ULOGA TEŽNJI I INTERESA U PERCEPCIJI

      Upotreba moći i sredstava percepcije do određene mjere u našim je rukama. Primjera radi, kad god  želimo promatrati neki prizor, pogled usmjerimo prema datoj pojavi, a kada to ne želimo, skrenemo pogled ili zatvorimo oči. Moguće je da se smatra da dok su oči otvorene da više nisu potrebna druga, posebna stanja, za vi­đenje nečega što je naspram nas. No iskustvo je dokazalo suprotno. Jer, često se slika predmeta reflektira u našem oku, ali je mi ne vidimo; ili, pored postojanja zvučnih talasa koji dopiru do naših ušiju, ne čujemo ih. To se sve dešava u stanju kada smo pažnju usmjerili na nešto drugo. Ovim postaje jasno da percepcija nije samo fizička ili fiziološka aktivnost, već je njena zbilja povezana s nefsom (dušom). Percipiranje se ostvaruje pažnjom duše i prestaje prestajanjem njene pažnje. Podražaji i refleksije iz materije sačin­javaju tek preduvjete i uvode percepcija.

      Postojanje i nepostojanje pažnje često ovisi o čovjekovim un­utrašnjim sklonostima i interesima. Naime, u slučaju kada osoba ima naklonjenost prema određenoj percepciji, pažnja nefsa se usmjeri ka tome i, zbog postojanja nužnih preduvjeta, percepcija se ostvaruje; u suprotnom, kada nema te privlačnsti, čovjek ne obraća pažnju na dati predmet i ne percipira ga. Naprimjer, beba se u noći prevrnula, i samo je majka čula taj šum. Nekada npr. majka skoči iz sna čuvši glas svoje bebe, a inače jači glas (npr. prolazak voza) uopće je ne budi, što  ne dokazuje ništa drugo doli voljnu usmjerenost psihičkog (duševnog) faktora izraženog kroz majčinu privrženost.

      Utjecaj težnji i interesa u percipiranju nije ograničen osjetil­nim percepcijama, takvo šta postoji u imaginaciji, u mislima, pa čak i u racionalnim zaključivanjima. Naprimjer, pojedinci imaju iz­raženije memoriranje stvari koje su im predmet interesiranja. Što se tiče intelektualnih radnji, mislilac bolje napreduje kada su u pitanju teme koje su predmet njegovog zaintrigiranog bavljenja. Još začudnije je da većina ljudi svojim razmišljanjima dobijaju rezul­tate koje im srce želi i za kojima su otprije čeznuli: iako žive u iluziji da je taj rezultat dobiven prirodnim slijedom racionalnog dokazivanja – riječ je ustvari o tome da je čovjekova unutrašnja sklonost utjecala na izbor ključne premise argumenta. Koliko često prethodne predrasude prouzrokuju greške u zaključku!

Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi.  (Al-Qijame: 5)

بَلْ يُرِيدُ الْإِنسَانُ لِيَفْجُرَ أَمَامَهُ

Neposjedovanje čovjekove predrasude o dobijenom rezultatu suprotnom njegovim težnjama i interesima, a  proizašlom iz raz­mišljanja, možemo objasniti na sledeći način: Nekad je takvo šta posljedica zanemarivanja i nerazmišljanja o datoj temi, a nekada i zanemarivanja prethodnih premisa. U slučaju kada suprotno svojoj volji, pod utjecajem vanjskih faktora, čovjek prođe sve faze zaključivanja i dođe do nepoželjnog rezultata, tada zapravo nje­govo biće krene u pravcu izazivanja sumnje i dvoumljenja, te ako dokazi i argumenti budu toliko jasni da u njima nema mjesta za sumnju, na scenu stupa izdaja memorije i za kratko vrijeme čovjek baca u zaborav ono što je nepoželjno. A ako ga nešto podsjeti na takvo šta, čovjek uznastoji uzdržati se od srčanog prihvatanja i vjerovanja u ono što nastoji zaboraviti, i još to tvrdoglavo poriče, upravo onako kako je na to prethodno ukazano u poglavlju o razlici između znanja i vjerovanja.

 (...) oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa.  (An-Nedžm: 23)

إِن يَتَّبِعُونَ إِلاَّ الظَّنّ وَمَا تَهْوَى الْأَنفُسُ وَلَقَدْ جَاءهُم مِّن رَّبِّهِمُ الْهُدَى َ

Prema tome, neko može biti uvjeren u ispravnost rezultata svo­jih razmišljanja tek onda kada je imun na dominaciju suprotnih srčanih žudnji i sklonosti. U suprotnom, dok god nefsanske žudnje upravljaju čovjekom i dokle god privrženost materiji, strastima, ugledu, položaju i drugim sklonostima, pažnju nefsa budu držale okrenutom prema sebi, ljudsko biće ne može se nadati ispravnim rezultatima svojih razmišljanja i umskih aktivnosti u bilo kojim oblastima.

      Prisutna znanja i obaviještenosti o njima, duševne žudnje i srčane privrženosti igraju značajnu ulogu u percipiranju. Naprim­jer, psihička stanja i refleksije što su prisutni u nefsu nekada pod utjecajem obraćanja pažnje na neočekivana dešavanja postaju zaboravljeni. Filozofiski rečeno, čovjek u tom stanju “ne posjeduje znanje o znanju”.

Postoji još jedna razina prisutnog znanja, ona koju nefs (duša) ima o Uzvišenom Bogu, ali koja pod utjecajem privrženosti ma­teriji postaje predmetom zanemarivanja. Svijest i obaviještenost o Bogu ne stječe se osim u stanju kada pažnja prema materijalnim sredstvima i stvarima bude prekinuta putem slobode izbora ili pri­nude.

      Prema tome, ispravno korištenje moći percepcije bit će mo­gućim tek onda kada srce bude čisto od materijalnih prljavština i žudnji nefsa i kada se iz uma odstrani trnje predrasuda te se um okiti ukrasima bogobojaznosti. Napredovanja u stupnjevima bo­gobojaznosti jeste ono što čovjeka čini sposobnim za primanja du­hovne svjetlosti i nadahnuća od Gospodara i meleka.           

U tome je zaista pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.  (Al-Qaf: 37)

إِنَّ فِي ذَلِكَ لَذِكْرَى لِمَن كَانَ لَهُ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى السَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ

Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.  (Al-Baqara: 2)

ذَلِكَ الْكِتَابُ لاَ رَيْبَ فِيهِ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ

Uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen ko je na stranputicu odvede.  (Aš-Šems: 9 - 10)

قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا

Ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete istinu od neistine moći rastaviti.  (Al-Enfal: 29)

إَن تَتَّقُواْ اللّهَ يَجْعَل لَّكُمْ فُرْقَاناً

O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vje­rujte! On će vama dvostruku Svoju milost darovati i dat će vam svjetlo pomoću kojeg ćete ići. (Al-Hadid: 28)

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَآمِنُوا بِرَسُولِهِ يُؤْتِكُمْ كِفْلَيْنِ مِن رَّحْمَتِهِ وَيَجْعَل لَّكُمْ نُورً تَمْشُونَ بِهِ

      U suprotnom, slijeđenje žudnji nefsa i odanost Ovom svi­jetu razlog su prevarenosti, zalutalosti i lišenosti ispravnog percipi­ranja, a kao takvi bivaju, također, i razlogom dominacije šejtana, neznanja, zalutalosti i sljepila srca.

Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo s znanjem, onoga koga je Allah u zabludi ostavio, i sluh njegov, i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu sta­vio?Ko će mu, ako neće Allah, ukazati na Pravi put?!  (Al-Gatije: 23)

أَفَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ وَأَضَلَّهُ اللَّهُ عَلَى عِلْمٍ وَخَتَمَ عَلَى سَمْعِهِ وَقَلْبِهِ وَجَعَلَ عَلَى بَصَرِهِ غِشَاوَةً فَمَن يَهْدِيهِ مِن بَعْدِ اللَّهِ

(...) za koga je već određeno da će svakog onog ko ga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.  (El-Hadždž: 4)

كُتِبَ عَلَيْهِ أَنَّهُ مَن تَوَلاَّهُ فَأَنَّهُ يُضِلُّهُ وَيَهْدِيهِ إِلَى عَذَابِ السَّعِيرِ

Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veli­čao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati, oni će ih od Pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravom putu. (Az-Zuhruf: 36 - 37)

وَمَن يَعْشُ عَن ذِكْرِ الرَّحْمَنِ نُقَيِّضْ لَهُ شَيْطَانًا فَهُوَ لَهُ قَرِينٌ وَإِنَّهُمْ لَيَصُدُّونَهُمْ عَنِ السَّبِيلِ وَيَحْسَبُونَ أَنَّهُم مُّهْتَدُونَ