 |
|
l-Mulk - سورة الملك
Sura El-Mulk jeste mekkanska i ima trideset ajeta.
بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ
1 تَبَارَكَ الَّذِي بِيَدِهِ الْمُلْكُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ
قَدِيرٌ
2 الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ
أَحْسَنُ عَمَلًا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ
3 الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ طِبَاقًا مَّا تَرَى فِي خَلْقِ
الرَّحْمَنِ مِن تَفَاوُتٍ فَارْجِعِ الْبَصَرَ هَلْ تَرَى مِن فُطُورٍ
4 ثُمَّ ارْجِعِ الْبَصَرَ كَرَّتَيْنِ يَنقَلِبْ إِلَيْكَ الْبَصَرُ
خَاسِأً وَهُوَ حَسِيرٌ
5 وَلَقَدْ زَيَّنَّا السَّمَاء الدُّنْيَا بِمَصَابِيحَ
وَجَعَلْنَاهَا رُجُومًا لِّلشَّيَاطِينِ وَأَعْتَدْنَا لَهُمْ عَذَابَ
السَّعِيرِ
6 وَلِلَّذِينَ كَفَرُوا بِرَبِّهِمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَبِئْسَ
الْمَصِيرُ
7 إِذَا أُلْقُوا فِيهَا سَمِعُوا لَهَا شَهِيقًا وَهِيَ تَفُورُ
8 تَكَادُ تَمَيَّزُ مِنَ الْغَيْظِ كُلَّمَا أُلْقِيَ فِيهَا فَوْجٌ
سَأَلَهُمْ خَزَنَتُهَا أَلَمْ يَأْتِكُمْ نَذِيرٌ
9 قَالُوا بَلَى قَدْ جَاءنَا نَذِيرٌ فَكَذَّبْنَا وَقُلْنَا مَا
نَزَّلَ اللَّهُ مِن شَيْءٍ إِنْ أَنتُمْ إِلَّا فِي ضَلَالٍ كَبِيرٍ
10 وَقَالُوا لَوْ كُنَّا نَسْمَعُ أَوْ نَعْقِلُ مَا كُنَّا فِي
أَصْحَابِ السَّعِيرِ
11 فَاعْتَرَفُوا بِذَنبِهِمْ فَسُحْقًا لِّأَصْحَابِ السَّعِيرِ
12 إِنَّ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُم بِالْغَيْبِ لَهُم مَّغْفِرَةٌ
وَأَجْرٌ كَبِيرٌ
13 وَأَسِرُّوا قَوْلَكُمْ أَوِ اجْهَرُوا بِهِ إِنَّهُ عَلِيمٌ
بِذَاتِ الصُّدُورِ
14 أَلَا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ
Prijevod ajeta
1. U ime Allaha Milostivog Samomilosnog, Blagoslovljen jeste Onaj u
čijoj ruci je vlast, i On je svemoćan.
2. Koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao koji će od vas
bolje djelovati, i On je Nepobjediv i puno oprašta.
3. Koji je sedam spratova nebeskih stvorio, nećeš vijdeti u
stvaranju Milostivog nikakve disharmonije, povrati pogled, vidiš li
kakvog nedostatka?
4. Zatim ponovo povrati pogled, vratit će ti si sustao i iscrpljen.
5. Zemaljsko smo nebo ukrasili zvijezdama i učini li ih sredstvom
tjeranja šejtana, a za njih smo pripremili užasnu patnju.
6. I za one koji nevjeruju Gospodara svoga kazna je Džehennem, a
loše li je to mjesto povratka.
7. Kad budu u nju bačeni, dugi uzdisaj njen će čuti, a ona je
ključala, gotovo da se od bijesa rastrgne,
8. Gotovo da se rasprsne od bijesa, kad god bude skupina u njega
bacana, pitat će ih čuvari vatre, zar vam nije dolazio opominjač?
9. Kazat će: Da, dolazio nam je opominjač, pa smo ga demantirali i
govorili da nije Allah ništa spustio, a vi ste u velikoj zabludi.
10. I reći će: Da smo slušali ili razmišljali ne bismo bili među
stanovnicima pakla.
11. I priznat će grijeh svoj, pa smrvljeni bili džehenemlije!
12. Zaista oni koji se na neviđeno plaše Gospodara svoga, za njih je
oprost i velika nagrada.
13. A pritajili vi svoj govor ili ga glasno izrekli, zaista On dobro
zna tajne u grudima.
14. Zar da ne zna Onaj koji je stvorio, a On je obaviješten o sitnim
tajnama i sve zna!?
Objašnjenje ajeta
Namjera ove sure jeste jasno ukazivanje na općenitost gospodstva
Božijega na nivou cjelokupnog Univerzuma. Nasuprot paganima koji
vjeruju da za svaki dio Univerzuma postoji poseban gospodar, koji
ili je od Meleka ili od drugih stvorenja, a Allah dž.š. nije
gospodar cijeloga Univerzuma već, samo je gospodar svih tih
različitih gospodara.
Upravo iz tog razloga u ovoj suri spomenut je veliki broj blagodati
Božijih u pogledu stvaranja i upravljanja, usljed toga što
spominjanje tih blagodati predstavlja dokaz općenitog Gospodstva
Allahovog dž.š.
Također, upravo usljed tog povoda sura počinje sa riječi tebareke,
zato što ova riječ ima značenje isticanja mnoštva blagodati od
strane Uzvišenog Allaha, također, više je puta ponovljeno hvaljenje
atributom rahman, hiperboličnim oblikom milosti koji je
karakteristika Apsolutnog Gospodara, usljed toga što milost upravo
predstavlja davanje naspram traženja onoga koji ima potrebu. U suri
je također prisutna opomena i prijetnja, a na kraju završava se
proživljenjem i Sudnjim danom.
Ukratko sadržaj ajeta ove sure svodi se na dvije činjenice: prva,
poziv na prihvatanje jedinosti Njegova Gospodstva, druga, poziv na
vjerovanje u proživljenje. Sura je, na temelju svjedočenja koncepta
njenih ajeta objavljena u Mekki.
1 تَبَارَكَ الَّذِي بِيَدِهِ الْمُلْكُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ
قَدِيرٌ
Blagoslovljen jeste Onaj u čijoj ruci je vlast, i On je svemoćan.
Riječ tebareke koristi se za sve ono u vezi čega nas izvještava da
je izvor mnoštva dobara i blagodati. Sintagma Onaj u čijoj ruci je
vlast, usljed generalizacije odnosi se na svaku vlast, a ovakav
način izražavanja ustvari je metafora aluzijom, koja nas na
zaobilazan način izvještava o potpunoj dominaciji Božije vlasti, i
daje nam do znanja da je takva vlast pod Njegovom kontrolom, i On
njome može raspolagati kako god želi, kao što snažan čovjek oblikuje
i radi šta mu je volja sa komadom voska u svojoj šaci. Dakle, Bog,
Sobom lično, Gospodar je svega sa svakog aspekta, također, Gospodar
je vlasništva svih vladara.
Saobrazno ovom opis Božiji na način da je u Njegovoj ruci vlast,
jeste općenitiji nego li opis kod Vladara moćnog,[1] عِندَ مَلِيكٍ
مُّقْتَدِرٍ, kao što je jasnije i jače od Njemu vlast, [2] لَهُ
الْمُلْكُ.
Sintagma On je svemoćan, ukazuje da moć Božija nije ničim ograničena
niti se bilo gdje završava, što upravo proizlazi iz generalizacije
Vlasti kao i iz samoga konteksta. Mada, ukoliko i ne uzmemo u obzir
kontekst, generaliziranje Vlasti (koja spada u atribute činjenja)
jeste od neophodnih rezultata apsolutne Moći, koja je od atributa
Biti Božije.
U ovom časnom ajetu, pored činjenica koje su sažeto iznijete,
također se ukazalo i na argument kojim se dokazuje mogućnost
proživljenja čije će pojašnjenje ubrzo uslijediti.
2 الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ
أَحْسَنُ عَمَلًا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ
Koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao koji će od vas bolje
djelovati, i On je Nepobjediv i puno oprašta.
Riječ život znači bivanje nečega takvim da ima svijest i volju a
smrt ukazuje na nepostojanje takvoga stanja. Međutim, smrt s obzirom
na ono što nam postaje jasno iz kur'anskog podučavanja predstavlja
prijelaz iz jedne životne forme u drugu, kao što je prethodilo
prilikom objašnjenja Božijih riječi: mi smo među vama odredili
smrt,[3] نَحْنُ قَدَّرْنَا بَيْنَكُمُ الْمَوْتَ do mjesta u kojem
kaže: u one (oblike) koje vi ne znate[4] فِي مَا لَا تَعْلَمُونَ , u
kojima se aludira da onaj koji prelazi ne gubi svoju svijest i
volju. Saobrazno ovome ne treba postaviti pitanje zašto je u
ponuđenom ajetu rečeno da je Bog stvorio smrt, ili zar se smrt može
stvoriti? Usljed toga što smo rekli da iz kur'anskog poučavanja
shvatamo da smrt ne znači nepostojanje života, već, znači prijelaz,
tj. egzistirajuća je stvar koja poput života prihvata stvaranje.
Pored ovoga, ukoliko ipak značenje smrti uzmemo da je nepostojanje,
kao što je takvo shvatanje uobičajeno među ljudima, u tom slučaju
riječ je o nedostatku sposobnosti življenja, u čemu postoji udio
bitka usljed čega je ispravno takvo značenje povezati sa stvaranjem,
poput slijepila za oko i tame za svjetlo.
Sintagma da bi vas ispitao koji će od vas bolje djelovati ukazuje na
cilj stvaranja smrti i života. Uzevši u obzir činjenicu da infinitiv
glagolskog oblika jebluvekum jeste bela što znači staviti na kušnju,
tj. ispit.
Značenje ajeta biti će sljedeće: Uzvišeni Allah vas je tako stvorio
da prvo budete živa bića da biste zatim umrli. Takva vrsta stvaranja
predstavalja uvod i ispit, tako što će oni dobri između vas biti
izdvojeni od onih koji su loši, i postat će jasno koji je od vas
djelom bolji od drugih, a sasvim je jasno da je taj ispit i
odvajanje radi drugog cilja, koji se naziva podmirenje svakog
pojedinca za djelo koje ima.
Pored značenja na koje ukazuje, u ajetu se stavlja do znanja da je
suštinski cilj stvaranja dodjela dobra kao nagrade, s obzirom na to
da u ajetu nije spomenuta kazna već, samo je spomenuto dobro djelo s
naglašavanjem da su život i smrt stvoreni da bi se vidjelo ko će
imati bolji učin. Dakle, oni čija djela su dobra jesu temeljni
razlog stvaranja, a drugi su stvoreni zbog njih.
Kraj ajeta: i On je nepobjediv i puno oprašta. On je Nepobjediv
usljed toga što su vlast i moć apsolutno samo Njegove tako da Ga
niko ne može pobjediti. Ukoliko pak ima onih koji Mu se
suprotstavljaju to je zbog ispita i kušnje a On će im se ubrzo
osvetiti. Također nam se daje do znanja da On puno prašta gafur jer
on puno briše grijehe na ovom svijetu i puno će opraštati grijehe na
Ahiretu, kao što Je i obećao. Završavanjem ajeta ovim dvama imenima
Božijim ujedno se zastrašuje i daje nada, koje se nadovezuju na
koncept nakon kojeg su imena spomenuta.
Također, treba biti svjestan činjenice da sadržaj ajeta nije
isprazna propaganda bez argumenta, kojom se željela postići uputa,
kako to obično biva shvaćeno. Već, riječ je o skoro očiglednom uvodu
(ili je pak očigledan) koji dovodi do suda o neophodnosti postojanja
proživljenja radi satisfakcije. Radi toga što nije moguće da čovjek,
koji se ogrnuo plaštom života nakon kojeg slijedi smrt, ne čini
jedno od ovih dviju vrsta djela, tj. dobra ili pak loša. On u svom
fitretu ima instrumetarij koji ga ukoliko ne postoji sporednih loših
smetnji vuče ka dobrim djelima. Malobrojni su ljudi čija djela ne
mogu biti okarakterisana jednom od ovih dviju osobina, ukoliko ih
ima to su djeca i oni koji su izjednačeni s njima, (kao što su
luđaci.)
Atribut koji proizlazi kao rezultat egzistiranja stvari a svojstven
je većini jedinki, ubraja se u svrsishodnost upravo te jedinke. To
je cilj zbog kojeg je Gospodar stvorio bića. Naprimjer, egzistiranje
jedne biljke, kao što je neka voćka koja ima sebi svojstven plod.
Upravo je cilj stvaranja te voćke sagledan u njenom plodu. Također i
dobro djelo i valjanost jesu svrha i cilj čovjekovog stvaranja.
Također, jasno je da ukoliko su dobro djelo i valjanost poželjni,
nisu poželjni zbog sebe samih, već im je poželjnost u tome što
pomažu da jedno biće stigne do svoga cilja. Ono što je od suštinske
poželjnosti jeste čist život koji neće biti izmješan niti ometen
bilo kakvim nedostatkom, i koji se neće naći na granici grijeha i
nedjelotvornosti. Ajet ima značenje sljedećih riječi: Svako živo
biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u
dobru.[5] كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ وَنَبْلُوكُم بِالشَّرِّ
وَالْخَيْرِ فِتْنَةً
3 الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ طِبَاقًا مَّا تَرَى فِي خَلْقِ
الرَّحْمَنِ مِن تَفَاوُتٍ فَارْجِعِ الْبَصَرَ هَلْ تَرَى مِن فُطُورٍ
Koji je sedam spratova nebeskih stvorio, nećeš vijdeti u stvaranju
Milostivog nikakve disharmonije, povrati pogled, vidiš li kakvog
nedostatka?
Bog koji je stvorio sedam nebesa, koji su podudarni, tj. slični i
podesni, kako pretpostavljaju komentatori Kur'ana, a ja sam koliko
sam bio u mogućnosti o tome govorio komentarišući suru El-Fussilet.
Nećeš vidjeti u stvaranju Milostivog nikakve disharmonije, Ragib
kaže: “Riječ fewt znači udaljavanje neke stvari od čovjeka, tako da
je teško doći do nje, u Kur'anu se kaže: Ukoliko nešto od vaših žena
ostane kod nevjernika, و إن فاتكم شيئ من أزواجكم إلي الكفار, zatim
kaže: Riječ tefawut koja ustvari predstavlja infinitiv glagolskog
oblika tafa'ul od korijena fewt, ima značenje razlika dviju stvari u
osobinama i pojedinostima, kao da su se međusobno udaljili sa
aspekta pojedinih osobina ili pak sa svim osobinama. Uzvišeni kaže:
Nećeš vidjeti u stvaranju Milostivog disharmonije, tj. nema u njemu
ničeg što bi bilo izvan onoga što iziskuje Mudrost.”
Dakle, kada se kaže da nema disharmonije, želi se dati do znanja da
je Allahovo upravljanje cijelim Univerzumom lančano povezano, kao
što su međusobno povezana bića i stvari koje u njemu egzistiraju, sa
aspekta ciljeva i koristi koji su rezultat njihovog međusobnog
odnosa. Dakle, međusobno trenje različitih uzroka u Objektivnom
svijetu slično je odnosu dva tasa jedne vage koje se sa aspekta
težeg-lakšeg stalno izmjenjuju pozicije. Jedna bi htjela biti lakša
ali druga ne dozvoljava, jedna bi se htjela podići ali druga ne
dozvoljava, iz ovakvog odnosa korist postiže onaj koji vaga.
Saobrazno rečenom, međusobno razilaženje i nejednakost tasova vage
streme jednom cilju a to je stizanje do koristi onoga koji vrši
vaganje, drugim riječima upravo njihova nejednakost omogućava da
trgovac izvaga svoju robu.
Dakle, Uzvišeni Allah koordinirao je dijelove stvorenoga svijeta na
način da vode do cilja a da se ne desi disharmonija njihovih svrha i
ciljeva ili pak ne dešava se odsustvo osobine koja je potrebna za
postizanje željene svrhe i cilja.
Saopćenje nećeš vidjeti općenite je naravi i obraća se svakom ko ima
moć gledanja (dakle nije oslovljen Poslanik), a dodavanje riječi
stvaranje na riječ Milostivi, ukazuje na činjenicu da je cilj
stvaranja opća milost Božija. Riječ tefawut upotrebljena je bez
određenog člana, tj. kao neodređena u negirajućem kontekstu, koja
kao takva prenosi negiranje općenitosti, tako da nam prenosi
sljedeću poruku: u cijelom Univerzumu nećeš vidjeti neharmoničnosti.
Povrati pogled, vidiš li ikakvog nedostatka? Futur, ima značenje
nepotpunost i pukotina. Riječima povrati pogled zapravo se aludira
na pažljivo i revno posmatranje.
4 ثُمَّ ارْجِعِ الْبَصَرَ كَرَّتَيْنِ يَنقَلِبْ إِلَيْكَ الْبَصَرُ
خَاسِأً وَهُوَ حَسِيرٌ
Zatim ponovo povrati pogled, vratit će ti si sustao i iscrpljen.
Riječ hasi' – خاسئ oblik je participa aktivnog od osnove hase'e koja
ima značenje slabog vida kada klone od iscrpljenosti kako to Ragib
kaže. On također kaže: “Hasir je sustao zbog istrošenosti snage. A
za sustalog kažu da je klonuo i da je iscrpljen. Međutim klonuo, tj.
hasir u značenju da je samoga sebe zamorio, a iscrpljen, tj. mahsur
u značenju da ga je nestanak snage izmorio. U tematskom ajetu:
vratit će ti se pogled sustao i iscrpljen, ispravno je da riječ
hasir bude i u značenju klonuo i u značenju iscrpljen.”[6]
Riječ kerretejni nosi oblik dvojine. Kerre, znači povrat a oblik
dvojine u ovom ajetu znači ponavljanje i umnožavanje, i ajetu daje
sljedeće značenje: zatim povrati svoj pogled, više puta, koliko
želiš, vratit će ti se pogled sustao i iscrpljen a da nije našao
nedostatka.
Ukazano je u ova posljednja dva ajeta na činjenicu da Univerzumom
vlada ustrojstvo uvezanih djelova i povezanih jedinki.
5 وَلَقَدْ زَيَّنَّا السَّمَاء الدُّنْيَا بِمَصَابِيحَ
Zemaljsko smo nebo ukrasili zvijezdama i učini li ih sredstvom
tjeranja šejtana, a za njih smo pripremili užasnu patnju.
Riječ mesabih jeste množina ruječi misbah, tj. svjetiljka. Zvijezde
su nazvane svjetiljkama zbog svjetlosti koja iz njih isijava, a o
tome je već bilo riječi prilikom komentara sure El-Fussilet.
وَجَعَلْنَاهَا رُجُومًا لِّلشَّيَاطِينِ
Mi smo, zvijezde, koje su ukras nebesima, učinili i strjelicama,
kojima gađamo šejtane što se uspinju kako bi prisluškivali vijesti.
Kao što Uzvišeni Allah kaže: A onoga koji kradom prisluškuje stiže
svjetlica vidljiva.[7] إِلاَّ مَنِ اسْتَرَقَ السَّمْعَ فَأَتْبَعَهُ
شِهَابٌ مُّبِينٌ i također: A onoga koji što ugrabi - stigne
svjetlica blistava.[8] إِلَّا مَنْ خَطِفَ الْخَطْفَةَ فَأَتْبَعَهُ
شِهَابٌ ثَاقِبٌ
Neki od komentatora Kur'ana kažu da tematski ajet kada spominje
zvijezde uzima u obzir sve zvijezde koje ukrašavaju nebo, bilo da je
riječ zvjezdama stajačicama ili meteorima, a zvijezde stajačice ne
napuštaju svoje pozicije. Za meteore se kaže kevakib i nedžm, kao
što se iste ove riječi upotrebljavaju i za postojana nebeska tijela.
Drugi kažu, meteori su djelići odvojeni od zvijezda, pomoću kojih se
gađaju šejtani, a dok zvijezde ni u kojem slučaju ne nestaju, osim
da njihov nestanak nije želja Allahova. Ovo mišljenje poklapa se sa
postojećim naučnim činjenicama, a već je prethodio govor o značenju
gađanja šejtana šehabima, tj. meteorima.
وَأَعْتَدْنَا لَهُمْ عَذَابَ السَّعِيرِ
Pripremili smo za šejtane, a oni su zli džinni, za kaznu raspaljenu
rasplamsalu vatru.
6 وَلِلَّذِينَ كَفَرُوا بِرَبِّهِمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَبِئْسَ
الْمَصِيرُ
A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je džehennem,
užasno je ono mjesto povratka!
Nakon toga što su spomenuti nekoliko pokazatelja gospodstva
Božijega, slijedi prijetnja nevjernicima i negatorima Božijega
rububijjeta. A upravo je ova sura u takvom kontekstu iznošenja
argumenata izmješanih sa prijetnjama i opomenama. Riječima oni koji
ne vjeruju misli se općenito na sve ljude koji ne vjeruju u
Gospodstvo Božije. Bilo da je riječ o paganima, koji u cjelosti
negiraju Njegov Rububijjet ovim svijetom, te kažu da je On samo
Gospodar gospodāra ovoga svijeta; ili bilo da je riječ o onima koji
su poput Jevreja i hrišćana koji su napravili podjelu između Boga i
Njegovih poslanika. Jedni prihvataju boga koji je poslao Musa a.s. a
drugi prihvataju boga koji je poslao Isa a.s., a obje su strane
demantirale, tj. ne vjeruju u boga i poslanika koji se tiče druge
skupine.
U isti mah kada ovaj časni ajet ima aspekt intervencije, također,
vezan je i za ajete prije i poslije sebe. Dakle veže se i za ajet
Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao koji će imati
bolje djelo, a On je Uzvišen i puno oprašta, zato što se u ovom
ajetu spominje smrt i oprost a u tematskom ajetu, vidimo, vodi se
riječ u vezi sa džehenemskom patnjom; a također, veže se i za ajet
neposredno prije sebe koji ima aspekt specifikacije, jer spomenuta
riječ se'ir odnosi se na šejtana, dok u ovom ajetu džehenemsku kaznu
općenito spominje u odnosu na sve nevjernike.
7 إِذَا أُلْقُوا فِيهَا سَمِعُوا لَهَا شَهِيقًا وَهِيَ تَفُورُ
تَكَادُ تَمَيَّزُ مِنَ الْغَيْظِ
Kad budu u nju bačeni, dugi uzdisaj njen će čuti, a ona je ključala,
gotovo da se od bijesa rastrgne.
Ragib kaže: “Riječ šehik znači oduljeni zefir, a riječ zefir znači
uzdisaj, tj. na ovom mjestu dugi udah.[9]
Riječ fewran koja predstavlja infinitiv glagola tefuru, u skladu sa
mišljenjem autora Madžme'ul-Bejana, ima značenje uzdignutog
vrijenja. A riječ temejjezu znači rastrgnuti se, rastaviti se, a
riječ gajz znači gnjev, bijes.
Značenje ajeta je sljedeće: Kada nevjernici budu trpani u
Džehenemsku vatru, ćuti će zvuk njenog udaha, udaha koji će ih poput
magneta vući u sebe, kao što udisanjem biva vazduh uvučen u pluća, a
sve to kada Džehenem ključa, a njih će poput graha u tom ključanju
preturati gore-dolje, u stanju kao da će od bijesa da se rastrgne.
8 كُلَّمَا أُلْقِيَ فِيهَا فَوْجٌ سَأَلَهُمْ خَزَنَتُهَا أَلَمْ
يَأْتِكُمْ نَذِيرٌ
Kad god se koja gomila u nju baci, stražari njeni će ih upitati:
“Zar nije dolazio opominjač!?
Riječ fewdž, kako to Ragib kaže, znači skupinu koja ubrzano prelazi
nekim mjestom, dok u ovoj rečenici aludira na to da će nevjernici u
skupinama ulaziti u Džehennem. Kao što i sljedeći ajet ukazuje na
to: A biti će tjerani u skupinama u Džehennem oni koji budu
nevjernici[10] a to zbog toga što će svaki slijeđeni sa svojim
zalutalim sljedbenicima biti ubačen u vatru, upravo kao što u
sljedećem ajetu se kaže: A naslagat će nevaljale jedne na druge, sve
ih skupiti i u Džehennem staviti.[11] Značenje ovoga ajeta
objašnjeno je u njegovom komentaru u suri El-Enfal.
Riječ hazene jeste množina riječi hazin, koja znači čuvar nečega što
je urizničeno, a u ovom ajetu odnosi se na Meleke koji su odgovorni
za Džehennem, i koji vode brigu o vrstama patnji, upravo zbog toga
se kaže: O kojoj će se meleki strogi i grubi brinuti.[12] Također,
kaže se: A ne znaš ti šta je sekar, (...) na njoj je postavljeno
devetnaestoro, a samo smo meleke učinili upraviteljima Vatre.[13]
Dakle, značenje ajeta je sljedeće: svaka skupina koja bude trpana u
vatru ili pak ka njoj bude tjerana, meleki koji budu zaduženi kao
čuvari prijekorno će ih pitati: Zar vam opominjač, tj. poslanik,
koji bi vas upozorio o ovakvoj patnji nije dolazio!?
9 قَالُوا بَلَى قَدْ جَاءنَا نَذِيرٌ فَكَذَّبْنَا...
Kazat će: Da, dolazio nam je opominjač, pa smo ga demantirali i
govorili da nije Allah ništa spustio, a vi ste u velikoj zabludi.
Ove riječi jesu ustvari upravni govor, tj. doslovno navođenje
odgovora koji džehenemlije daju Melekima čuvarima vatre. U njemu
priznaju da su im opominjatelji dolazili i da su ih upozorili na
džehenemsku vatru, međutim, demantirali su ih i oklevetali.
وَقُلْنَا مَا نَزَّلَ اللَّهُ مِن شَيْءٍ dakle, govorili smo nije
vam Allah ništa spustio, ova sintagma jeste objašnjenje njihovog
demanta, kao i sljedeće riječi إِنْ أَنتُمْ إِلَّا فِي ضَلَالٍ
كَبِيرٍ, tj. zaista ste vi u velikoj zabludi. Međutim, neki kažu da
je ova druga sintagma govor spomenutih Meleka, koji džehenemlijama,
nakon što su priznali kažu: vi ste bili u velikoj zabludi! Međutim i
ova kao i mogućnost koju neki navode,[14] kao da je spomenuta
sintagma koju govore meleki ustvari govor poslanika koji su dolazili
tim nevjernicima, veoma daleka od koncepta i izlaganja ajeta.
10 وَقَالُوا لَوْ كُنَّا نَسْمَعُ أَوْ نَعْقِلُ مَا كُنَّا فِي
أَصْحَابِ السَّعِيرِ
I reći će: Da smo slušali ili razmišljali ne bismo bili među
stanovnicima pakla.
Riječ sem’æ nekada se odnosi na slušanje glasa i govora, a nekada na
namjeru koju razumni imaju iz slušanja govora. A namjera razumnih iz
slušanja govora jeste u tome da se obavežu na smisao koji proizlazi
iz govora. Ukoliko je smisao govora da izvrše ili napuste određenu
radnju oni će je izvršiti ili napustiti. Dok, ‘akale više se koristi
u značenju moći razlučivanja dobra od zla i korisnog od štetnog,
dakako, nekada se upotrebljava za namjeru i svrhu toga razlučivanja.
Svrha razlučivanja dobra od zla jeste da čovjek postupa prema onome
što taj procez iziskuje, i da u to bude uvjeren i obavezan, prilikom
nastojanja da stekne dobra i koristi, a da napusti zlo i štetno. U
sljedećem ajetu ‘akale i sem’æ upotrebljeni su upravo u smislu
namjere slušanja i razmišljanja: Oni imaju srca (razum) ali ne
razumiju, oni imaju oči ali ne gledaju njima, oni imaju uši ali ne
slušaju njima, oni su kao stoka, čak, oni su još više zalutali,[15]
usljed toga što se ovim ajetom daje do znanja da oni koriste ta
sredstva, tj. njima percepiraju međutim, ne obavezuju se onim što
proces percepiranja iziskuje, i ne rade po tome.
Usljed toga što većina ljudi koristi samo čulo sluha, a ne moć
razmišljanja, zato što su nemoćni da izvrše precizno shvatanje
zbilja i istina kao i da odrede stvarne koristi i štete, a razumom
se među ljudima koriste samo posebni ljudi, u ajetu je prvo rečeno:
da smo slušali, a zatim: da smo razmišljali.
Da smo slušali ili razmišljali, sa klauzom slušali misli se na
odgovor pozivu poslaničkom, i obavezivanje na ono što njihove riječi
iziskuju, jer oni su povjerljivi dobronamjernici, a s klauzom
razmišljali aludira se na obavezivanje prema onome što njihov poziv
ka istini iziskuje, da bi o tome razmišljali i da pod vodstvom svoga
razuma shvate da je njihov poziv istinit i da čovjek pred istinom
treba da je ponizan.
Značenje ajeta je sljedeće: Džehenemlije u odgovoru čuvarima vatre
kažu: Da smo se na Dunjaluku pokorili savjetima i pridikama
poslanika, ili da smo pak razmišljali o njihovim istinitim
argumentima, danas ne bismo bili stanovnici Džehennema, i ne bismo
kao njegovi stanovnici bili osuđeni na vječnu vatru pod kaznama.
Neki od komentatora Kur'ana kažu:[16] To što su u ajetu upotrebljeni
i slušanje i razmišljanje jeste zbog toga što vjerske obaveze kruže
oko tradicionalnih (slušnih) i racionalnih argumenata.
11 فَاعْتَرَفُوا بِذَنبِهِمْ فَسُحْقًا لِّأَصْحَابِ السَّعِيرِ
I priznaše grijeh svoj, pa smrvljeni bili džehenemlije!
Prethodnu rečenicu da smo slušali ili razmišljali ne bismo bili
dženemlije, rekli su iz pokajanja zato što nisu ispunili svoju
obavezu pred Bogom zbog čega su izgubili dobro koje bi ih čekalo.
Ovom rečenicom daje se do znanja šta ih na Danu polaganja računa
čeka kao rezultat toga, a trebalo je da ne budu takvi.
Riječ grijeh –ذنب upotrebljena je u obliku jednine usljed toga što
se njome mislilo na njeno infinitivno značenje, mada ustvari i sama
jeste infinitiv, a riječ suhkan u ovom ajetu, kako to Ragib kaže ima
značenje sitnjenja i mrvljenja nečega rukom, ova je sintagma ustvari
njihovo proklinjanje.
12 إِنَّ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُم بِالْغَيْبِ لَهُم مَّغْفِرَةٌ
وَأَجْرٌ كَبِيرٌ
Zaista oni koji se na neviđeno plaše Gospodara svoga, za njih je
oprost i velika nagrada.
Da bi podjela bila upotpunjena nakon što je spomenuto stanje
nevjernika i kazna koja ih zbog nevjerstva čeka, nasuprot njih
spominju se vjernici u nevidljivi svijet. Od odličja vjernika
spominje se strah od Boga, jer trenutno je riječ o prijetnji i
opomeni. Ukoliko se njihov strah spominje kao strah u nevidljivo to
je usljed toga jer ono u što su vjerovali bilo je skriveno pod
plaštom gejba. (Dakle, nije riječ o strahu toga dana kojeg direktno
osjećaju.)
13 وَأَسِرُّوا قَوْلَكُمْ أَوِ اجْهَرُوا بِهِ إِنَّهُ عَلِيمٌ
بِذَاتِ الصُّدُورِ
A pritajili vi svoj govor ili ga glasno izrekli, zaista On dobro zna
tajne u grudima.
Odbija se sumnja koja bi se mogla javiti u njihovim srcima, a koja
je utemeljena na nevjerovatnosti. Naime Uzvišeni Gospodar u ovoj
suri govori o Svome rububijjetu nad svakom stvari. Rububijjetu koji
je popraćen proživljenjem i naknadom za učinjena djela, kao i
spominjanjem apsolutne vlasti i moći, stvaranja i upravljanja, a da
nije spomenuo Svoje znanje koje ih obuhvata skupa s njihovim djelima
i stanjima. Znanje je nešto bez čega proživljenje i naknada, tj.
polaganje računa ne bi bili potpuni. I bilo bi moguće da uobraze da
djela usljed brojnosti koja je izvan kalkulativne mogućnosti, neće
biti moguće registrirati, posebno ono što je skriveno u grudima.
Zaista je čovjek sklon da poredi stvari sa samim sobom i da ih mjeri
jedinicom svojih vrijednosti, i usljed toga što je nemoćan da
izbroji sva pojedinačna djela koja su učinjena, a posebno aktivnosti
srca koje su skrivene u njegovim kutovima. Tako da se s nevjericom
pita kako li će Bog to učiniti?
Ajet je odagnao ovu sumnju, rekavši: bilo da tiho govorite bilo
glasno, to je za Boga isto, jer On zna namjere. Koncept svjedoči da
se pored govora misli i na skrivena i javna djela, a tajni i glasni
govor je spomenut u ajetu usljed toga što najbolje iznosi značenje
skrivenosti i javnosti. (Za tajno obavljanje jednog djela moramo
pronaći skriveno ili usamljeno mjesto i da utrošimo energiju, dok
govor s lahkoćom možemo sakriti ili objelodaniti, dovoljno je glasno
ga reći ili pak šapnuti ga nekome na uho.)
14 أَلَا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ
Zar da ne zna Onaj koji je stvorio, a On je obaviješten o sitnim
tajnama i sve zna!?
Odrečno pitanje, koje je uzeto kao argument znanja Božijeg o
skrivenim i javnim, glasnim i tihim djelima stvorenja. Argument je
ustanovljen na sljedeći način, zaista djela koja čine stvorenja –
između njih i čovjek na temelju slobodne volje – iako se pripisuju
činiocu radnje, ipak Uzvišeni je Allah taj koji ih je želio i putem
volje svojih robova i iziskivanjem ostalih uzroka proveo u praksu.
Ustvari stvoritelj djela je Allah dž.š., jer On je stvorio činioca
djela, a činioc sa svim učincima i djelima i vezama koje postoje
između njega i njegovih djela, i koje ga dovode do rezultata i koje
učinke čine uočljivim, sve su stvorenja Božija. Uzvišeni kaže: Allah
je stvoritelj svega i On upravlja svim.[17] اللَّهُ خَالِقُ كُلِّ
شَيْءٍ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ وَكِيلٌ i kaže: Koji sve stvara i
čini skladnim i koji sve s mjerom određuje i upućuje.[18] الَّذِي
خَلَقَ فَسَوَّى وَالَّذِي قَدَّرَ فَهَدَى Dakle, Uzvišeni Allah
obuhvata svoja stvorenja, kada su u pitanju i oni sami sa svojim
tijelom, i kada je u pitanju njihovo djelo, bilo vanjsko bilo
unutarnje, bilo skriveno bilo javno. Kako se može zamisliti da On
obuhvata sve ovo ali, da nije o tome obavješten?! U ajetu se daje do
znanja da Božije stvaranje ne obuhvata samo tijela, već njihova su
djela i učinci također stvorenja božija, tako što je u njemu, tj.
ajetu znanje Božije o tragovima, stanjima i djelima jednoga
stvorenja uzeto za dokaz da ima znanje i o njemu, tj. stvorenju. U
slučaju da bi tragovi, djela i stanja jednog bića bila odvojena od
stvorenja, ovaj dokaz ne bi bio cjelovit. Pored toga stanja i djela
jednog bića jesu neophodnosti koje prate postojanje toga bića, a
usljed toga kada samo biće pripada Allahu, sigurno da i njegova
stanja i djela pripadaju Allahu.
وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ
On, tj. Uzvišeni Allah prisutan je u nutrinama stvari, obavješten o
pojedinostima njihovog bića i tragova. Rečenica je priloškog tipa i
ukazuje na stanje, a objašnjava ono što joj prethodi. Dva plemenita
imena Božija jesu iz grupe lijepih imena Allahovih, a ajet je
završen njima da bi bio potvrđen njegov prethodni sadržaj.
Diskusija o predajama
U El-Kafiju s lancem prenosioca od Sufjan Bin Ujejne prenosi se od
Imama Sadika a.s. da je kraj ajeta: da bi vas ispitao ko će bolja
djela činiti, objasnio riječima: “Ne kaže se ko će imati brojnija
djela, već ko će imati ispravnija djela. A ispravnost djela je u
strahu od Allaha i iskrenom nijetu.” Zatim reče: “Ustrajavanje da
djelo ostane iskreno, teže je od samoga djela. Znajte, iskreno djelo
jeste ono za koje ne želiš da te bilo ko hvali, i da kada ga činiš
imaš samo Allaha na umu. Nakana je bolja od djela, znajte, zaista je
u nakani vrijednost djela.” Zatim prouči riječi Božije: قل كلّ يعمل
علي شاكلته što znači: Reci, svako čini prema svojoj namjeri.
U Madžme'ul Bejanu piše da je Ebu Katade rekao: “Upitao sam
Poslanika s.a.v.a. o značenju kur'anskih riječi: koji će biti boljeg
djela? Pa reče: “Misli se na to ko ima bolji razum.” Zatim reče: “Od
vas će imati potpuniji razum onaj koji ima više straha od Allaha, i
koji bolje shvata Njegove naredbe i zabrane, pa makar mustehabima
bio malobrojniji od vas.”
U istoj knjizi od Ibn-Omera prenosi se da je Poslanik s.a.v.a.
proučio ajet: Blagoslovljen jeste Onaj u čijoj ruci je vlast, do
riječi: koji će biti boljeg djela, zatim reče: “Koji je boljeg
razuma, i koji je uzdržaniji od zabrana Božijih i brži u pokoravanju
Allahu dž.š.”
U Tefsiru El-Komi o riječima ajeta: Koji je stvorio sedam nebeskih
spratova, kaže: “Koji se nalaze jedan nad drugim.”
U istoj knjizi u vezi ajeta: nikavog nesklada, kaže: “Nikakvog
neslaganja, slabosti.”
U istoj knjizi u vezi ajeta: pa vrati pogled, kaže: “Pogledaj u
carstvo nebesa i zemlje.”
U istoj knjizi u vezi ajeta: sa svjetiljkama, kaže: “Zvijezdama.”
U istoj knjizi u vezi ajeta: čut će njen dugi uzdah, stoji: “To
znači da će čuti zvuk svoga pada u vatru.”
U istoj knjizi u vezi ajeta: skoro da se raspadne od bijesa, stoji:
“To znači bijesa prema neprijateljima Božijim.”
U istoj knjizi u vezi ajeta: I reći će: Da smo slušali ili
razmišljali ne bismo bili među stanovnicima pakla, stoji da je
rekao: “Ne misli se na to da uši nisu čule i umovi nisu razumjeli,
ne, i čuli su i shvatili, međutim, nisu se pokorili i nisu
prihvatili. Dokaz da su i čuli i shvatili jesu riječi: I priznat će
grijeh svoj, pa smrvljeni bili džehenemlije.”[19]
Autor: On ukazuje da kada se reklo nisu slušali i nisu razmišljali
znači da se nisu pokorili i nisu prihvatili nakon slušanja i
razmišljanja. Uzvišeni je Allah njihove riječi da smo slušali ili
razmišljali, nazvao priznajom grijeha. I niko ne učini grijeh osim
dok ne bude svjestan da je ono djelo koje čini zlo djelo, bilo da je
do toga znanja došao putem slušanja, tj. na tradicionalan način
preko posredovanih izvora ili putem razmišljanja, tj. na racionalan
način.
Sura El-Mulk ajeti: od 15-22
15 هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ ذَلُولًا فَامْشُوا فِي
مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِّزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
16 أَأَمِنتُم مَّن فِي السَّمَاء أَن يَخْسِفَ بِكُمُ الأَرْضَ
فَإِذَا هِيَ تَمُورُ
17 أَمْ أَمِنتُم مَّن فِي السَّمَاء أَن يُرْسِلَ عَلَيْكُمْ حَاصِبًا
فَسَتَعْلَمُونَ كَيْفَ نَذِيرِ
18 وَلَقَدْ كَذَّبَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَكَيْفَ كَانَ نَكِيرِ
19 أَوَلَمْ يَرَوْا إِلَى الطَّيْرِ فَوْقَهُمْ صَافَّاتٍ
وَيَقْبِضْنَ مَا يُمْسِكُهُنَّ إِلَّا الرَّحْمَنُ إِنَّهُ بِكُلِّ
شَيْءٍ بَصِيرٌ
20 أَمَّنْ هَذَا الَّذِي هُوَ جُندٌ لَّكُمْ يَنصُرُكُم مِّن دُونِ
الرَّحْمَنِ إِنِ الْكَافِرُونَ إِلَّا فِي غُرُورٍ
21 أَمَّنْ هَذَا الَّذِي يَرْزُقُكُمْ إِنْ أَمْسَكَ رِزْقَهُ بَل
لَّجُّوا فِي عُتُوٍّ وَنُفُورٍ
22 أَفَمَن يَمْشِي مُكِبًّا عَلَى وَجْهِهِ أَهْدَى أَمَّن يَمْشِي
سَوِيًّا عَلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ
Prijevod ajeta
15. On vam je Zemlju krotkom učinio, pa hodajte njenim plećima
(predjelima) i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije
oživljenja vratiti.
16. Jeste li sigurni da vam meleki koji su na nebesima neće zemlju
pod nogama otvoriti, a ona će tada početi iznenada da se trese?
17. Ili, jeste li sigurni da oni koji su nebesima na vas neće kameni
vjetar poslati? Tada biste ubrzo saznali kakva je to prijetnja.
18. A poricali su poslanike i oni prije njih, pa kakva je samo bila
kazna Moja!
19. Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i
skupljaju ih? Samo ih Milostivi drži; On zaista, sve vidi.
20. Nego, ko je taj koji će biti vojska vaša i vama pomoći, osim
Milostivog? Nevjernici su samo obmanuti.
21. Nego, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju
uskrati? Ali, oni su tvrdoglavi u bahatosti i u bježanju od istine.
22. E da li je upućeniji onaj koji puzeći licem po zemlji gamiže, e
da li onaj koji uspravno hodi putem pravim?
Objašnjenje ajeta
U ovim ajetima, redosljedom, spominju se znakovi upravljanja
Božijeg. Upravljanja koji je dokaz Rububijjeta Njegovog. Znakovi su
spomenuti sa opomenama i zastrašivanjem. Uzvišeni kaže: On je Taj
koji vam je zemlju učinio pogodnom, nakon toga slijedi: Zar ne vide
ptice, što slijedi nakon opomene u ajetima: Koji je stvorio smrt i
život, kao i: Koji je stvorio sedam nebesa, i ajeta: Uljepšali
smo...
15 هُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ ذَلُولًا فَامْشُوا فِي
مَنَاكِبِهَا وَكُلُوا مِن رِّزْقِهِ وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
On vam je Zemlju krotkom učinio, pa hodajte njenim plećima
(predjelima) i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije
oživljenja vratiti.
Riječ zelul – ذلول kada se odnosi na jahalice aludira na mirnu i
pitomu jahalicu, onu koja s lahkoćom može biti jahana i koja nije
nemirna i jogunasta. Riječ menakib – مناكب jeste množina od minkeb,
označava mjesto gdje se sastaje ruka sa ramenom, tj. pleća, a kao
metafora koristi se za površinu zemlje. Ragib kaže: “Metaforičnost
ove riječi za zemlju jeste poput metaforičnosti riječi leđa – الظهر
također upotrebljene za površinu zemlje u ajetu: ما ترك علي ظهرها من
دابّة – ne bi ostavio ništa živo na leđima (površini) zemlje.[20]
Razlog nazivanja zemlje krotkom – poput konja – kao i nazivanja
njene površine leđima i plećima, dakle, površinom na kojoj se čovjek
smješta i po kojoj se kreće, jeste taj što je zemlja pristupačna –
krotka – za različite vrste korištenja i upotrebe za čovjeka, bez
ikakvog odupiranja. Drugi su komentatori iznijeli drugačija
objašnjenja kao razlog nazivanja zemlje krotkom i plećima, a sva se
ta objašnjenja vraćaju na ovo što smo mi rekli.
Imperativ u ovom ajetu – hranite se iz Njegove opskrbe – nije
obavezujući, već riječ je o dopuštanju. Riječ nušur – نشور kao i
riječ našr – نشر znače oživljenje smrtnika nakon umiranja, osnovno
značenje ovih oblika jeste razviti svitak (prijašnji vid pisanja u
rolnama) i odjeću nakon što smo ih složili ili savili u rolnu.
Značenje ovoga ajeta bilo bi: Allah je Taj koji je zemlju ukrotio i
učinio mirnom, da biste vi mogli da živite na njenoj površini
(plećima) i da biste mogli da se krećete od mjesta do mjesta, i
hranite se opskrbom koju vam je On omogućio, a da biste sebi
obezbjedili opskrbu na razne se načine koristite zemljom.
وَإِلَيْهِ النُّشُورُ
Dakle, svitak života koji je vašom smrti savijen u rolnu, ponovo će
u Njegovom prisustvu, na Sudnjem danu biti razvijen, mrtvi će izaći
iz zemlje, bit će proživljeni radi poravnanja računa. Zahvaljujući
ovoj činjenici, On je taj koji je Gospodar i koji upravlja vašim
ovosvjestkim životom. Dao vam je na zemlji smještaj, na njoj vas je
uputio i naučio kako da živite, a također, vlast je u Njegovoj ruci
kada je u pitanju smrt, proživljenje i suđenje.
Ubrajanje zemlje u krotke i poređenje da je čovjek na njenim
plećima, jasna je aluzija na rezultat do kojeg se napokon došlo
naučnim putem, da je zemlja planet, koji plovi (beskrajem.)
16 أَأَمِنتُم مَّن فِي السَّمَاء أَن يَخْسِفَ بِكُمُ الأَرْضَ
فَإِذَا هِيَ تَمُورُ
Jeste li sigurni da vam oni koji su na nebesima neće zemlju pod
nogama otvoriti, a ona će tada početi iznenada da se trese?
Nakon toga što su u prethodnom ajetu iznijeti argumenti Rububijjeta
Allahovog, u ovom je ajetu upotrebljena opomena i zastrašivanje, kao
i kritika zbog nepoštivanja pitanja Božijeg Gospodstva i olahkog
shvatanja zahvalnosti na blagodatima Gospodarevim, koja treba biti
uz skrušenost spram Njegovog Gospodstva i s odbacivanjem
izmišljenjih rivala (idola).
Riječi: onaj koji je na nebesima, odnose se na meleke smještene na
njima i zadužene za nebesa i dešavanja u svijetu, a ukoliko je u
glagolu jahsife upotrebljena jednina trećeg lica, koja se odnosi na
rječcu men, i pored toga što je ona u ovom trenutku nosi značenje
množine, jeste usljed toga što je spomenuta rječca po svome obliku u
jednini. Kada se kaže propala je zemlja tome narodu, خسف الأرض بقوم
كذا to ima značenje da se zemlja pod nogama nekog naroda otvorila i
sve ih progutala. Značenje infinitiva muru, čiji glagolski oblik
upotrebljen u ovom ajetu je temuru, na osnovu onoga što je rečeno u
Madžmeu jeste gužva prilikom čestog ulaženja i izlaženja, poput
riječi mewdž, tj. uskomješati se (gomila).
Dakle, značenje ajeta bilo bi sljedeće: Kako tako olahko i smireno
demantirate Gospodstvo Božije, i kakvo osiguranje imate od meleka na
nebesima koji su zaduženi dešavanjima u svijetu, da vam tlo pod
nogama neće otvoriti, i da vas voljom Božijom neće zatrpati pod
njom, i to u stanju da će se ona poput kolijevke tresti, tamo-vamo.
Neki od komentatora (Tabarsi) kažu da se riječima onaj koji je na
nebesima, misli na Allaha dž.š., a ovakav opis, dakle Bog koji je na
nebesima, aludira na Njegovo Gospodstvo i uređenje događaja na
nebesima, jer u suprotnom nema smisla da Boga obuhvate nebesa ili
svijet od svjetova. Međutim, mada ovakvo značenje samo po sebi nije
problematično ipak je nasuprot vanjskom smislu, tj. kontekstu ajeta.
17 أَمْ أَمِنتُم مَّن فِي السَّمَاء أَن يُرْسِلَ عَلَيْكُمْ حَاصِبًا
فَسَتَعْلَمُونَ كَيْفَ نَذِيرِ
Ili, jeste li sigurni da oni koji su nebesima na vas neće kameni
vjetar poslati? Tada biste ubrzo saznali kakva je to prijetnja.
Riječ hāsib – حاصب znači jaki vjetar koji sa sobom nosi kamen,
pijesak. A značenje ajeta je: Da li ste sigurni od meleka na
nebesima, da vam neće poslati vjetar s kamenjem, kao što su poslali
Lutovom narodu, a u Kur'anu je njihov slučaj opisan na sljedeći
način: Poslali smo im kameni vjetar osim porodici Lutovoj.[21]
فَسَتَعْلَمُونَ كَيْفَ نَذِيرِ
Riječ nezir – نذير, jeste infinitiv sa značenjem upozorenje, a ova
je sintagma popratna okolnost onoga što se razumije iz prethodnih
riječi u vezi njihovog nevjerovanja u Gospodstvo Uzvišenog Allaha i
osjećaja sigurnosti od kazne. Dakle značenje ove sintagme je jasno:
Pa ubrzo ćete znati šta znači upozorenje.
Neki od komentatora kažu da je riječ nezir ustvari atribut u
značenju onaj koji opominje, a misli se na Poslanika s.a.v.a., što
je apsurdno.
18 وَلَقَدْ كَذَّبَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَكَيْفَ كَانَ نَكِيرِ
A poricali su poslanike i oni prije njih, pa kakva je samo bila
kazna Moja!
Riječ nekir – نكير znači kazna i promjena blagodati, a moguće je da
nosi i značenje negiranja, ovaj ajet je poput svjedoka koji dokazuje
istinitost sintagme ubrzo ćete saznati šta znači upozorenje, čiju
opomenu i prijetnju potvrđuje. Značenje ajeta je sljedeće: Narodi
koji su prije živjeli i koji su uništeni, negirali su Moje poslanike
i osporavali Moje Gospodstvo, a kakva je bila moja kazna i promjena
blagodati? Ili kakvo je bilo osporavanje Moje, tj. kazna nad njima,
kada sam ih iskorijenio!
Nagli prijelaz – iltifat – sa direktnog obraćanja prisutnom
sagovorniku na govor o onima koji su odsutni, koji je učinjen u ovom
ajetu dogodio se zbog toga što Uzvišeni nije htio da im ukaže
poštovanje direktnog obraćanja, već prelazi na oslovljavanje
njihovom poslaniku i njemu govori ono što želi reći. Riječima prije
njih – من قبلهم obavještava nas o njihovoj propasti koja slijedi
zbog neznanja i nepridavanja pažnje razumjevanju i razmišljanju o
znakovima Gospodstva, kao i zbog nepostojanja straha od srdžbe
njihovog Gospodara.
19 أَوَلَمْ يَرَوْا إِلَى الطَّيْرِ فَوْقَهُمْ صَافَّاتٍ
وَيَقْبِضْنَ مَا يُمْسِكُهُنَّ إِلَّا الرَّحْمَنُ إِنَّهُ بِكُلِّ
شَيْءٍ بَصِيرٌ
Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i
skupljaju ih? Samo ih Milostivi drži; On zaista, sve vidi.
Misli se na ptice koje lete vazduhom, iznad naših glava, a riječima
safati i jakbidne – صافات i يقبضن misli se na mahanje krilima kada
ptice lete, tj. širenje i skupljanje, a razlog množine ovih dvaju
glagola, mada je imenica ptica u jednini, jeste taj što se ovom
imenicom mislilo na pticu generički, tj. vrsta životinja koja se
naziva ptica, a ne samo na jednu posebnu pticu.
Sintagma: niko ih osim Allaha ne pridržava, ima ulogu odgovora na
skriveno, pretpostavljeno pitanje kojim kao da se pita: šta se
željelo postići usmjeravanjem pogleda na mahanje ptičijih krila
iznad glava? Na koje se odgovara upravo ovim riječima: niko ih osim
Allaha ne pridržava.
Zadržavanje ptice prilikom leta u vazduhu, a da ne padne, iako se
oslanja na prirodne uzroke kao između ostalog i ostajanje čovjeka na
površini zemlje i ribe u vodi i poput ostalih prirodnih dešavanja
koja se oslanjaju na prirodne uzroke, ipak, svi se ti uzroci
završavaju na Uzvišenom Allahu. Međutim, neke od pojava nemaju
vidljiv uzrok za čovjeka, što je kada treba objasniti glatko
pripisivo Uzvišenom Gospodaru, jer On je vrhovni uzrok, na kome se
završava pojava i održavanje svakog dešavanja. Usljed toga im Allah
dž.š. Svojim riječima i usmjeravanjem njihovog pogleda na ptice
ukazuje na njihovo (let ptica i zadržavanje u vazduhu) upućivanje u
Jedinost Gospodstva.
U Božjim riječima dosta je prisutan govor o ovim stvarima počev od
stabilnosti nebesa bez stupova, stabilnosti zemlje, plutanju lađa na
površini vode, raznolikosti voća, boja, jezika i slično čiji bliski
prirodni uzroci su skriveni pogledima, i na prvi pogled um se veoma
lahko sa njih usmjerava na činjenicu da je Allah njihov ustanovitelj
Ukoliko se kasnije pažljivim posmatranjem i proučavanjem stigne do
bliskih prirodnih zakona i uzroka, tada se razmišlja o Onome koji je
stvorio te zakone i uzroke, da bi i na taj način na kraju stigli do
Uzvišenog Allaha i da bi shvatili: na tvome Gospodaru je završetak –
ألي ربك المنتهي.
U tefsiru Kašaf daje se odgovor na pitanje zašto nasuprot glagola
safat nije upotrebljen isti glagolski oblik te nije rečeno kabidat,
već rečeno je jakbidne. U odgovoru kaže: “Uzrok je taj jer osnova za
letenje jeste širenje krila a ne njihovo skupljanje, jer ptica plovi
vazduhom raširenih krila kao što riba plovi u vodi. A skupljanje
krila je radi kretanja unaprijed a ne radi zadržavanja u vazduhu.
Dakle usljed toga što je temelj zadržavanja u vazduhu rašireno krilo
radi toga je upotrebljen particip aktivni oblika safat, a aktivnost
koja nije temeljna, tj. skupljanje krila iznešena je u obliku
glagola sadašnjeg vremena jakbidne da bi nam dao do znanja da ptice
kao i ribe imaju potrebu za mahanjem krilima (perajama), a
skupljanje krila je rezultat mahanja krilima i taj detalj nije
glavni cilj spominjanja primjera ptice.”[22]
Ovo je objašnjenje ispravno u slučaju da se ajetom želio istaći
jedan od znakova Božijih, tj. znak koji se može razumjeti iz
sintagme safati ve jakbidne, a riječ je o letenju, međutim, postoji
mogućnost da je časni ajet htio ukazati na dva znaka, jedan,
lebdenje ptice kada širi krila i zadržavanje u vazduhu, drugi,
nepadanje ptice kada skupi krila.
Nikome nije skrivena dobrostivost Božija koja se primjećuje iz
činjenice da je prvo spomenuto činjenje zemlje krotkom za boravak
čovjeka na njenim plećima a zatim i zadržavanje ptice u vazduhu.
20 أَمَّنْ هَذَا الَّذِي هُوَ جُندٌ لَّكُمْ يَنصُرُكُم مِّن دُونِ
الرَّحْمَنِ إِنِ الْكَافِرُونَ إِلَّا فِي غُرُورٍ
Nego, ko je taj koji će biti vojska vaša i vama pomoći, osim
Milostivog? Nevjernici su samo obmanuti.
Ovaj ajet predstavlja notu ukora i grđenja nevjernika, koji umjesto
Allaha prihvatiše idole, da im oni pomognu. Upravo zbog ovog razloga
u kontekstu prethodnog ajeta izvršen je prijelaz sa trećeg, dakle
otsutnog lica na drugo, prisutno, lice da bi ukor bio izvršen
direktno licem u lice, i da bi grđenje bilo bolnije.
Značenje ajeta bilo bi: Nego, pitam, ko je taj na kojeg se pokazuje
da je vaš pomagač i vaša vojska, osim Milostivog. Ukoliko Milostivi
Bog za vas odredi nesretan kraj ili pak pripremi kaznu, da li vam
taj pomagač, može biti od pomoći? Ne! Dakle, osim Allaha nema nikoga
ko bi vam pomogao. Ovakvo nam izlaganje pokazuje da je
idolopklonička pretpostavka pogrešna. Mušrici ne obožavaju kipove
osim iz razloga da im pomognu kada im zatreba, i pored toga što su i
sami mušrici a i njihovi idoli u Božijem vlasništvu. A kipovi niti
posjeduju korist ni štetu ni za sebe a niti za druge.
Usljed toga što mušrici nemaju odgovora kojim bi odgovorili na ovaj
ukor i grđenje, stoga Bog daje prijekoran odgovor: Zaista ih je
oholost toliko prevladala i pritisla da je ovladala njima, pa su
umislili da im je vjera u idole ispravna vjera.
21 أَمَّنْ هَذَا الَّذِي يَرْزُقُكُمْ إِنْ أَمْسَكَ رِزْقَهُ بَل
لَّجُّوا فِي عُتُوٍّ وَنُفُورٍ
Nego, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?
Ali, oni su tvrdoglavi u bahatosti i u bježanju od istine.
Riječ em i u ovom ajetu ima značenje štoviše, nego, pa ajet znači:
Nego, pitam ko je taj što na njega pokazuju i govore: taj će vas
opskrbiti? Da li ako Bog uskrati svoju opskrbu koju vam daje, taj
neko može umjesto Njega da vam je da? Zatim Uzvišeni odgovara: bel
ledždžu..., tj. njima je istina postala jasna, ali neće joj se
pokoriti da bi je potvrdili, a zatim i slijedili, već su nastavili
udaljavanje od istine i mržnju prema njoj.
22 أَفَمَن يَمْشِي مُكِبًّا عَلَى وَجْهِهِ أَهْدَى أَمَّن يَمْشِي
سَوِيًّا عَلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ
E da li je upućeniji onaj koji puzeći licem po zemlji gamiže, e da
li onaj koji uspravno hodi putem pravim???
Riječ mukibb – مكبّ jeste u obliku participa aktivnog (glagolski
pridjev radni) iz glagolskog oblika if'al, tj. ikbab a konstrukcija
ikbabuš-šej' 'ala vedžhihi, znači oboriti nekoga licem na zemlju. U
tefsiru Kašaf objašnjavajući ovu riječ autor kaže: “Značenje ekebb -
أكبّ jeste pogeti se i ostati poget.”
Tematski ajet ima konstrukciju odrečnog pitanja poistovjećavajući
dva stanja, tj. uspravni hod i puzanje zemljom, što ustvari
predstavlja posredni ukor nevjernicima. A u toku govora prebacuje se
iz direktnog obraćanja njima i uskraćuje im tu čast sagovorništva. U
prethodnom ajetu se direktno obratilo nevjernicima, međutim nakon
što je na kraju ajeta konstatovano da su oni tvdoglavi i nepokorni,
u ovom se ajetu ne obraća njima kao sagovornicima, već oni su
pretpostavljeni kao da su otsutni, što pojačava intezitet posrednog
grđenja. Ajetom se želi reći da nevjernici svojim velikim inadom
koji imaju, i mržnjom koju pokazuju prema istini, liče na čovjeka
koji svoj put želi preći puzeći, i to puzeći s licem na zemlji.
Jasno je da takav čovjek niti će vidjeti uzvišenja koja mu se nalaze
na putu a ni uvale, niti litice. Dakle, takav čovjek nikada ne može
biti poput onoga koji uspravno korača, zato što on vidi svako mjesto
kuda korača, i ukoliko bi postojala kakva prepreka mogao bi je
uočiti. Pored toga on zna gdje završava njegov put, dok se
nevjernici u svom životu kreću poput onoga koji puže. Oni su pored
mogućnosti da idu pravo, i pored toga što su prepoznali istinu zbog
inada odlučili zatvoriti oči pred onim što moraju prepoznati i prave
se da ne vide, i pored toga što mogu raditi onako kako to nalaže
obaveza oni su se oglušili raditi ono što moraju i neće se pokoriti
istini. Sve to rezultira da ne razumiju stvari. Nasuprot vjernika,
koji raspoznaju put života, i koji su čvrsti i stabilni na pravome
putu, i kao rezultat toga sigurni su od propasti.
Jasno je da primjeri izneseni u ajetima imaju općenitu narav, tj.
odnose se na svakog nevjernika neznalicu inadžiju, ustrajnom u svome
neznanju, kao i na svakog vjernika upućenog, koji traži Istinu.
Diskusija o predajama
El-Kafi svojim lancem prenosioca prenosi od S'ada koji prenosi od
Ebu-Dža'fera a.s. da je rekao: “Ima četiri vrste srca. Postoji srce
u kojem ima i dvoličnosti i vjerovanja, postoji srce izopačeno,
postoji srce zapečaćeno, i postoji srce ezhere, tj. ono koje
blista.” Upitah ga: “Koje srce je ezher?” On reče: “U njemu je
svjetlost kao da je svjetiljka. A zapečaćeno srce jeste srce
munafika, tj. licemjera, srce koje blista je srce vjernika. Ukoliko
mu Bog da blagodat on je zahvalan, ukoliko ga stavi na kušnju
strpljiv je. Izopačeno srce to je srce idolopoklonika, tj. mušrika.
Zatim povodom ovog izopačenog srca prouči ajet: E da li je upućeniji
onaj koji puzeći licem po zemlji gamiže, e da li onaj koji uspravno
hodi putem pravim. A srce u kojem ima i dvoličnosti i vjerovanja, to
je srce ljudi (doslovno: koji su bili u taifu) u kojima kruži
šejtan, ukoliko takvima smrtni čas stigne u stanju dvoličnosti,
stradao je. Ukoliko pak smrtni čas takvim ljudima stigne u stanju
vjerovanja, spašeni su.”[23]
Kažem (Allame Tabatabai): Ovaj je hadis prenesen i u Tefsiru Burhan
od Ibn-Babevejha koji svojim lancem prenosioca prenosi od Fadila a
on od S'ada Hafafa koji prenosi od Ebi-Dža'fera a.s., koji kaže:
“Ima četiri vrste srca.” pa sve do kraja, osim što u tome hadisu se
kaže: “I srce blistavo sjajno (ve kalbun ezhere envere).”[24]
A to što je imam rekao (doslovno) to je srce ljudi koji su bili u
taifu, nije mislio na mjesto Taif koje se nalazi u blizini Mekke,
već riječ taif označava šejtane koji puno obilaze čovjekovo srce,
oko kojeg čine tavaf, tj. kruže. Također Uzvišeni je rekao: Oni koji
su svjesni Allaha, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se Boga,
i odjednom bude im jasno.[25] إِنَّ الَّذِينَ اتَّقَواْ إِذَا
مَسَّهُمْ طَائِفٌ مِّنَ الشَّيْطَانِ تَذَكَّرُواْ فَإِذَا هُم
مُّبْصِرُونَ
Dakle hadisa bi imao sljedeće značenje: Ima ljudi koji žive žive sa
skupinom šejtana, koji s vremena na vrijeme obilaze njihova srca, i
tako sve do njihove smrti. Ukoliko se desi da umru u stanju kada su
im šejtani obilaze srca, propali su. Ukoliko pak umru u stanju
imana, tj. vjerovanja, slobodni od šejtana, spasili su se.
Znaj, da postoje hadisi u kojima se kaže da se riječi: E da li je
upućeniji onaj koji puzeći licem po zemlji gamiže, e da li onaj koji
uspravno hodi putem pravim, odnose na one koji su se odvojili od
uprave Ali a.s. i na one koji ga slijede i rukovode se njime. Ovakav
pristup nije tefsirski već riječ je o općenitom poređenju s onim o
čemu ajet svjedoči.
Sura El-Mulk od 23. do 30. ajeta
23 قُلْ هُوَ الَّذِي أَنشَأَكُمْ وَجَعَلَ لَكُمُ السَّمْعَ
وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ قَلِيلًا مَّا تَشْكُرُونَ
24 قُلْ هُوَ الَّذِي ذَرَأَكُمْ فِي الْأَرْضِ وَإِلَيْهِ تُحْشَرُونَ
25 وَيَقُولُونَ مَتَى هَذَا الْوَعْدُ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ
26 قُلْ إِنَّمَا الْعِلْمُ عِندَ اللَّهِ وَإِنَّمَا أَنَا نَذِيرٌ
مُّبِينٌ
27 فَلَمَّا رَأَوْهُ زُلْفَةً سِيئَتْ وُجُوهُ الَّذِينَ كَفَرُوا
وَقِيلَ هَذَا الَّذِي كُنتُم بِهِ تَدَّعُونَ
28 قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَهْلَكَنِيَ اللَّهُ وَمَن مَّعِيَ أَوْ
رَحِمَنَا فَمَن يُجِيرُ الْكَافِرِينَ مِنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ
29 قُلْ هُوَ الرَّحْمَنُ آمَنَّا بِهِ وَعَلَيْهِ تَوَكَّلْنَا
فَسَتَعْلَمُونَ مَنْ هُوَ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ
30 قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَن
يَأْتِيكُم بِمَاء مَّعِينٍ
Prijevod ajeta
23. Reci: “On je Taj koji vas je kreirao i stvorio vam sluh i vid i
pamet, a vi malo zahvaljujete!”
24. Reci: “On vas je na Zemlji stvorio i k Njemu ćete proživljeni
biti.”
25. A oni (iz nezahvalnosti) govore: Kada će već jednom to obećanje,
ako istinu govorite?!”
26. Reci: “Zaista je znanje o tome samo kod Allaha! A ja sam dužan
samo da javno opominjem.”
27. A kada je izbliza ugledaju, jad će prekriti lica onih koji nisu
vjerovali i biti će rečeno: “Evo, ovo je ono što vam je obećano!”
28. Reci: “Kažite vi meni: ako Allah pošalje smrt meni i onima koji
su sa mnom, ili ako nam se smiluje, ko će nevjernike od bolne patnje
zaštiti?”
29. Reci: “On je Milostivi, vjerujemo Ga i na Njega se oslanjamo, a
vi ćete sigurno saznati ko je u očitoj zabludi.”
30. Reci: “Šta mislite, ako vam vode potonu, ko će vam izvorsku vodu
dati?”
Objašnjenje ajeta
Ovi ajeti iznose mušricima druge znakove rububijeta Božijeg da bi ih
uspomoć njih uputili prema jedinosti Božijoj u stvaranju i
upravljanju. U njima je objašnjenje stvari teklo s uporednim
zastrašivanjem i prijetnjama, a već smo naglasili da je ova sura u
cjelosti takva. Trebamo obratiti pažnju na činjenicu da je Uzvišeni
Allah nakon riječi: Ali, oni su tvrdoglavi u bahatosti i u bježanju
od istine, ukazujući na njihovu tvrdoglavost i inad spram istine,
kontekst direktnog obraćanja njima preokrenuo tako što kuđenje i
kritiku koja je upućena njima saopćava poslaniku s.a.v.a., te mu
govori: Sada ti pričaj s njima, reci im i podsjeti ih na znakove
Moga rububijeta u stvorenom svijetu i upravljanju Univerzumom. Sve
to upućuje na Moju Jedinost. Upozori ih i na Moju kaznu: Reci: “On
vas je po Zemlji razasuo..., Reci: “Zaista je znanje o tome...,
Reci: “Kažite vi meni: ako Allah pošalje smrt..., Reci: “On je
Milostivi..., Reci: “Šta mislite, ako vam vode... U svim ovim
ajetima Uzvišeni kaže: Reci to i to.
23 قُلْ هُوَ الَّذِي أَنشَأَكُمْ وَجَعَلَ لَكُمُ السَّمْعَ
وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ قَلِيلًا مَّا تَشْكُرُونَ
Reci: “On je Taj koji vas je kreirao i stvorio vam sluh i vid i
pamet, a vi malo zahvaljujete!”
Riječ inša’ – انشاء znači prvo stvaranje nečega i njegovo odgajanje.
A ruženje čovjeka na kraju ajeta zato što malo zahvaljuje: kako je
samo malo od vas zahvalnih, slično je riječima koje se nalaze i na
kraju sedamdesetosmog ajeta sure Mu'minun, i devetog ajeta sure
El-Fussilet, koje ukazuju na to da je dovođenje čovjeka u
egzistenciju i opremanje osjetom i razumom od najvećih blagodati
Božijih kojima je nemoguće procjeniti vrijednost.
Kada se kaže stvaranje čovjekovo ne misli se samo na puko stvaranje,
već na stvaranje bez presedana, što znači da čak i u materijalnoj
dimenziji nije bilo takvog stvorenja koje se zvalo čovjek. Upravo
kao što u sljedećim ajetima:
وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن سُلَالَةٍ مِّن طِينٍ ثُمَّ
جَعَلْنَاهُ نُطْفَةً فِي قَرَارٍ مَّكِينٍ ثُمَّ خَلَقْنَا
النُّطْفَةَ عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً فَخَلَقْنَا
الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَكَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ
أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ
Mi smo, zaista, čovjeka od ekstrakta zemlje stvorili, zatim ga kao
kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom
učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa
kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao
drugo stvorenje, kreiramo...[26] daje do znanja da je stvaranje
materijala i tijela čovjekovog imalo praksu, tako da kada govori
samo o tijelu spominje se stvaranje (hilkat), ali kada stiže do
čovjeka upotrebljava se riječ (inša').
Iz čega se razumije da je meso postalo ono koje vidi i čuje i
razmišlja upravo putem miješanja čovjekove duše sa tim mesom, čime
dolazi do drugog stvaranja, koje nema srodnosti sa prethodnim
stvaranjima materijalnih obličja, tj. ekstrak zemlje, sjeme,
ugrušak, gruda mesa, kosti i kosti zaogrnuti mesom. Sve su to faze
koje je materija prolazila, dok čovjek koji posjeduje svijest nije
postojao ni u jednoj od ovih faza, i nije sličan ni jednoj od njih,
upravo to jeste inša'. Slično prethodno citiranom ajetu iz sure
Mu'minu jeste i dvadeseti ajet sure Er-Rum: Jedan od dokaza njegovih
je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vi ste postali ljudi,
rasprostranjeni.
وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَكُم مِّن تُرَابٍ ثُمَّ إِذَا أَنتُم
بَشَرٌ تَنتَشِرُونَ
Dakle, kada Uzvišeni kaže: On je Taj koji vas je kreirao, aludira na
kreaciju čovjeka, a sintagma: i stvorio vam je sluh i vid i pamet,
ukazuje na opremanje čovjeka osjetima i pameću,[27] čije stvaranje
također nije imalo presedana, kao uostalom i kreiranje duše
čovjekove. Na drugom mjestu Uzvišeni upravo napominje činjenicu
kreiranja: On je taj koji je za vas kreirao sluh i vid i um, a kako
je mala vaša zahvalnost. Dakle, bez obzira što je čovjek odlikovan
velikim brojem atributa, poput unutarnjih i vanjskih čula i osjeta,
nad ostalim egzistentima kao što su minerali i biljke, međutim, u
tematskom ajetu zadovoljilo se spominjanjem dviju sposobnosti: sluha
i vida. To je učinjeno zato što su ove dvije spomenute sposobnosti
ili najvažnije među postojećim odlikama, ili su oni pak spomenuti
samo kao primjer a mislilo se na sva vanjska čula i osjete koje
čovjek posjeduje, tako da su spomenuta samo dva a obuhvaćena sva.
Riječ ef'ideh – أفئدة predstavlja množinu riječi fu'ad – فؤاد koja
znači srce, a njome se misli na čovjekov mislilački duh, kojim se
čovjek odlikuje iznad životinja.
Malo zahvaljujete, dakle, malo zahvaljujete zahvalom koja je
dostojna ovih blagodati ili pak svih velikih blagodati Božijih. Što
znači da je riječ ma u ovoj sintagmi dodatna, a riječ kalilen jeste
unutarnji objekt. Ono što je skrito u takvoj konstrukciji jeste:
zahvaljujete malom zahvalom.
Neki od komentatora[28] Kur'ana riječ ma smatraju da je infinitivnog
tipa, tako da ova sintagma ima značenje: mala vam je zahvalnost.
24 قُلْ هُوَ الَّذِي ذَرَأَكُمْ فِي الْأَرْضِ وَإِلَيْهِ تُحْشَرُونَ
Reci: “On vas je na Zemlji stvorio i k Njemu ćete proživljeni biti.”
Infinitiv zer'e iz kojeg je izveden glagol zere'ekum, ima značenje
stvaranja, a poenta konstrukcije vašeg stvaranja na zemlji jeste u
tome da se da do znanja da vam je stvaranje vezano za zemlju, i vaše
savrštenstvo ne može biti upotpunjeno osim uz povezanost sa
zemaljskom materijom. Uzvišeni je Gospodar uljepšao zemlju, i tako
je učinio privlačnom čovjekovom nefsu, te se na taj način odvaja
ispravan od zlog čovjeka, kao što je Uzvišeni rekao: Sve što je na
Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od
njih ljepše vladati, a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.[29]
Sintagma i k Njemu ćete proživljeni biti, ukazuje na pitanje
proživljenja, odgovaranja i Sudnjega dana, a ujedno predstavlja
zagarantirano obećanje.
25 وَيَقُولُونَ مَتَى هَذَا الْوَعْدُ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ
A oni (zbog nezahvalnosti) govore: Kada će već jednom to obećanje,
ako istinu govorite?!”
Obećanje koje se spominje odnosi se na Sudnji dan. U ovom se ajetu
prenosi upravni govor nevjernika i poricatelja proživljenja, kojim
požuruju Sudnji dan, a svakako da je to požurivanje ustvari u cilju
ismijavanja.
26 قُلْ إِنَّمَا الْعِلْمُ عِندَ اللَّهِ وَإِنَّمَا أَنَا نَذِيرٌ
مُّبِينٌ
Reci: “Zaista je znanje o tome samo kod Allaha! A ja sam dužan samo
da javno opominjem.”
Ovo je odgovor na njihovo požurivanje koje su izražavali riječima
kada će već jednom to obećanje. U odgovoru se kaže da je znanje o
tome kada će Sudnji dan biti kod Gospodara, i osim Njega o tome niko
nije obavješten, kao što i Allah dž.š. na jednom mjestu kaže: Niko
ga u svoje vrijeme otkriti neće osim Njega,[30] a ja sam zadužen da
samo javno opominjem, tj. imam obavezu obavijestiti vas da ćete
ubrzo biti vraćeni svome Gospodaru, međutim kada će se to zbiti, ne
znam. Dakle, ovo se razumije iz konteksta i iz upitno odgovorne
konstrukcije u vezi sa vremenom proživljenja. Saobrazno tome
određeni član na početku riječi 'ilm jeste iz grupe determinacije,
što znači da ova riječ, tj. el'ilm nosi značenje znanja o vremenu
nastupanja sudnjega dana. Međutim, ukoliko bi određeni član u ovom
ajetu bio iz grupe (klasifikacije) vrste, u tom bi slučaju značilo
da je uopće gledano zbilja znanja samo kod Allaha, i niko ni u kojoj
mjeri od toga znanja ne bi obuhvatao, osim uz dozvolu Allahovu, kao
kada Je rekao: i niko ne zna od Njegovog znanja osim onoliko koliko
On želi,[31] a nastavak bi bio: i Bog je htio da što se toga znanja
tiče ja (poslanik) znam samo da će biti Sudnjega dana i da ćete vi
ubrzo biti prožiljeni, i da vas upozorim na taj dan, međutim, ne
posjedujem znanje o vremenu događanja toga dana.
27 فَلَمَّا رَأَوْهُ زُلْفَةً سِيئَتْ وُجُوهُ الَّذِينَ كَفَرُوا
وَقِيلَ هَذَا الَّذِي كُنتُم بِهِ تَدَّعُونَ
A kada je izbliza ugledaju, jad će prekriti lica onih koji nisu
vjerovali i biti će rečeno: “Evo, ovo je ono što vam je obećano!”
Riječ zulfeh – زلفة ima značenje: blizine, a ovdje je u značenju:
blizak. Moguće je da ima istu konotaciju kao i oblik: Zejd je
pravda, (dajući time do znanja da je on do te mjere pravedan da je
postao njenim oličenjem.) Zamjenica trećeg lica muškog roda hu u
riječi re'evhu odnosi se na obećanje, a shodno mišljenju nekih
odnosi se na kaznu iz prethodnog ajeta. Značenje ajeta je sljedeće:
Kada to obećanje ili kaznu vide izbliza tada će od jada poplaviti
lica nevjernika, na kojima će se vidjeti strah i beznađe.
وَقِيلَ هَذَا الَّذِي كُنتُم بِهِ تَدَّعُونَ
Neki su od jezičkih stručnjaka rekli: da je značenje tede'un, dakle
bez tešdida, kao i riječi teddeun, tj. sa tešdidom na harfu dal
istoznačno, poput slučaja u riječi tedehirun i teddehirun. A
značenje ove sintagme je sljedeće: Njima će biti rečeno, ova kaznu
koju vidite jeste upravo ono obećanje koje vam je dato, a za koje
ste vi stalno pitali, pa kada će više to vaše obećano proživljenje i
kazna, požurivajući ga na taj način. Gledajući na vanjštinu
konteksta doima se da ove riječi izgovaraju meleki, koji se
dženemlijama obraćaju jer im je Allah dž.š. naredio. Neki do
komentatora kažu da ove riječi izgovaraju lično nevjernici koji
međusobno razgovaraju.
28 قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَهْلَكَنِيَ اللَّهُ وَمَن مَّعِيَ أَوْ
رَحِمَنَا فَمَن يُجِيرُ الْكَافِرِينَ مِنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ
Reci: “Kažite vi meni: ako Allah uništi mene i one koji su sa mnom,
ili ako nam se smiluje, ko će nevjernike od bolne patnje zaštiti?”
Rječca in, tj. ako jeste pogodbena rječca koja zahtjeva uvjet i
završnicu. Uvjet je sintagma uništi Allah a završnica a ko će
nevjernike od bolne patnje zaštiti. Uzvišeni Allah obraća se
Poslaniku riječima: Reci, kažite vi meni, ukoliko Allah uništi mene
i vjernike koji su sa mnom, ili nam se pak smiluje i ne uništi nas,
ko će nevjernike (a to ste vi što ne vjerujete u Boga i zbog toga
ste zaslužili bolnu kaznu,) od Njegove bolne patnje zaštiti? Ovdje
je nevjernicima definitivno upućena prijetnja riječima da naša
propast ili spas za njih nema nikakve koristi i neće otkloniti kaznu
koja će ih sigurno pogoditi.
Neki komentatori Kur'ana kažu da su Mekkanski nevjernici proklinjali
poslanika i vjernike da im se dogodi smrt, zbog čega je Allah dž.š.
zadužio poslanika da kaže nevjernicima da bez obzira šta Bog učini
sa nama, bilo da nas uništi bilo da nam se smiluje, u svakom slučaju
naša sudbina je u Njegovim rukama, i mi se od Njega nadamo milosti.
Međutim šta je sa vama? Koga vi imate da vas zaštiti od bolne kazne
koja vas čega zbog nevjerstva?
29 قُلْ هُوَ الرَّحْمَنُ آمَنَّا بِهِ وَعَلَيْهِ تَوَكَّلْنَا
فَسَتَعْلَمُونَ مَنْ هُوَ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ
Reci: “On je Milostivi, vjerujemo Ga i na Njega se oslanjamo, a vi
ćete sigurno saznati ko je u očitoj zabludi.”
Zamjenica On odnosi se na Boga, u ime Kojeg je poslanik bio zadužen
da poziva ljude u čistu jednobožačku vjeru. A nevjernici su od istog
Tog Boga tražili da uništi poslanika.
Značenje ajeta bilo bi sljedeće: Reci, Onaj Bog ka kojem vas pozivam
da vjerujete da je Jedan, a vi tražite Njegovo prokletstvo na
vjernike i mene, jeste Milostivi Bog čije blagodati su svukuda
prisutne, a mi u Njega vjerujemo i na Njega se oslanjamo, i uopće se
ne osvrćemo i ne pouzdavamo na druge stvari. Dakle, o nevjernici!
Ubrzo ćete shvatiti ko je u očitoj zabludi, mi ili vi!?
Zamahšeri u Kašafu kaže: “Ukoliko se pitaš zašto je objekat glagola
mi vjerujemo donesen nakon glagola, a objekat glagola mi se
oslanjamo stoji ispred svoga glagola, i zašto nije rečeno: vjerujemo
Ga i oslanjamo se na Njega? U odgovoru kažemo: “Razlog je taj jer
glagol vjerujemo jeste aluzija nevjernicima koji su prije spomenuti.
Dakle, kao da im je rečeno: vjerujemo u Milostivog, i nismo poput
vas nevjernici u Njega; a zatim se nastavlja: i samo se na Njega
oslanjamo, jer takav redosljed riječi u ovoj sintagmi daje do znanja
ograničenje oslanjanja samo na Boga, tj. ne oslanjamo se na ono na
šta se vi oslanjate, vi se oslanjate na ljude i imetak, a mi samo na
Boga Milostivog.”[32]
30 قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَن
يَأْتِيكُم بِمَاء مَّعِينٍ
Reci: “Šta mislite, ako vam vode potonu, ko će vam izvorsku vodu
dati?”
Riječ gawr –غور znači poranjanje vode u zemlju, cilj ovog infinitiva
jeste particip aktivni gair – غائر, riječ me'in – معين znači tekuća
voda. Značenje ajeta je sljedeće: Reci, kažite vi meni ukoliko vam
vode potonu pod zemlju, tako da ne ostane vode na površini zemlje,
ko je taj koji će vam dati tekuću vodu?
U vezi sa ovim ajetom ima hadisa u kojima se kaže da on aludira na
vilajet imama Alija a.s. i neprijateljstvo prema njemu. Svakako nije
riječ o tefsiru već o općenitom poređenju s onim o čemu ajet
svjedoči.
[1] El-Kamer, 55.
[2] Et-Tagabon, 1.
[3] El-Wakia, 61.
[4] El-Wakia, 62.
[5] El-Enbija, 35.
[6] Mufredate Ragib, pod h-s-r.
[7] El-Hidžr, 18.
[8] Es-Safat, 10.
[9] Mufredate Ragib, pod š-h-k
[10] Ez-Zumer, 71.
[11] El-Enfal, 37.
[12] Et-Tahrim, 6.
[13] El-Mudesir, 27-31.
[14] Tefsir Ebi Su’ud, tom IX, str.5
[15] El-E’araf, 179.
[16] Tefsir Kaššaf, tom IV, str. 579.
[17] Ez-Zumer, 62.
[18] El-E’ala, 2 i 3.
[19] Sve što je preneseno na ovom mjestu iz Tefsira El-Komi nalazi
se u II tomu, str. 378.
[20] El-Fatir, 45.
[21] Tefsir Fahru Razi, tom XXX, str. 70.
[22] Tefsir Kašaf, tom IV, str. 581.
[23] Usule Kafi, tom II, str. 309., hadis 2.
[24] Tefsir Burhan, tom IV, str. 364., hadis 4.
[25] El-E’araf, 201.
[26] Mu'minun, 12-14.
[27] Vanjskih čula imamo pet: vid, s | |
IZVORI