Profesor Ekber Eydi

OSNOVE TEFSIRA

 Sarajevo, 2004

PREVELI S PERZIJSKOG

Nermin Hodžić, Ertan Basarik, Amar Imam

Koji je tefsir Kur'ana prihvatljiv sa stanovišta samog Kur'ana

Allame Tabatabai postavlja pitanje o tome kakav je tefsir Kur'ana prihvatljiv sa stanovišta samog Kur'ana. U odgovoru na to pitanje on ističe nekoliko bitnih činjenica.

Kur'an je vječna, sveobuhvatna, sveprisutna knjiga, namijenjena sva­kom čovjeku. Tako se u Časnom Kur'anu kaže:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ اعْبُدُواْ رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُمْ وَالَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.[1]

Kada Kur'an poziva ljude na robovanje i klanjanje Allahu dž.š., on ih sve poziva, u najširem smislu te riječi, a isto se dešava i kad ih opo­minje:

قُل لَّئِنِ اجْتَمَعَتِ الإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَى أَن يَأْتُواْ بِمِثْلِ هَـذَا الْقُرْآنِ لاَ يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا

Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima poma­gali!”[2] Ili, slično ovome, na drugom mjestu stoji:

وَإِن كُنتُمْ فِي رَيْبٍ مِّمَّا نَزَّلْنَا عَلَى عَبْدِنَا فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّن مِّثْلِهِ وَادْعُواْ شُهَدَاءكُم مِّن دُونِ اللّهِ إِنْ كُنْتُمْ صَادِقِينَ

A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite![3]

Kada Kur'an govori o sebi kao uputi, on naglašava svoje univerzalno svojstvo. Tako u suri Ibrahim Allah dž.š. kaže:

الَر كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ لِتُخْرِجَ النَّاسَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِ رَبِّهِمْ إِلَى صِرَاطِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ

Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga.[4] O samom Božijem Poslaniku kaže se sljedeće:

وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ

 A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.[5] Na drugom mjestu učimo:

وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا كَافَّةً لِّلنَّاسِ بَشِيرًا وَنَذِيرًا

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opo­minješ.[6] U svim navedenim ajetima ističe se sveobuhvatnost upute, ili njena primjenjivost na sve ljude.

O samom Kur'anu Allah dž.š. kaže:

قَدْ جَاءكُم مِّنَ اللّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُّبِينٌ

Od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.[7]

Osobina svjetlosti jeste da, osim što je sama svijetla, tim svjetlom obasjava i druge. Sama riječ mubin pridjev je koji se u ovom slučaju u arapskom jeziku može tumačiti dvojako. Može biti istovremeno i imenica i pridjev (svijetla knjiga i knjiga koja osvjetljava).

مَّا كَانَ مُحَمَّدٌ أَبَا أَحَدٍ مِّن رِّجَالِكُمْ وَلَكِن رَّسُولَ اللَّهِ وَخَاتَمَ النَّبِيِّينَ وَكَانَ اللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمًا

Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.[8]

Ovdje nalazimo dvije poruke – jedna je da je Kur'an posljednja Objava Božija, jer se o Poslaniku s.a.v.a. govori kao o posljednjem vjerovjesniku Božijem, a druga poruka jeste da je preko njega objavljena vjera posljednja tako da nijedna druga ne može doći poslije nje, dokidajući je ili stavljajući je izvan snage. Ovaj ajet sadrži još jednu vijest iz svi­jeta skrivenosti. U njemu se razotkriva još jedna Božija tajna, a to je da čovjek u svom usavršavanju, na putu ka dostizanju potpune vrline, može stići samo do one tačke koja je određena ovim Kur'anom.

U tefsiru El-Mizan allame Tabatabai kaže se da ovaj ajet (El-Ah­zab, 40) nosi poruku koja je dokazivana tokom cijele historije čovječan­stva sve do dana današnjeg – da čovjeku ne treba niti je u stanju doseći bilo šta što se ne nalazi u Kur'anu ili je njime objašnjeno. To se ovih četrnaest stoljeća nakon objavljivanja Kur'ana i potvrdilo. Čovjek je, kako u pri­rodnim tako i u društvenim naukama, dosegnuo velika otkrića i uspjehe, ali istovremeno, sa stanovišta spoznaje, on još nije došao do neke nove pot­rebe a da ona sama kao i način njenog zadovoljavanja nije određena i objašnjena Kur'anom. Štaviše, napretkom nauke sve se više objelodan­juje istinitost kur'anskih poruka. Ovu činjenicu priznali su i brojni ve­likani nauke, kako na Istoku tako i na Zapadu, kako muslimani tako i nemuslimani. Jedan engleski kršćanski učenjak kazao je kako je upoznao i razgovarao sa četrdeset prevodilaca Kur'ana na različite jezike i svi se oni slažu u mišljenju da nema čovjeka koji barem jednom pročita Kur'an (koji je pošten i pravedan), a da ne prizna njegovu izuzetnu priv­lačnost. Svaki od tih prevodilaca navodi kao još jedno kur'ansko čudo i činjenicu da u svom prijevodu nikad ne dostiže onu rječitost i ljepotu stila koja je svojstvena izvorniku.

Jedan od takvih istraživača i mislilaca je i jedna Japanka koja je čitav svoj život posvetila traganju za pogledomna svijet koji će zadovoljiti potrebe njene duše. Ona kaže: “Čini mi se da sam promijenila onoliko sekti, učenja i vjera koliko i dana života, ali nikad nisam ostajala dugo ni u jednoj od njih. Nakon pobližeg upoznavanja brzo bih ustanovila da to učenje nije u stanju odgovoriti na sva moja pitanja. Tako je bilo sve dok mi do ruku nije došao jedan primjerak Kur'ana. Kada sam ga pročitala, vidjela sam da je to izuzetno zanimljivo štivo i bila sam očarana njego­vim tekstom. Prijevod mi nije bio dovoljan za pravo upoznavanje s njim pa sam rekla sebi da moram razumjeti njegov izvorni jezik i tako odlučila da naučim arapski jezik. Nakon dvije godine prilično sam savladala arapski jezik i književnost. Nakon te dvije godine, posvetila sam šest mjeseci proučavanju pravnog aspekta Islama, a posebno prava žene. Tada sam uzela Kur'an na arapskom jeziku i počela čitati. Prvo sam odlučila da ga pročitam od početka do kraja, ne zaustavljajući se posebno ni na jednom dijelu. Kada sam došla do sredine sure En-Nisa, skoro nesvjesno pala sam na sedždu i bilo je to prvi put u mom životu da se poklonim i predam Gospodaru svjetova. Nakon toga, na moje skute pala je suza, suza zahvalnosti Allahu dž.š., Koji mi je podario čast upoznavanja sa Istinom.” Zbog toga postoji ona poruka iz ajeta koji govori o Poslaniku kao posl­jednjem vjerovjesniku Božijem i Kur'anu kao posljednjoj Objavi. Ta se istina preko četrnaest stoljeća sve više potvrđuje i mnogi mislioci sve češće i sve više dokazuju istinitost ovih riječi.

Allame Tabatabai kaže da sam Kur'an najbolje govori o sebi. Sve su ovo potvrde činjenice da je Kur'an izvorna riječ Božija. Allah dž.š. u sljedećem ajetu kaže:

وَلَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ اللّهِ لَوَجَدُواْ فِيهِ اخْتِلاَفًا كَثِيرًا

Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno biste u njemu našli mnoge protivrječnosti.[9]

Ovdje bi neko mogao postaviti zamjerku na tvrdnju kako u Kur'anu nema nikakvih protivrječnosti i da je on u stanju zadovoljiti potrebe svakog čovjeka. Naime, Kur'an predstavlja imame i poslanike kao one koji će riješiti sporove i poteškoće kada se oni pojave. Sama činjenica da su tako predstavljeni govori o prisustvu različitosti i protivurječja. U odgovoru možemo reći da je Kur'an dokument kojim se potvrđuje da je Poslanik Božiji vjerovjesnik i da je on njegova vječna mudžiza te dokaz istinitosti njegovog poslanstva. Kur'an obznanjuje i nalaže pokornost Poslaniku u sljedećem ajetu:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن رَّسُولٍ إِلاَّ لِيُطَاعَ بِإِذْنِ اللّهِ وَلَوْ أَنَّهُمْ إِذ ظَّلَمُواْ أَنفُسَهُمْ جَآؤُوكَ فَاسْتَغْفَرُواْ اللّهَ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمُ الرَّسُولُ لَوَجَدُواْ اللّهَ تَوَّابًا رَّحِيمًا

A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allaho­voj dozvoli, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogri­ješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti i da Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.[10]

Ako sli­jedimo Poslanika i ako smo mu pokorni to je zato što nam tako nalaže Kur'an:

وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا

Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a što vam zabrani, ostavite...[11],

a to je zato što:

وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى

On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se ob­znanjuje.[12]

Sam Poslanik s.a.v.a. u rješavanju sporova i poteškoća poziva se na Kur'an. Kao što je iz brojnih kur'anskih ajeta vidljivo, on je namijenjen svakom čovjeku u različitim vremenima i na različitim razinama znanja. Poslanik i imami bezgrješni su učitelji koji su pokazali ljudima put korišćenja Kur'ana i način povezivanja ajeta putem kojih je moguće doći do novih saznanja. Saznanja koja je Poslanik primio izravno, svaki čovjek u stanju je i sam zadobiti putem slijeđenja Poslanika. Svi Božiji poslanici samo su ogledala čovječanstva i došli su podsjetiti ljude na njih same. Da nije njegova griješenja, čovjek bi bio u stanju sam doseći zna­čenje poruka iz Kur'ana, ali pošto je njegova duša okaljana griješenjem, to mu umanjuje moć spoznaje uzvišenih istina i povećava potrebu za opominjačima. O tome se govori u sljedećim ajetima:

إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَاخْتِلاَفِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لآيَاتٍ لِّأُوْلِي الألْبَابِ. رَّبَّنَا إِنَّنَا سَمِعْنَا مُنَادِيًا يُنَادِي لِلإِيمَانِ أَنْ آمِنُواْ بِرَبِّكُمْ فَآمَنَّا

U stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su zna­menja za razumom obdarene... Mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: "Vjerujte u Gospodara vašeg!" – i mi smo mu se odazvali.[13]

Ovdje se misli na glas fitreta koji je zatomljen ležao negdje u dubini duše dok ga se čovjek nije sjetio i konačno mu se vratio.

Sve što čini kur'ansku uputu čovječanstvu potpuno je u skladu sa čovjekovom iskonskom prirodom.

sadržaj