Profesor Ekber Eydi

OSNOVE TEFSIRA

 Sarajevo, 2004

PREVELI S PERZIJSKOG

Nermin Hodžić, Ertan Basarik, Amar Imam

BATIN I ZAHIR KUR'ANA

Čemu batin Kur'ana kad Kur'an ne govori izravno o svom zahiru i batinu? U suri En-Nisa kaže se:

وَاعْبُدُواْ اللّهَ وَلاَ تُشْرِكُواْ بِهِ شَيْئًا

O ljudi, klanjajte se Allahu i ne činite širk (ne pripisujte mu druga)! [1]

Ako protumačimo ovaj ajet na osnovu njegove vanjštine, rekli bismo da njime Allah želi zaustaviti klanjanje idolima i narediti klanjanje jed­nom Bogu. U suri El-Hadždž kaže se:

فَاجْتَنِبُوا الرِّجْسَ مِنَ الْأَوْثَانِ وَاجْتَنِبُوا قَوْلَ الزُّورِ

Klonite se prljavštine idola i klonite se ispraznih riječi![2]

Zašto ovi i drugi ajeti pozivaju čovjeka da se kloni širka? Zato jer to znači klanjanje nečemu drugom što nije Bog. Allah nije osjetljiv samo na klanjanje kipovima, nego na suštinu idolopoklonstva, tj. klanjanje nečemu drugom, osim Bogu, kao što je to rečeno u sljedećem ajetu:

أَلَمْ أَعْهَدْ إِلَيْكُمْ يَا بَنِي آدَمَ أَن لَّا تَعْبُدُوا الشَّيْطَانَ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ

O sinovi Ademovi, nisam li vam naredio da ne slijedite šejtana...[3]

 Kretati se šejtanovim stopama znači pokoriti mu se i to je jednako idolopoklonstvu. Nisu bitne osobine onoga kome se čovjek klanja, koga slijedi i čemu se pokorava – bitna je činjenica da to nije Bog. Takvo božanstvo može biti i sam čovjek, njegove strasti, nefs ili ego. Kao što je slijeđenje šejtana idolopoklonstvo, tako je i slijeđenje strasti idolopoklonstvo i širk. O tome se govori u sljedećem ajetu:

أَفَرَأَيْتَ مَنِ اتَّخَذَ إِلَهَهُ هَوَاهُ

Jesi li vidio onoga ko je strasti svoje za božanstvo uzeo?[4]

Dakle, sli­jeđenje strasti jednako je idolopoklonstvu.

Iz spomenutog ajeta može se zaključiti sljedeće:

1)       idolopoklonstvo je zabranjeno jer je to pokornost nečemu što nije Bog;

2)       ako je mjesto idola zauzeo šejtan, onda je klanjanje šejtanu, klan­janje idolima,

3)       ako je mjesto šejtana zauzela strast, onda je to opet klanjanje idolima.

Sve ove kategorije svode se na idolopoklonstvo. Želimo li biti izričitiji, možemo reći da je svako usmjerenje pažnje prema nečemu što nije Bog ustvari jedna vrsta širka, jer tome pripisujemo osobinu nezavisnosti od Boga i činimo ga svojim ciljem. To pripisivanje samostalnosti nečemu drugom jednako je pripisivanju druga Bogu ili klanjanju nebogu.

U čitavom Univerzumu nema ništa što nije zavisno od Boga. Sva bića stvorena su Allahovim dž.š. davanjem i zavise od Njega, te kada nečemu damo osobinu samostalnosti od Boga, onda je to širk. Čim bilo čemu damo samostalnost u mislima ili djelima i pomislimo da sve što taj entitet ima jeste od njega samog, time sebe činimo malim pred njim, a čim to učinimo, pokoravamo mu se.

Zato se u Kur'anu kaže:

وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِّنَ الْجِنِّ وَالإِنسِ لَهُمْ قُلُوبٌ لاَّ يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لاَّ يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ آذَانٌ لاَّ يَسْمَعُونَ بِهَا أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ أُوْلَـئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili. A zašto? Oni srca imaju a njima ne poimaju, oni oči imaju a njima ne vide, oni uši imaju a njima ne čuju, oni su kao stoka, čak i gori; oni su nemarni postali.[5]

Ne­mar – gaflet jeste stremljenje ka nečemu drugom, osim Bogu, čemu posvećujemo pažnju i što postaje predmetom našeg stalnog razmišaljanja.

Ovlašnim razmatranjem 36. ajeta sure En-Nisa zaključujemo da se on odnosi samo na kipove, ali suštinsko značenje jeste da Allah poziva na pokornost samo Njemu, da se pažnja usredsredi isključivo na Njega i da je povođenje za vlastitim strastima zabranjeno jer je ono ravno širku.

U spomenutom ajetu Allah poručuje da ne budemo nemarni jer je gaflet zaborav i donosi uskraćivanje blagodati Božijih, a ta uskraćenost jednaka je vatri džehennemskoj. Kur'an u sljedećem ajetu kaže:

فَمَاذَا بَعْدَ الْحَقِّ إِلاَّ الضَّلاَلُ فَأَنَّى تُصْرَفُونَ

Nakon istine postoji samo neistina.[6]

Ono šta uočavamo prvim čitanjem Kur'ana nije i konačno značenje ajeta, već postoji sloj iza sloja. Svi slojevi imaju jednu zajedničku nit, tj. jedan konac za spuštanje u dubinu. Takvo šta potvrđeno je i sljedećim Poslanikovim hadisom: “Kur’an ima svoj batin i zahir, pa onda batin ima svoj batin i tako do sedamdeset batina.”

Iz 59. ajeta sure En-Nisa proizlazi jedno pitanje:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللّهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ وَأُوْلِي الأَمْرِ مِنكُمْ

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim!

Pitanje glasi: Zar pokoravanje Allahu nije dovoljno? Odgovor je dat također u suri En-Nisa:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن رَّسُولٍ إِلاَّ لِيُطَاعَ بِإِذْنِ اللّهِ

Mi nismo poslali nijednog poslanika, osim da mu se pokoravaju po Allahovoj odredbi (bi iznillah).[7]

Zašto nam se Kur'an obraća jezikom zahira i batina?

Allame Tabatabai u knjizi Kur'an u Islamu nudi sljedeći odgovor: “Čovjek na po­četku svog života, neposredno po svom rođenju, živi materijalnim životom, koji je privremene naravi. Vezan je za materiju, kao što je pjena vezana za vodu i uvijek je dotiče, iako izgleda nezavisna. Sve što on vidi i čuje materija je, čak i duhovna znanja tumači pomoću primjera u materijalnom svijetu (npr. slatka pobjeda, čelična volja, privlačnost među ljudima i sl.). Ako obratimo pažnju, primi­jetit ćemo kako čovjek sve stvari prevodi u materijalni svijet da bi ih shvatio. To je i prirodno jer je naš život izmiješan sa materijalnim.”

Ljudske sposobnosti izrazito se razlikuju, pa neko lahko poima stvari koje se tiču duhovnog svijeta, dok drugi nemaju te sposobnosti. Što se čovjek više zaokuplja i zadubljuje u pitanja duhovnosti, sve se više udaljava od materijalnog svijeta i obrnuto. To dvoje u nekoj je vrsti uzajamnog odnosa. Poslanik s.a.v.a. kaže: “Ljubav prema Ovome svi­jetu izvor je svih grijeha.” Iz ovog hadisa zaključujemo da se značenja iz svi­jeta duha ne mogu drugačije pojasniti čovjeku, osim da mu se prikazuju slikovito, prevedena na njegov materijalni jezik. Kada bi Kur'an govorio sve otvoreno, bez primjera, poređenja i slika, većina ljudi ga ne bi shva­tila pa bi tako postali poricatelji. Hafiz o ovome govori u svojim sti­hovima:

Onaj prijatelj kojeg objesiše visoko

pogriješio je, jer je tajne govorio.

(Mensur koji je rekao: “Enel-Hakk!” – Ja sam Istina!)

Islam i Kur'an namijenjeni su svim ljudima pa je stoga bilo potrebno da se riječ Božija oblikuje tako da pojedini ajeti budu shvatljivi sva­kom na njegovoj razini poimanja. Da bi Kur'an opravdao svoju svrhu, njegova preuzvišena gnoza morala se obznaniti na lahak i shvatljiv način, imajući u vidu činjenicu da su ljudi na različitim razinama shvatanja. Mi smo ga objavili na arapskom jeziku, da bi ga vi shvatili,[8] a da je ostavljen u Ummul-Kitabu, onda ljudi ne bi ništa od njega imali.

Kada Kur'an govori o ahlaku, navodi primjere poput ajeta:

كَلِمَةً طَيِّبَةً كَشَجَرةٍ طَيِّبَةٍ

Lijepa riječ je kao lijepo drvo...[9]

Iako drvo nema nikakvog utjecaja na moral čovjeka. U drugom primjeru, kada govori o Džennetu, kaže sljedeće: Džennet je poput vrta kroz kojeg rijeke teku...[10] Rijeke i bašče ustvari nisu Džennet, nego samo primjeri koji će nam olakšati shvatanje ovog pojma. Prenosi se da je Poslanik s.a.v.a. rekao: “Mi poslanici razgovaramo sa ljudima na osnovu njihovog razuma (koliko su sposobni shvatiti).” O tome govori i sam Kur'an u sljedećem ajetu:

وَلَقَدْ صَرَّفْنَا لِلنَّاسِ فِي هَـذَا الْقُرْآنِ مِن كُلِّ مَثَلٍ فَأَبَى أَكْثَرُ النَّاسِ إِلاَّ كُفُورًا

Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere, a opet većina njih poriče.[11]

وَتِلْكَ الْأَمْثَالُ نَضْرِبُهَا لِلنَّاسِ وَمَا يَعْقِلُهَا إِلَّا الْعَالِمُونَ

To su primjeri koje Mi navodimo, ali ih shvaćaju samo oni koji znanje posjeduju.[12] Jednom prilikom Imam Sadik a.s. je rekao: “Da je Ebu-Zer znao šta je u Selmanovim prsima, ubio bi ga!” Iako su ova dvojica bili pobratimi, postojala je velika razlika u načinu njihova shvatanja. Kur'an nastoji da se svi okoriste njime i da bude što više ispunjen primjerima kako bi ga ljudi shvatili.

sadržaj