Home :: Mapa stranice :: Prikaz knjiga :: Naša izdanja :: Knjige :: Knjiga gostiju :: Predavanja  
Navigacija

Home

IZVORI

Kur'an
Kur'an predavanja
Nehdžul-belaga
Nehdžul-belaga
Sahifa 
Ehlul-Bejt 

FILOZOFIJA

Uvod I
Uvod II
Islamska filozofija 
Logika

TEOLOGIJA

Akaid
Tefsir
Fikh
Poslanstvo
Bit islama
Ahlak
Medicina
Karakteristike islama
Sekularizam ili vjera
Irfan
Irfanske teme
Odgoj
Samospoznaja

BIBLIOTEKA

Naša Izdanja
Ostale knjige
Prikazi Knjiga
Tekstovi

OSTALO

Audio
Foto
radio i tv
O nama
Drugi o nama
Ankete
Prijava a saradnju
Bilten
Linkovi

Pitanja i odgovori
Pitaj

Odgovori

 
čitanje e-maila 
Online

trenutno posjetilaca  
 

 

 

SEKULARIZAM

ILI VJERA?

 

Odnos objave i razuma

Kur'an filozofiju stvaranja cjelokupne kreacije sažima u spoznaji i upoznavanju postojećeg, kao i u spoznaji Onoga koji je postojeće stvorio.

Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da bi znali.[1]

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَمِنَ الْأَرْضِ مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ الْأَمْرُ بَيْنَهُنَّ لِتَعْلَمُوا

Cilj uspostavljanja institucije poslanstva sažima u poučavanju i odgoju, što se može zaključiti iz sljedećih ajeta u Kur'anu: Al-Baqara: 129. i 151., Ali-Imran: 164. i Džum'a: 2. U vezi sa suštinom spuštanja i objavljivanja Kur'ana, za osnovni razlog spominje se razmišljanje:

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.[2]

كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِّيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ

Razlog Poslanikovog putovanja (mi'radža) sagledan je u spoznaji.

 Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uisitinu, sve čuje i sve vidi.[3]

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ البَصِيرُ

Zatim, na drugom mjestu, u osamnaestom ajetu sure An-Nadžm kaže se da su Poslaniku data obećanja u vezi sa djelima:

Vidio je na­jveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. [4]

 لَقَدْ رَأَى مِنْ آيَاتِ رَبِّهِ الْكُبْرَى

Uostalom, islamski poziv počinje znanjem i čitanjem.

Jedan vid spoznaje jeste posmatranje (mušahede) na koje se uka­zalo u suri An-Nadžm. Drugi način spoznaje jeste čitanje (kiraet), koje se spominje u suri Alaq. Sljedeći spoznajni metod jeste putem čula o kojem se govori u događaju vezanom za Habila i Kabila.

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni!” - povika on - “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!”[5]

فَبَعَثَ اللّهُ غُرَابًا يَبْحَثُ فِي الأَرْضِ لِيُرِيَهُ كَيْفَ يُوَارِي سَوْءةَ أَخِيهِ قَالَ يَا وَيْلَتَا أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَـذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِيَ سَوْءةَ أَخِي فَأَصْبَحَ مِنَ النَّادِمِينَ

U suri Muhammed nerazmišljanje je označeno kao razlog zbog kojeg su blokirane spoznajne moći i obustavljen rad čula raspoznavanja:

Zašto oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci![6]

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا

Sredstva spoznaje

Kur'an časni spoznaju, koja je predstavljena kao filozofija čovjekova stvaranja, objašnjava kroz dva cjelovita načina koja se me­đusobno upotpunjuju i nadovezuju, a riječ je o:

A)      objavi i poslanstvu,

B)      razumu i fitretu.

Svaki od spomenutih velikih puteva ima svoje jasne smjerove, te posebna sredstva i moći na raspolaganju. Upravo putem razuma i fitreta čovjek pred sobom pronalazi veliki broj spoznajnih načina. O takvim se činjenicama treba detaljno govoriti u epistemologiji.

Također i sam wahj (objava), razmatra veliki broj načina za sti­zanje do spoznaje. Uzvišeni Gospodar, Učitelj svega spomenutog i Stvoritelj postojećeg, u Kur'anu kaže: I pouči Adema imenima svim. On je, dakle, čovjeku dao moć da može spoznati sve zbilje i imena. Nekada pak čovjeku daje znanje o pisanju, pa kaže: I pouči pisanju, nekada čovjeka dariva znanjem o govoru, pa kaže:

I pouči ga govoru, a nekada u cjelosti kaže: I naučili ga znanju od Nas.[7]   

 وَعَلَّمْنَاهُ مِن لَّدُنَّا عِلْمًا

Nekada se i vrsta znanja objašnjava:

I naučili smo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem.[8] 

    بَأْسِكُمْ وَعَلَّمْنَاهُ صَنْعَةَ لَبُوسٍ لَّكُمْ لِتُحْصِنَكُم مِّن

Nekada pak kaže da je čovjeku data velika snaga pa, između osta­log, i moć upravljanja vjetrovima:

A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao.[9]

Dobri ljudi potčinjavaju svojoj volji bića koja ponekad ovladaju ljudima i oduzmu im moć volje. Naprimjer, upravljaju i koriste se šejtanima, kao što je Sule­jman, a. s., imao šejtane koji su mu vadili bisere iz mora i druge poslove obavljali.

Oni su mu izrađivali što god je htio; hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne.[10]

 يَعْمَلُونَ لَهُ مَا يَشَاء مِن مَّحَارِيبَ وَتَمَاثِيلَ وَجِفَانٍ كَالْجَوَابِ وَقُدُورٍ رَّاسِيَاتٍ

U svakom slučaju, Objava jeste jedan od puteva stizanja čovjeka do savršenstva, spoznaje i sreće.

Razum je sljedeći način za spoznaju zbilja koje vladaju Ovim svi­jetom. U skladu s rečenim, čovjek ima na raspolaganju dva puta i dva metoda pomoću kojih može ostvariti spoznaju, stići do svoga savršen­stva i osigurati sebi sreću. Jedan od spomenutih puteva jeste Objava i poslanstvo, a drugi je razum i fitret. Ova se dva puta nikada ne proti­vuriječe, već na međusobnoj su usluzi i potpomažu jedan drugoga. Ipak, širina poslanstva i Objave do te mjere je velika da je nemoguće usporediti ga sa skučenošću razuma, zbog toga što razum ne može spoznati cijelu kreaciju i sve puteve stizanja ka sreći. U pomoć mu pristiže Objava i sasvim je prirodno da je širina pogleda koju Objava nudi čovjeku puno veća od onoga što mu može ponuditi sopstveni ra­zum.

 

Usluge koje objava čini razumu

Objava ima dvije veoma važne obaveze u odnosu prema razumu, kojima mu u isti mah i pomaže.

a)      potvrđivanje razuma i

b)      jačanje i ukazivanje na put potpunosti.

Objava prihvata razum i plodove njegovih aktivnosti, te potvrđuje da je on jedna od moći koju je čovjeku darovao sistem stvaranja. Mo­guće je da površan čitalac ovu potvrdu na početku shvati na pogrešan način, te se upita pod dojmom iste: ukoliko razum shvata pojave i ukoliko to shvatanje može potkrijepiti dokazima kakvu potrebu u tom slučaju čovjek ima za Objavom? Upravo zbog toga treba istaći čin­jenicu da je ova potvrda veoma važna za razum, što na svom mjestu treba biti objašnjeno.

Ukoliko čovjek poznaje stavove tradicionalista (ehli hadis) u vezi sa formalnim značenjem hadisa, kao i stavove teologa i jednog broja naučnika senzualista iz vremena naučnog razvoja u vezi sa razumom, tada će shvatiti koliku je uslugu Objava učinila razumu time što ga je potvrdila i imenovala ga kao jednog od Božijih dokaza, koji je postavljen u čovjeka i služi mu za stjecanje sreće. Ovo je također veoma bitno i za prigovor koji su Brahme učinile u vezi sa razumom i Objavom, gdje im se daje čvrst odgovor.

Što se tiče odgajanja razuma Objavom, znamo da je Uzvišeni Bog čovjeku dao ovu moć na raspolaganje u cilju shvatanja, razdvajanja Istine od zablude i Puta od provalije. Međutim, okvir shvatanja takve perceptivne snage, tj. razuma, ograničen je, posebno ukoliko se ispri­ječe unutarnje i vanjske prepreke na čovjekovom putu. U tom slučaju on biva spriječen od tačnog i suštinskog shvatanja. Ali, s obzirom na činjenicu da je u pitanju perceptivna moć, koja ima sposobnost razlučivanja, kada je Objava povede svojim ispravnim smjerom i ukaže joj na odnose između Boga i čovjeka, čovjekovih djela i nje­gove budućnosti, između materijalnog promjenjivog i prolaznog svi­jeta sa apstraktnim svijetom, koji je stabilan i vječan, u tom slučaju razum veoma lahko to i shvata, jer ono što mu je predstavljeno, nudi mu se na temelju racionalnih dokaza. Usljed toga, Kur'an govori o sljedećem: Kada se ljudi, koji su cijelo vrijeme bili lišeni sreće, a koji su obitavali u zagrljaju nesreće, budu pitali zašto su postali njeni druzi, lišeni svih savršenosti, u odgovoru će reći: A da smo slušali ili razmišljali ne bi bili od džehenemlija.

 

Usluge razuma objavi

Razum također, u ulozi nebeskog bića koje vodi i upućuje zemal­jskog čovjeka ka svijetu gajba i osvjedočenja, čini veliku uslugu Ob­javi, a samim tim stoji na usluzi čovječnosti. Kratkim presjekom, ove usluge ogledaju se u sljedećem:

1.       Razum je sagovornik Objave.

Ukoliko razum ne bi imao ulogu domaćina Objave, na zemlji ne bi bilo mjesta za njeno spuštanje. Jedino je razum, među svim zemal­jskim stvorenjima, taj koji je zadužen za vezu između neba , svijeta Objave i poslanstva sa stanovnicima zemlje. Upravo sa stanovišta Objave prvi, osnovni i temeljni uvjet za obaveznost (taklif) jeste da mukellef, tj. obveznik, bude razuman.

2.       Potvrda Objave na Zemlji

Svojim dolaskom među ljude i dostavljanjem Objave, Božiji vjerovjesnici bivaju suočeni sa veoma žestokim reakcijama. Zbog toga, da bi dokazali svoje tvrdnje, koriste djela koja nisu uobičajena, već su nadnaravna i ne dešavaju se u normalnim okolnostima. Kada već učine mu’džizu (nadnaravno djelo), tada razum potrvđuje isprav­nost poslaničkih izjava. Drugim riječima, razum pravi logičnu vezu između poslaničkih mu’džiza i ispravnosti njihovih tvrdnji. Na taj način uspjeva zadovoljiti čovjeka i ukazati mu na vezu koja dolazi od Boga i koju nije moguće negirati. Na toj osnovi ljudi izražavaju do­brodošlicu vjerovjesnicima kao uputiteljima čovječanstva i razuma.

3.       Potvrda čovjekove potrebe za Objavom

Još jedna veoma vrijedna usluga koju razum čini objavi jeste ar­gumentirano dokazivanje da čovjek ima potrebu za Objavom i pris­ustvom ljudi od Boga odabranih i upućenih u tajne stvorenog. Usljed toga razum proglašava neophodnost vjerovjesničkog prisustva. Svo­jim moćnim argumentima razum dokazuje sljedeću činjenicu: Uko­liko Objava i poslanstvo ne bi imali svoje mjesto među ljudima, čovjek ne bi nikada vidio lice sreće i savršenstva. Zbog toga što ne poznaje cilj, a ni put koji vodi ka njemu i u svemu tome ne zna koja mu je popudbina potrebna na toj stazi, Božiji vjerovjesnici, obavjes­tima koje im je Allah, dž. š., dao na raspolaganje, ukazuju čovjeku i na put i na cilj i na popudbinu.

4.       Potvrda propisa Objave

Da bi čovjek mogao donositi zaključke u vezi sa šerijatskim propisima, nakon prekida direktne veze između Neba i Zemlje ima potrebu za Knjigom i tradicijom vjerovjesnika. Razum, na osnovu naredbe koja je došla Objavom zauzima mjesto pored Knjige i sun­neta i na taj način dolazi do šerijatskih propisa stavljajući ih čovjeku na raspolaganje. Usljed toga, razum je pored Objave od temeljnih stubova potvrđivanja zakona Objave za čovjeka. Upravo na temelju te činjenice rečeno je u hadisu: “Razum je ono čime se robuje Milos­tivom i čime se stiču Dženneti.”[11] Dakle, tjera čovjeka na pokoravanje Gospodaru Milostivom, a i uz pomoć neprocjenjivo važnih uputa, pomaže u stjecanju Dženneta.

Prigovor:

Ukoliko je razum stvarno moćan, kao što ga vi predstavljate i uko­liko može poravnati put Objavi, zašto onda nije sposoban čovjeku po­kazati put sreće i zašto nije dovoljan za usmjeravanje misli, uvjerenja, morala i ponašanja, već ima potrebu za nečijom pomoći?

Odgovor:

Na putu nezavisnosti razuma u ulozi čovjekovog upućivača postoji i previše ozbiljnih prepreka i prijetnji čije prisustvo čini razum nemoćnim da čovjeka sigurno dovede do željenog cilja. Upravo zbog toga ima potrebu za Objavom koja će ga podržati i pomoći mu da u okrilju istine koje mu nudi bude dobar čovjekov vodič. Ukratko ćemo ukazati na neke od postojećih prepreka koje stoje na putu razuma:

 

Razum je profiter

Čovjek je na temelju svog fitreta biće koje voli profit, a bježi od štete. Usljed toga, ukoliko čovjekova suština na svom putu ne osjeti prisustvo ozbiljne prepreke i prijetnje pokušat će sve objasniti i anal­izirati u svoju ličnu korist, ili će se, u najmanju ruku, suzdržati pred­stavljanja činjenica u njihovom realnom obliku. Dakle, bîće čija je suština utemeljena na ličnom interesu i potčinjavanju drugih bića – bića koja pripadaju istoj vrsti kojoj i on pripada – ne može bez zakon­skih regulativa i prepreka uzeti u obzir prava drugih ljudi.

 

Ograničena prodornost razuma

Već smo objasnili da ono s čime se razum susreće i što mu se nudi od postojećih zbilja može biti podjeljeno na tri vrste:

1.         razumne činjenice,

2.         nerazumne stvari i

3.         iznad razumne zbilje.

Dakle, razum se susreće sa činjenicama koje su normalne i koje on proglašava sasvim razumnim. Drugi put nailazi na nešto što je za njega neprihvatljivo ili neracionalno, kao što je nemogućnost združivanja dvije oprečne stvari na istom mjestu u isto vrijeme, ili nemogućnost dijeljenja neparnog broja na dva jednaka cjelovita broja, ili pak nemogućnost smještanja većeg tijela u nešto što je puno manje i drugi slični primjeri koje razum odbija i proglašava nerazumnim. Također se zna i za postojanje zbilja koje razum nije u mogućnosti ra­zumjeti ili pak analizirati, ali i pored toga ne odbacuje njihovo posto­janje.

Dakle, na osnovu ograničenih moći razuma i širine koju zauzima kreacija, čovjek, da bi razumio ono što je izvan njegovog trenutnog dosega, a čije razumjevanje igra veliku ulogu u njegovoj konačnoj sreći, ima potrebu za prisustvom nečega što je moćnije od njega kako bi mu to nešto ukazalo i razjasnilo sve nejasnoće čijim razjašnjavan­jem dolazi do njegovog cvjetanja i upute čovjeka. To nešto nije ništa drugo osim Objava Božija.

 

Unutarnje ljudske prepreke

Prepreke koje se nalaze u samom čovjeku, a koje smetaju sagleda­vanju Istine onakvom kakva jeste, imaju svoje različite podjele. Ne dozvoljavaju da razum postigne uspjeh u poimanju Zbilje, a ukoliko pak uspije shvatiti, ne dozvoljavaju mu da putuje u njenom smjeru. Pošto je broj ovih prepreka veliki, mi ćemo ukazati samo na one značajnije:

1.      pogodno polje smutnje i vršenja niskih radnji,

Pa joj put do­bra i put zla shvatljivim učinio,[12]                                   

فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا

2.      volja za otklanjanjem svih prepreka u cilju ostvarenja nefsan­skih želja,

Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi.[13]    

بَلْ يُرِيدُ الْإِنسَانُ لِيَفْجُرَ أَمَامَهُ

3.      volja za vječnim ovosvjestkim životom, što je u ozbiljnoj opreci sa zakonima Božijim.

Međutim prohtjelo mu se vječno bo­raviti na zemlji.[14]

وَلَـكِنَّهُ أَخْلَدَ إِلَى الأَرْضِ

4.      to je u suprotnosti sa zakonima Božijim i onim što nam se u Kur'anu izričito daje do znanja: Mi smo među vama smrt odredili.[15]

قَدَّرْنَا بَيْنَكُمُ الْمَوْت َنَحْن

5.      slijeđenje nefsanskih strasti,

A jesi li vidio onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo?[16] 

                                 أَفَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ

6.      padanje u neosnovane mržnje i naklonosti što uzrokuje gubi­tak moći razumnog poimanja. U tom kontekstu, u hadisu imama Alija, a. s., čitamo: “Ljubav prema nečemu oslijepi i ogluhne.”

7.      padanje pod utjecaj formalnih moći i težnja za komforom: I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju.

Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, - “on je, uistinu, presrećan.”[17]

فَخَرَجَ عَلَى قَوْمِهِ فِي زِينَتِهِ قَالَ الَّذِينَ يُرِيدُونَ الْحَيَاةَ الدُّنيَا يَا لَيْتَ لَنَا مِثْلَ مَا أُوتِيَ قَارُونُ إِنَّهُ لَذُو حَظٍّ عَظِيمٍ

       Prepreke koje smo nabrojali, a koje su samo dio onoga što stoji čovjeku na putu, izviru iz njegove nutrine, crpeći energiju iz tri stvari:

a)      Čovjekovo nepoznavanje zbilja u kreaciji. Vjerovjesnici su dolazili da bi neznanje nadomjestili znanjem.

b)      Čovjekov strah od velikih sila. Poruka vjerovjesnika bila je da u čovjeku postoji snaga volje.

c)      Strasti i obožavanje nefsanskih prohtjeva. Poruka vjerovjes­nika jeste obožavati Gospodara svjetova Allaha, dž. š.

 

Vanjske prepreke razuma

1.       Šejtan i sve snage podređene njemu. U vezi sa tom činjenicom postoji veoma veliki broj ajeta koje nemamo sada namjeru citirati, ali spomenut ćemo nekoliko na koje se možete obratiti. To su: Al-Hidžr: 39; Al-Earaf: 16. i 30; Al-Isra: 64. do 66; Al-En'am: 112. i 121; Aš-Šuara: 221. i 222.

2.       Ljudi koji se poput šejtana služe raznim spletkama, kao što je negiranje principa povezanosti čovjekove s Bogom:

“Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!”[18]

مَا أَنزَلَ اللّهُ عَلَى بَشَرٍ مِّن شَيْءٍ

, služe se i zloupotrebom i uzburkavanjem nacionalnih i inih osjećaja u ljudima:

Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?”[19]

فَقَالُوا أَنُؤْمِنُ لِبَشَرَيْنِ مِثْلِنَا وَقَوْمُهُمَا لَنَا عَابِدُونَ

Zloupotreba osjećaja:

I ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.[20]

     وَلَئِنْ أَطَعْتُم بَشَرًا مِثْلَكُمْ إِنَّكُمْ إِذًا لَّخَاسِرُونَ

Nametanje podučenosti:

Mi dobro znamo da oni govore: “Poučava ga jedan čovjek!”[21] 

                                   وَلَقَدْ نَعْلَمُ أَنَّهُمْ يَقُولُونَ إِنَّمَا يُعَلِّمُهُ بَشَرٌ

Optužba da poslanici žele moć.“Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji.[22]

مَا هَذَا إِلَّا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ يُرِيدُ أَن يَتَفَضَّلَ عَلَيْكُمْ

Mješanje pojmova:

“On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete.[23]

مَا هَذَا إِلَّا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ يَأْكُلُ مِمَّا تَأْكُلُونَ مِنْهُ وَيَشْرَبُ مِمَّا تَشْرَبُونَ

Optužba za nazadnjaštvo:

“Mi smatramo da si ti doista neznalica.”[24]

إِنَّا لَنَرَاكَ فِي سَفَاهَةٍ

Optužba za planirano zavođenje:

“Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali.”[25]

مُّسَـمًّى قَالُواْ إِنْ أَنتُمْ إِلاَّ بَشَرٌ مِّثْلُنَا تُرِيدُونَ أَن تَصُدُّونَا عَمَّا كَانَ يَعْبُدُ آبَآؤُنَا

Dakle, postoji veliki broj prepreka na putu razuma i svana i iznu­tra, i to razuma koji je ograničen i profiterski naklonjen, tako da mu kako to imam Ali, a. s., kaže, ne preostaje ništa drugo doli potčin­javanje strastima i slijeđenje šejtana: “Koliko li je samo razuma pot­činjenih pod vodstvom strasti.”

Saobrazno rečenom, između razuma i objave s jedne i vjere i nauke s druge strane, ne postoji ni najmanje oprečnosti ili sukoba. Drugo, oba, tj. i razum i objava potpomažu jedno drugog. Treće, ra­zum sam priznaje svoju ograničenost. Četvrto, razum je jasno pro­glasio neophodnost prisustva Božijih vjerovjesnika. Peto, nije moguće samo snagom razuma boriti se protiv svih prepreka, koje mu stoje na putu.

Ukratko

1.      Između Objave i razuma, tj. vjere i nauke, postoji jedna vrsta di­rektne povezanosti.

2.      Cilj Objave i razuma sagledan je u istoj stvari, tj. u vođenju čovjeka do savršenstva i stvarne sreće.

3.      Filozofija stvaranja, slanja vjerovjesnika, odlaska Poslanika, s. a. v. a., na Mi'radž prate jedan te isti cilj koji je sadržan u čovjekovoj spoznaji.

4.      Islamski poziv počinje znanjem i čitanjem.

5.      Objava i poslanstvo, a također i razum i fitret jesu spoznajna sredstva vjere, što nam ukazuje na činjenicu kako je nemo­guće da razum i poslanstvo budu u međusobnom konfliktu, već, kako je i naglašeno, riječ je o dvama vjerskim spozna­jnim sredstvima.

6.      Učitelj svih poslanika i ewlija, kao i svih ljudi, jeste Allah, dž. š. On je Vlasnik i Upravitelj kreacije i On je čovjeku dao dva sredstva na raspolaganje, tj. Objavu i razum, kako bi mogao shvatiti filozofiju svoga postojanja.

7.      Uzvišeni Gospodar jedanput čovjeku daje moć učenja imena svih kojima je poučio Adema, a. s., nekada mu daje sredstvo u ruku da može pisati i pouči ga peru, nekada ga pak uči kako da niže glasove i da ih izgovara pravilno i pouči ga govoru, a nekada mu daje i određene stvaralačke moći kao što je Sule­jmanu, a. s., dao vjetar na raspolaganje, zatim je naučio čovjeka kako da pravi oružje i oruđe za odbranu i zaštitu od neprijatelja.

8.      Čovjek ima moć da sve što postoji, i od mrtve prirode i od živih bića, stavi sebi na uslugu i upravljanje i koristiti se time za ostvarenje životnih koristi kao i na putu stizanja do sreće.

9.      Usluge koje objava čini razumu jesu sljedeće:

a)      potvrda zakona na čijim principima funkcionira razum;

b)      razvijanje i odgajanje razuma.

10.   Usluge koje razum čini Objavi:

a)      razum je sagovornik Objave, a ako ga nebi bilo, Objava se ne     bi imala kome obratiti;

b)      razum je taj koji potrvđuje istinitost Objave;

c)      u nekim slučajevima razum potvrđuje propise Objave;

d)      razum potvrđuje potrebu čovjeka za Objavom.

11.   Prepreke koje stoje razumu na putu čovjekove upute jesu sljedeće:

a)      profiterstvo razuma;

b)      ograničenost prodornosti i upućivačke svjetlosti razuma;

c)      pogodnost za lutanje i griješenje;

d)      volja za uklanjanjem svega što se nađe na putu zadovoljenja nef­sanskih prohtjeva;

e)      želja za vječnim dunjalučkim životom, što se ozbiljno kosi sa Božijim zakonom;

f)       slijeđenje nefsanskih strasti što uzrokuje porobljavanjem ra­zuma;

g)      porobljavanje razuma neosnovanim mržnjama i naklonostima kao i blokiranje perceptivnih moći zbog istog razloga;

h)      padanje pod utjecaj formalnih sila bez obzira da li to bila poli­tička, privredna, kulturna ili vojna sila;

i)        podložnost šejtanskim varkama i padanje u njegove zamke;

j)        podložnost varkama šejtana u ljudskom obliku koji se služe raznim metodama da bi ostvarili svoje namjere, kao što je zloupot­reba vjerskih, rasnih ili nacionalnih osjećanja. Nekada se to dešava putem buđenja emocija, koje se pokreću protiv razuma i zbilje, a ne­kada pak, tako što se namjerno pomiješaju stvari, nekada pro­glašavanjem vjere glavnim krivcem za nazadak, a nekada bacanjem ljage na vjernike tako što se proglase onima koji ruše javni red i mir i koji se bore za svoje lične interese.

Postoji veliki broj drugih prepreka koje stoje razumu i vjeri na putu. Kur'an u vezi sa spletkarenjem neprijatelja ukazuje na veoma zabrinjavajući detalj u kojem ističe da im je planiranje do te mjere precizno i pažljivo da bi moglo brdo s mjesta pomjeriti, međutim, ukoliko budete bogobojazni, Allah Uzvišeni će vam pomoći. Ovo je veoma važno obraćanje vjernicima u kojem im se poručuje da ne uzimaju olahko svoje neprijatelje, već da ih ozbiljno imaju u vidu, a s druge strane im se daje nada kako ne bi imali straha od istog tog ne­prijatelja, jer vjernici treba da se oslone na svoga Gospodara.

I nas­tanili ste se bili u kućama onih koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili.” I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva nji­hova, mada su im lukavstva takva da mogu brda pokrenuti.[26]

وَسَكَنتُمْ فِي مَسَـاكِنِ الَّذِينَ ظَلَمُواْ أَنفُسَهُمْ وَتَبَيَّنَ لَكُمْ كَيْفَ فَعَلْنَا بِهِمْ وَضَرَبْنَا لَكُمُ الأَمْثَالَ وَقَدْ مَكَرُواْ مَكْرَهُمْ وَعِندَ اللّهِ مَكْرُهُمْ وَإِن كَانَ مَكْرُهُمْ لِتَزُولَ مِنْهُ الْجِبَالُ

Da su muslimani uzeli u obzir poruku ovih ajeta, sigurno je da danas ne bi bili u položaju u kojem se nalaze, niti bi, s druge strane, moć neprijatelja Islama bila kolika je danas. Međutim, kako reče jedan učenjak: “Nemuslimani su napustili svoje vjere i doživjeli su progres i napredak, a muslimani su također napustili svoju vjeru i doživjeli nazadak.” Desilo se to iz razloga što Islam poziva na pro­gres, rad, učenje i poučavanje, postizanje moći i svega što pomaže čovjeku da uspije na oba svijeta.

12.   Razum na usluzi čovječnosti

Sa islamskog stanovišta razum je na usluzi čovječnosti, što se ra­zumije upravo iz već citiranog hadisa imama Sadika, a. s.: “Razum je ono čime se ibadeti Milostivom i čime se stiču Dženneti.” Na osnovu spomenutog hadisa može se zaključiti da se čovjek, koji ne bude činio ibadet svome Gospodaru i koji se ne bude htio pomiriti s činjenicom da je Njegov rob, ne koristi svojim razumom. Zbog toga što jedan čovjek može biti u jednoj od dvije skupine – ili je među onima koji prihvataju Istinu, ili je među onima koji prihvataju zabludu. Nije mo­guće da čovjek, sa stanovišta svjetonazora gledano, bude u nekoj tre­ćoj skupini. Da li je ijedan razuman čovjek spreman da prilikom su­koba zablude sa Istinom odabere zabludu? I da li ijedan čovjek, koji ima razuma prednost daje vječnoj patnji prilikom izabiranja između vječne sreće, tj. Dženneta i vječne nesreće, tj. Džehennema?

13.   Između Objave i razuma ne postoji neslaganje

Ukoliko bi neko umislio da između razuma i Objave postoji kon­flikt i neslaganje, to bi bio najbolji pokazatelj da nije dobro shvatio šta je to razum, ili možda nije dobro razumio Islam, treće mogućnosti, koja bi ga opravdala ne postoji, osim da je on takav jer ima zle lične ili političke namjere i svjesno to čini slijedeći svoje strasti.


 

[1] At-Tallaq: 12.

[2] Sad: 29.

[3] Al-Isra: 1.

[4] U tom kontekstu postoje dva veoma vrijedna hadisa imama Alija, a. s., i imama Musa-bin-Dž’afera, a. s. Imam Ali, a. s., kaže: “Dovoljno je časti znanju činjenica da oni koji ga nemaju sebi ga prisvajaju i veoma im je drago kada im se znanje pripiše, i dovoljno je prijekora neznanju činjenica da ga mrzi onaj što se kod njega nalazi,” a imam Musa-bin-Dž’afer, a. s., kaže: “Uzvišeni Gospodar slao je vjerovjesnike ljudima da bi ih na taj način upoznao sa Sobom, a oni koji se najbolje odazovu ovom pitanju, imaju najbolju spoznaju.”

[5] Al-Maida: 31.

[6] Muhammed: 24.

[7] Al-Kahf: 65.

[8] Al-Anbija: 80.

[9] Al-Anbija: 81.

[10] Sebe’: 13.

[11] Usule Kafi, I tom.

[12] Aš-Šams: 8.

[13] Qiyameh: 5.

[14] Al-Earaf: 176.

[15] Waqee: 60.

[16] Džasije: 23.

[17] Qasas: 79.

[18] Al-En’am: 91.

[19] Mu’minun: 47.

[20] Mu’minun: 34.

[21] An-Nahl: 103.

[22] Mu’minun: 24.

[23] Mu’minun: 33.

[24] Al-E’araf: 66.

[25] Ibrahim: 10.

[26] Ibrahim: 45. i 46.

 

 
Pretraga stranice
 
Search this site powered by FreeFind

 
Naša izdanja



ONLINE NARUDŽBA
KNJIGA

 
Uskoro
 -Tefsir Kur'ana, El-Mizan

-Mjera Mudrosti 1

-Mjera Mudrosti 2

-Načela filozofije i metod realizma 1

-Načela filozofije i metod realizma 5

-Islamska filozofija 2

-Naputci i išareti

-Imamet u Kur'anu

-Mudrosti stvaranja

-Božija pravda

-Učenje o duši

 
Audio

Nehdžul Belaga na bosanskom jeziku
 
 fondacija "Mulla Sadra" u Bosni i Hercegovini