Nehdzu-l-Belaga
Staza Rječitosti

Govori, pisma i izreke ALIJE IBN EBI TALIBA

GOVOR 3.
Poznat kao govor Šikšikijje

Pazite! Tako mi Boga, sin Ebu Kuhafe ogrnuo se njime. A doista, znao je daje polozaj moj spram njega bio jednak polozaju osovine u odnosu na rucni mlin. Obilje vode otjece od mene, a ptica ne moze uzletjeti do mene. Stavio sam zastor spram hilafeta i drzao se odijeljenim od njega.

Potom sam poceo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujucu tminu patnji u kojima su odrasli malaksali, a mladi ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne Boga. Našao sam daje ustrajnost u tome bila mudrija. Usvojio sam, zato, strpljenje, iako je bilo bockanja u oku i gušenja u grlu. Gledao sam otimanje nasljedstva moga sve dok je prvi išao putem svojim, ali je nakon sebe hilafet predao Ibn el-Hattabu.

Naveo je A´šaove retke:

Cudno je da se za zivota zelio osloboditi hilafeta, ali gaje za drugoga potvrdio poslije smrti svoje. Ta su dvojica, u što nema sumnje, dijelila vime njegovo strogo medju sobom. Taj je stavio hilafet u ogradu cvrstu, gdje je govor bio ohol i gdje je dodir bio grub. Propusti su bili obilni, a takvi su bili i izgovori za njih. Ko je bio u dodiru s njima bio je poput jahaca deve neukrocene. Ako bi trznuo povodac njezin, nosnica bi bila prekinuta; ali ako bi ga popustio, bio bi zbacen. Ljudi su se zato, Boga mi, spetljali u nesmotrenosti, obijesti, nestalnosti i zastranjenja.

Ostao sam strpljiv i pored razdoblja dugog i nepopustljivosti iskušenja, sve dok on ne ode putem svojim, i preda sve skupini, smatrajuci da sam i ja jedan od clanova njezinih. Ali, o Boze, šta je trebalo ciniti s tim vijecanjem?! Je li bilo tamo ikakva sumnjicenja mene od strane prvoga od njih i da li i ja bijah tada smatran bliskim njima? Ostadoh, medjutim, tih kada i oni bijahu tihi. A letio sam visoko kada i oni. Jedan od njih okrenuo se protiv mene u mrznji svojoj, a drugog su tazbinske veze njegove skrenule na drugi put - te ovo te ono - sve dok ne ustade treci izmedju tih ljudi, nadimajuci prsa snagom svom. S njim se podigoše i potomci oca njegova, koji su progutali imetak Boziji kao deva što prozdire lišce proljetno sve dok joj ne pukne kolan, pa je cini njezini dokrajce i prozdrljivost svali,

U tome casu ništa me ne iznenadi do mnoštvo ljudi koji navališe na mene. Ustremiše se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignjecili Hasana i Husejna i razderali mi oba kraja ogrtaca na plecima. Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza. Kada uzeh uzde vodstva drzavnog, jedna se stranka otcijepi, druga posta neposlušna, dok ostatak zapoce djelovati nezakonito, kao da nisu culi rijeci Bozije:

Da, Boga mi, culi su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u ocima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli. Pripazite, tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara bica ziva, da mi ne dodjoše ljudi i da podrzavatelji ne istrošiše uvjeravanja, i da se uceni ne osloniše na Boga, s obavezom da nece pristati na prozdrljivost tlacitelja i glad tlacenih, zbacio bih uze hilafeta na njegova pleca i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet vaš nije bolji od kihanja koze.