Profesor Ekber Eydi

OSNOVE TEFSIRA

 Sarajevo, 2004

PREVELI S PERZIJSKOG

Nermin Hodžić, Ertan Basarik, Amar Imam

Četiri bitna zaključka

1.       Ljepotu i ružnoću ne treba gledati kroz relativnu formu nego kroz ap­solutnu. Akrep je relativno ružan, a neka glumica je relativno lijepa, ali apsolutno: akrep je lijep, a glumica ne mora biti. Ne treba stvari gledati sa svog ličnog stanovništa, nego iz ugla stvaranja Univerzuma, sa apsolutnog stanovišta.

2.       Ljudsko mišljenje sklono je apsolutnoj ljepoti.

3.       Čovjek je pozvan da se kreće ka uzvišenim duhovnim vrijednostima. Hafiz u svojim stihovima kaže sljedeće:

Zovu nas da krećemo gore, a ti si zaokupljen,

dolje oko zemal­jskih stvari i ne osjećaš taj poziv odozgo,

baci to sve i odazovi se pozivu visina!

Na osnovu ova tri zaključka dolazimo do spoznaje da nas preko stotinu ajeta u Kur'anu upućuje na činjenicu da su Božiji znakovi u svakoj stvari, sva­koj sitnici i da trebamo gledati te pojave oko nas.

Svaki vjernik u svom životu mora se truditi da odašilje od sebe sliku o sebi kao stvarnom vjerniku, tj. da jedan vjernik drugom vjerniku saopći svoju pravu zbilju. Ranije smo iznijeli dva općenita zaključka:

1.       Allah sve stvara.

2.       Stvaranje Allahovo je lijepo.

a) U svim stvorenjima ogleda se se Božija prilika i sva stvorenja su lijepa i upućuju na savršenu ljepotu svoga Stvoritelja.

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ

 Pokazat ćemo im naše znakove na horizontima i u njima samima da bi im bilo jasno da je On Istina. (Fussilet, 53)

Ljepota koja je ispunila Dunjaluk i Univerzum samo je upućivač ka ljepoti Božijoj. Svako stvorenje koje posmatramo predstavlja prozor kojim gledamo beskrajnu ljepotu i moć stvaranja Stvoritelja.

Sve pojave predstavljaju prizor koji nas upućuje na Beskrajnu ljepotu. One ne posjeduju vlastitu ljepotu, nego je njihova ljepota odraz Alla­hove ljepote. Ograničena ljepota svih stvari upućuje nas ka beskrajnoj Božijoj ljepoti.

هُوَ الْحَيُّ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ فَادْعُوهُ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

On je Živi, nema Boga, osim Njega! Zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovjedajući vjeru: “Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!” (Mu'min, 65)

Drugim riječima, On je život – osim njega sve je mrtvo. Živi samo ono čemu On daje život. Tako su i naši životi Njegovo vlasništvo.

Zatim se u 14. ajetu sure Mu’minun kaže sljedeće:

ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَكَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ فَتَبَارَكَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ

Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!

Kada ove ajete uporedimo sa 42. ajetom sure En-Nur, u kojem se kaže:

وَلِلَّهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَإِلَى اللَّهِ الْمَصِيرُ

Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraća! –dolazimo do zaključka da je ljepota svih Njegovih stvorenja na zemlji, zapravo, relativna i ograničena. Ona nas tek upućuju na savršenu i beskrajnu ljepotu i moć Allahovu.

U 49. ajetu sure El-Kamer objedinjeno je sve ono o čemu je govoreno, i to sljedećim riječima:

إِنَّا كُلَّ شَيْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ

 Mi sve s mjerom stvaramo.

U 21. ajetu sure El-Hidžr kaže se:

وَإِن مِّن شَيْءٍ إِلاَّ عِندَنَا خَزَائِنُهُ وَمَا نُنَزِّلُهُ إِلاَّ بِقَدَرٍ مَّعْلُومٍ

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

Ako sve rečeno razumski prihvatimo, naći ćemo se iznenada pred neograničenom ljepotom i moći Božijom i otvorit će nam se novi, nesagledivi vidici. Kada čovjek uđe u taj okean Božije svjetlosti i ljepote, biva privučen Božijoj, općeprisutnoj, beskrajnoj ljepoti.

Oni koji vjeruju imaju najžešću ljubav prema Allahu… (El-Bekara, 165), a to dolazi na osnovu navedene spoznaje puta.

Hafiz u jednom svom kazivanju napominje:

Kada neki igrač učestvuje u takmičenju, on sav sebe unese u igru. Zato ne misli da je poludio onaj koji je izgubio sebe unoseći se u ljepotu Božiju!

Ja sam se uputio stazom svome Stvoritelju, ali to ne znači da sam ja to učinio svojim trudom, bio sam beskrajno mala tačkica koja ništa ne može učiniti, ali Božija moć i ljepota bili su ona sila koja meje privukla sebi. Ja sam bio mali listić, ali sam zahvaljući činjenici da sam u svakoj stvari vidio svoga Stvoritelja došao u okean Božije svjetlosti.

Ja sam usamljenik na Ovom svijetu,

Na svijetu koji ne pripada meni,

Ali sam posmatranjem Božijih stvorenja,

Od manjih ka većim,

Stigao u okeane ljepote,

Zahvaljujući Onome Koji je u mene udahnuo ljubav ka lijepom,

I nisam ja ušao u okean,

Bog me je uveo u njega.

Bio sam na Dunjaluku prekriven koprenama dunjalučkim,

a Ti Si, Bože,

Onaj Koji je uklonio te koprene i perde,

Da ugledam ono što sada vidim.

Sva Tvoja stvorenja su tu

Da svjedoče Tebe.

Mi smo bili poput onih koji sjede čekajući na putu

Da Ti naiđeš.

Ja više nemam ništa svoje,

Ali imam Tebe.

Bio sam zabrinut mogu li Te vidjeti

I najednom, kad Si mi Se otkrio,

Ja sam zaboravio na sebe.

 Nakon ovih stihova, možemo se zapitati kakvi su naši namazi – okrećemo se prema Kabi, ali ništa ne vidimo od dunjalučkih prepreka.

Imam Sedžad a.s. molio je Boga prije namaza: “Daj da Te istinski vidim, pa da onda stanem pred Tebe!”

Jedanaestog dana Ašure, imamo svjedočenje Imama Sedžada o tome kako je jedanaest čla­nova Ehli-bejta postalo šehidima, a žene i djeca bili su zarobljeni. Vidio je hazreti Zejnebu kako plače i govori: “Ja Rabbi, Ja Rabbi…” To govori da je hazreti Ze­jneba ušla u spomenute okeane i skinula dunjalučke koprene te je nije ništa pokolebalo, niti Božiju ljepotu zaklonilo. Štaviše, ono što se desilo, još više ju je učvrstilo.

Kada se sa pratnjom našla pred Jezidom, on je upita: “Jesi li vidjela šta je Allah uradio s tvojom porodicom?” Ona odgovori: “Tako mi Boga, nisam vidjela ništa, osim ljepote.” Ona nije vidjela krv, vidjela je situaciju kakva u zbilji jeste.

Prva skupina tumača Kur’ana jesu oni čija je zbilja sjedinjena sa kur’anskom zbiljom

Ko može tumačiti Kur'an? S obzirom na činjenicu da su ljudi na raznim stepenima u skali bogobojaznosti, i Kur'an ima posebne deredže, pa tako i njegovi tu­mači pripadaju različitim skupinama.

Prva skupina onih koji mogu tumačiti Kur'an jesu ljudi čija je zbilja sjedinjena sa kur'anskom zbiljom. Ovdje se ne može govoriti o množini. Jedini član koji pripada ovoj skupini jeste Poslanik s.a.v.a., kao što je pojam nužnog bitka jedan opći pojam, ali ima samo jedno ozbiljenje – u biću Uzvišenog Allaha dž.š.

Ranije je spomenut način na koji je Poslanik s.a.v.a. primio znanje od Uzvišenog Gospodara i način na koji je on poimao Džibrila – putem srca, iznutra. Kao što čovjek osjeća bol iznutra, a ne izvana, makar on bio izazvan nekim vanjskim poticajem, tako je i osjećaj ljubavi i mržnje nešto što izlazi iz čovjeka, a ne nešto što ga pokriva izvana.

مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَى

Srce nije poreklo ono šta je vidio![1]

Dakle, istina je ono što se čovjeku javlja iz središta vlastitog bića. Iz rečenog se vidi da se biće Poslanikovo s.a.v.a. u pot­punosti sjedinilo s bićem Kur'ana.

Prenosi se da je neko upitao Aišu: “Kakav je Poslanik, kako se po­naša prema ukućanima?” Ona je odgovorila kratkom, ali sadržajnom re­čenicom: “Njegov ahlak je Kur'an, a Kur'an je njegov ahlak.” Kur'an je tefsir Poslanikova ahlaka. Ako nas neko upita može li se Kur'an vidjeti kao nešto što hoda, odgovorili bismo mu: “Da, to je biće Poslanikovo.” Poslanik s.a.v.a. za sebe je kazao: “Ja sam knjiga Božija koja živi, a knjiga Božija je Objava koja šuti.”

Prenosi se kako je poznati islamski mislilac Ibn Arebi jednom prilikom rekao pjesniku Ibn Farizu: “Opiši mi svoje stihove!”, a ovaj mu je na to odgovorio: “Tvoja knjiga Futuhat opis je mojih pjesama.”

Na isti način, Kur'an i Poslanik dva su različita ispoljavanja jedne zbilje. Kur'an je manifestacija Uzvišenoga Boga uokvirena u arapski jezik, dok je Poslanik manifestacija Božije ljepote i veličine na Zemlji odjevena u ruho čovjeka.

Iz sljedećeg ajeta može se zaključiti da postoji skupina onih koji u pot­punosti slijede Poslanika u uvjerenju i djelima, pa su zahvaljujući tome njihove duše dosegle njegovu visinu:

إِنَّ أَوْلَى النَّاسِ بِإِبْرَاهِيمَ لَلَّذِينَ اتَّبَعُوهُ وَهَـذَا النَّبِيُّ وَالَّذِينَ آمَنُواْ وَاللّهُ وَلِيُّ الْمُؤْمِنِينَ

Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. A Allah je zaštitnik vjernika.[2]

U drugom ajetu stoji:

فَمَنْ حَآجَّكَ فِيهِ مِن بَعْدِ مَا جَاءكَ مِنَ الْعِلْمِ فَقُلْ تَعَالَوْاْ نَدْعُ أَبْنَاءنَا وَأَبْنَاءكُمْ وَنِسَاءنَا وَنِسَاءكُمْ وَأَنفُسَنَا وأَنفُسَكُمْ ثُمَّ نَبْتَهِلْ فَنَجْعَل لَّعْنَةُ اللّهِ عَلَى الْكَاذِبِينَ

A onima koji se s tobom budu o njemu (Isau) raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, reci: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, i duše naše i duše vaše, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!"[3]

Dakle, ta skupina je, slijedeći Poslanika u potpunosti, zaslužila da ih on nazove “dušama našim (Poslanikovim)”. On ih je označio sebi ravnim, njihove duše dosegle su visine na kojima se i sam nalazi, ali proces nji­hova dovođenja do tog stepena tekao je Poslanikovom zaslugom. Zauz­vrat, oni su ga u svakom vidu življenja i vjere potpuno slijedili.

Kur'an tu skupinu, koja može dotaknuti dno njegove riznice, označava riječju mutahhirun – čisti. Za njih se u 33. ajetu sure El-Ahzab kaže:

إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيُذْهِبَ عَنكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا

Allah želi od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstraniti, i pot­puno vas očistiti.

Ono što želi, On je i uradio, dakle, omogućio im je doticanje dna kur'anske riznice, baš kao što je to bio u stanju i Božiji Poslanik.

Ko god bude u potpunosti slijedio Poslanika s.a.v.a., izaći će na stepen na kojem će doživjeti ozbiljenje Božijih svojstava u sebi, jer dio neke pojave ustvari je sastavnica njene suštine. S obzirom na činjenicu da je narav Poslanika narav Kur'ana, svako ko uspije u svoje biće preslikati narav Poslanikovu, zapravo će u svom biću odslikavati i narav Kur'ana.

Prenosi se da je Imam Sadik a.s. rekao: “Ja sam sin – potomak (u duhovnom smislu) Poslanikov. On je uzrok što ja jesam. Ja znam knjigu Božiju, a u njoj je istina o početku stvaranja i u njoj je sve ono što će se desiti do Sudnjeg Dana. U njoj su vijesti o Džennetu i Džehen­nemu, o prošlosti i budućnosti, i sve to imam (znam) kao da je na mom dlanu.” Na kraju Imam navodi ajet:

وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.[4]

Ovim hadisom objašnjene su dvije stvari:

1)       sve istine i znanja prvotno pripadaju isključivo Kur'anu,

2)       kur'ansku zbilju može opisati i tumačiti samo Poslanik i oni koji su nje­govim potpunim slijeđenjem postali duša Kur'ana.

Imam Ali a.s. u Stazi rječitosti upućuje i nas kazavši da i mi imamo tu snagu i da smo u stanju doseći brojne kur'anske istine, ali su za to potrebna dva uvjeta:

1)       trebamo biti istinski zaljubljenici u Kur'an i predati se njegovim isti­nama,

2)       u sebi trebamo inicirati jezik (da se neprestano podstičemo na pi­tanja, da ih redamo i neprestano postavljamo svome srcu – svojoj zbilji, a i drugima).

Imam Ali a.s. kaže: “I nije objavljen nijedan ajet, a da ja ne znam mjesto njegove objave, bio on objavljen danju ili noću, u polju, pustinji ili brdu. A kako sam došao na taj stepen? Pa, imao sam srce umno (ne­prestano sam mislio) i propitljiv jezik (seul – onaj koji mnogo pita, tj. mnogo sam pitao Poslanika).”

Dakle, temelj Alijevog znanja jeste misleće srce i pitajući jezik. Oni koji imaju takvo srce jesu oni koje Allah dž.š. spominje u Kur'anu, u 190. ajetu sure Ali ‘Imran:

إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَاخْتِلاَفِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لآيَاتٍ لِّأُوْلِي الألْبَابِ

U stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene.

Uzvišeni Bog dao je ljudima dva dokaza koja ih upućuju na ispravan put:

1)       Batin – umno-duhovna dimenzija,

2)       Poslanik s.a.v.a.

Druga skupina tumača Kur'ana jesu oni koji čistim umom i dušom dosežu smislove Kur’ana

U drugu skupinu spadaju oni koji su pročišćenjem duše i istraživanjem dubina vjere prodrli u suštine značenja, a i sam Kur'an uvodi ih u svoje dubine. Iako Imam Ali a.s. kaže: “Kur'an je more čije dno samo Poslanik može dotaći”, sam Kur'an privlači sve one koji se upute u istraživanja njegovih dubina.

U jednom hadisu stoji: “Mladić koji uči Kur'an doživljava da se Kur'an miješa s krvlju i mesom njegovim. Allah će takvog učača učiniti drugom svojih izaslanika, a Kur'an će na Sudnjem danu braniti svog učača. Kada se dospije na mahšer (mjesto okupljanja), Kur'an će se obratiti Uzvišenom Bogu riječima: ‘Svi su dobili nagradu za svoja djela, osim onih koji su me kao mladi učili i čijim sam dijelom bića postao.’ Tada će Allah dž.š. dati da ta osoba umotana u dva platna sa krunom na glavi bude provedena kroz Džennet, sijajući poput sunčeve svjetlosti. ‘Jesi li zadovoljan?’, Allah će upitati Kur'an, a on će reći: ‘Ja sam očekivao više’, na što će Allah reći: ‘Podarite mu potpuni mir, vječnu sigurnost i stavite ga u vječni Džennet s njegove lijeve strane (neka bude u boljem mjestu u Džennetu)’, i nakon toga bit će mu kazano: ‘Uđi u Džennet posebni i uči Kur'an, a za svaki proučeni ajet popni se za jednu stepenicu’, pa će Kur'an reći: ‘Zadovol­jan sam ovim, o Gospodaru!’” Ovaj hadis predstavlja ozbiljenje sljedećeg ajeta:

إِنَّ الْمُتَّقِينَ فِي جَنَّاتٍ وَنَهَرٍ فِي مَقْعَدِ صِدْقٍ عِندَ مَلِيكٍ مُّقْتَدِرٍ

Oni koji posjeduju takvaluk (svijest o Bogu i bogobojaznost) bit će smješteni u džennete pored rijeka, u mjesto sidka (istine), u blizinu Vladara Svemoćnoga.[5]

Ova nagrada bit će osvjedočenje djela učinjenog na Ovom svijetu, a to je učenje i djelovanje po Kur'anu, a i na Ovom svijetu Kur'an vodi čovjeka u više sfere sigurnosti.

Prema tome, nakon Poslanika i njegovih nasljednika to bi bila skupina onih koji su u stanju prodrijeti u istine Kur'ana. Oni ostvaruju spoznaju iz blizine, ali nisu na spoznajnoj ravni Poslanika i njegovih nasljednika.

O drugoj skupini onih koji mogu tumačiti Kur'an govori i sam Kur'an u sljedećem ajetu:

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ

Mi ćemo im pružati naše znakove u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. [6]

Kao što jelo i piće utječu na čovjekovo tijelo, tako učenje Kur'ana čini da čovjek čuje istinskim uhom i vidi istinskim okom. (To bi bilo tu­mačenje hadisa u kojem se kaže da se Kur'an miješa s mesom mladića koji ga uči.)

U jednom kudsi-hadisu rečeno je da postoje oni koji se svojim nafilama, samokon­trolom i noćnim bdijenjem približavaju Bogu, tako da kad gledaju, gle­daju kroz Njega, kad čuju, čuju kroz Njega, kad djeluju, djeluju kroz Njega. Za ovaj hadis učenjaci kažu da govori o samom vrhuncu pobožnosti koji se postiže nafilama.

Ova skupina poznaje Kur'an izbliza, ali se njihovo biće nikad ne sjedinjuje sa kur'anskom zbiljom.

Imam Ali a.s. u jednom hadisu govorio je: “Na početku poslanstva u teškim krizama i napadima neprijatelja svi bi se okupljali oko Poslanika radi zaštite.” Ove Imamove riječi ne znače da se on bojao smrti ili šehadeta, one znače sljedeće: Kada nakon pritisaka i teškoća dolazi do spuštanja Allahove milosti, a posrednik za to bio je Poslanik s.a.v.a., svi bismo tražili utočište kod njega kako bismo bili obuhvaćeni njome. Ovaj hadis tefsir je sljedećih ajeta:

الَّذِينَ اسْتَجَابُواْ لِلّهِ وَالرَّسُولِ مِن بَعْدِ مَآ أَصَابَهُمُ الْقَرْحُ لِلَّذِينَ أَحْسَنُواْ مِنْهُمْ وَاتَّقَواْ أَجْرٌ عَظِيمٌ. الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ

Oni koji su se Allahu i Poslaniku odazvali nakon što su nevolje pretrpjeli (koristi se izraz “rane gnojne” – najteže rane), one od njih koji su muhsini i muttekini (dobročinitelji i bogobojazni) čeka nagrada neizmjerna.

A ko su oni? To su oni koji kada im ljudi reknu: “Neprijatelji se skupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate”, to učvrsti njihovo vjero­vanje pa kažu: “Dovoljan nam je Allah, divan je On zaštitnik.”[7]

Za to uvećanje snage vjerovanja potreban je Poslanik kao pomagač, pa se u 174. ajetu sure Ali ‘Imran kaže:

فَانقَلَبُواْ بِنِعْمَةٍ مِّنَ اللّهِ وَفَضْلٍ لَّمْ يَمْسَسْهُمْ سُوءٌ وَاتَّبَعُواْ رِضْوَانَ اللّهِ وَاللّهُ ذُو فَضْلٍ عَظِيمٍ

Oni se vraćaju sa primljenom blagodati Božijom i primili su od Boga nešto što je iznad svakog zla i na tom istaknutom ste­penu slijede zadovoljstvo Božije.

sadržaj