سورة نوح

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

 1إِنَّا أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَى قَوْمِهِ أَنْ أَنذِرْ قَوْمَكَ مِن قَبْلِ أَن يَأْتِيَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ 2 قَالَ يَا قَوْمِ إِنِّي لَكُمْ نَذِيرٌ مُّبِينٌ 3 أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ 4 يَغْفِرْ لَكُم مِّن ذُنُوبِكُمْ وَيُؤَخِّرْكُمْ إِلَى أَجَلٍ مُّسَمًّى إِنَّ أَجَلَ اللَّهِ إِذَا جَاء لَا يُؤَخَّرُ لَوْ كُنتُمْ تَعْلَمُونَ 5 قَالَ رَبِّ إِنِّي دَعَوْتُ قَوْمِي لَيْلًا وَنَهَارًا  6فَلَمْ يَزِدْهُمْ دُعَائِي إِلَّا فِرَارًا  7وَإِنِّي كُلَّمَا دَعَوْتُهُمْ لِتَغْفِرَ لَهُمْ جَعَلُوا أَصَابِعَهُمْ فِي آذَانِهِمْ وَاسْتَغْشَوْا ثِيَابَهُمْ وَأَصَرُّوا وَاسْتَكْبَرُوا اسْتِكْبَارًا 8 ثُمَّ إِنِّي دَعَوْتُهُمْ جِهَارًا 9 ثُمَّ إِنِّي أَعْلَنتُ لَهُمْ وَأَسْرَرْتُ لَهُمْ إِسْرَارًا  10فَقُلْتُ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ إِنَّهُ كَانَ غَفَّارًا 11 يُرْسِلِ السَّمَاء عَلَيْكُم مِّدْرَارًا        12وَيُمْدِدْكُمْ بِأَمْوَالٍ وَبَنِينَ وَيَجْعَل لَّكُمْ جَنَّاتٍ وَيَجْعَل لَّكُمْ أَنْهَارًا 13 َّما لَكُمْ لَا تَرْجُونَ لِلَّهِ وَقَارًا 14 وَقَدْ خَلَقَكُمْ أَطْوَارًا  15أَلَمْ تَرَوْا كَيْفَ خَلَقَ اللَّهُ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ طِبَاقًا  16وَجَعَلَ الْقَمَرَ فِيهِنَّ نُورًا وَجَعَلَ الشَّمْسَ سِرَاجًا      17وَاللَّهُ أَنبَتَكُم مِّنَ الْأَرْضِ نَبَاتًا 18 ثُمَّ يُعِيدُكُمْ فِيهَا وَيُخْرِجُكُمْ إِخْرَاجًا 19 وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ بِسَاطًا      20لِتَسْلُكُوا مِنْهَا سُبُلًا فِجَاجًا 21 قَالَ نُوحٌ رَّبِّ إِنَّهُمْ عَصَوْنِي وَاتَّبَعُوا مَن لَّمْ يَزِدْهُ مَالُهُ وَوَلَدُهُ إِلَّا خَسَارًا       22وَمَكَرُوا مَكْرًا كُبَّارًا 23 وَقَالُوا لَا تَذَرُنَّ آلِهَتَكُمْ وَلَا تَذَرُنَّ وَدًّا وَلَا سُوَاعًا وَلَا يَغُوثَ وَيَعُوقَ وَنَسْرًا 24 وَقَدْ أَضَلُّوا كَثِيرًا وَلَا تَزِدِ الظَّالِمِينَ إِلَّا ضَلَالًا

Mekka - 28 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: “Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!”

2. “O narode moj,” - govorio je on - “ja vas otvoreno opominjem:

3. Allaha ibadet činite i budite Ga svjesni i meni pokorni budite,

4. On će vam neke grijehe vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe zaista se neće odgoditi, kada bi samo znali.

5. On reče: Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,

6. ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo.

7. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.

8. Zatim, ja sam ih glasno pozivao,

9. zatim sam im javno objavljivao i tajno im šaputao,

10. i govorio: “Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta;

11. On će vam oblake obilno kišovite slati

12. i pomoći će vas imetkom i djecom, i dat će vam bašće, i rijeke će vam dati.

13. Šta vam je, zašto ste beznadežni u rububijjet Allahov,

14. a On vas stvara u različitim fazama?!

15. Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, slojevito, stvorio,

16. i na njima Mjesec svjetlom dao, a Sunce svjetiljkom učinio

17. Allah daje da ničete iz zemlje poput bilja,

18. zatim vas u nju vraća i iz nje će vas na poseban način izvesti.

19. Allah vam je Zemlju tepihom učinio,

20. da biste po njoj hodili putevima prostranim.

21. Nuh reče: Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihov gubitak uvećavaju

22. i spletke veoma velike činiše.

23. i govore: “Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jagusa i Jeuka i Nesra ne napuštajte!”

24. a već su mnoge u zabludu odveli, pa Ti, nasilnicima, samo propast povećaj!”

Objašnjenje ajeta

U ovoj se suri govori u vezi sa slanjem Nuha a.s. svome narodu, u vezi njegovog pozivanja govori se u kratkim crtama, spomenuto je i odbijanje njegovog naroda da ga prihvate za poslanika, što je na kraju rezultiralo da se požali Gospodaru i da zatraži od Njega kaznu za svoj narod, a za svakog ko s vjerovanjem uđe u njegovu kuću tražio je oprost. Na kraju ukazuje se da je kazna spuštena na Nuhov narod, i da su svi utopili. Kontekst ajeta nam svjedoči da je sura objavljena u Mekki.

1إِنَّا أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَى قَوْمِهِ أَنْ أَنذِرْ قَوْمَكَ مِن قَبْلِ أَن يَأْتِيَهُمْ عَذَابٌ أَلِيم

1. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: “Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!”

Riječi أَنْ أَنذِرْ قَوْمَكَ objašnjavaju poslanstvo Nuha a.s. između ovih riječi i onoga što prethodi kao da je rečeno: و اوحينا اليه أن أنذر, tj. Mi smo Nuha poslali narodu njegovu i objavili mu: Opominji narod svoj prije nego li im dođe patnja bolna.

Što nam svjedoči da je Nuhov narod usljed nevjerstva i idolopoklonstva bio na granici kazne, kao što se može zaključiti i iz Nuhovih riječi koje slijede: Zaista vas ja jasno opominjem da robujete Allahu i da Ga budete svjesni. Usljed toga što riječ انذار znači upozoriti, opomenuti, a upozorenje ili opomena uvijek postaju aktuelni postojanjem moguće prijetnje, tj. opasnosti, koja ukoliko se ne ukaže na nju sigurno će stići. A riječi  مِن قَبْلِ أَن يَأْتِيَهُمْ عَذَابٌ أَلِيم ukazuju da je kazna već spremna i da se nadvila nad njima, te ukoliko ne bi bilo Nuhove opomene zadesit će ih i neće je moći izbjeći.

   2 قَالَ يَا قَوْمِ إِنِّي لَكُمْ نَذِيرٌ مُّبِينٌ  3 أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ

2. “O narode moj,” - govorio je on - “ja vas otvoreno opominjem: 3. Allaha ibadet činite i budite Ga svjesni i meni pokorni budite,

Ovaj ajet i na sažet i na detaljan način objašnjava Nuhovo poslanstvo, tako da su riječi إِنِّي لَكُمْ نَذِيرٌ مُّبِينٌ sažete dok أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ to čine na detaljan način. Nuh se narodu obratio riječima moj narode, da bi im dao do znanja da se brine za njih i da im je milostiv, i da im ukaže na činjenicu da su oni njegov narod, i da svi skupa pripadaju istoj zajednici, tako da ukoliko je njima loše, loše je i njemu, i da im želi samo sreću upravo zbog toga ih i opominje i upozorava na kaznu koja je spremna.

Riječima أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ poziva na tewhid u ibadetu, usljed toga što je njegov narod bio idolopoklonički, što im nije dozvoljavalo da obožavaju Uzvišenog Allaha, niti u samoći niti u društvu, već mogli su samo obožavanjem kipova obožavati gospodare kipova, da bi se oni, tj. gospodari kipova, zalagali i zagovarali za njih kod Boga, dakle bili su ustanovili svoj ibadet na temelju obožavanja onoga što i samo obožava i što se kod toga može zauzimati, a da im je vjera dozvoljavala da direktno obožavaju Boga oni bi to sigurno činili. Iz svega proizlazi da je poziv upućen njima da obožavaju Boga ustvari poziv tevhidu u ibadetu.

Riječima وَاتَّقُوه tj. budite Ga svjesni ili budite bogobojazni, poziva ih da ostave velike i male grijehe, tj. širk i ono što je manje od toga, a da za promjenu čine dobra djela usljed toga što je neobavljanje istih grijeh.

Riječima وَأَطِيعُونِ poziva ih na pokoravanje sebi, a da bi se njemu pokorili postoji potreba da prihvate njegovo poslanstvo, i da od njega prihvate ono čemu ih uči i što im naređuje i zabranjuje, kao i prihvatanje jednoboštva, i da sve to postave za temelj svog načina življenja.

Dakle, riječima أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ on ih poziva trima vjerskim principima: Tevhidu, potvrđivanju proživljenja što predstavlja temelj takvaluku, jer ukoliko ne bi bilo proživljenja i svođenja računa u tom slučaju takvaluk ne bi imao pravoga smisla, i na kraju poziva ih prihvatanju poslanstva, što se ogleda kroz bespogovorno pokoravanje i slijeđenje.

 4 يَغْفِرْ لَكُم مِّن ذُنُوبِكُمْ

4. On će vam neke grijehe vaše oprostiti

Riječ يغفر je apokopirana, usljed toga što je na poziciji odgovora naredbi, jer u arapskom pravopisu upravo se to zahtijeva, tj. da glagol koji se nalazi na poziciji odgovora naredbe bude u apokopatusu, tj. u skraćenom načinu. Kako se iz konteksta da zaključiti من ima ulogu partitivnosti a daje značenje da ono što je traženo u prethodnom ajetu, (da Bogu ibadet čine, da Ga se plaše i da se Nuhu pokore) jeste radi toga da bi im neki od grijeha bili oprošteni, ili ukoliko uradite takvo što, Allah će uraditi ovo, (ustvari, naredba i odgovor naredbi, vraćaju se na dvije rečenice uvjeta i nagrade te je stoga odgovor u apokopatusu). Nekim grijesima, misli se na grijehe prije vjerovanja, koji su učinjeni u stanju nevjerstva, kao što su širk i manje od toga, međutim ne misli se na grijehe koje će nakon toga biti počinjeni, dakle nakon što postanu vjernici, jer ne bi imala smisla izjava o oprostu grijeha koji se još uvijek nisu dogodili, niti ima smisla obećanje da će im svi grijesi i prošli i budući biti oprošteni, iz prostog razloga što bi takvo obećanje za sobom povlačilo poništavanje Božijih propisa, jer kada se poništi kazna za neki prekršaj, to znači da je i obaveza poštovanja tog pravila poništena.

Ovo značenje potvrđuje sljedeći ajeti: O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti.[1]

يَا قَوْمَنَا أَجِيبُوا دَاعِيَ اللَّهِ وَآمِنُوا بِهِ يَغْفِرْ لَكُم مِّن ذُنُوبِكُمْ

On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio.[2]  يَدْعُوكُمْ لِيَغْفِرَ لَكُم مِّن ذُنُوبِكُمْ

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo.[3]

قُل لِلَّذِينَ كَفَرُواْ إِن يَنتَهُواْ يُغَفَرْ لَهُم مَّا قَدْ سَلَفَ

Dočim sljedeći ajeti:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آَمَنُوا هَلْ أَدُلُّكُمْ عَلَى تِجَارَةٍ تُنجِيكُم مِّنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَتُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ بِأَمْوَالِكُمْ وَأَنفُسِكُمْ ذَلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ يَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَيُدْخِلْكُمْ جَنَّاتٍ

O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja će vas spasiti patnje nesnosne? U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite - to vam je, da znate, bolje -, On će vam grijehe vaše oprostiti i u Džennet vas uvesti...[4] čija spoljašnjost aludira na oprost svih grijeha nije u oprečnosti sa spomenutim ajetima, usljed toga što je u ovim ajetima oprost grijeha postavljen kao rezultat istrajnosti i kontinuiranog vjerovanja i dobročinstva, koje traje do kraja života, tako da i ovaj ajet ne obuhvata oprost grijeha koji još nisu učinjeni, i nije u njima dato obećanje da vaše trenutno vjerovanje zaslužuje da vam i budući grijesi budu oprošteni, već širina oprosta zavisi od širine i prisutnosti vjerovanja i ispravnog djela, iz čega proizlazi da vjerovanje do kraja života uzrokuje oprost grijeha do kraja života.

Neki su se komentatori[5] pouzdali u općenitost ajeta sure Saf, naginjući stavu da postoji razlika po pitanju oprosta grijeha zahvaljujući vjerovanju kada su u pitanju različiti umeti. U skladu s ovim ajetom u islamskom umetu vjerovanje je razlog oprosta svim grijesima, dok drugim umetima biva razlogom oprosta samo nekih grijeha, kao što se vidi iz Nuhovih riječi kojima se obraćao svome narodu (On će vam neke grijehe vaše oprostiti), kao i iz riječi poslanika iz desetog ajeta sure Ibrahim (On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio), i iz riječi džina u tridesetprvom ajetu sure Ahkaf (O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti).

Međutim, ova hipoteza nije ispravna usljed toga što bez obzira na to što je ukazivanje spoljašnjosti ajeta sure Saf takvo kakvo jeste, međutim, njen slučaj razlikuje se od slučajeva drugih sura, o čemu je već bilo riječi. Pored toga, ajeti sure Enfal su izričiti u oprostu grijeha iz prošlosti, a sagovornici tog ajeta jesu nevjernici upravo ovog umeta.

Drugi su pak rekli[6]: riječ من u konstrukciji من ذنوبكم nije uopće za partitivnost, da bi se u vezi toga vodila tolika polemika, već je višak. Ni ovo nije ispravno, usljed toga što ova riječ ne biva višak u potvrdnim rečenicama, a činjenica je da su slabi stavovi nekih alima-gramatičara koji su ovu riječ u nekim potvrdnim rečenicama ipak uzeli kao višak. Slično ovom jeste slabost tvrdnje onih[7] koji zagovoraju da ova riječ ima ulogu razjašnjavanja, kao i riječi onog[8] koji tvrdi da objašnjava početak željenog.

وَيُؤَخِّرْكُمْ إِلَى أَجَلٍ مُّسَمًّى إِنَّ أَجَلَ اللَّهِ إِذَا جَاء لَا يُؤَخَّرُ لَوْ كُنتُمْ تَعْلَمُون

i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe zaista se neće odgoditi, kada bi samo znali.

U ovom djelu ajeta daje se do znanja da je ostavljanje u životu do određenog časa rezultat činjenja ibadeta Bogu i pokoravanja poslaniku, što nam ukazuje na činjenicu postojanja dva časa smrti. Jedan jeste već određeni koji je duži od drugog, a drugi čas smrti koji nije određen i kraći je od prvog. Saobrazno ovoj činjenici shvatamo da je Allah dž.š. u ajetu obećao nevjernicima da ukoliko prihvate vjeru, takvaluk i pokore se poslaniku, njihov će kraći život, tj. bliža smrt, biti zamjenjena s određenim časom, tj. duže će živjeti, riječi a kada Allahov određeni čas dođe... predstavljaju obrazloženje odgađanja, što ukazuje na činjenicu da kada stigne od Boga određeni čas, tada nema odgađanja, već općenito, čas, je konačan i neizbježan bilo da je riječ o određenom bilo o ne određenom, dakle oba su obuhvaćena neizbježnošću i ništa ne može izmjeniti čas Božiji ili pak odgoditi Njegov sud. Značenje ajeta je sljedeće: ukoliko postanete vjernici, i budete svjesni Boga i budete Mu činili ibadet i pokorite se, Allah će vam odgoditi (prekočas, neodređeni) čas, određenim časom, tj. dužim životom, jer ako tako ne učinite i stigne vas smrt, tada odgađanja više neće biti. U ovim riječima pored toga što je dato obećanje odgađanju smrti ukoliko se prihvati vjerovanje, učinjena je i prijetnja da će ih ukoliko to ne učine stići prijeka kazna. Iz do sada rečenog postaje jasna neispravnost komentara kojeg su neki učinili i izrekli[9] da se ovdje misli na čas koji nije određen, kao i neispravnost riječi onih koji kažu[10] da se misli na već određeni smrtni čas, jer, rekli smo ove riječi obuhvataju čas smrti uopće, tj. srmt.

Neki su također rekli da se čas Božiji odnosi na Sudnji dan, vjerovatno su na taj način htjeli reći da određeni smrtni čas aludira na Sudnji dan, tako da bi u tom smislu ajet imao sljedeće značenje: Ukoliko ne postanete vjernici, Bog će ubrzati vašu ovosvjetsku kaznu, ukoliko pak postanete vjernici kazna će biti odgođena do Sudnjega dana, Dana koji kada stigne neće moći biti odgođen. Međutim, poštovani čitalac primjećuje da se ova hipoteza ne poklapa s nagovještajem koje riječi oprostit će vam neke vaše grijehe, sa sobom nose. Riječi kada biste znali, odnosi se na početak govora, tj. Kada biste znali da Allah ima dva časa, i kada Njegov čas dođe njemu nema odgađanja, sigurno biste se odazvali mome pozivu, tj. obožavali bi Boga i bili biste Ga svjesni a i mene bi slijedili. Dakle, objekat glagolske klauze تعلمون je ispušten, jer prethodni govor ukazuje na njega.

Neki su komentatori[11] rekli da je glagolska rečenica تعلمون svedena na funkciju pasivnog glagola i odgovor je na لو, tj. kada bi, koje je povezano ili s početkom govora i tada bi značilo: Kada biste bili od onih koji znaju odazvali biste se mome pozivu i postali bi vjernici, ili se pak odnosi na završetak obraćanja i znači: Kada biste bili od onih koji znaju znali biste da Bog ima dva časa, i kada Njegov čas stigne nema odgađanja, zato prihvatite moj poziv...

 5 قَالَ رَبِّ إِنِّي دَعَوْتُ قَوْمِي لَيْلًا وَنَهَارًا  6فَلَمْ يَزِدْهُمْ دُعَائِي إِلَّا فِرَارًا

5. On reče: Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,

6. ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo.

Ove riječi izgovara Nuh a.s., a riječima pozivao sam ih i dan i noć misli na pozivanje u ibadet, bogobojaznost i poslušnost poslaniku, a time što je rekao i dan i noć ukazuje na neumornu kontinuiranost poziva. Ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo, znači bijeg od odazivanja mome pozivu, dakle bijeg je metafora odbijanja prihvatanja i okorjelosti. U svojim je riječima bijeg od poziva pripisao sebi, tj. rekao je moj poziv je bio razlog da se još više udalje, usljed toga što je njegov poziv u ulozi vjerovatnoće uzročnosti, usljed toga što kada se dobro dogodi u nečemu što nije dobro, sama će ta lokacija ili slučaj zbog svoje nekompetencije i pokvarenosti pokvariti i to dobro, i učiniti ga zlom, kao što i Kur'an govori o svojem atributu: Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.[12]

 7وَإِنِّي كُلَّمَا دَعَوْتُهُمْ لِتَغْفِرَ لَهُمْ جَعَلُوا أَصَابِعَهُمْ فِي آذَانِهِمْ وَاسْتَغْشَوْا ثِيَابَهُمْ وَأَصَرُّوا وَاسْتَكْبَرُوا اسْتِكْبَارًا

7. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.

U ovom je ajetu oprost predstavljen kao cilj poziva, mada je primarni cilj poziva bio da oni postanu vjernici, a tek zatim da zavrijede oprost Božiji, ovo je rekao s razlogom da bi ukazao koliko im želi dobro i da ih zove samo iz razloga jer im želi obezbjediti dobro i Ovoga i Onoga svijeta.

Prste su svoje u uši stavljali, je metafora kojom se želi dati do znanja da ga nisu htjeli slušati već su se oglušili, kao i riječi i haljinama se svojim pokrivali, koje bez obzira što ukazuju na to da su se pokrivali da me ne bi vidjeli i da ne bi čuli moje riječi, ipak i ovaj izraz je aluzija na to koliko su se gnušali da ga slušaju. وَأَصَرُّوا وَاسْتَكْبَرُوا اسْتِكْبَارًا dakle, bili su ustrajni u tome da me ne slušaju i bili su isuviše oholi da bi prihvatili moj poziv.

 8 ثُمَّ إِنِّي دَعَوْتُهُمْ جِهَارًا

8. Zatim, ja sam ih glasno pozivao,

Riječ zatim prenosi nam potonjost i nešto što slijedi što bi ovdje predstavljalo sljedeću razinu ili stepen govora, tj. prvo ih je pozivao tiho zatim je to činio glasno.

 9 ثُمَّ إِنِّي أَعْلَنتُ لَهُمْ وَأَسْرَرْتُ لَهُمْ إِسْرَارًا

9. zatim sam im javno objavljivao i tajno im šaputao,

Riječi اعلان i اسرار imaju suprotno značenje, prva ima značenje javno a druga skriveno ili tajno. Iz konteksta proizlazi da se zamjenica لهم u oba slučaja odnosi na iste ljude. Na kraju značenje ovog ajeta je sljedeće: Ja sam ih pozivao i javno i tajno, jedanput javno, jedanput tajno, tako da sam svaki učinkoviti metod upotrijebio.

 10فَقُلْتُ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ إِنَّهُ كَانَ غَفَّارًا

10. i govorio: Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta;

U ovim riječima je objasnio uzrok svoga poziva na pokajanje Bogu, tj. vaš Gospodar puno oprašta, a riječ gaffar, tj. onaj koji puno prašta daje do znanja da osim što puno oprašta, to je Njegov trajni zakon.

 11 يُرْسِلِ السَّمَاء عَلَيْكُم مِّدْرَارًا

11. On će vam oblake obilno kišovite slati

Riječ يرسل usljed toga što je odgovor naredbe tražite oprost, čita se u apokopatusu, a riječ سماء predstavlja oblak na nebu, a riječ مدرار znači obilno kišovit. Ajet znači: Ukoliko budete tražili oprost za grijehe poslat će vam oblake obilne kiše.

 12 وَيُمْدِدْكُمْ بِأَمْوَالٍ وَبَنِينَ

12. i pomoći će vas imecima i djecom,

Riječ امداد znači doturanje pomoći nakon pomoći, a مدد je sve ono što čovjeku pomaže da stigne do onoga što mu je potrebno. Imetak i djeca predstavljaju blisku primarnu pomoć za stizanje društva da svojih ciljeva.

وَيَجْعَل لَّكُمْ جَنَّاتٍ وَيَجْعَل لَّكُمْ أَنْهَارًا

i dat će vam bašće, i rijeke će vam dati.

جنات i انهار oboje predstavljaju vlasništvo, međutim usljed toga što imaju šireg upliva u ljudske potrepštine od drugih stvari stoga su i spomenute. Ovi ajeti kao što možete i sami zaključiti nabrajaju dunjalučke blagodati, koje je Nuh a.s. u kontinuiranom izobilju obećao svome narodu, pod uvjetom da traže od svoga Gospodara oprost za grijehe. Dakle, postaje jasno da traženje oprosta za grijehe ima brz učinak u otklanjanju nesreća i teškoća tako što otvara vrata zemaljskim i nebeskim blagodatima, dajući nam do znanja da između kvaliteta ljudske zajednice i njenog propadanja i općeg stanja u svijetu postoji veza, i ukoliko se društvo popravi stići će do dobrog i ugodnog života, ukoliko učini drugačije dobit će ono što zaslužuje. Isto značenje ima i sljedeći ajet u kojem se kaže: Pojavio se metež i na kopnu i na moru, zbog onoga što ljudi rade[13] kao i u ajetu: Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili[14] i u ajetu časnom: A da su stanovnici sela vjerovali i bili bogobojazni, Mi bismo im otvorili blagoslove i s neba i iz zemlje[15] komentarišući ove ajete rekli smo dosta toga što vam ovdje može biti od koristi.

 13 َّما لَكُمْ لَا تَرْجُونَ لِلَّهِ وَقَاراً

13. Šta vam je, zašto ste beznadežni u rububijjet Allahov,

Riječ وقار kako je to objašnjeno u Madžme’ul-Bejanu ima značenje veličanstvenosti, i ime je veličanja, a riječ رجاء stoji naspram straha, prva znači nadu, i vjerovatnoću stizanja do onoga što je razlog veselja, a druga pak vjerovatnoću stizanja do onog što je razlog tuge, a riječ رجاء ne ukazuje samo na vjerovatnoću i poželjnost već svojim značenjem sadržava uvjerenje uopće.

Neki su[16] rekli da se time što se reklo da nemaju رجاء mislilo da imaju strah, jer među ovim dvijema stvarima postoji iziskivanje. Tako da bi ajet u tom slučaju značio: šta je razlog da nemate vjeru u veličinu Božiju, ili pak nemate straha od veličine Božije, i to što Ga se ne plašite uzrokovalo je da Mu ne činite ibadet.

Međutim, istina je to da riječ رجاء ovdje ima značenje nade, a nemati nade aluzija je na beznađe, jer nije rijetkost da kada se hoće ukazati na beznađe da se kaže da nema redža’a, naprimjer, kada neko kaže: لا ارجو فيه خيرا , tj. od tog se ne nadam dobru, ili drugim riječima beznadežan sam da ću od toga vidjeti dobra. Riječ وقار kada se odnosi na Boga znači postojanost u Gospodstvu, što neizostavno za sobom povlači Božanstvo i Obožavanost. Idolopoklonici su tražili gospodara koji bi bio postojan u Gospodstvu da bi ga obožavali, i bili su beznadežni u Njegovo Gospodstvo, te su zbog toga obožavali druge stvari. Tema naše priče je upravo ovo, jer idolopoklonici vjeruju da ne mogu obožavati Boga i usmjeriti svoj ibadet Njemu, stoga što naš razum ne može da Ga shvati i da Ga obuhvati, a s druge strane ibadet je upravo sagledan u tome da se čovjek oduži svome Gospodaru na način dostojan Njegovog rububijeta, i to Gospodstva u kojem je sagledano i iz kog izvire upravaljanje Kreacijom, a uzde upravljanja Kreacijom nisu u rukama Boga da bismo mi svojim ibadetom mogli na dostojan način odužiti se Njegovom rububijetu, jer navodno, Bog je dužnost upravljanja dao na raspolaganje raznim melekima i džinima, dakle, naši su gospodari upravo oni koji rukovode nama, te mi moramo njih obožavati da bi se oni zauzimali za nas kod Boga, Koji, jedino što je uradio stvorio je svijet, ili drugim riječima stvorio je gospodare i one kojima se gospodari, i nema nikakvog direktnog upliva u upravaljanje Kreacijom. Tematski ajet i sedam sljedećih rade na pripremi terena za dokazivanje rububijeta i postojanosti u tome za Allaha dž.š., i s druge strane negiraju umišljaje i fantazme mušrika, imajući za cilj da poništi obaveznost obožavanja meleka i džina kao i pripisano im gospodstvo, da bi na taj način dao do znanja da se pažnja bogosluženja, tj. ibadeta može usmjeriti Bogu Uzvišenom.

Iz ajeta razumijemo sljedeće: Šta vas je natjeralo da negirate Gospodstvo Božije, i da zbog toga poreknete Božanstvenost i Obožavanost, i da izgubite nadu u Njegov postojani Rububijet? Mada i sami znate da je i vas i svijet na kojem živite On stvorio, a tako je stvorio da se nikada ne odvaja od ustrojstva kojeg je uspostavio na njemu. Upravljanje svijetom – koje vi pripisujete gospodarima – je također samo dio razvojne dinamike, upravljanje znači upravo razvoj i napredak i postepene promjene, a sistem koji je u opticaju, također pripada Bogu, dakle, upravljanje svijetom jeste upravo njegovo stvaranje. To što je Bog stvoritelj znači da je Vlasnik i Upravitelj Svijeta, dakle On je također i Gospodar svijeta, i osim Njega ne postoji gospodar, što na kraju znači da samo Njega moramo obožavati.

Ovim objašnjenjem postala je jasna ispravnost mogućnosti okretanja prema Bogu i činjenja ibadeta, jer ukoliko mi ne vidimo Boga, poznajemo Ga preko Njegovih plemenitih atributa. Znajući da je ON Stvoritelj, Opskrbitelj, Milostivi... Dakle, u ibadetima moramo se usmjeriti Njemu i biti GA svjesni preko atributa kojim GA i poznajemo.

Možda se zapitaš, zašto su ovdje upotrebljeni samo atributi djelovanja, kao što su stvaranje, davanje opskrbe, milost i drugi. U odgovoru kažemo zato što se ovaj ajet obraća idolopoklonicima, koji ne vjeruju u atribute Biti Božije. Kada su ti atributi u pitanju oni ih objašnjavaju inverzivnim shvatanjem, tj. kada je u pitanju atribut Hajj, naprimjer, kažu On nije mrtav, nije nemoćan, nije neznalica i slično. Pored toga tematski ajeti veličaju Boga kroz Njegove atribute djelovanja.

 14 وَقَدْ خَلَقَكُمْ أَطْوَارًا

14. a On vas stvara u različitim fazama?!

Ova rečenica ima ulogu stanja za subjekat glagola ترجون, a riječ اطوار jeste množina riječi طور koja znači granicu svake stvari i stanje koje ima. Značenje uz prethodni ajet bilo bi sljedeće: Vi ste beznadežni u postojanost rububijeta Božijeg, u stanju kada vas je On stvorio, u raznim  stanjima i fazama, tako da svaka faza za sobom ima drugu fazu, jednog je od vas stvorio od zemlje, zatim zakvačka, zatim ugruška krvi, sljedeća faza je embrion, zatim fetus u šestoj fazi to je već dijete a zatim starac, ovo se ticalo svakog od vas. Vaše je društvo stvorio različitim, podjelivši ga na muško i žensko, zatim na različite boje i veličine, izglede, snage... a zar je ovo išta drugo do li upravljanje? Dakle, upravitelj vama je niko drugi već On, što znači da je On vaš Gospodar.

 15أَلَمْ تَرَوْا كَيْفَ خَلَقَ اللَّهُ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ طِبَاقًا

15. Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, slojevito, stvorio,

Slojevitost sedam nebesa, ima značenje da su poput slojeva u crvenom luku, jedni iznad drugog, ili pak znači da su sva ista, a ove smo dvije mogućnosti objasnili na početku sure Mulk. Pod, riječima zar ne vidite, misli se na znanje. Činjenica da je prilikom argumentacije upotrebljena zbilja sedmoslojnog neba ukazuje na to da su mušrici vjerovali u sedam nebesa, što su smratrali neospornim, tako da je Kur'an prilikom dokazivanja upotrebio činjenicu koja je za mušrike bila neosporna. U svakom slučaju, tema u vezi sa sedam nebesa, koja je kako vidimo spomenuta još za vremena Nuha a.s. aludira na činjenicu da je to vijest koju su poslanici od davnina donijeli među ljude.

 16وَجَعَلَ الْقَمَرَ فِيهِنَّ نُورًا وَجَعَلَ الشَّمْسَ سِرَاجًا

16. i na njima Mjesec svjetlom dao, a Sunce svjetiljkom učinio

Ovaj ajet – što svjedoči kontekst – dokazuje Božije Gospodstvo tako što govori o Upravljanju ljudskim životom, usljed toga što čovjek vidi kakve mu je sve blagodati i dobra Bog dao, zaključuje da je vadžib da samo Allaha obožava. Zahvaljujući tome činjenica da je Sunce سراج (svjetijlka) znači da osvjetljava naš svijet, i ukoliko te Božije svjetiljke ne bi bilo, Svijet bi bio obuhvaćen tamom. A činjenica da je Mjesec svjetlo, znači da Mjesec prihvatajući Sunčevu svjetlost istu reflektuje i osvjetljava Zemlju, što znači da Mjesec nije osvjetljivač Zemlje da bi bio nazvan svjetiljkom.

A to što je rečeno da je Mjesec na nebesima učinjen svjetlom, kako su to objasnili[17] aludira na činjenicu da se Mjesec nalazi u oblasti nebesa, a ne da daje svjetlo svim nebesima, to je slično kada mi kažemo: u tim kućama ima jedan bunar. Dakle, postoji, samo jedan bunar a nalazi se nekoliko kuća, od kojih je jedan bunar samo u jednoj kući a ne u svakoj, ali s obzirom da je u jednoj to je kao da je u svakoj, ili slično je tome kada kažemo: otišao sam kod ljudi Beni-Temima, a ustvari otišao sam u kuću samo jednog ili nekih od njih.

 17وَاللَّهُ أَنبَتَكُم مِّنَ الْأَرْضِ نَبَاتًا

17. Allah daje da ničete iz zemlje poput bilja,

Dakle, Allah čini da rastete iz zemlje poput bilja, jer na kraju stvaranje čovjeka vraća se na elemente zemlje, i upravo ti elementi pomješani na poseban način bivaju spremljeni u obliku hrane, koju jedu roditelji, iz čijeg odnosa nastaje sperma, koja izlazi iz kičme očeve i smješta se u matericu majčinu gdje se razvija koristeći se upravo elementima iz hrane tako da na kraju se rađa u obliku čovjeka. Bila bi to dakle, zbilja biljki, i jasno je da nam ovaj ajet govori o stvarnosti a ne govori kroz primjer ili metaforu.

 18 ثُمَّ يُعِيدُكُمْ فِيهَا وَيُخْرِجُكُمْ إِخْرَاجًا

18. zatim vas u nju vraća i iz nje će vas na poseban način izvesti.

Vraća vas u zemlju, znači usmrćuje vas i smješta vas u mezare. A izvođenje iz nje znači na Sudnjem danu izvesti iz mezara. Dakle, ovaj ajet skupa sa prethodnim želi nam dati do znanja upravo ono što nam daje dvadesetpeti ajet sure E'araf: Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti. Razlog zbog kojeg nije rečeno zatim će vas izvesti, već samo izvesti jeste da bi se ukazalo na to da je i vraćanje u zemlju i izvođenje iz nje ustvari jedno djelo, u kojem vraćanje u zemlju ima uvodni aspekt za izvođenje iz nje. A čovjek u dvama stanjima vraćanju i izvođenju je na jednom svijetu, tj. na svijetu Zbilje, upravo kao što je na Dunjaluku bio u svijetu privida.

 19 وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ بِسَاطًا

19. Allah vam je Zemlju tepihom učinio,

Drugim riječima كالبساط, tj. poput tepiha rasprostro da biste s lahkoćom mogli da se po njoj krećete i da idete iz predjela u predjel.

 20لِتَسْلُكُوا مِنْهَا سُبُلًا فِجَاجًا

20. da biste po njoj hodili putevima prostranim.

Riječ سبل predstavlja množinu riječi سبيل koja znači put. Riječ فجاج množina je riječi فج koja znači prostran put. Neki su rekli[18] da je to put koji se nalazi između dva brda.

 21 قَالَ نُوحٌ رَّبِّ إِنَّهُمْ عَصَوْنِي وَاتَّبَعُوا مَن لَّمْ يَزِدْهُ مَالُهُ وَوَلَدُهُ إِلَّا خَسَارًا

21. Nuh reče: Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihov gubitak uvećavaju

Nuh se ponovo žali na svoj narod, što je već prije učinio, prije je podrobno rekao: kako sam pozivao narod, i šta sam im govorio, nekada glasno, nekada tiho, prije toga je također izrazio kratku žalbu rekavši: Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao, ali im je pozivanje moje samo bijeg uvećalo. Dakle, razlog zbog čega opet ponavlja općenitu žalbu, jeste da bi dao do znanja: ugledni ljudi i bogataši iz njegovog naroda, okreću narod protiv njega, i huškaju ih da mu se suprotstave i da ga uznemiravaju. A time što je rekao: One kojima bogatstva i djeca samo propast uvećavaju, u čemu je kako vidimo razlog propasti ubrojao imetak i djecu, a prije toga je to isto ubrojao u blagodati, želio je reći: oni umjesto da zahvaljuju na blagodatima, što je obaveza, koje im Ti daješ, od tih blagodati im se uvećava nevjerstvo, te su upravo zbog toga zaslužili da izgube Tvoju milost.

 22وَمَكَرُوا مَكْرًا كُبَّارًا

22. i spletke veoma velike činiše.

Riječ كبار je hiperbola od كبر, tj. činili su spletke veoma velike.

 23 وَقَالُوا لَا تَذَرُنَّ آلِهَتَكُمْ وَلَا تَذَرُنَّ وَدًّا وَلَا سُوَاعًا وَلَا يَغُوثَ وَيَعُوقَ وَنَسْرًا

23. i govore: “Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jagusa i Jeuka i Nesra ne napuštajte!”

Ovo je savjet uglednih lica iz Nuhova naroda, kojeg su davali gomili, i govorili im ne ispustajte iz ruku svoja božanstva, i nemojte zbog Nuha napustati njihovo obožavanje.

Imena koja su spomenuta u ajetu, tj. Vedd, Suva, Jegus, Jeuk i Nesr, jesu imena pet kipova koje su oni između svih kipova najviše poštivali, i više su se trudili da njima čine ibadet, upravo zbog toga nakon što im je rečeno ne ostavljajte (sva) božanstva posebno su spomenuta imena ovih pet kipova, također je moguće s obzirom da je لا (potvrđivanja negacije) stavljeno prvo ispred Vedda a zatim Suvaa i Jagusa, da je Vedd kod njih od svih bio važniji – a Allah najbolje zna.

 24 وَقَدْ أَضَلُّوا كَثِيرًا وَلَا تَزِدِ الظَّالِمِينَ إِلَّا ضَلَالًا

24. a već su mnoge u zabludu odveli, pa Ti, nasilnicima, samo propast povećaj!”

Zamjenica u اضلّوا vraća se na predvodnike naroda koje su ljudi slijedili, ovo značenje potvrđuje činjenica da se i u ajetima i spletkarili su kao i u govorili su ne ostavljajte vaša božanstva odnosi na njih. Međutim, neki su komentatori[19] rekli: Spomenuta zamjenica vraća se na kipove, koji su bili razlog da ljudi zalutaju, međutim, ova je mogućnost slaba. Riječi, i nasilnicima samo propast uvećaj, jeste Nuhovo proklinjanje, kojim od Boga traži da ih još više učini zalutalim, svakako ovdje nije riječ o početnoj zalutalosti, već satisfakcionoj. Dakle, Nuh a.s. traži od Boga u svojem proklinjanju da nevjernike za kaznu nevjerstva i smutnje kazni, također, ovo se proklinjanje razlikuje od onoga koje slijedi u sljedećim ajetima u kojima od Boga traži da ih uništi.

O rivajetima

U Stazi rječitosti kaže se da je Uzvišeni Allah istigfar učinio razlogom uvećanja opskrbe i povodom milosti prema stvorenjima: Tražite oprost od svoga Gospodara zaista On puno prašta, i poslat će vam oblake obilne kiše i pomoći će vas imecima i sinovima. Allah se smilovao čovjeku koji je priglio kajanje, odrekao se grijeha i prionuo uređivanju dana smrti svoje.[20]

            Autor: Ima veliki broj rivajeta u kojima se koristi detaljom iz ajeta u vezi sa činjenicom da je istigfar povod uvećanja opskrbe i pomoći imetkom i djecom.

U Hisalu, od Ali a.s. prenosi se da je u sklopu jednog hadisa rekao: Puno čini istigfar da bi na taj način sebi privukao opskrbu.[21]

U tefsiru Komi Ebul-Džarud prenosi od imama Bakira a.s. da je u vezi ajeta

لا ترجون لله وقارا rekao: Znači ne vjerujete u veličinu Božiju da bi ga se plašili.[22]

            Autor: Ovo je značenje preko Ibn Abbasa preneseno i kod sunija. [23]

U tefsiru Komi Ebul-Džarud prenosi od imama Bakira a.s. da je u vezi ajeta: sedam slojeva nebesa, rekao: Jedni su iznad drugih.[24]

U istoj knjizi u vezi ajeta Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihov gubitak uvećavaju rekao je: misli se na slijeđenje bogataša.[25]

U Durrul-Mensuru, Buharija, Ibn-Munzir i Ibn-Mirdevejh, svi od Ibn-Abbasa prenose da je rekao: Isti kipovi koji su bili bogovi Nuhovom narodu, bili su obožavani i među arapima. Kip Vedd pripadao je Kelbu u Devmetul-Džendelu, Suva’a pripadao je Huzejlu, Jagus je pripadao prvo Meradu a zatim ogranku plemena Beni-Gutejf koji su živili u Sabi. Ja’uk pripadao je Hamdanu, a Nasr je pripadao Humejru ogranku porodice Zil-Kela’a. To su prvo bila imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda, kada su oni umrli, šejtan je dojavio njihovim nasljednicima da na svojim skupovima naprave kipove kojima će dati njihova imena, ljudi su to i učinili, međutim, nisu ih obožavali sve dok ta generacija nije izumrla, te je nakon nje došla nova generacija, i pošto nisu imali znanje prethodne generacije počeli su obožavati te kipove.[26]

            Autor: Vjerovatno je riječima (bili su obožavani i među arapima) mislio na to da su arapski kipovi dobili ista imena, ili su imali njihova imena i karakteristike, a ne da su isti ti kipovi od Nuhovog naroda stigli do arapa, jer bi to bilo veoma nevjerovatno.

Ista, priča, prenosi se i u knjizi Ileluš-Šeraje’ lancem koji koristi autor od imama Sadika a.s.[27]

U Revdeje Kafi svojim lancem preko Mufeddala prenosi od imama Sadika a.s. da je u sklopu jednog hadisa rekao: Zatim je Nuh napravio lađu u Kufijskoj džamiji, građu je donosio iz udaljenog mjesta, sve dok je nije završio. Mufaddal dalje reče: Imam se okrenu na lijevu stranu prema mjestu Darijinih nastambi gdje je bila kuća Ibn-Hakima, kuda danas teče Eufrat, i reče: Mufaddale, ovdje su stajali kipovi Nuhovog naroda, tj. Jagus, Ja’uk i Nasr.[28]