|
Kur'an filozofiju stvaranja
cjelokupne kreacije sažima u
spoznaji i upoznavanju postojećeg,
kao i u spoznaji Onoga koji je
postojeće stvorio.
Allah je sedam nebesa i isto toliko
zemalja stvorio; Njegovo naređenje
na sve se njih odnosi, da bi znali.
اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ
سَمَاوَاتٍ وَمِنَ الْأَرْضِ
مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ الْأَمْرُ
بَيْنَهُنَّ لِتَعْلَمُوا
Cilj
uspostavljanja institucije
poslanstva sažima u poučavanju i
odgoju, što se može zaključiti iz
sljedećih ajeta u Kur'anu: Al-Baqara:
129. i 151., Ali-Imran:
164. i Džum'a: 2. U vezi sa
suštinom spuštanja i objavljivanja
Kur'ana, za osnovni razlog spominje
se razmišljanje:
Knjiga koju ti objavljujemo
blagoslovljena je, da bi oni o
riječima njezinim razmislili i da bi
oni koji su razumom obdareni pouku
primili.
كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ
مُبَارَكٌ لِّيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ
وَلِيَتَذَكَّرَ أُوْلُوا
الْأَلْبَابِ
Razlog Poslanikovog putovanja (mi'radža)
sagledan je u spoznaji.
Hvaljen
neka je Onaj koji je u jednom času
noći preveo Svoga roba iz Hrama
časnog u Hram daleki, čiju smo
okolinu blagoslovili kako bismo mu
neka znamenja Naša pokazali. - On,
uisitinu, sve čuje i sve vidi.
سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ
لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ
إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي
بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ
آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ
البَصِيرُ
Zatim, na drugom mjestu, u
osamnaestom ajetu sure An-Nadžm
kaže se da su Poslaniku data
obećanja u vezi sa djelima:
Vidio je najveličanstvenija
znamenja svoga Gospodara.
لَقَدْ
رَأَى مِنْ آيَاتِ رَبِّهِ الْكُبْرَى
Uostalom, islamski poziv počinje
znanjem i čitanjem.
Jedan vid spoznaje jeste posmatranje
(mušahede) na koje se
ukazalo u suri An-Nadžm.
Drugi način spoznaje jeste čitanje (kiraet),
koje se spominje u suri Alaq.
Sljedeći spoznajni metod jeste putem
čula o kojem se govori u događaju
vezanom za Habila i Kabila.
Allah onda posla jednog gavrana da
kopa po zemlji da bi mu pokazao kako
da zakopa mrtvo tijelo brata svoga.
“Teško meni!” - povika on - “zar i
ja ne mogu, kao ovaj gavran, da
zakopam mrtvo tijelo brata svoga!”
فَبَعَثَ اللّهُ غُرَابًا يَبْحَثُ
فِي الأَرْضِ لِيُرِيَهُ كَيْفَ
يُوَارِي سَوْءةَ أَخِيهِ قَالَ يَا
وَيْلَتَا أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ
مِثْلَ هَـذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِيَ
سَوْءةَ أَخِي فَأَصْبَحَ مِنَ
النَّادِمِينَ
U
suri Muhammed nerazmišljanje
je označeno kao razlog zbog kojeg su
blokirane spoznajne moći i
obustavljen rad čula raspoznavanja:
Zašto oni ne razmisle o Kur’anu, ili
su im na srcima katanci!
أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ
أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا
Kur'an časni spoznaju, koja je
predstavljena kao filozofija
čovjekova stvaranja, objašnjava kroz
dva cjelovita načina koja se
međusobno upotpunjuju i nadovezuju,
a riječ je o:
A)
objavi i poslanstvu,
B)
razumu i fitretu.
Svaki od spomenutih velikih puteva
ima svoje jasne smjerove, te posebna
sredstva i moći na raspolaganju.
Upravo putem razuma i fitreta čovjek
pred sobom pronalazi veliki broj
spoznajnih načina. O takvim se
činjenicama treba detaljno govoriti
u epistemologiji.
Također i sam wahj (objava),
razmatra veliki broj načina za
stizanje do spoznaje. Uzvišeni
Gospodar, Učitelj svega spomenutog i
Stvoritelj postojećeg, u Kur'anu
kaže: I pouči Adema imenima svim.
On je, dakle, čovjeku dao moć da
može spoznati sve zbilje i imena.
Nekada pak čovjeku daje znanje o
pisanju, pa kaže: I pouči pisanju,
nekada čovjeka dariva znanjem o
govoru, pa kaže:
I
pouči ga govoru,
a nekada u cjelosti kaže:
I
naučili ga znanju od Nas.
وَعَلَّمْنَاهُ
مِن لَّدُنَّا عِلْمًا
Nekada se i vrsta znanja objašnjava:
I
naučili smo ga da izrađuje pancire
za vas da vas štite u borbi s
neprijateljem.
بَأْسِكُمْ
وَعَلَّمْنَاهُ صَنْعَةَ لَبُوسٍ
لَّكُمْ لِتُحْصِنَكُم مِّن
Nekada pak kaže da je čovjeku data
velika snaga pa, između ostalog, i
moć upravljanja vjetrovima:
A
Sulejmanu vjetar jaki poslušnim
učinismo - po zapovijedi njegovoj je
puhao.
Dobri ljudi potčinjavaju svojoj
volji bića koja ponekad ovladaju
ljudima i oduzmu im moć volje.
Naprimjer, upravljaju i koriste se
šejtanima, kao što je Sulejman, a.
s., imao šejtane koji su mu vadili
bisere iz mora i druge poslove
obavljali.
Oni su mu izrađivali što god je
htio; hramove i spomenike, i zdjele
kao čatrnje, i kotlove nepokretne.
يَعْمَلُونَ
لَهُ مَا يَشَاء مِن مَّحَارِيبَ
وَتَمَاثِيلَ وَجِفَانٍ كَالْجَوَابِ
وَقُدُورٍ رَّاسِيَاتٍ
U
svakom slučaju, Objava jeste jedan
od puteva stizanja čovjeka do
savršenstva, spoznaje i sreće.
Razum je sljedeći način za spoznaju
zbilja koje vladaju Ovim svijetom.
U skladu s rečenim, čovjek ima na
raspolaganju dva puta i dva metoda
pomoću kojih može ostvariti
spoznaju, stići do svoga
savršenstva i osigurati sebi sreću.
Jedan od spomenutih puteva jeste
Objava i poslanstvo, a drugi je
razum i fitret. Ova se dva puta
nikada ne protivuriječe, već na
međusobnoj su usluzi i potpomažu
jedan drugoga. Ipak, širina
poslanstva i Objave do te mjere je
velika da je nemoguće usporediti ga
sa skučenošću razuma, zbog toga što
razum ne može spoznati cijelu
kreaciju i sve puteve stizanja ka
sreći. U pomoć mu pristiže Objava i
sasvim je prirodno da je širina
pogleda koju Objava nudi čovjeku
puno veća od onoga što mu može
ponuditi sopstveni razum.
Objava ima dvije veoma važne obaveze
u odnosu prema razumu, kojima mu u
isti mah i pomaže.
a)
potvrđivanje razuma i
b)
jačanje i ukazivanje na put
potpunosti.
Objava prihvata razum i plodove
njegovih aktivnosti, te potvrđuje da
je on jedna od moći koju je čovjeku
darovao sistem stvaranja. Moguće je
da površan čitalac ovu potvrdu na
početku shvati na pogrešan način, te
se upita pod dojmom iste: ukoliko
razum shvata pojave i ukoliko to
shvatanje može potkrijepiti dokazima
kakvu potrebu u tom slučaju čovjek
ima za Objavom? Upravo zbog toga
treba istaći činjenicu da je ova
potvrda veoma važna za razum, što na
svom mjestu treba biti objašnjeno.
Ukoliko čovjek poznaje stavove
tradicionalista (ehli hadis)
u vezi sa formalnim značenjem
hadisa, kao i stavove teologa i
jednog broja naučnika senzualista iz
vremena naučnog razvoja u vezi sa
razumom, tada će shvatiti koliku je
uslugu Objava učinila razumu time
što ga je potvrdila i imenovala ga
kao jednog od Božijih dokaza, koji
je postavljen u čovjeka i služi mu
za stjecanje sreće. Ovo je također
veoma bitno i za prigovor koji su
Brahme učinile u vezi sa razumom i
Objavom, gdje im se daje čvrst
odgovor.
Što
se tiče odgajanja razuma Objavom,
znamo da je Uzvišeni Bog čovjeku dao
ovu moć na raspolaganje u cilju
shvatanja, razdvajanja Istine od
zablude i Puta od provalije.
Međutim, okvir shvatanja takve
perceptivne snage, tj. razuma,
ograničen je, posebno ukoliko se
ispriječe unutarnje i vanjske
prepreke na čovjekovom putu. U tom
slučaju on biva spriječen od tačnog
i suštinskog shvatanja. Ali, s
obzirom na činjenicu da je u pitanju
perceptivna moć, koja ima sposobnost
razlučivanja, kada je Objava povede
svojim ispravnim smjerom i ukaže joj
na odnose između Boga i čovjeka,
čovjekovih djela i njegove
budućnosti, između materijalnog
promjenjivog i prolaznog svijeta sa
apstraktnim svijetom, koji je
stabilan i vječan, u tom slučaju
razum veoma lahko to i shvata, jer
ono što mu je predstavljeno, nudi mu
se na temelju racionalnih dokaza.
Usljed toga, Kur'an govori o
sljedećem: Kada se ljudi, koji su
cijelo vrijeme bili lišeni sreće, a
koji su obitavali u zagrljaju
nesreće, budu pitali zašto su
postali njeni druzi, lišeni svih
savršenosti, u odgovoru će reći:
A da smo slušali ili razmišljali ne
bi bili od džehenemlija.
Razum također, u ulozi nebeskog bića
koje vodi i upućuje zemaljskog
čovjeka ka svijetu gajba i
osvjedočenja, čini veliku uslugu
Objavi, a samim tim stoji na usluzi
čovječnosti. Kratkim presjekom, ove
usluge ogledaju se u sljedećem:
1.
Razum je sagovornik Objave.
Ukoliko razum ne bi imao ulogu
domaćina Objave, na zemlji ne bi
bilo mjesta za njeno spuštanje.
Jedino je razum, među svim
zemaljskim stvorenjima, taj koji je
zadužen za vezu između neba ,
svijeta Objave i poslanstva sa
stanovnicima zemlje. Upravo sa
stanovišta Objave prvi, osnovni i
temeljni uvjet za obaveznost (taklif)
jeste da mukellef, tj. obveznik,
bude razuman.
2.
Potvrda Objave na Zemlji
Svojim dolaskom među ljude i
dostavljanjem Objave, Božiji
vjerovjesnici bivaju suočeni sa
veoma žestokim reakcijama. Zbog
toga, da bi dokazali svoje tvrdnje,
koriste djela koja nisu uobičajena,
već su nadnaravna i ne dešavaju se u
normalnim okolnostima. Kada već
učine mu’džizu (nadnaravno djelo),
tada razum potrvđuje ispravnost
poslaničkih izjava. Drugim riječima,
razum pravi logičnu vezu između
poslaničkih mu’džiza i ispravnosti
njihovih tvrdnji. Na taj način
uspjeva zadovoljiti čovjeka i
ukazati mu na vezu koja dolazi od
Boga i koju nije moguće negirati. Na
toj osnovi ljudi izražavaju
dobrodošlicu vjerovjesnicima kao
uputiteljima čovječanstva i razuma.
3.
Potvrda čovjekove potrebe za
Objavom
Još
jedna veoma vrijedna usluga koju
razum čini objavi jeste
argumentirano dokazivanje da čovjek
ima potrebu za Objavom i prisustvom
ljudi od Boga odabranih i upućenih u
tajne stvorenog. Usljed toga razum
proglašava neophodnost
vjerovjesničkog prisustva. Svojim
moćnim argumentima razum dokazuje
sljedeću činjenicu: Ukoliko Objava
i poslanstvo ne bi imali svoje
mjesto među ljudima, čovjek ne bi
nikada vidio lice sreće i
savršenstva. Zbog toga što ne
poznaje cilj, a ni put koji vodi ka
njemu i u svemu tome ne zna koja mu
je popudbina potrebna na toj stazi,
Božiji vjerovjesnici, obavjestima
koje im je Allah, dž. š., dao na
raspolaganje, ukazuju čovjeku i na
put i na cilj i na popudbinu.
4.
Potvrda propisa Objave
Da
bi čovjek mogao donositi zaključke u
vezi sa šerijatskim propisima, nakon
prekida direktne veze između Neba i
Zemlje ima potrebu za Knjigom i
tradicijom vjerovjesnika. Razum, na
osnovu naredbe koja je došla Objavom
zauzima mjesto pored Knjige i
sunneta i na taj način dolazi do
šerijatskih propisa stavljajući ih
čovjeku na raspolaganje. Usljed
toga, razum je pored Objave od
temeljnih stubova potvrđivanja
zakona Objave za čovjeka. Upravo na
temelju te činjenice rečeno je u
hadisu: “Razum je ono čime se robuje
Milostivom i čime se stiču
Dženneti.”
Dakle, tjera čovjeka na pokoravanje
Gospodaru Milostivom, a i uz pomoć
neprocjenjivo važnih uputa, pomaže u
stjecanju Dženneta.
Ukoliko je razum stvarno moćan, kao
što ga vi predstavljate i ukoliko
može poravnati put Objavi, zašto
onda nije sposoban čovjeku pokazati
put sreće i zašto nije dovoljan za
usmjeravanje misli, uvjerenja,
morala i ponašanja, već ima potrebu
za nečijom pomoći?
Na
putu nezavisnosti razuma u ulozi
čovjekovog upućivača postoji i
previše ozbiljnih prepreka i
prijetnji čije prisustvo čini razum
nemoćnim da čovjeka sigurno dovede
do željenog cilja. Upravo zbog toga
ima potrebu za Objavom koja će ga
podržati i pomoći mu da u okrilju
istine koje mu nudi bude dobar
čovjekov vodič. Ukratko ćemo ukazati
na neke od postojećih prepreka koje
stoje na putu razuma:
Razum je
profiter
Čovjek je na temelju svog fitreta
biće koje voli profit, a bježi od
štete. Usljed toga, ukoliko
čovjekova suština na svom putu ne
osjeti prisustvo ozbiljne prepreke i
prijetnje pokušat će sve objasniti i
analizirati u svoju ličnu korist,
ili će se, u najmanju ruku,
suzdržati predstavljanja činjenica
u njihovom realnom obliku. Dakle,
bîće čija je suština utemeljena na
ličnom interesu i potčinjavanju
drugih bića – bića koja pripadaju
istoj vrsti kojoj i on pripada – ne
može bez zakonskih regulativa i
prepreka uzeti u obzir prava drugih
ljudi.
Ograničena
prodornost razuma
Već
smo objasnili da ono s čime se razum
susreće i što mu se nudi od
postojećih zbilja može biti
podjeljeno na tri vrste:
1.
razumne činjenice,
2.
nerazumne stvari i
3.
iznad razumne zbilje.
Dakle, razum se susreće sa
činjenicama koje su normalne i koje
on proglašava sasvim razumnim. Drugi
put nailazi na nešto što je za njega
neprihvatljivo ili neracionalno, kao
što je nemogućnost združivanja dvije
oprečne stvari na istom mjestu u
isto vrijeme, ili nemogućnost
dijeljenja neparnog broja na dva
jednaka cjelovita broja, ili pak
nemogućnost smještanja većeg tijela
u nešto što je puno manje i drugi
slični primjeri koje razum odbija i
proglašava nerazumnim. Također se
zna i za postojanje zbilja koje
razum nije u mogućnosti razumjeti
ili pak analizirati, ali i pored
toga ne odbacuje njihovo
postojanje.
Dakle, na osnovu ograničenih moći
razuma i širine koju zauzima
kreacija, čovjek, da bi razumio ono
što je izvan njegovog trenutnog
dosega, a čije razumjevanje igra
veliku ulogu u njegovoj konačnoj
sreći, ima potrebu za prisustvom
nečega što je moćnije od njega kako
bi mu to nešto ukazalo i razjasnilo
sve nejasnoće čijim razjašnjavanjem
dolazi do njegovog cvjetanja i upute
čovjeka. To nešto nije ništa drugo
osim Objava Božija.
Unutarnje
ljudske prepreke
Prepreke koje se nalaze u samom
čovjeku, a koje smetaju
sagledavanju Istine onakvom kakva
jeste, imaju svoje različite
podjele. Ne dozvoljavaju da razum
postigne uspjeh u poimanju Zbilje, a
ukoliko pak uspije shvatiti, ne
dozvoljavaju mu da putuje u njenom
smjeru. Pošto je broj ovih prepreka
veliki, mi ćemo ukazati samo na one
značajnije:
1.
pogodno polje smutnje i vršenja
niskih radnji,
Pa joj put dobra i put zla
shvatljivim učinio,
فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا
وَتَقْوَاهَا
2.
volja za otklanjanjem svih prepreka
u cilju ostvarenja nefsanskih
želja,
Ali, čovjek hoće dok je živ da
griješi.
بَلْ يُرِيدُ الْإِنسَانُ لِيَفْجُرَ
أَمَامَهُ
3.
volja za vječnim ovosvjestkim
životom, što je u ozbiljnoj opreci
sa zakonima Božijim.
Međutim prohtjelo mu se vječno
boraviti na zemlji.
وَلَـكِنَّهُ أَخْلَدَ إِلَى الأَرْضِ
4.
to
je u suprotnosti sa zakonima Božijim
i onim što nam se u Kur'anu izričito
daje do znanja: Mi smo među vama
smrt odredili.
قَدَّرْنَا بَيْنَكُمُ الْمَوْت
َنَحْن
5.
slijeđenje nefsanskih strasti,
A
jesi li vidio onoga koji je strast
svoju za boga svoga uzeo?
أَفَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ
هَوَاهُ
6.
padanje u neosnovane mržnje i
naklonosti što uzrokuje gubitak
moći razumnog poimanja. U tom
kontekstu, u hadisu imama Alija, a.
s., čitamo: “Ljubav prema nečemu
oslijepi i ogluhne.”
7.
padanje pod utjecaj formalnih moći i
težnja za komforom: I iziđe on
pred narod svoj u svom sjaju.
Ah, da je i nama ono što je dato
Karunu!” govorili su oni koji su
čeznuli za životom na ovom svijetu,
- “on je, uistinu, presrećan.”
فَخَرَجَ عَلَى قَوْمِهِ فِي
زِينَتِهِ قَالَ الَّذِينَ يُرِيدُونَ
الْحَيَاةَ الدُّنيَا يَا لَيْتَ
لَنَا مِثْلَ مَا أُوتِيَ قَارُونُ
إِنَّهُ لَذُو حَظٍّ عَظِيمٍ
Prepreke koje smo nabrojali,
a koje su samo dio onoga što stoji
čovjeku na putu, izviru iz njegove
nutrine, crpeći energiju iz tri
stvari:
a)
Čovjekovo nepoznavanje zbilja
u kreaciji. Vjerovjesnici su
dolazili da bi neznanje nadomjestili
znanjem.
b)
Čovjekov strah od velikih
sila. Poruka vjerovjesnika bila je
da u čovjeku postoji snaga volje.
c)
Strasti i obožavanje
nefsanskih prohtjeva. Poruka
vjerovjesnika jeste obožavati
Gospodara svjetova Allaha, dž. š.
1.
Šejtan i sve snage podređene
njemu. U vezi sa tom činjenicom
postoji veoma veliki broj ajeta koje
nemamo sada namjeru citirati, ali
spomenut ćemo nekoliko na koje se
možete obratiti. To su: Al-Hidžr:
39; Al-Earaf: 16. i 30;
Al-Isra: 64. do 66; Al-En'am:
112. i 121; Aš-Šuara: 221. i
222.
2.
Ljudi koji se poput šejtana
služe raznim spletkama, kao što je
negiranje principa povezanosti
čovjekove s Bogom:
“Nijednom čovjeku Allah nije ništa
objavio!”
مَا أَنزَلَ اللّهُ عَلَى بَشَرٍ مِّن
شَيْءٍ
,
služe se i zloupotrebom i
uzburkavanjem nacionalnih i inih
osjećaja u ljudima:
Zar da povjerujemo dvojici ljudi
koji su isti kao i mi, a narod
njihov je roblje naše?”
فَقَالُوا أَنُؤْمِنُ لِبَشَرَيْنِ
مِثْلِنَا وَقَوْمُهُمَا لَنَا
عَابِدُونَ
Zloupotreba osjećaja:
I
ako se budete pokoravali čovjeku kao
što ste vi, sigurno ćete biti
izgubljeni.
وَلَئِنْ أَطَعْتُم بَشَرًا
مِثْلَكُمْ إِنَّكُمْ إِذًا
لَّخَاسِرُونَ
Nametanje podučenosti:
Mi dobro znamo da oni govore:
“Poučava ga jedan čovjek!”
وَلَقَدْ نَعْلَمُ أَنَّهُمْ
يَقُولُونَ إِنَّمَا يُعَلِّمُهُ
بَشَرٌ
Optužba da poslanici žele moć.“Ovo
je samo čovjek kao i vi, samo hoće
da je od vas ugledniji.
مَا هَذَا إِلَّا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ
يُرِيدُ أَن يَتَفَضَّلَ عَلَيْكُمْ
Mješanje pojmova:
“On je čovjek kao i vi; jede ono što
i vi jedete, i pije ono što i vi
pijete.
مَا هَذَا إِلَّا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ
يَأْكُلُ مِمَّا تَأْكُلُونَ مِنْهُ
وَيَشْرَبُ مِمَّا تَشْرَبُونَ
Optužba za nazadnjaštvo:
“Mi smatramo da si ti doista
neznalica.”
إِنَّا لَنَرَاكَ فِي سَفَاهَةٍ
Optužba za planirano zavođenje:
“Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da
nas odvratite od onih kojima su se
preci naši klanjali.”
مُّسَـمًّى قَالُواْ إِنْ أَنتُمْ
إِلاَّ بَشَرٌ مِّثْلُنَا تُرِيدُونَ
أَن تَصُدُّونَا عَمَّا كَانَ
يَعْبُدُ آبَآؤُنَا
Dakle, postoji veliki broj prepreka
na putu razuma i svana i iznutra, i
to razuma koji je ograničen i
profiterski naklonjen, tako da mu
kako to imam Ali, a. s., kaže, ne
preostaje ništa drugo doli
potčinjavanje strastima i
slijeđenje šejtana: “Koliko li je
samo razuma potčinjenih pod
vodstvom strasti.”
Saobrazno rečenom, između razuma i
objave s jedne i vjere i nauke s
druge strane, ne postoji ni najmanje
oprečnosti ili sukoba. Drugo, oba,
tj. i razum i objava potpomažu jedno
drugog. Treće, razum sam priznaje
svoju ograničenost. Četvrto, razum
je jasno proglasio neophodnost
prisustva Božijih vjerovjesnika.
Peto, nije moguće samo snagom razuma
boriti se protiv svih prepreka, koje
mu stoje na putu.
1.
Između Objave i razuma, tj.
vjere i nauke, postoji jedna vrsta
direktne povezanosti.
2.
Cilj Objave i razuma sagledan
je u istoj stvari, tj. u vođenju
čovjeka do savršenstva i stvarne
sreće.
3.
Filozofija stvaranja, slanja
vjerovjesnika, odlaska Poslanika, s.
a. v. a., na Mi'radž prate
jedan te isti cilj koji je sadržan u
čovjekovoj spoznaji.
4.
Islamski poziv počinje
znanjem i čitanjem.
5.
Objava i poslanstvo, a
također i razum i fitret jesu
spoznajna sredstva vjere, što nam
ukazuje na činjenicu kako je
nemoguće da razum i poslanstvo budu
u međusobnom konfliktu, već, kako je
i naglašeno, riječ je o dvama
vjerskim spoznajnim sredstvima.
6.
Učitelj svih poslanika i
ewlija, kao i svih ljudi, jeste
Allah, dž. š. On je Vlasnik i
Upravitelj kreacije i On je čovjeku
dao dva sredstva na raspolaganje,
tj. Objavu i razum, kako bi mogao
shvatiti filozofiju svoga
postojanja.
7.
Uzvišeni Gospodar jedanput
čovjeku daje moć učenja imena
svih kojima je poučio Adema, a.
s., nekada mu daje sredstvo u ruku
da može pisati i pouči ga peru,
nekada ga pak uči kako da niže
glasove i da ih izgovara pravilno
i pouči ga govoru, a nekada mu
daje i određene stvaralačke moći kao
što je Sulejmanu, a. s., dao vjetar
na raspolaganje, zatim je naučio
čovjeka kako da pravi oružje i oruđe
za odbranu i zaštitu od
neprijatelja.
8.
Čovjek ima moć da sve što
postoji, i od mrtve prirode i od
živih bića, stavi sebi na uslugu i
upravljanje i koristiti se time za
ostvarenje životnih koristi kao i na
putu stizanja do sreće.
9.
Usluge koje objava čini
razumu jesu sljedeće:
a)
potvrda zakona na čijim
principima funkcionira razum;
b)
razvijanje i odgajanje
razuma.
10.
Usluge koje razum čini
Objavi:
a)
razum je sagovornik Objave, a
ako ga nebi bilo, Objava se ne
bi imala kome obratiti;
b)
razum je taj koji potrvđuje
istinitost Objave;
c)
u nekim slučajevima razum
potvrđuje propise Objave;
d)
razum potvrđuje potrebu
čovjeka za Objavom.
11.
Prepreke koje stoje razumu na
putu čovjekove upute jesu sljedeće:
a)
profiterstvo razuma;
b)
ograničenost prodornosti i
upućivačke svjetlosti razuma;
c)
pogodnost za lutanje i
griješenje;
d)
volja za uklanjanjem svega
što se nađe na putu zadovoljenja
nefsanskih prohtjeva;
e)
želja za vječnim dunjalučkim
životom, što se ozbiljno kosi sa
Božijim zakonom;
f)
slijeđenje nefsanskih strasti
što uzrokuje porobljavanjem razuma;
g)
porobljavanje razuma
neosnovanim mržnjama i naklonostima
kao i blokiranje perceptivnih moći
zbog istog razloga;
h)
padanje pod utjecaj formalnih
sila bez obzira da li to bila
politička, privredna, kulturna ili
vojna sila;
i)
podložnost šejtanskim varkama
i padanje u njegove zamke;
j)
podložnost varkama šejtana u
ljudskom obliku koji se služe raznim
metodama da bi ostvarili svoje
namjere, kao što je zloupotreba
vjerskih, rasnih ili nacionalnih
osjećanja. Nekada se to dešava putem
buđenja emocija, koje se pokreću
protiv razuma i zbilje, a nekada
pak, tako što se namjerno pomiješaju
stvari, nekada proglašavanjem vjere
glavnim krivcem za nazadak, a nekada
bacanjem ljage na vjernike tako što
se proglase onima koji ruše javni
red i mir i koji se bore za svoje
lične interese.
Postoji veliki broj drugih prepreka
koje stoje razumu i vjeri na putu.
Kur'an u vezi sa spletkarenjem
neprijatelja ukazuje na veoma
zabrinjavajući detalj u kojem ističe
da im je planiranje do te mjere
precizno i pažljivo da bi moglo brdo
s mjesta pomjeriti, međutim, ukoliko
budete bogobojazni, Allah Uzvišeni
će vam pomoći. Ovo je veoma važno
obraćanje vjernicima u kojem im se
poručuje da ne uzimaju olahko svoje
neprijatelje, već da ih ozbiljno
imaju u vidu, a s druge strane im se
daje nada kako ne bi imali straha od
istog tog neprijatelja, jer
vjernici treba da se oslone na svoga
Gospodara.
I
nastanili ste se bili u kućama onih
koji su se prema sebi ogriješili, a
bilo vam je poznato kako smo s njima
postupali, i primjere smo vam
navodili.” I oni lukavstva svoja
pletu, a Allah zna za lukavstva
njihova, mada su im lukavstva takva
da mogu brda pokrenuti.
وَسَكَنتُمْ فِي مَسَـاكِنِ الَّذِينَ
ظَلَمُواْ أَنفُسَهُمْ وَتَبَيَّنَ
لَكُمْ كَيْفَ فَعَلْنَا بِهِمْ
وَضَرَبْنَا لَكُمُ الأَمْثَالَ
وَقَدْ مَكَرُواْ مَكْرَهُمْ وَعِندَ
اللّهِ مَكْرُهُمْ وَإِن كَانَ
مَكْرُهُمْ لِتَزُولَ مِنْهُ
الْجِبَالُ
Da su
muslimani uzeli u obzir poruku ovih
ajeta, sigurno je da danas ne bi
bili u položaju u kojem se nalaze,
niti bi, s druge strane, moć
neprijatelja Islama bila kolika je
danas. Međutim, kako reče jedan
učenjak: “Nemuslimani su napustili
svoje vjere i doživjeli su progres i
napredak, a muslimani su također
napustili svoju vjeru i doživjeli
nazadak.” Desilo se to iz razloga
što Islam poziva na progres, rad,
učenje i poučavanje, postizanje moći
i svega što pomaže čovjeku da uspije
na oba svijeta.
12.
Razum na usluzi čovječnosti
Sa
islamskog stanovišta razum je na
usluzi čovječnosti, što se razumije
upravo iz već citiranog hadisa imama
Sadika, a. s.: “Razum je ono čime se
ibadeti Milostivom i čime se stiču
Dženneti.” Na osnovu spomenutog
hadisa može se zaključiti da se
čovjek, koji ne bude činio ibadet
svome Gospodaru i koji se ne bude
htio pomiriti s činjenicom da je
Njegov rob, ne koristi svojim
razumom. Zbog toga što jedan čovjek
može biti u jednoj od dvije skupine
– ili je među onima koji prihvataju
Istinu, ili je među onima koji
prihvataju zabludu. Nije moguće da
čovjek, sa stanovišta svjetonazora
gledano, bude u nekoj trećoj
skupini. Da li je ijedan razuman
čovjek spreman da prilikom sukoba
zablude sa Istinom odabere zabludu?
I da li ijedan čovjek, koji ima
razuma prednost daje vječnoj patnji
prilikom izabiranja između vječne
sreće, tj. Dženneta i vječne
nesreće, tj. Džehennema?
13.
Između Objave i razuma ne
postoji neslaganje
Ukoliko bi neko umislio da između
razuma i Objave postoji konflikt i
neslaganje, to bi bio najbolji
pokazatelj da nije dobro shvatio šta
je to razum, ili možda nije
dobro razumio Islam, treće
mogućnosti, koja bi ga opravdala ne
postoji, osim da je on takav jer ima
zle lične ili političke namjere i
svjesno to čini slijedeći svoje
strasti.
|