Home :: Mapa stranice :: Prikaz knjiga :: Naša izdanja :: Knjige :: Knjiga gostiju :: Predavanja Pitanja i odgovori     
Navigacija

Home

IZVORI

Kur'an
Kur'an predavanja
Nehdžul-belaga
Sahifa 
Ehlul-Bejt 

FILOZOFIJA

Islamska filozofija 
Logika

TEOLOGIJA

Akaid
Tefsir
Fikh
Poslanstvo
Bit islama
Ahlak
Medicina
Karakteristike islama
Sekularizam ili vjera
Irfan
Irfanske teme
Odgoj
Samospoznaja

BIBLIOTEKA

Naša Izdanja
Ostale knjige
Prikazi Knjiga
Tekstovi

OSTALO

Audio
O nama
Drugi o nama
Ankete

Pitanja i odgovori
Pitaj

Odgovori
 

čitanje e-maila 

Online

trenutno posjetilaca  
 

 

 

Profesor Ekber Eydi

OSNOVE TEFSIRA

 Sarajevo, 2004

PREVELI S PERZIJSKOG

Nermin Hodžić, Ertan Basarik, Amar Imam

Treća skupina tumača dokazuje kako čovjek ne može proiz­vesti nešto slično Kur’anu

Treća skupina tumača jesu oni koji su razmatrali razne dimenzije kur'anske mudžize i trudili se da dokažu kako čovjek ne može proizvesti ništa slično tome. Svojim radom dosegli su određeni stepen poznavanja, pa su o tome upoznavali i druge. U 115. ajetu sure Hud kaže se:

وَاصْبِرْ فَإِنَّ اللّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ

I strpi se, a Allah zaista neće uskratiti nagradu dobročiniteljima.

Prema tome, i ova skupina mufessira (tumača Kur’ana) bit će nagrađena. Oni su, koristeći se isključivo riječima i pojmovima, razmatrali razne vidove kur'anske mudžize, te se, shodno tome, i njihovo tumačenje zadržava na toj razini. Između njih i Kur'ana postoji određena razdaljina koja je pre­moštena pojmovima, tj. oni ga spoznaju preko riječi, a ne izravno, a čim postoji neki posrednik, to znači da čovjek nije uspostavio neposrednu vezu s Kur'anom, pa je prirodno da oni nisu uspostavili potpunu vezu ni sa kur'anskim zahirom, a pogotovo ne sa batinom.

Svi pripadnici ove skupine ne mogu se svesti na istu ravan, jer su neki od njih uspostavili vezu preko riječi, neki preko umnih pojmova nepreto­čenih u riječi, neki preko hadisa, a neki su sebi priskrbili racionalno (filozofsko) znanje. Zajednička osobina svih njih jeste da su Kur'an uzeli izdaleka – posredstvom nečega. I oni se međusobno razlikuju po stepenima. Onaj ko Kur'an poznaje samo zahvaljujući arapskom jeziku, njegova spoznaja razlikuje se od spoznaje onoga ko poznaje i hadis, a još bliži Kur'anu je onaj koji posjeduje racionalnu spoznaju. Međutim, svi oni sa Kur'anom imaju posrednu vezu i svi su uskraćeni za skrivena značenja njegove upute.

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا

Zašto oni ne promišljaju o Kur'anu (da li zaista ne misle) ili su im na srcima katanci (koji se ne mogu otvoriti da bi ga upoznali izbliza),

 Pa Kur'an pojašnjava, s obzirom na činjenicu da nisu upoznali njegovu unutarnju svjetlost, da se mogu nakon spoznaje odvojiti od njega i zato se dalje kaže:

إِنَّ الَّذِينَ ارْتَدُّوا عَلَى أَدْبَارِهِم مِّن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْهُدَى الشَّيْطَانُ سَوَّلَ لَهُمْ وَأَمْلَى لَهُمْ

One koji su od vjere svoje otpali, nakon što im je bio jasan Pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao.[1]

Kada čovjek kupi neku hranu pa je priprema čitav dan, okoristit će se njome nakon što je pojede, ali ako ima neke želučane smetnje, ta hrana se vraća i on nema nikakve koristi od nje. Zdrav organizam probavit će tu hranu i ona će postati dio njega. Na isti način, svako ko poznaje zahir Kur'ana ne može priskrbiti i njegov batin, jer u njegovoj duhovnosti postoji mrlja koja mu to ne dozvoljava. Zbog toga, ako nešto i spoznamo iz Kur'ana, to nas ne treba uznositi jer se ta veza može i prekinuti, osim ako tu bliskost ne produbimo, otklanjajući sve prepreke iz duhovnog probav­nog trakta, približavajući mu se u potpunosti, postajući od onih kojima se Kur'an izmiješao sa cijelim bićem.

Poslanik s.a.v.a. kaže: “Pokazani su mi svi grijesi i nijedan nisam našao težim od onoga da je neko razumio Kur'an pa ga napustio.” Poslanik želi reći da postoji vjerovatnoća odvajanja čovjeka od Kur'ana i ta vjerovatnoća uvijek mu prijeti. Ponekad do razlaza ne dolazi i u zahir­skom nego samo u batinskom smislu, zato što se nekad družimo sa Kur'anom da bismo dobili nešto od Ovog svijeta. O tome Imam Ali a.s. kaže: “Onaj ko uči Kur'an da bi pojeo druge ljude, bit će proživljen kao kostur (njegovo lice bit će sama kost).” Glagol pojesti ovdje može imati više zna­čenja, naprimjer jesti njihove imetke, privlačiti ih sebi radi slave, časti, da bi bio znan kao velik vjernik i sl. I sam Kur'an kaže da ovakvi njegovi “drugovi” od njega neće imati nikakve koristi i neće se okoristiti uputom njegovom:

وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاء وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ وَلاَ يَزِيدُ الظَّالِمِينَ إَلاَّ خَسَارًا

Ono što smo objavili u Kur'anu iscjelitelj je (čisto je od manjkavosti) i uzrok čišćenja vjernicima.

Drugim riječima: “Spuštam Kur'an kao uputu, što uzro­kuje upotpunjenje čovjeka.” Takvo nešto tiče se samo vjernika, a zalimi će od njega imati samo štetu[2], a zalim je po Kur'anu svaki grešnik jer se na drugom mjestu kaže:

وَإِذْ قَالَ لُقْمَانُ لِابْنِهِ وَهُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَيَّ لَا تُشْرِكْ بِاللَّهِ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ

Kad Lukman reče sinu svome savjetujući ga: “O sine ne smatraj nikog Allahu ravnim, a širk je zaista zulum veliki.”

 Iz spomenutih ajeta vidi se da je griješenje ili neizvršavanje propisa jednako širku.

Ovdje se može postaviti pitanje o tome da li je Kur'an došao popravljati grešnike ili vjernike, jer da je došao popravljati vjernike, onda za njim ne bi ni bilo potrebe. Odgovor je sljedeći: Da bismo došli do neke materijalne ili du­hovne koristi, potrebno je ispuniti dva uvjeta:

1)       sposobnost onoga koji radi,

2)       sposobnost nekog izvora za rad, naprimjer ako sjeme nije zdravo, nema koristi od truda, klime i kvaliteta zemlje.

Šehid Mutahari piše: “Osobina nekog planinskog insekta je da mu u doba razmnožavanja jako oteža tijelo pa ne može tragati za hranom. Zato prije toga sakupi mrave, onesvijesti ih otrovom, kako bi ostali u životu i kako ne bi istruhli.” Mutahari tvrdi da je to tefsir sljedećeg ajeta:

رَبُّنَا الَّذِي أَعْطَى كُلَّ شَيْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَى

Allah je svaku stvar stvorio i uputio je.[3]

Kur'an je potpuna uputa čovjeku i u njemu nema nikakve man­jkavosti, a čovjek, da bi se okoristio njime, mora očuvati potencijal koji mu omogućuje okorišćenje uputom i ne smije se prepustiti šejtanovom otrovu jer Kur'an u 29. ajetu sure El-Furkan kaže:

وَكَانَ الشَّيْطَانُ لِلْإِنسَانِ خَذُولًا

A šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.

Islam nema nikakve mahane, a svaki mogući nedostatak odnosi se samo na nas muslimane. Naš poteškoća je odsustvo unutrašnje veze s Kur'anom i mi moramo biti svjesni činjenice da iako sjedimo u njegovoj blizini, u svakom trenutku se možemo odvojiti od njega.


 

[1] Muhammad,  24-25.

[2] EAl-Isra,   82.

[3] Ta-ha,   50.

sadržaj

Pretraga stranice
 
Search this site powered by FreeFind

Mapa stranice

Fondacija "Mulla Sadra" u Bosni i Hercegovini