Es-Sejjid Es-Serif Er-Radi

Nehdzu-l-Belaga
Staza Rječitosti

Govori, pisma i izreke ALIJE IBN EBI TALIBA

GOVOR 1.
U kojem se podsjeca na stvaranje Zemlje i nebesa i na stvaranje Adema - mir neka je s njim! Stvaranje svemira, Stvaranje meleka, Opis stvaranja Adema, Allah odabire vjerovjesnike Svoje, Poslanje Muhammeda, Kur´an Casni i Sunnet, U ovom govoru istom on je kazivao o hadzu

Hvala se duguje Bogu, Ciju slavu govornici ne mogu iskazati, Cije darove brojitelji ne mogu izbrojiti, a Cije pravo ne mogu oduziti oni koji se trude, Kojeg razumska hrabrost najviša ne moze procijeniti, te shvacanja zadubljena ne mogu doseci. Njemu - za Cije svojstvo nema granice nikakve, niti opisa ikakva - nije odredjeno vrijeme nikakvo i nije ustvrdeno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove svemocnošcu Svojom, rasijao vjetre samilošcu Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio hridinama.

U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savršenost priznavanja Njega jest svjedociti Ga. Savršenost svjedocenja o Njemu jest vjerovati u Jednocu Njegovu. Savršenost vjerovanja u Jednocu Njegovu jest smatrati Ga cistim. A savršenost cistote Njegove jest odricati Mu svojstva, buduci daje svako svojstvo dokaz daje ono razlicno od onog cemu je pripisano, a sve ono cemu je nešto pripisano razlicno je od svojstva. Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu slicna a ko priznaje Njemu slicna smatra Ga dvojnošcu, a ko Ga smatra dvojnošcu priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaca, a ko Ga krivo shvaca oznacava Ga, a ko Ga oznacava ogranicava Ga, a ko Ga ogranicava odredjuje Ga brojem.

Ko god kaze u cemu je On, drzi daje On sadrzan, a ko god kaze na cemu je On, drzi da On nije na još necemu. On je Onaj Koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je razlican od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u znacenju kretnje sredstava. On vidi cak i kada nema ništa za gledanje medju stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako da ne postoji niko s kim Se On moze druziti ili koga On ne moze opaziti u odsutnosti njegovoj.

On je stvaranje pokrenuo sasvim iz pocetka i zapoceo ga posve izvorno, bez promišljanja, bez korišcenja bilo kakvoga pokusa, bez uvodjenja pokreta ikakva, bez iskušavanja nakane ikakve koja bi Ga omela. On je svim stvarima dodijelio vremena njihova, sastavio razlicitosti njihove, dao im osobine njihove, odredio, znajuci ih, znacajke njihove prije nego što ih je stvorio, obuhvacajuci potpuno granice i zatvorenosti njihove, znajuci sklonosti i utajenosti njihove.

Kada je Svemocni stvorio rupe nebesa, potakao širenje svoda nebeskog i slojeve vjetrova, u tome je pokrenuo vodu, a talasanja njezina bijahu uzburkana i vali njezini preskakahu jedni preko drugih. On je tom vodom opteretio vjetar siloviti i vihore kršece; naredio im daje uzvracaju, podario im vlast nad snagom njezinom i saopcio joj ogranicenja njezina. Vjetar je puhao ispod nje, a voda je burno pretjecala iznad njega.

Onda je Svemocni izveo vjetar; ucinio mu kretanje neplodnim, odredio mu polozaj, osnazio zamah i rasprostro ga nadaleko i naširoko. Potom je On naredio vjetru da uzdigne vodu obilnu i da osnazuje vale mora golemih. Tako je vjetar uspjenio vodu kao kad je mlacenica uspjenjena, te je silovito potjerao u nebo, bacajuci prednji dio njezin na zadnji i stajuci na tekuci - sve dok razina njezina ne bijaše uzdignuta i površina joj u obilju pjene. Onda je Svemocni uzdigao pjenu na vjetru otvorenom i nebu prostranom, te od tog uoblicio sedam nebesa, pa donje ucinio poput vala ustaljenog, a gornje poput svoda zaštitnog i zdanja visokog bez stupa ikakva koji bi ga podupirao ili spojnice koja bi ga odrzavala povezanim. On ih je potom uresio zvijezdama i svjetlošcu krijesnica, te ovjesio Sunce blistavo i Mjesec sjajni ispod nebesa u obrtanju, svoda u kretnji i neba koje se vrti.

Onda je On stvorio otvore izmedju nebesa visokih, pa ih ispunio vrstama meleka Svojih. Neki od njih spušteni su nicice i ne vracaju se u polozaj klecanja. Drugi klece i ne ustaju. Neki su od njih u redovima i ne mijenjaju polozaj svoj. Drugi stalno velicaju Boga i ne posustaju. Njih ne pogadja ni snenost oka, ni pogrješka razuma, ni klonulost tijela, ni ucinak zaboravljanja.

Medju njima su cuvari pouzdani objave Njegove i donositelji poruke poslanicima Njegovim i oni koji raznose tamo i ovamo naredbe i odluke Njegove. Medju njima su zaštitnici stvorova Njegovih i cuvari vrata vrtova dzenetskih. Medju njima su i oni cija su stopala pricvršcena na zemlji, ali im se vratovi protezu nebesima; udovi njihovi izlaze na sve strane, ledja njihova podudaraju se sa stupovima Prijestolja Bozijeg, pred kojim su oci njihove oborene i pod kojim su krila njihova sklopljena, te su izmedju sebe i svih drugih razastrli koprene slave i zastore moci. Oni ne misle o Stvoritelju svome preko slike, ne pripisuju Mu svojstva stvorenoga, ne ogranicavaju Ga u boravište neko i ne ukazuju na Nj preko prikaza.

Uzvišeni je od zemlje grube i njezne, slatke i slane, uzeo ilovacu, koju je utapao u vodu sve dok nije postala cista, te je mijesio vlazenjem sve dok nije postala ljepljiva. Od nje je izvajao lik s oblinama, spojevima, udovima i clancima. Ocvršcivao gaje dok se nije ukrutio i otvrdnjivao dok nije suh i zvonak postao u vremenu odredjenom i trajanju znanom. Onda je On u nj udahnuo od Duha Svog, na štoje on poprimio oblik bica ljudskog s umom koji upravlja njime, razumom kojim se koristi, udovima koji mu sluze, dijelovima tijela koji mijenjaju polozaj njegov, razboritošcu koja luci izmedju istine i neistine, okusa i mirisa, boja i vrsta. On je smjesa ilovace boja razlicitih, tvari vezivnih, oprecnosti razlazecih i svojstava raznovrsnih, kao što su toplina i hladnoca, mehkoca i tvrdoca.

Potom je Allah Uzvišeni zatrazio od meleka da ispune ocekivanje Njegovo od njih i da namire zalog naloga Njegovih, da ga priznaju padanjem nicice pred njim i da se pokore casnom polozaju njegovom. Allah je zato rekao:

Uobrazenost zadrza Iblisa i u njemu nadjaca zloba. On se tako uzoholi u oblicju svom od vatre i prezirno se ponese prema stvoru od ilovace. Allah mu zato doznaci vrijeme kako bi dopustio da sasvim zasluzi srdzbu Njegovu, upotpuni kušnju i ispuni obecanje. Tako On kaze:

Uzvišeni je potom nastanio Adema u boravištu gdje mu je ucinio zivot ugodnim a boravak sigurnim i upozorio gaje na Iblisa i neprijateljstvo njegovo. Taj ga neprijatelj kasnije zavede iz zavisti prema boravljenju njegovu u Dzennetu i druzenju s dobrima. Tako je uvjerenje svoje utopio u sumnju, a odlucnost u slabost. Radost svoju preinacio je u strah, a posrnuce svoje u kajanje. Onda je Allah Uzvišeni pruzio Ademu priliku da se pokaje, poucio ga rijeci milosti Svoje, obecao mu povratak u Dzennet i spustio ga na mjesto iskušavanja i radjanja potomaka.

Iz potomstva njegova Uzvišeni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za nošenje poruke Bozije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje Bozije, zanemarili pravo Njegovo i pomiješali utvare zajedno s Njim. Šejtan ih je odvratio od poznavanja Njega i drzao ih daleko od sluzenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov zaboravljeni, da bi ih potakli poucavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im pokazali znake svemoci Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima, sredstva za zivot kojima su opskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, poteškoce koje ih troše i nezgode koje se nad njima smjenjuju.

Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez poslanice spuštene od Njega ili bez dokaza obavezujuceg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjecahu slabima zato što ih bijaše malo a poricatelja njihovih mnogo. Medju njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedecega ili sljedeci kojega je predstavio prethodnik.

I tako su pretjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; ocevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nije posiao Muhammeda - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu njegovu! -kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obecanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedocenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rodjenje njegovo casno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe razlicite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili usporedjivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obracali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.

Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu - Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! - susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, pocastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On gaje zato povukao Sebi s pocašcu. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo!

Ali, on je vama ostavio isto što su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neusluzene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vašeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, duznosti izricite i odluke slobodne, opozivajuce i opozvane naloge njezine, dopustivo i obaveze stroge, posebno i opcenito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djelimicnosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objašnjavajuci kratice i rasvjetljavajuci sve nejasnoce.

U njoj postoje neki ajeti cije je poznavanje obavezno i neki cije nepoznavanje ljudima moze biti dopušteno. Sadrzi i ono što je, po njoj, obavezno, a ciji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono što je po Sunnetu obavezno ciniti, ali ona dopušta necinjenje toga. Ili, postoji ono što je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije toga vremena. Zabrane njezine takodjer se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke ce On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim.

Allah vam je ucinio obaveznim hodocašce svetoj Kuci Njegovoj, koja je tacka usmjeravanja za ljude što idu prema njoj, onako kako zivotinje hodece ili golubovi hitaju prema izvoru vode. Allah ga je Uzvišeni ucinio znakom poniznosti skrušene pred velicinom Svojom i znakom pokornosti pred moci Svojom. On je od stvorova Svojih odabrao one koji su Mu se, cuvši poziv Njegov, odazvali i rijec Njegovu posvjedocili. Oni su zauzeli polozaje poput vjerovjesnika Njegovih i slicni su melekima Njegovim koji kruze oko Prijestolja Njegova, koji za se pribavljaju sve koristi od sluzbe Njemu i zure obecanom oprostu Njegovom. Allah Uzvišeni ucinio ju je znakom islama i svetošcu za one koji kod nje traze utocište. On je obaveznim ucinio hodocašcenje njezino i postavio pravo njezino, kojim vas obavezuje u ispunjavanju njegovom. Tako Uzvišeni kaze: