أَفَرَأَيْتُم مَّا تَحْرُثُون أَأَنتُمْ تَزْرَعُونَهُ أَمْ نَحْنُ الزَّارِعُونَ لَوْ نَشَاء لَجَعَلْنَاهُ حُطَامًا فَظَلَلْتُمْ تَفَكَّهُونَ

U ajetima se ukazuje na bliske i neposredne uzroke, kao i na ulogu dalekih i posrednih uzroka.

Vjera nam govori da sebi nikada ne dopustimo ograničavanje iz­ričito na materijalni svijet, kada su u pitanju umne i racionalne aktiv­nosti, već da se vinemo izvan njega i prodremo u apstraktni i unutarnji svijet. Opominje nas da nikako ne dozvolimo sebi luksuz vezanja samo za materijalno stvaranje, jer u toj dimenziji jeste upravo čovjekova manjkavost. Shodno tome, ukoliko vjera spominje du­hovni, apstraktni svijet, to ni u kom slučaju ne znači negiranje prirod­nih zakonitosti i kauzaliteta, već riječ je o nečem uzvišenijem od pri­rode i materije.

Pojedinci pod dojmom naučnog napretka počinju vjeru gledati sa određenom dozom podozrenja. Međutim, ne samo da otkrivanje ma­terijalnih uzroka ne nanosi štetu temeljima vjere, već ih i učvršćuje. Važna otkrića i spoznaja uzroka ukazuju i pomažu da se spozna us­trojstvo sveukupnog i objektivnog svijeta i niti na kojoj opstoji. To je nit koja je prisutna i svojim prožimanjem upravlja svim materijalnim pojavama.

Ni jedan razuman čovjek ne može dati afirmativan odgovor na ovo pitanje, i reći da je stvoreni svijet ograničen na materijalne po­jave. Ono što sačinjava kreaciju jeste ogroman sistem u kojem su svi djelovi međusobno povezani i u recipročnom su odnosu. Cjelokupna kreacija svojim harmoničnim zakonima čovjeka upućuje na Onoga koji je sve ovo stvorio.

Newton je rekao: “Gravitacija bez oslanjanja na uzvišeniju moć po imenu Bog ne bi mogla uspostaviti Sunčev sistem.”[3] Gravitacija pred­stavlja samo jedan od zakona u materijalnom sistemu koji je uz­rok nastajanja velikog broja pojava, međutim, sama gravitacija zavisi od savršenije moći tj. Božijeg zakona. Ako pažljivo razmislimo vidjet ćemo da je riječ o Božijoj objavi: Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo? Dakle, u pozadini sile nicanja postoji Sila koja bilju daje ovu moć, tu Silu čini Bog. Poljoprivrednik predstavlja samo po­moćni uzrok za nicanje poljoprivredne kulture. Njegov posao je da sjeme, koje postoji, posije u zemlju koja također postoji, i to snagom, umom i sposobnošću koje je stekao od nekog. A Taj neko i poljo­privredniku daje snagu sijanja, a biljki moć nicanja i rasta. To je Bog Svevišnji i on je potpuni uzrok svemu.

Dužnost nauke u njenom općem smislu, a ne parcijalnom (prak­tičnom) jeste da, kao što otkriva pojave i međusobnu utjecajnost među njima (pojavama), istraži načine i obilježja bivstvujućeg uzroka u tim pojavama. Bez obzira koliko uzročni lanac bio dug i širok, ne može ipak biti samostalan i bez oslonca. Neprekidni lanac prirode mora biti čvrsto vezan za oslonac koji je iznad ostalih bića, i koji nije poput ostalih egzistenata učvršćen na osloncu. To biće ne može biti od ma­terije, ograničeno materijalnim zakonitostima niti kontingentno postojeće biće koje je posljedica savršenijeg od sebe. Biće koje odgovara ovim opisima jeste Bog. S obzirom na tu činjenicu, nauka nikada ne govori o nepotrebnosti prirodnih pojava za krajnjim i neo­bičnim uzrokom i ne samo da ne tvrdi, već dokazuje i ističe postojanje Mudrog Upravitelja, koji vodi sveukupnu kreaciju svome svrsishod­nom cilju.

Na osnovu ove činjenice Kur'an časni uporno poziva ljude na razmišljanje o stvaranju, poziva ih da se klone slijepog slijeđenja svo­jih predaka od kojih su naslijedili sujevjerja za koja nemaju nikakvih argumenata. Primjera radi, možete se obratiti, između ostalog, i na sljedeća poglavlja u kojima na direktan ili posredan način Uzvišeni ukazuje na ovu temu: Al-Fatir: 28., Al-Bekara: 31. i 32., Al-Isra': 39., Al-'Ankebut: 80., Ar-Rum: 29., Junus: 55., An-Nahl: 41., i desetine drugih ajeta.

U Kur'anu čitamo da nažalost ima učenjaka, koji iz različitih razloga, nakon što steknu znanje i odrastu u nauci informišući se o zakonima postojanja, umjesto da još više i energičnije teže ka spoznaji Boga i primicanju Njemu u znaku zahvale na stečenim blagodatima, opredjeljuju se na poricanje Boga, Njegovih blagodati i tajni stvaranja.

فَلَمَّا جَاءتْهُمْ رُسُلُهُم بِالْبَيِّنَاتِ فَرِحُوا بِمَا عِندَهُم مِّنَ الْعِلْمِ وَحَاقَ بِهِم مَّا كَانُوا بِهِ يَسْتَهْزِؤُون