Profesor Ekber Eydi

OSNOVE TEFSIRA

 Sarajevo, 2004

PREVELI S PERZIJSKOG

Nermin Hodžić, Ertan Basarik, Amar Imam

Nasih i mensuh (derogirajući i derogirani) ajeti

Među kur'anskim ajetima koji predstavljaju propise nalazimo po­jedine koji su nakon nekog vremena prestali važiti i bili derogirani drugim ajetima. Naprimjer:

وَدَّ كَثِيرٌ مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ لَوْ يَرُدُّونَكُم مِّن بَعْدِ إِيمَانِكُمْ كُفَّاراً حَسَدًا مِّنْ عِندِ أَنفُسِهِم مِّن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْحَقُّ فَاعْفُواْ وَاصْفَحُواْ حَتَّى يَأْتِيَ اللّهُ بِأَمْرِهِ إِنَّ اللّهَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, nakon što im je istina postala jasna; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. Allah zaista sve može.[1]

Međutim, nakon nekog vremena ovaj ajet opozvan je sljedećim:

قَاتِلُواْ الَّذِينَ لاَ يُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَلاَ بِالْيَوْمِ الآخِرِ وَلاَ يُحَرِّمُونَ مَا حَرَّمَ اللّهُ وَرَسُولُهُ وَلاَ يَدِينُونَ دِينَ الْحَقِّ مِنَ الَّذِينَ أُوتُواْ الْكِتَابَ حَتَّى يُعْطُواْ الْجِزْيَةَ عَن يَدٍ وَهُمْ صَاغِرُونَ

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha, ni u Onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju džizju (glavarinu) poslušno i smjerno...[2]

Nedvojbeno je da nasih i mensuh ajeti postoje. Kur'an o bludnicama kaže:

وَاللاَّتِي يَأْتِينَ الْفَاحِشَةَ مِن نِّسَآئِكُمْ فَاسْتَشْهِدُواْ عَلَيْهِنَّ أَرْبَعةً مِّنكُمْ فَإِن شَهِدُواْ فَأَمْسِكُوهُنَّ فِي الْبُيُوتِ حَتَّىَ يَتَوَفَّاهُنَّ الْمَوْتُ أَوْ يَجْعَلَ اللّهُ لَهُنَّ سَبِيلاً

Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih čet­verica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.[3]

Ovaj ajet opozvan je sljedećim ajetom:

الزَّانِيَةُ وَالزَّانِي فَاجْلِدُوا كُلَّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا مِئَةَ جَلْدَةٍ

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča…[4]

Postoje dvije vrste nesha (opozivanja):

1)      Naprimjer, ako neki vladar donese zakon koji se pokaže nedjelotvornim, pa nakon nekog vremena zakonodavac donese novi zakon, uz­rok takve promjene leži u neznanju zakonodavca i njegovoj pogrešnoj procjeni, pa mu je praksa trebala potvrditi kako taj zakon nije dobar.

2)      Drugi slučaj jeste kada zakonodavac unaprijed zna da je zakon koji stavlja u prim­jenu privremen i da će važiti dok se ne donese odgovarajući zakon (prelazno rješenje). Od samog početka krajnji zakon mu je u namjeri, ali najprije donosi privremeni radi rješavanja nekih poteškoća.

Imajući u vidu činjenicu da je Allah apsolutni Znalac i da je Kur'an knjiga istine bez ikakve manjkavosti, kur'anski nesh spada u drugu skupinu. Ako obratimo pažnju na opozvani ajet iz sure El-Bekara, vidjet ćemo da je to privremeni ajet jer se u njemu kaže: ...dok Allah Svoju odluku ne donese, slično kao i u 15. ajetu sure En-Nisa:

 أَوْ يَجْعَلَ اللّهُ لَهُنَّ سَبِيلاً

... dok im Allah ne nađe izlaz neki.

Nesh razumijevamo kada uzmemo u obzir okolnosti i stanje mus­limana na početku, kada su bili malobrojni i nisu imali snage suprotsta­viti se neprijatelju tako da njihovo moguće suprotstavljanje ne bi imalo uspjeha ni zadovoljavajućih učinaka. Islam je vjera mira, a ne mača, ali kad nekog pozivamo u dobro, a on nas uporno udara kamenom, onda tu nema mjesta popuštanju, nego se treba braniti od poniženja.

Kada govorimo o 15. ajetu sure En-Nisa i propisu koji se tiče bluda, treba podsjetiti na krajnje loše stanje morala u tadašnjoj ljudskoj zajed­nici. Ovim ajetom htjelo se bar donekle stati u kraj takvom ponašanju i zaustaviti moralno rasulo. O stanju morala u to vrijeme govori i sljedeći ajet:

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ إِذَا جَاءكَ الْمُؤْمِنَاتُ يُبَايِعْنَكَ عَلَى أَن لَّا يُشْرِكْنَ بِاللَّهِ شَيْئًا وَلَا يَسْرِقْنَ وَلَا يَزْنِينَ وَلَا يَقْتُلْنَ أَوْلَادَهُنَّ وَلَا يَأْتِينَ بِبُهْتَانٍ يَفْتَرِينَهُ بَيْنَ أَيْدِيهِنَّ وَأَرْجُلِهِنَّ وَلَا يَعْصِينَكَ فِي مَعْرُوفٍ فَبَايِعْهُنَّ وَاسْتَغْفِرْ لَهُنَّ اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

O vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati – ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.[5] Ovaj ajet govori o stanju morala jer kaže: Kad ti dođu vjer­nice.

Postojanje nasiha i mensuha ne znači nikako neznanje Allaha, nego poznavanje stanja u ummetu. Shodno tadašnjim okolnostima, Allah dž.š. objavio je određeni propis koji će biti privremene naravi, a kada se steknu uvjeti, objavljuje propis koji opoziva prethodni.

Ako pogledamo neke od ovih opozvanih i opozivajućih ajeta, vidjet ćemo da se među njima nalaze primjeri u kojima nije došlo do promjene propisa. Opozivajući ajet opozvao je prethodni, ali propis nije izmijenjen, iako su se okolnosti promijenile. Odgovor se nalazi u Kur'anu, u kojem Allah dž.š. kaže:

مَا نَنسَخْ مِنْ آيَةٍ أَوْ نُنسِهَا نَأْتِ بِخَيْرٍ مِّنْهَا أَوْ مِثْلِهَا أَلَمْ تَعْلَمْ أَنَّ اللّهَ عَلَىَ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

 Mi nećemo staviti van snage nijedan propis, niti ga u zaborav potisnuti, a da ne objavimo isti kao taj ili bolji od njega.[6]

Nakon ovoga, može se postaviti pitanje: Kakvog smisla ima donositi novi propis ako će biti isti kao prethodni? Odgovor ponovo nalazimo u Kur'anu:

وَإِذَا بَدَّلْنَا آيَةً مَّكَانَ آيَةٍ وَاللّهُ أَعْلَمُ بِمَا يُنَزِّلُ قَالُواْ إِنَّمَا أَنتَ مُفْتَرٍ بَلْ أَكْثَرُهُمْ لاَ يَعْلَمُونَ . قُلْ نَزَّلَهُ رُوحُ الْقُدُسِ مِن رَّبِّكَ بِالْحَقِّ لِيُثَبِّتَ الَّذِينَ آمَنُواْ وَهُدًى وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

Kada Mi ajet dokinemo drugim – a Allah najbolje zna šta objavljuje – oni govore: “Ti samo izmišljaš!” A nije tako, nego većina njih ne zna. Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.”[7]

Ovim ajetima Allah dž.š. iskušava koliko su vjernici istrajni u svom vjerovanju i da li će ih ove izmjene pokolebati i izazvati nedoumicu u njihovom vjerovanju.

Sličan je prethodnom i ajet:

وَمَا جَعَلْنَا الْقِبْلَةَ الَّتِي كُنتَ عَلَيْهَا إِلاَّ لِنَعْلَمَ مَن يَتَّبِعُ الرَّسُولَ مِمَّن يَنقَلِبُ عَلَى عَقِبَيْهِ وَإِن كَانَتْ لَكَبِيرَةً إِلاَّ عَلَى الَّذِينَ هَدَى اللّهُ

I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti. Nekima je to bilo zaista teško, ali ne i onima ko­jima je Allah ukazao na Pravi put...[8]

Spomenutim ajetom Allah dž.š. opet iskušava vjernike, pogotovo zato što se promjena Kible desila tokom klanjanja jednog namaza kojeg je predvodio Božiji Poslanik s. a. v. a. U to vrijeme Poslanik se izuzetno precizno okrenuo prema Kabi, iako je ona bila udaljena oko šest stotina kilometara. Mnogo godina kasnije, kada su vršena mjerenja i određivanje pravca iz medinske džamije prema Kabi, zamišl­jena linija povučena iz pravca Kabe završavala je tačno u ćošku mihraba u kojem je nekad klanjao Božiji poslanik. Da je Poslanik napravio grešku za samo pola stepena, tako povučen pravac promašio bi Kabu za nekoliko kilometara.

Vrste nesha Kur'ana

Objavljivanje Kur'ana trajalo je dvadeset tri godine. Tokom tog razdoblja dešavale su se različite promjene u društvenoj zajednici i sas­vim je prirodno da nailazimo na pojavu opozivajućih i opozvanih ajeta. Ovakve situacije vidljive su i u hadisima. U jednom od njih prenosi se da je neko upitao Imama Alija a.s. zašto ne boji svoju sijedu bradu kad je to Poslanik redovno radio i drugima naređivao. Imam je zatim objas­nio da je razlog za to bio mali broj muslimana, od kojih su većina bili starci. Bojenje brade trebalo je obmanuti neprijatelja i pojačati vjeru kod sljedbenika Islama. Međutim, kasnije, kad se situacija izmijenila i po­rastao broj vjernika, nestalo je i potrebe za bojenjem brade. Imam Ali je rekao: “Sada mi trebamo njima, a ne oni nama i nema potrebe za prim­jenom ovog propisa.”

1)  Jedan vid nesha onaj je koji podrazumijeva potpuno opozivanje, tj. brisanje ajeta i propisa koji on sadrži. Malo je onih koji prihvataju ovakvu vrstu opoziva, a među onima koji je ne prihvataju je i allame Tabatabai. U nekim hadiskim zbirkama, poput Tirmizijeve, navode se hadisi Božijeg Poslanika s.a.v.a. na osnovu kojih se da zaključiti da u Kur'anu postoji ovakva vrsta opoziva. Allame Tabatabai, kao i veliki dio uleme, ne slaže se s ovakvim mišljenjem i navodi kao dokaz za svoj stav 41. i 42. ajet sure Fussilet, u kojima se kaže:

 إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا بِالذِّكْرِ لَمَّا جَاءهُمْ وَإِنَّهُ لَكِتَابٌ عَزِيزٌ لَا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِن بَيْنِ يَدَيْهِ وَلَا مِنْ خَلْفِهِ تَنزِيلٌ مِّنْ حَكِيمٍ حَمِيدٍ

Oni koji ne vjeruju u Kur’an nakon što im je objavljen, a on je, zaista, knjiga zaštićena, laž (batil) joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i Hvale Dostojnoga.

2)  Druga vrsta opoziva jeste opozivanje ajeta uz postojanje propisa, što znači da su pojedini kur'anski ajeti potpuno izbrisani, ali je propis njima uveden nastavio važiti. Takvo mišljenje među sunijskim alimima zastupa Sarahsi, a među šiijskim šejh Tusi. Allame Tabatabai odbacuje i ovo mišljenje jer ono govori o izmjenama u Kur'anu koje su ustvari nemoguće. On kaže da je jedino prihvatljiva izmjena redoslijeda pojedinih kur'an­skih ajeta ili sura koji nisu zapisivani onako kako su objavljivani, nego su se dešavale promjene njihova mjesta, ali tu se i dalje ne može govoriti niokakvom izostavljanju ili dodavanju. Ako bismo prihvatili da je u Kur'anu nešto bilo pa je kasnije izbrisano, ili da u njemu nešto nije bilo pa je kasnije dodano, to bi značilo da Kur'an nije nepromjenjiva knjiga upute, a on sam o sebi govori tako. Time bi, dakle, bila dovedena u pi­tanje njegova pouzdanost, vjerodostojnost i značaj. U Kur'anu se izričito kaže:

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ

Zaista smo Mi objavili ovaj Kur'an i Mi ćemo nad njim bdjeti. [9]

Ako bismo prihvatili mogućnost da je u Kur'anu došlo do izmjene jednog ajeta ili harfa, to bi značilo da navođeni ajet nema svoju općevažeću poruku. Time bi bila dovedena u pitanje pouzdanost Kur'ana u cijelosti. Opozivanje pojedinih ajeta ne treba shvatati niti o njoj govoriti tako da ona podrazumijeva izmjenu i zahvat u kur'anskom tekstu. Ako i naiđemo na neke hadise i rivajete koji se protive ovom pravilu i koji na neki način govore o brisanju ili dodavanju pojedinih ajeta, onda je pot­rebno potpuno proniknuti u taj hadis i eventualno otkriti njegovo skriveno značenje, a ako on zbilja jasno govori o bilo kakvim izmjenama u Kur'anu, dužni smo ga odbaciti kao nepouzdanog i netačnog.

sadržaj