|
Treća skupina tumača jesu
oni koji su razmatrali razne dimenzije kur'anske mudžize i trudili
se da dokažu kako čovjek ne može proizvesti ništa slično tome.
Svojim radom dosegli su određeni stepen poznavanja, pa su o tome
upoznavali i druge. U 115. ajetu sure Hud kaže se:
وَاصْبِرْ فَإِنَّ اللّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ
I strpi se, a Allah
zaista neće uskratiti nagradu dobročiniteljima.
Prema tome, i ova skupina
mufessira (tumača Kur’ana) bit će nagrađena. Oni su,
koristeći se isključivo riječima i pojmovima, razmatrali razne
vidove kur'anske mudžize, te se, shodno tome, i njihovo tumačenje
zadržava na toj razini. Između
njih i Kur'ana postoji određena razdaljina koja je premoštena
pojmovima, tj. oni ga spoznaju preko riječi, a ne izravno, a čim
postoji neki posrednik, to znači da čovjek nije uspostavio
neposrednu vezu s Kur'anom, pa je prirodno da oni nisu uspostavili
potpunu vezu ni sa kur'anskim zahirom, a pogotovo ne sa batinom.
Svi pripadnici ove
skupine ne mogu se svesti na istu ravan, jer su neki od njih
uspostavili vezu preko riječi, neki preko umnih pojmova
nepretočenih u riječi, neki preko hadisa, a neki su sebi priskrbili
racionalno (filozofsko) znanje. Zajednička osobina svih njih jeste
da su Kur'an uzeli izdaleka – posredstvom nečega. I oni se međusobno
razlikuju po stepenima. Onaj ko Kur'an poznaje samo zahvaljujući
arapskom jeziku, njegova spoznaja razlikuje se od spoznaje onoga ko
poznaje i hadis, a još bliži Kur'anu je onaj koji posjeduje
racionalnu spoznaju. Međutim, svi oni sa Kur'anom imaju posrednu
vezu i svi su uskraćeni za skrivena značenja njegove upute.
أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ
الْقُرْآنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا
Zašto oni ne
promišljaju o Kur'anu (da li zaista ne misle) ili su im na srcima
katanci (koji se ne mogu otvoriti da bi ga upoznali izbliza),
Pa Kur'an pojašnjava, s
obzirom na činjenicu da nisu upoznali njegovu unutarnju svjetlost,
da se mogu nakon spoznaje odvojiti od njega i zato se dalje kaže:
إِنَّ
الَّذِينَ ارْتَدُّوا عَلَى أَدْبَارِهِم مِّن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ
لَهُمُ الْهُدَى الشَّيْطَانُ سَوَّلَ لَهُمْ وَأَمْلَى
لَهُمْ
One koji su od vjere
svoje otpali, nakon što im je bio jasan Pravi put, šejtan je na
grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao.
Kada čovjek kupi neku
hranu pa je priprema čitav dan, okoristit će se njome nakon što je
pojede, ali ako ima neke želučane smetnje, ta hrana se vraća i on
nema nikakve koristi od nje. Zdrav organizam probavit će tu hranu i
ona će postati dio njega. Na isti način, svako ko poznaje zahir
Kur'ana ne može priskrbiti i njegov batin, jer u njegovoj duhovnosti
postoji mrlja koja mu to ne dozvoljava. Zbog toga, ako nešto i
spoznamo iz Kur'ana, to nas ne treba uznositi jer se ta veza može i
prekinuti, osim ako tu bliskost ne produbimo, otklanjajući sve
prepreke iz duhovnog probavnog trakta, približavajući mu se u
potpunosti, postajući od onih kojima se Kur'an izmiješao sa cijelim
bićem.
Poslanik s.a.v.a. kaže:
“Pokazani su mi svi grijesi i nijedan nisam našao težim od onoga da
je neko razumio Kur'an pa ga napustio.” Poslanik želi reći da
postoji vjerovatnoća odvajanja čovjeka od Kur'ana i ta vjerovatnoća
uvijek mu prijeti. Ponekad do razlaza ne dolazi i u zahirskom nego
samo u batinskom smislu, zato što se nekad družimo sa Kur'anom da
bismo dobili nešto od Ovog svijeta. O tome Imam Ali a.s. kaže: “Onaj
ko uči Kur'an da bi pojeo druge ljude, bit će proživljen kao kostur
(njegovo lice bit će sama kost).” Glagol pojesti ovdje može imati
više značenja, naprimjer jesti njihove imetke, privlačiti ih sebi
radi slave, časti, da bi bio znan kao velik vjernik i sl. I sam
Kur'an kaže da ovakvi njegovi “drugovi” od njega neće imati nikakve
koristi i neće se okoristiti uputom njegovom:
وَنُنَزِّلُ مِنَ
الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاء وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ وَلاَ يَزِيدُ
الظَّالِمِينَ إَلاَّ خَسَارًا
Ono što smo objavili u
Kur'anu iscjelitelj je (čisto je od manjkavosti) i uzrok čišćenja
vjernicima.
Drugim riječima: “Spuštam
Kur'an kao uputu, što uzrokuje upotpunjenje čovjeka.” Takvo nešto
tiče se samo vjernika, a zalimi će od njega imati
samo štetu,
a zalim je po Kur'anu svaki grešnik jer se na drugom mjestu kaže:
وَإِذْ قَالَ لُقْمَانُ
لِابْنِهِ وَهُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَيَّ لَا تُشْرِكْ بِاللَّهِ إِنَّ
الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ
Kad Lukman reče sinu
svome savjetujući ga: “O sine ne smatraj nikog Allahu ravnim, a širk
je zaista zulum veliki.”
Iz spomenutih ajeta vidi
se da je griješenje ili neizvršavanje propisa jednako širku.
Ovdje se može postaviti
pitanje o tome da li je Kur'an došao popravljati grešnike ili
vjernike, jer da je došao popravljati vjernike, onda za njim ne bi
ni bilo potrebe. Odgovor je sljedeći: Da bismo došli do neke
materijalne ili duhovne koristi, potrebno je ispuniti dva uvjeta:
1)
sposobnost onoga koji radi,
2)
sposobnost nekog izvora za rad, naprimjer ako sjeme nije
zdravo, nema koristi od truda, klime i kvaliteta zemlje.
Šehid Mutahari piše:
“Osobina nekog planinskog insekta je da mu u doba razmnožavanja jako
oteža tijelo pa ne može tragati za hranom. Zato prije toga sakupi
mrave, onesvijesti ih otrovom, kako bi ostali u životu i kako ne bi
istruhli.” Mutahari tvrdi da je to tefsir sljedećeg ajeta:
رَبُّنَا الَّذِي أَعْطَى كُلَّ شَيْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَى
Allah je svaku stvar
stvorio i uputio je.
Kur'an je potpuna uputa
čovjeku i u njemu nema nikakve manjkavosti, a čovjek, da bi se
okoristio njime, mora očuvati potencijal koji mu omogućuje
okorišćenje uputom i ne smije se prepustiti šejtanovom otrovu jer
Kur'an u 29. ajetu sure El-Furkan kaže:
وَكَانَ الشَّيْطَانُ لِلْإِنسَانِ خَذُولًا
A šejtan čovjeka
uvijek ostavlja na cjedilu.
Islam nema nikakve
mahane, a svaki mogući nedostatak odnosi se samo na nas muslimane.
Naš poteškoća je odsustvo unutrašnje veze s Kur'anom i mi moramo
biti svjesni činjenice da iako sjedimo u njegovoj blizini, u svakom
trenutku se možemo odvojiti od njega.
|