Politika nema nikakvih ograničenja u dostizanju određenog cilja

 Kur'an je ovo pitanje analizirao sa dva aspekta:

1)      Važnost dolaska na vlast toliko je značajna da bez obzira na okolnost koliko naša sredstva bila istinita ili ne, taj način postaje opravdan i logičan.

2)      Ako nam je cilj širenje istine, istinskih vrijednosti, onda je prethodni metod neprihvatljiv jer je jasna suprotstavljenost između dozvoljenih i nedoz­voljenih sredstava. Korišćenje neistinom i lažima te njihovo prihvatanje vodi ishodu koji nije istina. Islam ima svoj stav koji upućuje kako stići do cilja.

U tom smislu Kur'an ukazuje na tri bitne stvari:

    a) sam poziv;

    b) sagovornici poziva;

    c) sadržaj i zakoni poziva.

U pozivanju treba odabrati put strpljenja i postepenosti. Vjera je sastavljena od niza akaidskih spoznaja i uvjerenja te društvenih zakona. Vjera je spuštena radi preobrazbe društva. Ona je odlučna u uništavanju društvenih nedostataka i zbog toga nastaju poteškoće. Promjena akaida (vjerovanja) veoma je teška, posebno ako je on duboko prihvaćen i primijenjen u tradiciji, ahlaku, običajima itd. Islam za takav poziv nudi različite postavke i programe.

Islam govori da je potrebno koristiti se razumom i čistom prirodom. Kur'an uputu započinje iz čovjekove unutrašnjosti i u samom početku se usmjerava na aparat značajan za čovjeka. Za buđenje tog aparata, Kur'an uzima one koji će mu se pokora­vati i slušati poziv. Potpomognut buđenjem, Kur'an ide prema svom cilju:

U 151. ajetu sure El-En'am kaže se:

قُلْ تَعَالَوْاْ أَتْلُ مَا حَرَّمَ رَبُّكُمْ عَلَيْكُمْ أَلاَّ تُشْرِكُواْ بِهِ شَيْئًا وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا وَلاَ تَقْتُلُواْ أَوْلاَدَكُم مِّنْ إمْلاَقٍ نَّحْنُ نَرْزُقُكُمْ وَإِيَّاهُمْ وَلاَ تَقْرَبُواْ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَلاَ تَقْتُلُواْ النَّفْسَ الَّتِي حَرَّمَ اللّهُ إِلاَّ بِالْحَقِّ ذَلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ

 Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju zbog neimaštine ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približavajte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste raz­mislili.

A zatim se u narednom ajetu kaže:

وَلاَ تَقْرَبُواْ مَالَ الْيَتِيمِ إِلاَّ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ حَتَّى يَبْلُغَ أَشُدَّهُ وَأَوْفُواْ الْكَيْلَ وَالْمِيزَانَ بِالْقِسْطِ لاَ نُكَلِّفُ نَفْسًا إِلاَّ وُسْعَهَا وَإِذَا قُلْتُمْ فَاعْدِلُواْ وَلَوْ كَانَ ذَا قُرْبَى وَبِعَهْدِ اللّهِ أَوْفُواْ ذَلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

I da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i kantaru ne mjerite – Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo – i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali.[1]

Prvi ajet koristi se u smislu razumijevanja, a drugi u smislu ra­zumijevanja i doticanja čovjekove savjesti.

U 153. ajetu sure El-En'am Svevišnji poručuje:

وَأَنَّ هَـذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلاَ تَتَّبِعُواْ السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ ذَلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

 I zaista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.

U ovim ajetima na jednostavan i jezgrovit način iznose se zabranjene i dozvoljene radnje. Sve je opisano logički da bi se pokrenula i probudila uspavanost ljudi. Koji će se razum usprotiviti činjenju dobra roditeljima? Koji će razum ubiti dijete iz siromaštva?

Kur'an se obraća čovjekovoj savjesti, pitajući da li je pravedno da siročetu bez majke i oca zadajemo udarce, kada mu treba pomoć? Kur'an čovjeka suprotstavlja samom njemu i njegovoj savjesti.

U suri Ja-Sin, od 20. do 24. ajeta kaže se:

وَجَاء مِنْ أَقْصَى الْمَدِينَةِ رَجُلٌ يَسْعَى قَالَ يَا قَوْمِ اتَّبِعُوا الْمُرْسَلِينَ اتَّبِعُوا مَن لاَّ يَسْأَلُكُمْ أَجْرًا وَهُم مُّهْتَدُونَ وَمَا لِي لاَ أَعْبُدُ الَّذِي فَطَرَنِي وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ أَأَتَّخِذُ مِن دُونِهِ آلِهَةً إِن يُرِدْنِ الرَّحْمَن بِضُرٍّ لاَّ تُغْنِ عَنِّي شَفَاعَتُهُمْ شَيْئًا وَلاَ يُنقِذُونِ إِنِّي إِذًا لَّفِي ضَلاَلٍ مُّبِينٍ

    I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj! Slijedi poslanike! Slijedi one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! Zašto da se ne klanjam Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi.

    Poruku koju prenose poslanici zdrav razum nikada neće odbiti, nego će je prihvatiti. Riječi poslanika su logične, jer oni znaju šta govore. Zašto da se ne pokoravamo Gospodaru, kad nas je On stvorio i kad ćemo se Njemu vratiti? Na ove zaključke upućuju nas prvi i drugi ajet iz spomenutog navoda.

    Nadalje se izvodi isti logički zaključak. Čovjek čini svoja djela iz dva razloga:

    a) da bi stekao neku korist;

    b) da bi odagnao od sebe neku štetu.

Da li nas obožavanje kipova može spasiti od nevolja? Djelo čovjeka od koga nema koristi nema ni vrijednosti, ni značaja. Zar moramo obožavati Boga, Koji nam ne pomaže ako nam se nešto dogodi?

Zaključak iz svega rečenog glasi:

1)      Kur'an za svog sagovornika uzima ljudski razum;

2)      on se obraća čovjekovoj savjesti;

3)      upotrebljava put smirenosti i postepenosti.

Čovjek je biće koje podliježe zakonima kretanja i postepenosti. Bez obzira kojem cilju se kreće, on je primoran da se kreće postepeno. Suo­čen je sa zakonom materije. Ukoliko želi stići od jednog cilja do drugog, on to mora učiniti postepenim putem. Naprimjer, ako čovjek želi pos­tati bogat, pametan, lijep itd., sve to može postići postepeno i bez žurbe. Kur'an upravo ovaj zakon koristi i kada je riječ o vjerovanju. Pored činjenice što se čovjek kreće postepeno, prvim korakom koji učini i svakim narednim sve je bliži cilju, a to je ujedno i pomoć za kasnije korake. Kur'an u 67. ajetu sure En-Nahl navodi primjer:

وَمِن ثَمَرَاتِ النَّخِيلِ وَالأَعْنَابِ تَتَّخِذُونَ مِنْهُ سَكَرًا وَرِزْقًا حَسَنًا إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ

 A od plodova palmi i loze pripremate piće i hranu prijatnu. To je, zaista, dokaz onima koji pameti imaju.

Ovdje se govori o zabrani alkohola. Ljudi kod pripremanja određene hrane od raznih vrsta plodova imaju dvije koristi:

1)      lijepu korist, koja se odnosi na njihov častan život;

2)      drugu vrstu koristi – nečasnu, koja se npr. odnosi na spravljanje alkohola.

Kur'an ne spominje mnogo alkohol, ali njegovu zabranu objašnjava na dobar način samim time da se alkohol ne upotrebljava u onu “dobru” korist.

قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَالإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَن تُشْرِكُواْ بِاللّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَن تَقُولُواْ عَلَى اللّهِ مَا لاَ تَعْلَمُونَ

 Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate rav­nim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.”[2]

Spomenutim ajetom Kur'an pravi drugi korak u zabrani, ali nisu navedeni ajeti ni primjeri o zabrani alkohola. Zašto allame Tabatabai kaže da je to radi ljudskih običaja? Naime, Kur'an želi da se ljudi odreknu alkohola, ali je velika poteškoća činjenica da su oni srasli s njim i što im je on postao navika i tradicija.

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ قُلْ فِيهِمَا إِثْمٌ كَبِيرٌ وَمَنَافِعُ لِلنَّاسِ وَإِثْمُهُمَآ أَكْبَرُ مِن نَّفْعِهِمَا وَيَسْأَلُونَكَ مَاذَا يُنفِقُونَ قُلِ الْعَفْوَ كَذَلِكَ يُبيِّنُ اللّهُ لَكُمُ الآيَاتِ لَعَلَّكُمْ تَتَفَكَّرُونَ

 Pitaju te o vinu i kocki: Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.” I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: “Višak!” Eto, tako vam Al­lah objašnjava propise da biste razmislili.”[3]

Ovdje je sasvim jasno, da je “loša” korist ustvari alkohol i kocka. Kad je postepeno pripremljena psiha čovjeka, tek onda dolazi ajet o zabrani alkohola.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِنَّمَا الْخَمْرُ وَالْمَيْسِرُ وَالأَنصَابُ وَالأَزْلاَمُ رِجْسٌ مِّنْ عَمَلِ الشَّيْطَانِ فَاجْتَنِبُوهُ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ إِنَّمَا يُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَن يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاء فِي الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ وَيَصُدَّكُمْ عَن ذِكْرِ اللّهِ وَعَنِ الصَّلاَةِ فَهَلْ أَنتُم مُّنتَهُونَ

 O vjernici, vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli ono šta želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?[4]

Ovom metodom Kur'an stavlja čovjeka na raskrsnicu: jedinstvo ili raskol, alkohol ili namaz, Bog ili šejtan, razum ili prohtjev?

U 43. ajetu sure En-Nisa kaže se:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تَقْرَبُواْ الصَّلاَةَ وَأَنتُمْ سُكَارَى حَتَّىَ تَعْلَمُواْ مَا تَقُولُونَ

 O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate.

Mnogo je puteva koji čovjeka dovode do racionalnog, ali i odgojnog načina razmišljanja. Razlog obavljanja nekih djela jeste čovjekova ljubav prema njima. Čovjekova djela posljedica su njegovog ahlaka i dok se čovjek ne uvjeri u ljepotu nečega, on to neće voljeti. Čovjekova svojstva proizvod su njegovog svjetonazora koji se ogleda u nekoliko sljedećih stavki:

1)      prihvatiti;

2)      zavoljeti;

3)      poći za tim.

Islam čovjeku prilazi s unutrašnje strane i s te tačke gledišta, Islam mu čisti put. Krajnje ozbiljno moramo poštovati i provoditi kur'anski način djelovanja, tj. strpljivo i uporno.