Da li je sa stanovišta razuma moguće us­posta­viti potpuno svjesnu vezu sa Stvoriteljem

 

 Prema rezultatima koje smo dobili iz prethodnih promišljanja, potpuno zadovoljavanje čovjekovih fitretskih težnji moguće je samo u sjeni svjesne i potpune povezanosti sa Izvorom postojanja.

Mogućnost ovakve veze može se dokazati sljedećim filozof­skim argumentom: Sva stvorenja imaju neuništivu vezu sa svojim Stvoriteljem, zbilja njihove egzistencije sâma je povezanost s Njim i ovisnost o Njemu; s obzirom da čovjek može pronaći svjesno, prisutno znanje o svojoj zbilji - a njegova zbilja nije ništa drugo nego sama povezanost sa Stvoriteljem - onda može uspostaviti vezu s Njim potpuno svjesno. Drugačije rečeno, čovjek može pro­naći svoju potpunu egzistencijalnu povezanost s Njim i jasno se osvjedočiti u nju.

Prisutno znanje o sebi predmetom je slaganja svih teozofa. Kada god čovjek ignorira svoja čula i misli, te se potpuno okrene sebi, naći će sebe (svoj bitak) pomoću prisutnog znanja (ilme hu­zuri). Ovo znanje postoji i u drugim stanjima, mada čovjek zbog zauze­tosti drugim percepcijama nije svjestan njegovih pojedinosti. Njega je moguće ojačati i dovesti na razinu jasnoće i pune obavi­ještenosti smanjivanjem materijalne ovisnosti, samokontrolom i koncentri­sanjem pažnje na sebe.

Ali, egzistencijalnu povezanost sa Stvoriteljem i ovisnost o Njemu možemo dokazati i načelima uzvišene mudrosti (transcen­dentalne teozofije), koju je merhum Sadru-al-Muteelihin (Mulla Sadra) objasnio tako što je istakao da egzistencija posjeduje verti­kalne razine, pri čemu su niže razine redoslijedom posljedice i zrake one Najuzvišenije razine, s kojom i opstoje. Zbiljska uzroč­nost znači egzistencijalnu povezanost, a ne odnos između dvaju stvari koje neovisno egzistiraju, jer u tom slučaju nijedna od njih u egzistenciji neće imati potrebu za onom drugom. Upravo veza iz­među neovisnog i ovisnog označava egzistenciju kao samu povez­anost i ovisnost o njenom uzroku. Otud, egzistencija posljedice na osnovu njenog zbiljskog uzroka koji joj ulijeva egzistenciju nije ništa drugo nego sama povezanost i prosvijetljenost - i ako se neko osvjedoči u tu zbilju, vidjet će da ona opstoji zahvaljujući uzroku i da je samo njegova zraka.

Dakle, ako neko uspije osvjedočiti se u svoju zbilju, naći će da ona opstoji zahvaljujući Stvoritelju i da ovisi o Njemu upravo u samoj povezanosti s Njim. Takvo osvjedočenje neće se razlikovati od osvjedočenja u povezanost zraka svjetlosti sa Suncem, koje simbolizira Uzvišenog, Samoopstojećeg. Jer, percipiranje povez­anosti ovisne egzistencije nije moguće bez percipiranja onog s kim se ona povezuje i koji je neovisna egzistencija, koji jeste Samoop­stojeći.

Prosvijetli oči naših srca svjetlošću pogleda prema Tebi sve dok oči srca ne pocijepaju zastore svjetlosti i ne stignu do izvora veličanstvenosti, a duše nam se zakvače za mjesto svetosti moći Tvoje!

(Munadžat Šabaniyye - Dovešaputanjau mjesecu šabanu)

وَ اَنِرْ اَبْصَارَ قُلُوبِنَا بِضِيَاءِ نَظَرِهَا اِلَيْكَ حَتَّىتَخْرِقَ الْقُلُوبِ حُجَبَ النُّورِ فَتَصِلَ اِلَى مَعْدِنِ الْعَظَمَةِ وَتَصِيرَ اَرْوَاحُنَا مُعَلَّقَةً بِعِزِّ قُدْسِكَ

Otud, osvjedočenje o zbilji duše pomiješano je s osvjedočen­jem o neovisnosti zraka i svjetlosti Ljepote i Uzvišenosti Boga.

Ko sebe spozna, spoznao je Gospodara svoga.

Pritom, onoliko koliko je krug nefsa rasprostranjeniji i njegova razina savršenija, a osvjedočenje dublje, doživljeno sa većom pažnjom i koncentracijom, toliko je i percipiranje Božanske svjet­losti jače i jasnije.

Uvedi nas u najljepšu svjetlost Tvoje moći, da spoznajemo samo Tebe i da okrenemo leđa svemu što nije Ti. (Munadžat Ša­baniyye)

وَالْحِقْنِى بِنُوِر عِزِّكَ اْلأَبْهَجَ فَاَكُونَ لَكَ عَارِفًا وَعَنْ سِوَاكَ مُنْحَرِفاً

Također, onoliko koliko čovjek svoju ovisnost i nebivanje neo­visnim bolje shvati, toliko će i obraćati više pažnje Posjedniku ne­ovisnosti, prauzročnom Biću, te će imati više koristi od svjetlosti Uzvišenog, sve dok ne postane potpunim ogledalom i potpunom manifestacijom Biti svoga Gospodara, neka je uzvišena Njegova Veličanstvenost!

Nema razdvojenosti između Tebe i njih osim u tome što su oni Tvoji robovi i stvorenja Tvoja, upravljanje njima u Tvojoj je ruci, početak njihov od Tebe je i povratak njihov prema Tebi je. (Dova u danima mjeseca redžeba)

لاَ فَرْقَ بَيْنَكَ وَبَيْنَهَا اِّلا اَنَّهُمْ عِبَادُكَ وَخَلْقُكَ رَتْقُهَا وَفَتْقُهَا بِيَدِكَ بِدْؤُهَا مِنْكَ وَعَودُهَا اِلَيْكَ

Ostvarivanjem ovakve veze u potpunosti bivaju zadovoljene čovjekove težnje: želja za spoznajom zbilja, priželjkivanje moći i čežnja za ostvarenjem najuzvišenijeg užitka – spajanja čovjeka sa svojim Gospodarem. Kao rezultat čovjekovog spajanja sa Zbil­jskim ciljem i njegovim otkrivanjem svoje egzistencijalne povez­anosti s Njim, najsavršenija razina stječe se onda kada duša u pot­punosti zapostavi upravljanje svojim tijelom i kada nema potrebe da se osvrće prema bilo čemu drugom osim prema Istini, kada poslovi ovoga svijeta ne privlače njenu pažnju i ne sprečavaju je od utopljenosti u osvjedočenje.

I oči naše na Danu susreta s Tobom obveseli viđenjem Tebe! (Šaputanje onih koji se ustežu)

وَاَقِرَّ اَعْيُنَنَا يَوْمَ لِقَاءِكَ بِرُؤْ يَتِكَ

 

 

Najjednostavniji put

 Najjednostavniji put za uvjerenost u postojanje mogućnosti za povezivanje sa Svetim svijetom i Dvorom Gospodara jeste isti onaj put kojeg je Uzvišeni Gospodar preko svojih poslanika pokazao svim ljudima i tako Svoje robove postavio na položaj ukazivanja beskrajne Mu hvale, upotpunivši im dokaz protiv njih samih.

 Da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali (An-Nisa: 165)

لِئَلاَّ يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ

 Božiji poslanici, bez izuzetka, pozivali su ljude na prib­ližavanje Gospodaru te na povezivanje s Izvorom beskonačnog znanja i moći, obećavši im stizanje do vječnih blagodati i besko­načnih uži­taka, kao i svega onoga što zažele.

 Sve što zažele u Gospodara svoga će naći, to će biti nagrada onima koji su dobro činili. (Az-Zumer: 34)

لَهُم مَّا يَشَاءونَ عِندَ رَبِّهِمْ ذَلِكَ جَزَاء الْمُحْسِنِينَ

U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju. (Az-Zuhruf: 71)

وَفِيهَا مَا تَشْتَهِيهِ اْلأَنفُسُ وَتَلَذُّ اْلأَعْيُنُ

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada, za ono što su činili skriv­ene radosti čekaju. (As-Sedžda:17)

فَلاَ تَعْلَمُ نَفْسٌ مَّا أُخْفِيَ لَهُم مِّن قُرَّةِ أَعْيُنٍ

U njemu će imati što god zažele, a od Nas i više. (Al-Qaf: 35)

لَهُمْ مَّا يَشَاؤُونَ فِيهَا وَلَدَيْنَا مَزِيدٌ

Hvala Allahu, Koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džen­netu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo! (Az-Zumer: 74)

اَلْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي صَدَقَنَا وَعْدَهُ وَأَوْرَثَنَا الْأَرْضَ نَتَبَوَّأُ مِنَ الْجَنَّةِ حَيْثُ نَشَاءُ

Suštinska i temeljna prednost poziva poslanika Božijih u od­nosu na druge nosioce reformatorskih ideja namijenjenih čovječan­stvu upravo je u isticanju napomenutih istina: ovaj ograničeni i brzo prolazeći život nije posljednje stanište čovjekovog života, već uvod u stjecanje vječne radosti, most za stizanje vječnom svijetu.

Ali vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet bolji je i vječan, ovo dosita ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahi­movim i Musaovim (Al-Aala: 16 - 19)

بَلْ تُؤْثِرُونَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَ وَاْلآخِرَةُ خَيْرٌ وَأَبْقَ إِنَّ هَذَا لَفِي الصُّحُفِ الْأُولَى صُحُفِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى

Uzrok nevjerničkog poricanja i odbijanje poziva poslanika ug­lavnom je njihova nemoć viđenja ove istine.

Dok oni koji ne vjeruju govore: Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da će te kada se sasvim raspadnete zaista ponovno stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud? Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj. (As-Saba: 7, 8)

وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا هَلْ نَدُلُّكُمْ عَلَى رَجُلٍ يُنَبِّئُكُمْ إِذَا مُزِّقْتُمْ كُلَّ مُمَزَّقٍ إِنَّكُمْ لَفِي خَلْقٍ جَدِيدٍ Rأَفْتَرَى عَلَى اللَّهِ كَذِبًا أَمْ بِهِ جِنَّةٌ بَلِ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِاْلآخِرَةِ فِي الْعَذَابِ وَالضَّلَالِ الْبَعِيدِ

Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: Hoćete, Gospo­dara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa će te o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni, a to je Allahu lahko. A onoga dana kada On vas na onom svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli, i On će proći preko rđavih postu­paka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio i uvest će ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali bit će stanovnici u vatri, u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti. (At-Tagabun: 7, 9, 10)

ٌ زَعَمَ الَّذِينَ كَفَرُوا أَن لَّن يُبْعَثُوا قُلْ بَلَى وَرَبِّي لَتُبْعَثُنَّ ثُمَّ لَتُنَبَّؤُنَّ بِمَا عَمِلْتُمْ وَذَلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرٌ يَوْمَ يَجْمَعُكُمْ لِيَوْمِ الْجَمْعِ ذَلِكَ يَوْمُ التَّغَابُنِ وَمَن يُؤْمِن بِاللَّهِ وَيَعْمَلْ صَالِحًا يُكَفِّرْ عَنْهُ سَيِّئَاتِهِ وَيُدْخِلْهُ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ذَلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ وَالَّذِينَ كَفَرُوا وَكَذَّبُوا بِآيَاتِنَا أُوْلَئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ خَالِدِينَ فِيهَا وَبِئْسَ الْمَصِيرُ

Mi ćemo ih na Sudnjem danu sakupiti licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe, boravište njihovo bit će Džehennem, kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj. To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: 'Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?' Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj Nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? Ali nevjernici samo poriču. (Al-Isra 97 - 99)

وَنَحْشُرُهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ عَلَى وُجُوهِهِمْ عُمْياً وَبُكْماً وَصُمًّا مَّأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ كُلَّمَا خَبَتْ زِدْنَاهُمْ سَعِيرًا ذَلِكَ جَزَآؤُهُم بِأَنَّهُمْ كَفَرُوا بِآيَاتِنَا وَقَالُوا أَئِذَا كُنَّا عِظَامًا وَرُفَاتًا أَإِنَّا لَمَبْعُوثُونَ خَلْقًا جَدِيدًا أَوَلَمْ يَرَوْا أَنَّ اللّهَ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ قَادِرٌ عَلَى أَن يَخْلُقَ مِثْلَهُمْ وَجَعَلَ لَهُمْ أَجَلاً لاَّ رَيْبَ فِيهِ فَأَبَى الظَّالِمُونَ إَلاَّ كُفُورًا

Božiji poslanici nisu se zadovoljavali samo pozivanjem na Pravi put, govorom o nagradi i kazni, već su sa dozvolom Gospo­dara po­kazivali i primjere (mu’džize) koji su odraz njihove povez­anosti s Uzvišenim svijetom i Izvorom beskonačne moći i znanja da bi na taj način svi razumjeli da stjecanje znanja i moći nije ograničeno samo na materijalne uzroke te da je za čovjeka moguće  i korištenje Božanskih znanja i natprirodnih moći.

Poslanici su činom donošenja vijesti iz Skrivenog svijeta i otkrivanjem skrivenih tajni (gajb) - kao i objašnjenjem znanja te mudrosti bez prethodnog izučavanja i školovanja - praktično doka­zali mogućnost povezivanja s Uzvišenim svijetom i moć primanja znanja iz Skrivenog svijeta (ilme ledunni).

I poduči Adema imenima svim. (Al-Baqara: 31)

وَعَلَّمَ آدَمَ الأَسْمَاءَ كُلَّهَا

I podučili smo ga znanjem od Nas. (Al-Kahf: 65)      

 وَعَلَّمْنَاهُ مِن لَّدُنَّاعِلْمًا

A dadosmo mu mudrost dok je još dječak bio. (Maryam: 12)

وَآتَيْنَاهُ الْحُكْمَ صَبِيًّا

'Kako da govorimo djetetu u bešici?', rekoše. 'Ja sam Allahov rob', ono reče, 'meni je On knjigu dao, i vjerovjesnikom me učinio.'(Maryam: 29 - 30)

قَالُوا كَيْفَ نُكَلِّمُ مَن كَانَ فِي الْمَهْدِ صَبِيًّا قَالَ إِنِّي عَبْدُ اللَّهِ آتاَنِيَ الْكِتَابَ وَجَعَلَنِي نَبِيًّا

I kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate.(Ali-Imran: 49)

وَأُنَبِّئُكُم بِمَا تَأْكُلُونَ وَمَا تَدَّخِرُونَ فِي بُيُوتِكُمْ

Dato nam je da razumijemo govor ptica, i svašta nam je dato. (An-Naml: 16)

عُلِّمْنَا مَنطِقَ الطَّيْرِ وَأُوتِينَا مِن كُلِّ شَيْءٍ

Svima pojedinačno dali smo mudrost i znanje. (Al-Anbija: 79)

وَكُلاًّ آتَيْنَا حُكْمًا وَعِلْمًا

Najveći od svih poslaničkkih dokaza jeste sami Kur’an Časni, koji je vječna mu’džiza Poslanika Islama, s. a. v. a. Spušten je osobi koja nije bila školovana i društvu koje je bilo zaostalo. To je Objava koja je od početka svog spuštanja izazivala ljude i džinne da donesu jednu njoj sličnu suru. No, kao što znamo, pored posto­janja mnoštva pokušaja za takvo šta, još se nije našao neko ko bi mogao odgovoriti ovom izazovu, i - onako kako nas Kur’an Časni obavještava - nikada se neće ni naći.

 Također, Božiji poslanici svojim mu’džizama i pobjedom nad prirodnim moćima i zakonima praktično su dokazali mogućnost čovjekovog oslobađanja od materijalnih ograničenja te ispoljili mogućnost njegovog postizanja izvanprirodne, neuništive moći. Izlazak žive kamile iz brda posredstvom Saliha, a. s., spas Ibra­hima, a. s., od Nemrudove ogromne vatre, pretvaranje štapa Musaovog, a. s., u aždahu, otvaranje mora, izviranje dvanaest vrela iz jednog kamena posredstvom Musaa, a. s., povratak vida onima koji su bili slijepi od rođenja i oživljavanje mrtvaca posredstvom Isaa, a. s., i podređenost osjetilnih i neosjetilnih moći Sulejmanu, a. s., primjeri su mu’džiza poslanika koje Časni Kur’an prenosi. I neki nasljednici poslanika, pa čak i mnogi od njihovih istinskih sljedbenika, posjedovali su ovakva znanja i moći. U qudsi hadisu prenosi se:

"Moj robe, pokori Mi se da bih te učinio Sebi sličnim, Ja za nešto kažem 'budi', i ono bude; učinit ću tada i tebe moćnim, pa kada za nešto kažeš 'budi', ono će i biti. "

Pritom, ako bismo krenuli u sabiranje kerameta koji su evidenti­rani kao sahih ili mutewatir[1], vidjeli bismo da bi nam za takvo šta bilo potrebno mnogo tomova knjiga.

Uzimajući u obzir sve ovo, postavlja se pitanje da li je uopće uredu da neki, ne želeći sagledati stanje stvari i općenito bezo­brazno nastupajući, poriču nematerijalni svijet i mogućnost us­postavljanja veze s njim, odvraćajući pritom druge od toga?

Uistinu, i kada ne bi postojale ovakve poslaničke mu’džize i jasni ajeti, opet bi bilo prikladno da čovjek, radi ispitivanja valja­nosti poslaničkih  «ponuda», provede takvo šta u djelo i na taj način procijeni njegov ogromni utjecaj na svoju materijalnu i du­hovnu sreću, jer pitanje je toliko važno da opravdava svaku vrstu požrtvovanosti na putu istraživanja i ostvarivanja. Posebno uzima­jući u obzir ovu činjenicu, provođenje u djelo «programa» poslanika, nasuprot mnogih drugih ideja, ne znači nužno zatvaranje očiju pred svim ovosvjetskim blagodatima i užicima, već ono ga­rantira mir i udobnost i na Ovom svijetu. Postojali su, naime, po­jedinci između poslanika i njihovih sljedbenika koji su se više okoristili blagodatima Ovog svijeta i od samih dunjalučara.

Kako, onda, čudesne tajne (mu’džize) svih poslanika u vezi s ovim pitanjem te njihova neviđena požrtvovanost, kao i požrt­vovanost njihovih nasljednika i istinskih sljedbenika, na putu pozivanja i poticanja čovječanstva na slijeđenje Dobra, nisu mogli potaknuti ni probuditi u srcima (ne)pristrasnih ljudi makar moguć­nost da su možda njihove (poslaničke) tvrdnje istinite?!

Živjela nepristrasnost!

 Da li je vrijednost ovakve istine manja od vrijednosti otkrivanja tajni prirode i potčinjavanja nebeskih tijela? Olakšavanje npr. pod­nošenja boli i mnogih poteškoćea te upot­rebljavanje bezbrojnih pri­rodnih i ljudskih moći radi novih naučnih otkrića shvatljivo je i poželjno. Ali, zar i upotreba jednog dijela čovjekovih moći zarad uspostavljanja veze s Izvorom beskonačnog znanja i moći te sti­zanja do vječne sreće nije ispravna i logična?!

Živjela razboritost i dalekovidnost!

 

Svjedočenje iz ajeta i rivajeta

 Rezultati do kojih smo došli iz racionalnih premisa i prisutnog znanja predmetom su odobravanja Kur’ana i Sunneta. Prethodno smo povodom nekih pitanja naveli svjedočenja iz Predaja.

 Sada ćemo pristupiti navođenju drugih primjera iz ajeta i poslaničkih predaja. Kur’an Časni čovjeka predstavlja kao biće koje za Boga zna po fitretu, tvrdeći da su se svi ljudi, u jednoj raz­ini egzistencije, jasno pokorili Gospodaru svom i posvjedočili te priznali Njegovo Gospodstvo (rububijjet) nad njima.

'Zar Ja nisam Gospodar vaš', oni odgovoriše: 'Da!'. (Al-Araf: 172)

أَلَسْتَ بِرَبِّكُمْ قَالُوا بَلَى

 Život na Ovom svijetu svodi se na čovjekovo djelovanje po zahtjevu iz datog zavjeta obožavanja Uzvišenog Boga, pa čovjeku jedino ostaje da čini takvo šta i usavršava se posredstvom slobod­nog izbora, tim prije što će mu se suditi po mjeri odanosti njego­vom fitretskom zavjetu.

Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (Az-Zarijat: 56)

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلاَّ لِيَعْبُدُونِ

Za spomenuto suđenje o čovjekovim djelima potrebna je razno­likost uvjeta da bi svi ljudi mogli slobodno izabrati svoj put.

(...) da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. (Al-Hud: 7)

لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلاً

 Na mračnim putevima života, punim krivina, neki dolaze do is­pravnog i sigurnog puta i budu upućeni prema Bogu, a to su oni koji vole Gospodara svog, utječu se Njemu i traže Njegovo zado­voljstvo.

Ali pravi vjernici još više vole Allaha. (Al-Beqare: 165)

وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَشَدُّ حُبًّا لِّلّهِ

Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti!'  (Ali Imran: 31)

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ

(...) kojom Allah upućuje na Puteve spasa, one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo, i izvodi ih po volji Svojoj iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (Al-Maide: 16)

يَهْدِي بِهِ اللّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلاَمِ وَيُخْرِجُهُم مِّنِ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a usto čini dobra djela, uh­vatio se za najčvršću vezu. (Lukman: 22)

وَمَن يُسْلِمْ وَجْهَهُ إِلَى اللَّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَى

One koji budu u Allaha vjerovali, i čvrsto se Njega držali, On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti i Pravim putem Sebi uputiti. (Al-Nisa: 175)

فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُواْ بِاللّهِ وَاعْتَصَمُواْ بِهِ فَسَيُدْخِلُهُمْ فِي رَحْمَةٍ مِّنْهُ وَفَضْلٍ وَ يَهْدِيهِمْ إِلَيْه صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا ِ

 Ovakvi će na kraju biti u milosti Božijoj i na položaju Božije bliskosti, postići će viđenje i susret sa svojim Voljenim.

A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje i uđi u Džennet Moj! (Al-Fedžr: 27 - 30)

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً فَادْخُلِي فِي عِبَادِي وَادْخُلِي جَنَّتِي

(...) na mjestu u kome će biti zadovoljni kod Vladara Svemoć­noga(Al-Qamer: 55)

فِي مَقْعَدِ صِدْقٍ عِندَ مَلِيكٍ مُّقْتَدِرٍ

Toga dana neka lica blistava će biti i u Gospodara svoga gle­dat će.  (Al-Qijame: 22 - 23)

وُجُوهٌ يَوْمَئِذٍ نَّاضِرَةٌ اِلَى رَبِّهَا نَاظِرَةٌ

ِAli oni koji su svoja srca vezali za ukrase Ovog svijeta i izabrali ljubav drugih umjesto Božije ljubavi i nemaju čežnju za milošću Njegovom bit će u iskušenju bolne patnje koja je vječna, i lišeni od fitretskog viđenja svog Voljenog.

Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na Ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni, prebivalište njihovo bit će Džehennem zbog onoga što su radili. (Junus: 7 - 8)

إَنَّ الَّذِينَ لاَ يَرْجُونَ لِقَاءنَا وَرَضُواْ بِالْحَياةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّواْ بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَR أُوْلَـئِكَ مَأْوَاهُمُ النُّارُ بِمَا كَانُواْ يَكْسِبُونَ

Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se pri­jatno osjećate, miliji od Allaha i Njegovog Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne do­nese! (At-Tawba: 24)

قُلْ إِن كَانَ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَآؤُكُمْ وَإِخْوَانُكُمْ وَأَزْوَاجُكُمْ وَعَشِيرَتُكُمْ وَأَمْوَالٌ اقْتَرَفْتُمُوهَا وَتِجَارَةٌ تَخْشَوْنَ كَسَادَهَا وَمَسَاكِنُ تَرْضَوْنَهَا أَحَبَّ إِلَيْكُم مِّنَ اللّهِ وَرَسُولِهِ وَجِهَادٍ فِي سَبِيلِهِ فَتَرَبَّصُواْ حَتَّى يَأْتِيَ اللّهُ بِأَمْرِهِ

Uistinu, oni će toga dana od Gospodara svoga