ne proklinji ga, jer  on, uistinu, voli Allaha i Njegova Poslanika. " A u drugoj predaji stoji: "Ne pomažite šejtanu protiv vašeg brata!"

Pogledaj, Allah se smilovao tebi i nama, u ovo veliko srce koje je podnijelo ovog čovjeka i imalo lijepo mišljenje o njemu i pored njegove uprljanosti grijehom !

Kako je prozreo skriveno dobro u njegovoj dubini, pored jasnog zla na  njegovoj površini! I za njega rekao da on voli Allaha i Njegova Poslanika! Zato je zabranio da se proklinje, jer to stvara dubok jaz između njega i njegove braće vjernika čime bi se on udaljio od njih i oni od njega, a čime bi se približio šejtanu, a i šejtan njemu. U ovome je tajna Poslanikovih riječi: "Nemojte pomagati šejtanu protiv vašeg brata", i nije prekinuo uže bratstva između njega i njih zbog velikog grijeha koji se ponavljao, jer, u suštini, islam nastoji da međusobno zbliži i ujedini muslimane.

Neka promisle ovaj duboki poslanički pogled i ovaj visoki muhamedanski odgoj oni koji imaju loše mišljenje o većini ljudi otpisujući griješnike od njih. Neka se nauče od ovog predavanja oni koji su kliznuli u bid'u tekfira zbog grijeha! Da su shvatili i razmislili, saznali bi da oni koje smatraju nevjernicima nisu otpadnici koje je vadžib ubiti, nego su oni neznalice u vjeri koje je vadžib podučiti, ili oni koji su zapali u grijeh pod utjecajem lošeg društva i loše sredine, pa ih je vadžib spasiti, ili su nemarni prema Ahiretu zbog dunjalučkih poslova i dužnost ih je upozoriti i opomenuti, a opomena korist vjernicima!

Uistinu, proklinjanje ljudi, makar bili i zalutali griješnici, neće ih popraviti niti približiti dobru već će ih prije udaljiti od njega. Preče je od ovog negativnog stava da priđeš svome bratu griješniku pa da ga pozoveš ili mu dovu učiniš i da ga ne ostavljaš da bude lahki šejtanski plijen…

Davno je mudrac rekao: Umjesto da proklinješ tamu, upali svijeću da osvijetli put!

Ovo je to čime sam htio da posavjetujem svoju djecu, zagrijane mladiće islama, prema kojima u svom srcu krijem najveću ljubav i saosjećanje. Reći ću samo ono što je rekao Šuajb u: "Jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88)